REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1560/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Malović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NACIONAL NEWS CORPORATION d.o.o. za izdavaštvo, Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. kolovoza 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu njene punomoćnice te u prisutnosti zamjenice punomoćnice tuženika, dana 26. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku NACIONAL NEWS CORPORATION d.o.o., Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, da tužiteljici BG, [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od € 3.400,00 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate po kamatnoj stopi iz čl. 29 ZOO-a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od € 3.234,14, kao i sporednim potraživanjem kamata na taj iznos, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku odmah sa svog internet portala https://www.nacional.hr/arhiva-tiskanih-izdanja/ ukloniti članak naslova BGT FALSIFICIRALA DOKUMENT KAKO BI POGURALA IMENOVANJE NOVE RAVNATELJICE CMR-a, a najkasnije u roku od 15 dana.

IV Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 16.03.2021.g. u tjedniku NACIONAL broj 1195 na naslovnici objavljen je naslov : EKSKLUZIVNO: “HDZ u slučaju skandaloznog kadroviranja odbija podržati rastrošnu falsifikatoricu AGT. “ “Da pokaže da se ograđuje od Bandićeve politike, HDZ izabrao imenovanje koje je u skandal pretvorila Bandićeva miljenica, značajna sudionica u kadroviranju na lokalnoj razini. U silovanju procedure, ignoriranju struke i falsificiranju dokumenata podržava ju još jedino Hasanbegovićev milje, Bandićev prijatelj AG i opskurna Udruga koja ju je nominirala za B godine.”, te je sukladno navedenom naslovu na 22., 23., 24. i 25. stranici istog tjednika objavljen i tekst pod naslovom BGT FALSIFICIRALA DOKUMENT KAKO BI POGURALA IMENOVANJE NOVE RAVNATELJICE CMR-a, koji tekst sadrži niz netočnih i štetnih informacija kojima su povrijeđena prava i interesi tužiteljice. Sukladno čl. 40 Zakona o medijima tužiteljica je putem punomoćnika u roku od 30 dana od dana objave štetnih informacija, točnije dana 12.04.2021.g. (poslano poštom preporučeno dana 15.04.2021.g.), zatražila je od glavnog urednika ZG objavu ispravka objavljene informacije kojom su teško povrijeđena njezina prava i interesi, odnosno čast i ugled tužiteljice, te se sa istim zahtjevom ujedno obratila i nakladniku. Glavni urednik je uredno zaprimio zahtjev tužiteljice, te se dana 26.04.2021.g. punomoćnici tužiteljice telefonski obratila tajnica redakcije sa zahtjevom da se nakladniku uputi i Word dokument verzije zahtjeva za ispravak štetnih navoda iz predmetnog teksta, a kako bi se olakšala i ubrzala objava istoga, te je punomoćnica tužiteljice istoga dana uputila traženi dokument putem e- maila. Unatoč pravovremenom dostavljenom zahtjevu za ispravak putem pošte, te dodatnom ispunjenju traženja tuženika, glavni urednik nije udovoljio istom, te nije u prvom slijedećem broju tjednika NACIONAL objavio ispravak na način kako to propisuje Zakon o medijima. Dopisom od dana 27.04.2021.g. glavni urednik je izvijestio tužiteljicu o razlozima neobjavljivanja zatraženog ispravka pozivajući se na odredbe čl. 42 st.5 Zakona o medijima. Sukladno odredbama čl. 21-23 Zakona o medijima, a u svezi s općim propisima obveznog prava tužiteljica podnosi ovu tužbu radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast, ugled, ime i dobar glas. Osim što je zahtjev za objavu ispravka upućen glavnom uredniku tuženika kako je to navedeno u točki II tužbe, tužiteljica je isti takav zahtjev podnio i naknadniku-tuženiku čime je ispunio i pretpostavku iz čl. 22 st.2 Zakona o medijima. Štetne su informacije navedene su u cijelosti u zahtjevu za ispravak navoda iz spornog članka pa se u okviru historijata ove tužbe ističu samo u natuknicama: - autorica spornog teksta je u članku „ BGT falsificirala dokument kao bi pogurala imenovanje nove ravnateljice CMR-a” objavila niz netočnih informacija vezanih uz moj dosadašnji rad u kulturi i moj izbor na radno mjesto ravnatelja CMR- a, čime je povrijedila privatnost, dostojanstvo, ugled i čas tužiteljice; -u slučaju natječaja na koji se javila tužiteljica za mjesto ravnatelja CMR-a nije došlo do nezakonitog pogodovanja koje bi u ime tužiteljice navodno učinila gospođa BGT tzv. ”falsificiranjem dokumenata”, te nije bilo niti drugih nezakonitih i nedozvoljenih radnji kako sa strane tužiteljice, tako i sa strane gđe. SG; - u spornom tekstu je posve zanemareno pravo stanje stvari, odnosno činjenica da je osoba koja je pripremala dokumentaciju (tajnica CMR-a Valentina Milković) koju je gđa BGT trebala pročitati na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, prilikom prijepisa dokumentacije (slučajno ili namjerno) načinila pogrešku na način da je u dokument naziva "Odluka o prijedlogu kandidata za ravnatelja/icu Centra mladih Ribnjak", dana 03.03.2021.g. uvrstila riječ „pozitivnom” iako tako nije bilo navedeno u Odluci Upravnog vijeća i ranijem zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća, radi čega se na izvanrednoj 25. Sjednici Upravnog vijeća CMR-a održanoj dana 10.03.2021.g. javno ispričala članovima Upravnog vijeća, a osobito predsjednici Upravnog vijeća BGT zbog svog propusta; - dovođenje izbora novog ravnatelja CMR-a uz isticanje da se radi o čelnoj figuri u kulturi Grada Zagreba u svezu s lokalnim izborima i „klijentelističkim vladanjem” pokojnog gradonačelnika A, uz direktno spominjanje imena i prezimena tužiteljice nepotrebno je naštetilo njezinom ugledu i časti, te u kontekstu istoga nije dokazana ikakva poveznica između ravnateljske pozicije u CMR-u i tužiteljice s pokojnim gradonačelnikom, kojega nije niti poznavala jednako kao što nije i ne poznaje gospođu BGT, a u spornom tekstu nije spomenuta niti okolnost da je ravnatelju CMR-a NG isticao mandat dana 08.04.2021.g., stoga je CMR morao u natječaj bez obzira na lokalne izbore ili bilo koju drugu okolnost. Nije navedeno niti da dosadašnji ravnatelj CMR-a ima navršenih 65 godina, te kao djelatnik u kulturi ne može više zakonski biti izabran na takvu čelnu poziciju. U spornom tekstu nije razjašnjeno ni radi čega je navedeni izbor ravnatelja CMR okarakteriziran kao najproblematičniji, od preostalih pet imenovanja za čelna mjesta u kulturi Grada Zagreba, ali je to potencirano na pretenciozan i po tužiteljicu na vrlo štetan način; -notorna je laž i da bi AG na čelu Odbora za izbor i imenovanja pogodovao tužiteljici na bilo kakav način prilikom njezinog izbora na mjesto ravnateljice CMR-a ; -u kreiranju spornog teksta, izostavljene su činjenice vezane uz Statutom propisan postupak izbora ravnatelja CMR-a sukladno Statutu Centra mladih Ribnjak iz čijih odredbi, proizlazi da Centrom upravlja Upravno vijeće koje sukladno čl.30 istoga, između ostalog, donosi odluku o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Navedene odluke donosi samostalno, bez ičije suglasnosti, pa ni suglasnosti Osnivača. Člankom 34. Statuta CMR-a propisano je da ravnatelja Centra imenuje i razrješava Gradska skupština Grada Zagreba na prijedlog Upravnog vijeća i po pribavljenom mišljenju stručnog osoblja Centra. Iz odredbi Statuta ne proizlazi da Stručno vijeće daje obvezujuće mišljenje, već samo da MORA BITI PRIBAVLJENO mišljenje tog tijela. Dakle, preduvjet za izbor kandidata od strane Upravnog vijeća je pribava mišljenja Stručnog vijeća, a ne pozitivnog mišljenja; - Člankom 33. Statuta CMR-a propisani su uvjeti koje mora ispunjavati osoba koja se imenuje za ravnatelja, a iz dokumentacije koja se nalazi na stranicama Gradske skupštine Grada Zagreba razvidno da je tužiteljica sve uvjete i ispunila; -prenesena izjava gospođe HG ne sadrži točne činjenice odnosno informacije jer životopis tužiteljice nije lažiran, budući je ona zaista bila honorarni suradnik na Filozofskom fakultetu, na projektu prof. dr. IG, a o čemu ima i valjane dokaze; -Statut temeljem kojeg je proveden postupak izbora je iz 2016.g, tako da isti u slučaju tužiteljice i za potrebe izbora na mjesto ravnatelja na koji se ona javila nije mijenjan, odnosno ni na koji način prilagođen, pa stoga sam postupak izbora u tužiteljičinom slučaju ne može predstavljati „modus operandi” vladajućih u Gradu kako (pogrešno) u spornom tekstu tvrdi gospođa HG; - tužiteljica nije član niti jedne stranke, niti je na bilo koji način politički angažirana, na natječaj se javila s programom koji je dugogodišnja istaknuta djelatnica u kulturi (42 godine radnog iskustva) i koja je 25 godina bila ravnateljica ustanove u kulturi, ustvrdila da se radi o izvrsnom razvojnom programu, te ona sama ima 22 radnog staža u kulturi, a jedan od najvažnijih uvjeta za izbor ravnatelja jest rad u kulturi u trajanju od pet godina, radi čega je ona i više nego kvalificirana i ni na koji način ne ulazim u opis gđe MG iz spornog teksta, kao osoba „ koja nema blage veze s umjetnošću.” ; - navedeni proceduralni problem nastao prilikom izbora tužiteljice na mjesto ravnateljice CMR-a, nastao je bez znanja i odobrenje gospođe BGT, kako sama navodi u svojim medijskim istupima, a još manje bez tužiteljičinog znanja i bilo kakvog utjecaja; - izjava gospodina NG, dosadašnjeg ravnatelja CMR-a, prenesena u spornom tekstu, ne može biti objektivna glede tužiteljičinog rada, iskustva i znanja. Jednako tako, gospodin NG istaknuo je kako tužiteljica po više točaka ne ispunjava kriterije, bez navođenja kojih točno kriterija, a što nije ušlo niti u domenu provjere autorice spornog članka, pa je očigledno da se u konkretnom slučaju radi o medijskom linču u kojem je tužiteljica kolateralna žrtva; -obzirom na situaciju koja je nastala zbog pogreške tajnice za koju nije znala ni BGT sve do dana održavanja Odbora za kulturu u Skupštini dana 09.03.2021., a niti sama tužiteljica sve do poništenja natječaja, sazvana je izvanredna sjednica Upravnog vijeća CMR-a jednom jedinom točkom dnevnog reda, a to je ispravak spornog dopisa Gradskoj skupštini, a na kojoj sjednici je zapisnički konstatirano kako je zaprimljen zahtjev ravnatelja NG za pojašnjenjem postupka natječaja za imenovanje ravnatelja CMR-a, za koji je ravnatelj zamolio da se uvrsti na dnevni red 25. Izvanredne sjednice, no predsjednica Upravnog vijeća, ukazala je da iz važećih odredbi Zakona o ustanovama, Zakona o upravljanju javnim ustanovama u kulturi i Statuta Centra mladih Ribnjak jasno proizlazi da je provedba postupka natječaja za izbor ravnatelja/ice Centra isključivo u nadležnosti Upravnog vijeća, odnosno da ravnatelj ne može biti uključen u isti, pa se o podnesenom zahtjevu ne može raspravljati, zbog čega prijedlog aktualnog ravnatelja nije uvršten na dnevni red i to jednoglasnom odlukom članica Upravnog vijeća, te je na istoj sjednici utvrđeno je da je tajnica ravnatelja NG načinila pogrešku pa je u dopis u kojem se citira Odluka o prijedlogu kandidata za ravnatelja/icu CMR-a navedeno da Upravno vijeće većinom glasova na 23. sjednici održanoj dana 25.02.2021., a po pribavljenom pozitivnom mišljenju Stručnog vijeća Centra, predlaže Gradskoj skupštini Grada Zagreba tužiteljica imenuje ravnateljicom Centra mladih Ribnjak u sljedećem četverogodišnjem razdoblju. Tajnica (zapisničarka) Valentina Milković navela je da je prilikom sastavljanja dopisa došlo do pogreške u prijepisu odluke o prijedlogu kandidata, te je pogrešno napisala” pozitivnom mišljenju” umjesto „mišljenju”; -u spornom tekstu se niti gospodin NG niti autorica spornog teksta nisu se potrudili razjasniti koji je to veliki krimen tužiteljice radi kojeg ona nije valjani kandidat i radi kojeg ona ne bi mogla biti izabrana odnosno potvrđena kao ravnateljica CMR-a od strane Gradske Skupštine; - tužiteljicu je na mjesto ravnatelja CMR-a predložilo Upravno vijeće, a koje za to ima diskrecijsko i može izabrati svakog kandidata koji ispunjava uvjete i sastavi adekvatni program, a u spornom je tekstu upravo "to" propisano pravo Upravnog vijeća relativizirano, dok mišljenje Stručnog vijeća, koje je potrebno pribaviti isključivo radi zadovoljavanja propisane procedure - nije relativizirano. Statut predmetne Ustanove, kao i drugi Statuti ostalih institucija u kulturi imaju propisan postupak izbora svojih ravnatelja koje Grad Zagreb nadgleda preko svojih Upravnih vijeća, što do sada nikome nije bilo sporno, te navedena regulativa nema veze s osobama poput BGT, pokojnim gradonačelnikom ili bilo kojom drugom osobom; - U propisanom postupku za izbor ravnatelja CMR-a tužiteljičinu natječajnu dokumentaciju je pregledala i v.d. gradonačelnika, pozitivno ju ocijenivši, odnosno na isti nije imala primjedbi, a prijedlog je podržao i Odbor za izbor i imenovanja Gradske skupštine Grada Zagreba; - predmetnom objavom spornih informacija difamirana je tužiteljica osobno, kao njezina stručnost u radu, te je bez njezine privole i znanja objavljena i njezina fotografija, ( čl.21 Zakon o medijjima ). što je pridonijelo tendencioznom blaćenju njezinog ugleda, kako u privatnom, tako i u poslovnom smislu. Objavljene štetne informacije sadrže klevetničke i uvredljive navode za tužiteljicu kako u osobnom tako i u poslovnom kontekstu, te je istima tužiteljici povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo, a kako je to tužiteljica navela i u zahtjevu za objavu ispravka. Tužiteljica je nakon objave spornog teksta bila izložen brojnim neugodnostima u svakodnevnom životu i kontaktu s prijateljima, poznanicima i poslovnim kolegama, te njihovom reagiranju na sadržaj spornog teksta, te joj je do te mjere uništena čast i ugled, radi čega ne zna da li će ikada moći napredovati u svojoj karijeri, a zbog negativnog konteksta ovog spornog teksta koji će ju zasigurno pratiti tijekom prijava na ponovni natječaj u CMR-u ili na neku drugu poziciju u javnoj ustanovi. Uzimajući u obzir navedeno tužiteljica u smislu čl. 19 st.1 i 2 ZOO-a, čl. 1046 ZOO-a, a u svezi s čl. 1100 ZOO-a potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast, ugled, ime i dobar glas u iznosu od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Odgovornost tuženika leži u tome što nije poduzeo potrebne mjere glede utvrđivanja vjerodostojnosti informacija koje su objavljene široj javnosti, a što je po zakonu bio dužan učiniti prije objave čime nije postupao u dobroj vjeri, zbog čega se ne može osloboditi odgovornosti sukladno odredbama Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima. Također odgovornost tuženika proizlazi i iz činjenice da članak sadrži grubu uvredu i klevetu riječima koja u odnosu na osobu tužiteljice predstavlja omalovažavanje odnosno nepoštivanje tuđe časti i ugleda, što je potencirano neovlaštenim objavljivanjem njezine privatne fotografije. Tužiteljica ističe kako je isti sporni članak objavljen i na interet portal tuženika, radi čega je dodatno potencirana šteta koja joj je po ugled i čast nastala objavom spornog članka, te iako svjesna da se tiskani dio tjednika Nacional u kojem je objavljen sporni članak ne može u cijelosti uništiti, smatra da objava istog teksta na internet portal predstavlja stalni izvor uznemiravanja i nastanka daljnje štete, radi čega, temeljem odredbe čl. 1048. ZOO ovom tužbom potražuje i da se isti ukloni.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi većini navoda iznesenih u predmetnoj tužbi, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, u njegovoj osnovi i njegovoj visini. Tuženik uvodno ističe kako je nesporno da je: − tuženik nakladnik tjednika „NACIONAL“; − dana 16. ožujka 2021. u tiskanom izdanju tjednika „NACIONAL“ broj 1195 na str. 22., 23., 24. i 25. objavljen članak pod naslovom „ BGT falsificirala dokument kako bi pogurala imenovanje nove ravnateljice CMR-a“, autorice ZGT, − tužiteljica podnijela Zahtjev za objavom ispravka informacija od 15. travnja 2021., a koji je glavni urednik tjednika „NACIONAL“ zaprimio dana 18. travnja 2021. − glavni urednik g. ŠG postupajući po Zahtjevu za objavom ispravka informacije od 15. travnja 2021. tužiteljici uputio dana 27. travnja 2021. odgovor na traženi zahtjev – pisani dopis – Obavijest sukladno čl. 42. st. 5. Zakona o medijima. Tuženik ističe kako je u potpunosti neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kako u osnovi, tako i u visini, a kojim tužiteljica potražuje naknadu štete koju je navodno pretrpjela objavom predmetnog članka, a što sve tuženik dodatno obrazlaže kako slijedi. Tuženik prije svega ukazuje na odredbe Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM) prema kojima se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije te isprikom nakladnika. Nematerijalna šteta u obliku dosude pravične novčane naknade priznaje se samo iznimno, i to u slučajevima kada je to opravdano i kada postoje relevantni i dostatni razlozi za dosudu iste. Glavni urednik tjednika „NACIONAL“ g. ŠG, obavijestio je tužiteljicu o razlozima zbog kojih sukladno odredbi čl. 42. st. 4. ZM-a nije bio dužan udovoljiti traženom ispravku, a jer je traženi tekst ispravka bio nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi. Tuženik izričito osporava postojanje bilo kakve osnove za dosudu pravične novčane naknade, obzirom da dosuda iste u konkretnom slučaju ne bi bila opravdana, a niti postoje relevantni niti dostatni razlozi za dosudu iste, a što sve tuženik detaljnije obrazlaže u nastavku kako slijedi. Tekst spornog članka problematizira okolnosti pod kojima se provodio izbor novog ravnatelja Centra mladih „Ribnjak“ te s tim u vezi analizira radnje koje su prethodile donošenju Odluke o prijedlogu nove ravnateljice koji je poslan Skupštini Grada Zagreba. Tekst spornog članka problematizira okolnost da je Upravno vijeće Centra mladih „Ribnjak“ za izbor ravnateljice predložilo kandidatkinju – ovdje tužiteljicu čiji je program prema mišljenju stručnog vijeća Centra za mlade „Ribnjak“ od 25. veljače 2021. ocijenjen na način da je prema mišljenju stručnog vijeća utvrđeno kako isti predstavlja „više općenitu skriptu – uputu o mogućim modelima funkcioniranja centra za kulturu, a ne razvojni program koji bi imao polaznu točku u sadašnjem radu Centra, naročito u njegovoj umjetničkoj sastavnici, niti je realno financijski, organizacijski, a niti prostorno očekivati njegovo ispunjenje u sljedećem četverogodišnjem razdoblju“. S druge strane, u pogledu predloženih programa razvoja Centra mladih „Ribnjak“ preostalih kandidatkinja, stručno vijeće je u svom mišljenju od 25. veljače 2021. konstatiralo kako su „programi razvoja Centra za mlade „ Ribnjak“ kandidatkinja PG, SGT i KG, svaki na svoj način, utemeljeni na stvarnom stanju, financijskim i programskim mogućnostima Centra, odražavaju i kvalitetni pomak i proširuju dosadašnje djelatnosti. Program ČG Brazzudoro je inovativan i nešto čemu bi trebalo težiti. Program PG temeljen je na stvarnom stanju i stvarnim mogućnostima za ostvarenje i napredak Centra, a s obzirom na iskustvo i dugogodišnji rad u Centru, njen program sublimira kvalitete ostalih predloženih četverogodišnjih programa rada i razvoja Centra. Program KG temeljen je na petnaestogodišnjoj suradnji s našom ustanovom u kojoj je kandidatkinja pokazala vrhunske kooperativne kvalitete i inteligentnu sugestivnost u radu. “ Uvidom u tekst mišljenja stručnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021. proizlazi kako je stručno vijeće utvrdilo kako je „rok za davanje mišljenja izuzetno kratak i neprimjeren“ te kako „…Vijeće ne donosi prijedlog za izbor kandidata, nego daje stručno mišljenje o programima razvoja Centra…“ Potom je održana 23. sjednica Upravnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“, i to dana 25. veljače 2021. na kojoj su sudjelovali gđa. BGT – predsjednica, gđa. EG – članica, gđa. OG – članica te gđa. Valentina Milković – zapisničarka. U uvodnom dijelu sjednice izvršen je uvid u naprijed citirano mišljenje stručnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021., a potom je održan i usmeni razgovor sa sve četiri kandidatkinje – među kojima je bila i tužiteljica. Po završenom razgovoru s kandidatkinjama, članice Upravnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“, i to gđa. BGT i gđa. CG, izrazile su svoje pozitivno mišljenje o kandidatkinji gđi. BG – ovdje tužiteljici te su iste utvrdile, suprotno mišljenju stručnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021. kako je tužiteljičin program prikladan za revitalizaciju Centra mladih „Ribnjak“ te je potom donesen Zaključak prema kojem je donesena Odluka o prijedlogu kandidatkinje gđe. BG – ovdje tužiteljice za ravnateljicu Centra mladih „Ribnjak“. Upravo je povod za pisanje teksta spornog članka bila okolnost da je upravo gđa. BG – ovdje tužiteljica bila predložena Skupštini Grada Zagreba za izbor ravnateljice Centra mladih „Ribnjak“, unatoč tome što je njezin program jedini od strane stručnog vijeća Centra za mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021. bio ocijenjen kao „općenita skripta – uputa o mogućim modelima funkcioniranja centra za kulturu“ te je od strane istog bilo utvrđeno kako isti „nije razvojni program“ te da nije „realno financijski, organizacijski, a niti prostorno očekivati njegovo ispunjenje u sljedećem četverogodišnjem razdoblju“. Tekst spornog članka kritički propituje postupak odabira kandidata za ravnatelja Centra mladih „Ribnjak“ te se u tom smislu propituje i okolnost da je osoba – gđa. BGT koja je po struci stomatolog na poziciji predsjednice Upravnog vijeća kulturnog centra – Centra mladih „Ribnjak“. S tim u vezi se i u tekstu spornog članka navodi kako je „jedan od najvećih problema na koji su ukazali sugovornici Nacionala upravo je praksa da stranački predstavnici u upravnim vijećima kulturnih institucija nemaju nikakve veze s kulturom.“ Stoga i tekst spornog članka primarno ukazuje na problematiku postupka izbora osoba koje obnašaju čelne funkcije javnih ustanova u kulturi, a u čijem izboru ključne uloge imaju osobe koje su na te funkcije isključivo stranački i politički postavljene, a što svakako zaslužuje kritičku analizu u javnom i medijskom prostoru! Nadalje, postupak izbora ravnatelja izazvao je i oštru raspravu na 36. sjednici Odbora za kulturu koja je održana dana 9. ožujka 2021., a koji je nakon ukazanih nepravilnosti u postupku odabira ravnatelja dao negativno mišljenje. Potom je o istom prijedlogu za odabir ravnatelja raspravljao i Odbor za izbor i imenovanja Gradske skupštine Grada Zagreba koji je, unatoč kritikama i negativnom mišljenju Odbora za kulturu, prihvatio prijedlog odluke o odabiru ravnatelja kulturne ustanove, a koji je predložen od strane predsjednice Upravnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ gđe. BGT i Upravnog vijeća Centra za mladih „Ribnjak“. Autorica teksta spornog članka je prethodno kontaktirala s nekoliko osoba, čije su izjave prenesene i citirane u tekstu spornog članka, a koje su komentirale postupak i način odabira ravnatelja Centra mladih „Ribnjak“, a među kojima su gđa. HG

– glumica, aktivistkinja i članica političke platforme „Možemo““, gđa. MG – vijećnica „Nove ljevice“ i članica Odbora za kulturu, g. FG – nezavisni vijećnik, povjesničar umjetnosti i kustos u Muzeju suvremene umjetnosti, član Odbora za kulturu, gđa. NGT – predsjednica Odbora za kulturu, g. JG – nezavisni vijećnik, glumac, osnivač i umjetnički voditelj teatra „Planet Art“, te g. NG – tada aktualni ravnatelj Centra mladih „Ribnjak“. Tuženik ističe kako su upravo mediji dužni kritički propitivati i analizirati teme koje su od javnog interesa, a tema koja se odnosi na postupak odabira novog ravnatelja javne ustanove Centra mladih „Ribnjak“, a koji predstavlja gradsku javnu kulturnu ustanovu, svakako nesporno jest tema od javnog interesa! Naime, u tekstu spornog članka se kritički analizira postupak odabira ravnatelja javne ustanove i činjenica da je u tom postupku u potpunosti ignorirano mišljenje stručnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ i programi drugih kandidatkinja, na što su upozoravale brojne osobe iz kulturnog i javnog života, a čije izjave su, među ostalim, prenesene u tekstu spornog članka. Također, u tekstu spornog članka se navodi da se u Odluci o prijedlogu kandidata za ravnatelja/icu Centra mladih „Ribnjak“ koji je poslan Skupštini Grada Zagreba, Upravno vijeće Centra mladih „Ribnjak“ poziva na „pozitivno mišljenje“, premda stručno vijeće Centra mladih „Ribnjak“ nikada nije dalo pozitivno mišljenje na predloženi program tužiteljice. Tužiteljica i sama u tužbi priznaje kako je u „Odluci o prijedlogu kandidata za ravnatelja/icu Centra mladih „Ribnjak“„ koji je poslan Skupštini Grada Zagreba pogrešno uvrštena riječ „pozitivnom“ (misleći pri tom na pozitivno mišljenje) premda to tako nije bilo navedeno u Odluci Upravnog vijeća i ranijem zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća Centra za mlade „Ribnjak“ od 25.veljače 2021., a što tužiteljica obrazlaže pogreškom osobe koja je pripremala dokumentaciju za Skupštinu Grada Zagreba – točnije pogreškom gđe. Valentine Milković – tajnice Centra mladih „Ribnjak“. U tekstu spornog članka se primarno kritički analizira sam postupak odabira ravnatelja javne ustanove te je stoga nerazumljiva tvrdnja da bi tužiteljica objavom spornih informacija pretrpjela bilo kakvu štetu, osobito stoga što se ista u tekstu spominje isključivo u kontekstu kandidatkinje za ravnatelja javne ustanove Centra mladih „Ribnjak“. Neuvjerljive su stoga tvrdnje tužiteljice da je utuženim navodima koji se odnose na tekst spornog članka u kojima se, među ostalim prenose i izjave i stavovi trećih imenovanih osoba, pretrpjela štetu koja bi opravdavala dosudu novčanog iznosa koji tužiteljica potražuje u ovom postupku. Stoga popravljanje navodno pretrpljene štete tužiteljici u obliku pravične novčane naknade u konkretnom slučaju ne bi bila opravdao! Tužiteljica predmetnom tužbom potražuje iznos od čak 50.000,00 kuna (!) na ime neimovinske štete, a da pri tome u tužbi ni na koji način ne objašnjava u čemu se sastoji povreda koja bi opravdavala dosudu tako visokog iznosa, a niti svoje navode potkrepljuje bilo kakvim dokazima za štetu koju je navodno pretrpjela. Tužiteljica u tužbi paušalno navodi kako joj je objavom informacije koje prema njenim tvrdnjama sadrže „klevetničke i uvredljive navode za tužiteljicu kako u osobnom tako i u poslovnom kontekstu...povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo.“ Međutim, čak i u slučaju da je tužiteljici bilo kakva šteta i nastupila objavom predmetnih informacija (što tuženik izričito osporava), a što je tužiteljica dužna dokazati, u konkretnom slučaju evidentno ne postoji odgovornost nakladnika na štetu. U slučajevima popravljanja neimovinske štete pravičnom novčanom naknadom, tuženik smatra bitnim istaknuti kako ona nije predviđena u svakom slučaju, već samo u onim slučajevima kad sud utvrdi, vodeći računa o težini povrede prava osobnosti i svim ostalim okolnostima slučaja, da je taj oblik popravljanja štete opravdan, a sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO). Odredbama ZOO-a i odredbama ZM-a, točnije odredbom čl. 21. st. 6. ZM-a, propisano je da je tužitelj dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. Svaka povreda prava osobnosti ne predstavlja osnovu za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, već samo onda kada to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. U postupku naknade štete nastale informacijom objavljenom u medijima radi se o postupku u kojem se sukobljavaju dva prava istog ranga, i to pravo na slobodu izražavanja i pravo na zaštitu privatnosti. Svako ograničenje slobode izražavanja mora biti razmjerno legitimnom cilju! U konkretnom slučaju, tužiteljica ničime ne dokazuje da u konkretnom slučaju postoji potreba za ograničenjem slobode izražavanja niti koji bi to bio legitimni cilj zbog kojeg bi bilo opravdano ograničiti slobodu izražavanja u konkretnom slučaju i dosuditi traženi iznos na ime naknade štete. Nadalje, tuženik ističe kako u slučajevima povrede prava osobnosti koje se odnosi na povredu ugleda, časti i ugleda, naknada neimovinske šete kao oblik popravljanja štete samo se iznimno priznaje i to isključivo u situacijama kada je riječ o iznimno teškim povredama. Tuženik ističe kako je javni interes za objavom spornog članka nesporan te su novinari dužni izvještavati javnost o temama od javnog interesa, a tema koja se tiče postupka odabira ravnatelja javne ustanove to nesporno jest, osobito stoga što se rad javne ustanove financira novcem poreznih obveznika! U skladu s praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 2019.g. broj: U-II-458/2018) koji je u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, utvrdio kako sloboda izražavanja može biti ograničena samo ako je to nužno u demokratskom društvu, a pri čemu se provodi test nužnosti. „Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje nečije slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za ograničenje slobode izražavanja navede relevantne i dostatne razloge.“ Razvidno je kako ograničenje slobode izražavanja (a sloboda izražavanja se posredno ograničava potraživanjem i dosuđivanjem povećih iznosa naknade štete u sudskim postupcima protiv medija – među kojima je tuženik) u konkretnom slučaju nije prijeko društveno potrebno, niti je razmjerno legitimnom cilju, a osobito ne postoje niti relevantni niti dostatni razlozi da bi se tužiteljici dosudio iznos naknade štete, osobito obzirom da ničime niti ne dokazuje postojanje osnove za dosuđivanjem iste. Nadalje, Ustavni sud je utvrdio kako pravo na slobodu izražavanja, s jedne strane, i pravo na poštivanje osobnog života drugih, predstavljaju „prava koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu između tih prava“. „U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugledu, u načelu treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli.“ „Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje u pružanju odgovora na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: (a) doprinos raspravi u javnom interesu; (b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; (c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; (d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; (e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; (f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).“ Dosuda traženog iznosa na ime naknade štete tužiteljici predstavljala bi neopravdano ograničavanje slobode izražavanja te gušenje otvorenosti raspravljanja i mogućnosti zastupanja kritičkih stavova od strane medija, odnosno mogućnosti problematiziranja tema i situacija koje su od nespornog javnog interesa, a upravo je tema i informacije koje su objavljene u predmetnom članak od nespornog javnog interesa! Slijedom svega naprijed iznesenog, predlaže se naslovnom tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti, uz obvezu tužiteljici da nadoknadi parnične troškove tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u: preslika naslovnice i štetnog teksta iz Nacionala br.1195 od 16.03.2021.g., preslika zahtjeva u prilogu s potvrdom o primitku pošiljke, preslika povratnice, preslika e-maila upućenog na adresu tuženika dana 26.04.2021.g., odgovor tuženika od dana 27.04.2021.g. u prilogu, uvid u presliku članka u tjedniku NACIONAL br. 1195. od 16. 03.2021.g., uvid u Statut CMR-a, uvid u zapisnik s 25. Izvanredne sjednice, no predsjednica Upravnog vijeća, uvid u naprijed citirani članak; uvid u Zahtjev tužiteljice za objavom ispravka informacija od 15. travnja 2021.; uvid u pisani odgovor glavnog urednika tjednika „NACIONAL“ g. ŠG – pisanu Obavijest od 27. travnja 2021., mišljenje stručnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021., zapisnik sa 23. sjednice Upravnog vijeća Centra mladih „Ribnjak“ od 25. veljače 2021., uvid u Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 2019.g. broj: U-II-458/2018, saslušana je tužiteljica na ročištu održanom 08.02.2023. isto kao i svjedokinja ZGT, na ročištu održanom 06.04.2023. saslušana je svjedokinja CG, na ročištu održanom 15.04.2024. saslušana je svjedokinja TG, saslušana je svjedokinja MG na ročištu održanom 12.09.2024.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

U ovom je parničnom postupku saslušana tužiteljica koja je u svom iskazu navela da ostaje u cijelosti kod sve što je navedeno u tužbi, smatra da je naslov skandalozan, kategorički izjavljuje da u njenom natječaju nije bilo nikakvih nepravilnosti, a zbog toga svega se nije povezivala sa A i TG, kroz blaćenje s time da je nezakonito korištena i njena fotografija koja je bez njene dozvole izvučena iz nagrade za najbolji zagrebački projekt.

Osim toga iznesen je niz neistina o njenom radnom iskustvu i uvjetima za radno mjesto po natječaju. Posebno napominje da nije nikako vezan za politiku ili stranke, s njima nema nikakve veze niti sa A i TG. Kategorički navodi da nije bilo riječi o falsificiranju dokumenata, to ju je povrijedilo, a uočila je jasne nepravilnosti i to prilikom slanja dokumenata upravnog vijeća za gradsku skupštinu gdje je zapisničarka odnosno tajnica Centra mladih Ribnjak gđa Milković u dopis dometnula riječ "pozitivno" mišljenje stručnog vijeća iako je u originalnom spisu upravnog vijeća pisalo samo "pribavljeno" mišljenje. Kasnije se gđa Milković ispričala TG zbog navedene pogreške, a to je ujedno izazvalo i opći skandal. Ima dokument kojim dokazuje da TG nije falsificirala dokumenta nego su joj isti podmetnuti. Njen natječaj je bio bez ikakvih nepravilnosti pa je tako i ušao u red za izglasavanje na gradskoj skupštini no upravo zbog objavljenog članka to izglasavanje nije održano odnosno je taj njen prijedlog povučen sa dnevnog reda. Na upit suca da li je tužiteljici dan razlog zbog kojeg je to učinjeno odnosno zbog čega je došlo do povlačenja iz dnevnog reda, odgovor nije dobila unatoč tome što je njezina odvjetnica isti tražila. Drugi natječaji u Gradu Zagrebu su uredno održani s time da imena osoba koja su bila u tim natječajima nisu bila spomenuta u spornom tekstu. Smatra da je kompletnim relativiziranjem upravnog vijeća njoj dodatno narušen ugled imajući u vidu opseg odlučivanja tog vijeća za razliku od stručnog vijeća, što je vidljivo iz propisa u statutu.

Dakle, na 40. sjednici gradske skupštine na izglasavanju tužiteljica je očekivala da će sve proći u redu jer je prošla provjeru svih tijela, no međutim, tada je izašao sporni članak koji je podijeljen svim zastupnicima, izgleda besplatno i to od strane oporbe, pa smatra da je za zaključiti da je upravo to razlog koji je njoj nanio štetu, a u konačnici je mandat samo produžen već postojećem ravnatelju koji je imao 65 godina pa je trebao ići u mirovinu. Dakle, zaključuje da je sasvim izvjesno da bi bila izabrana na mjesto ravnatelja da navedeni članak nije plasiran nanjevši joj opisanu štetu. Dakle, izbor je u konačnici poništen i prijedlog povučen iako bi ona bila – da nije bilo članka – izabrana, jer je izbor samo formalan s obzirom da je prošla sve ostale stupnjeve. Nije bilo druge mogućnosti za pravnu pomoć, jer upravno vijeće nije mogla tužiti tako da je ova tužba jedini način za satisfakciju. Ne poznaje niti JG, HG, NG i MG tako da je navedenim osobama dana mogućnost komentiranja nje iako je uopće ne poznaju, a njoj nije omogućeno na isti način postupanje. Za članak je saznala preko prijatelja, pa je odmah otišla kupiti novine i vidjela članak, a pola sata nakon toga je prijedlog već bio povučen sa sjednice. Privatno se osjeća loše, čak i danas jer joj se ime u svijetu kulture provlači u lošem svjetlu, kroz taj skandalozni članak i lažne navode o falsificiranju, a i novčano je oštećena jer je izgubila posao, pogotovo joj nije jasno zašto je tuženik odbio objaviti demantij čime bi bar donekle bila uspostavljena ravnoteža. Sud ne dopušta pitanje punomoćnika tuženika o ulozi stručnog vijeća jer je to razvidno iz statuta. Stručno vijeće je njezin razvojni program iz 2. mj. 2021. godine ocijenilo kao "nedobar", iako se tužiteljica prije konzultirala sa stručnjakinjom ĐG koja je jasno rekla da je riječ o izuzetno kvalitetnom razvojnom programu tako da nema nikakvog mjesta onome što piše u tekstu. Da li je tužiteljica primarna tema članka, odgovara da je ona kolateralna žrtva političkog obračuna, i da nije javna osoba ali joj je članak zbog toga nanio štetu. Što se tiče fotografije tužiteljica smatra da autora fotografije nitko nije pitao da li se smio koristiti fotografijom (odgovor na pitanje da li je korištena iz javnog medijskog prostora). Tužiteljica nije mogla tražiti poništenje natječaja. Nije podnijela tužbu radi ispravka, tužiteljica ne zna objasniti zašto jer nije pravnica. Bila je kod psihologa jer osjeća nesigurnost u javnosti, osjeća da ju se promatra kroz prizmu spornog teksta, raspolaže i velikom količinom dokumentacije vezeno za oštećenje fizičkog zdravlja, tuženik ne osporava.

Saslušana je svjedokinja ZGT koja je ispripovijedala da znade zašto je na sudu.

Na upit da li je kontaktirala tužiteljicu prije objave teksta, odgovara da nije, a to objašnjava time što je u tekstu isključivo pisano o postupku kako je to detaljnije u samom članku i navedeno.

Na upit da li je spominjala ostale kandidate svjedokinja navodi da nije jer je pisano o postupku, točnije o TG i problemima vezanima za njezinu poziciju. Svi ostali kandidati su bili u drugom planu tako i tužiteljica, koja je dobila negativno mišljenje od stručnog vijeća, sugovornica HG joj je rekla da je tužiteljica dostavila lažnu dokumentaciju dakle ista je falsificirana. Status mladih centra Ribnjak prije objave članka već je razgovarala sa osobama za koje je smatrala da su relevantne. Na upit da li je imala svu dokumentaciju sjednica odgovara da je imala onu koju su joj dostavili. Ne poznaje ime Valentine Melković, ne može se sjetiti zbog proteka vremena da li je s njom razgovarala. Prije dolaska na ovo ročište, nije vršila uvid u dokumentaciju vezanu za činjenično stanje. Ne zna odakle je fotografija tužiteljice u tekstu, niti ne zna ništa o eventualnom odobrenju. Svjedokinja odgovara da je postupala u dobroj vjeri prilikom sastavljanja teksta.

Ova svjedokinja – inače poznata ovom sudu po izuzetno drskom, prijezirnom i teatralnom ponašanju - po izlasku iz sudnice snažno je zalupila vratima, pa je punomoćnica tužiteljice inzistirala da se u zapisnik unese da ju je svjedokinja neprijateljski gledala, "sijevala očima", što je i učinjeno uz napomenu suca da zbog kuta pozicije to nije mogao vidjeti no točno je da je ponašanje svjedokinje bilo izuzetno agresivno i psihološki problematično na što je višestruko upozoravana od strane suca jer su joj postavljana obična pitanja.

Saslušana je i svjedokinja CG, na upit da li se sjeća postupka izbora ravnatelja ovdje tužiteljice i ako da na koji način je sudjelovala u tome. Sjeća se bila je tada članica vijeća mladih Ribnjak jer je ravnatelju istekao mandat. Tužiteljice se sjeća samo po tome što je ona bila uz sve ostale kandidate tamo, inače ju ne poznaje. Bila je jedna od kandidatkinja kojim je vršen razgovor, pitanja o programu i slično dakle sve po proceduri a svjedokinji je tužiteljica bila interesantna iz razloga što je imala najbolju financijsku strukturu poslovanja centra a da prije nije s njim surađivala, čime se tužiteljica po toj kvaliteti isticala od ostalih kandidata. Na upit da li je prije razgovora s tužiteljicom bilo pribavljeno mišljenje stručnog vijeća, svjedokinja odgovora da je jer je takva procedura i bila je u potpunosti pribavljena. Da li je takvo mišljenje obvezujuće po statutu, svjedokinja odgovara da ne ali da se mora pribaviti pa su ga uzeli u obzir bez obzira što nije bilo u skladu sa stavovima svjedokinje. Postupak je dalje išao prema proceduri, s time da je usvojena dvotrećinskom većinom- svjedokinja i gospođa TG nasuprot mišljenju trećeg člana koji nije bio za istu. Nakon što završi s glasovanjem, daljnja procedura preko odbora za kulturu Grada Zagreba i gradske skupštine. Nije na vijeću kako ide daljnja procedura, oni sami donose prijedlog, a svjedokinja smatra da samu odluku donosi gradonačelnik. Znate za medijsku pažnju samog natječaja: bila je iznenađena jer u su se oni držali procedure a svjedokinja jedino znade za manjkavost oko zapisnika koji je imao grešaka u pisanju no to je bilo u konačnici uklonjeno. Da li znate kako su mediji popratili natječaj, svjedokinja navodi da nije politički zainteresiran, sjeća se da je pisalo o nebitnim stvarima poput haljina i torbi predsjednice vijeća a za čudio ju je i ravnatelj koji nije trebao imati informacije o natječaju a i o tome se on spominje u tekstu. U tekstu su autori pisali i o tome da je pribavljeno pozitivno mišljenje, iako je to inicijalno pisano po špranci a samo po sebi je to nebitno jer mišljenje ionako nije odlučno kako je već prethodno i svjedokinja o tome pričala. Drži da ono o čemu je pisano, nema nikakve riječi o kvalsifikatima, već eventualno o običnim greškama, a sama riječ je u svakom slučaju preteška i neprikladna. Sudbina natječaja je zbog pritiska medija bila takva da je u konačnici povučen, a ravnatelj je ostao v.d. sa produženom dužnošću. Pri povlačenju je ispravljeno da je mišljenje „pozitivno“, zapisničara Valentina se ispričala no to sve nije bilo uopće odlučno. Svjedokinju nije nitko kontaktirao od strane tuženika u vezni pisanja teksta, bila je iznenađena kvalifikacijama odnosno navodima istom. Ne sjeća se da li je prije izašao tekst ili povučena kandidatura, misli da je bilo prvo tekst a onda povlačenje. Na upit pun tuženika da li može objasniti funkciju stručnog vijeća i ulogu mišljenja, svjedok odgovara stručno vijeće daje upravno mišljenje koje je važno, a s time da upravno vijeće mora uzeti u obzir upravno pravni aspekt same kandidature. Koja je uloga mišljenja odbora za kulturu za samog kandidata, svjedokinja dogovara da prijedlog upravnom vijeća ide na tijela pa tako i odbor koji vrši provjeru i prihvaća eventualno mišljenje ili daje komentare.

Saslušana je svjedokinja TG te je navela da zna zašto je na sudu, da je navodno to sve zaključila iz poziva. Funkcija svjedokinje u Centru mladih Ribnjak je bila taj da je bila predsjednica upravnog vijeća sa ĆG, sjeća se natječaja za ravnatelja koji je bio korektno proveden uz sudjelovanje LG, s time da je tužiteljica bila jedna od kandidata. Svjedokinja joj je dala glas zajedno sa gospođom ĆG, iz razloga što je sukladno razgovoru i njezinom životopisu te dokumentaciji tužiteljica djelovala kao najbolja kandidatkinja za potrebe Centra mladih Ribnjak. Procedura je bila takva da su dakle bila dva glasa za tužiteljicu, jedan glas protiv ( ne može se sjetiti imena osobe ) s time da je navodi da je to bio svjedokinjin prvi natječaj pa se iznimno trudila da sve prođe korektno. Upravo zbog toga je i sve radila u konzultacijama sa gđom Z (pravnicom) pa je tako njihov prijedloga za imenovanje tužiteljice predan gradskoj skupštini zajedno sa papirom stručnog vijeća. Međutim, prije dolaska dokumentacije na skupštinu, cijela dokumentacija mora proći kroz odbor za kulturu i odbor za imenovanje. Dan kada je ona došla u skupštinu već je izašao tekst Nacionala, a sjeća se da su i same novine bile podijeljene zastupnicima na stolu

– dojam suca je da je svjedokinja povrijeđena jer je u novinama pisala da je navodno ona falsificirala dokumentaciju za izbor tužiteljice s time da svjedokinja kategorički navodi da nikada u životu nije ništa falsificirala.

Ta dokumentacija je sadržala i navod o "pozitivnom mišljenju" koji navod nije dodala svjedokinja već je to učinila zapisničarka Valentina Milković koja je u konačnici to i potvrdila i to pred svima na sastanku, te se čak i ispričala. Na upit suca svjedokinja navodi da stručno vijeće ima pravo na svoje mišljenje, ona nije bila upoznata sa njihovim mišljenjem. Na odboru za kulturu svjedokinja je shvatila da u dokumentaciji postoji nešto što nije pravilno, odnosno da postoji "pogreška" koju su oni nazvali pogrešno "omaška", pa je svjedokinja nakon toga kada je shvatila o čemu je riječ, korigirala tu tzv. nepravilnost kroz sazivanje izvanredne sjednice upravnog vijeća. Upravo je ta nepravilnost po shvaćanju svjedokinje bila zaključak u novinama da je ona nešto navodno falsificirala samo kako bi pogurala napredovanje tužiteljice.

Na toj sjednici bila je svjedokinja, zapisničarka Milković, gđa ĆG, gđa Z i još jedna članica upravnog vijeća gđa OG. Na toj sjednici je gđa Milković potvrdila da je ona napisala riječ "pozitivno", to je potpisala, a svjedokinja posebno dodaje da od mora papira jednostavno nije uočila takvu sitnu nepravilnost, štoviše jer ona tako nešto ona nije rekla niti dala napisati. Nakon toga, iako je ispravak poslan skupštini, svjedokinja je djelomično zbog nade da će smanjiti takav medijski progon, a djelomično zbog savjetovanja određenih ljudi da bi to bilo najbolje učiniti, poništila cijeli natječaj. Svjedokinja navodi da ju je isto pitanje koju ju je pitao sada sudac da zašto je poništila natječaj ako je zapravo bilo sve u redu, pitala i pravnica Z, no svjedokinja je odlučila kako je naprijed navedeno zbog svega, pravnica je smatrala da je sve u redu nakon ispravljanja nepravilnosti. Kategorički navodi da ju Nacional nikada ni na koji način nije pokušao kontaktirati, niti putem telefona, mobitela, maila, niti koji drugi način. Svjedokinja vjeruje da bi tužiteljica zasigurno bila izabrana da se ovo sve nije dogodilo. Tužiteljicu ne poznaje od prije samog natječaja, nije ju prije nikada srela niti s njom imala kontakt, niti je itko za nju urgirao niti bi svjedokinja znala o stranačkih sklonostima tužiteljice. Na upit o ulozi upravnog vijeća u samom natječaju odnosno da li je njihovo mišljenje ključno, svjedokinja odgovara da ne, jer oni samo daju svoje mišljenje uz ostale odbore, te u preostalom dijelu opisuje već prethodno izneseno oko završetka samog natječaja. Ne sjeća se kakvo je bilo mišljenje stručnog vijeća. Nije više predsjednica vijeća niti članica. Što se tiče upravnog vijeća, svjedokinja navodi da je dobila poziv Gradske skupštine da je imenovana za članicu upravnog vijeća, a na samom vijeću su se dogovorili da ona bude predsjednica.

Izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje UG koja je u svom iskazu navela da zna zašto je na sudu, pretpostavlja da je riječ o ovdje tužiteljici i tekstu koji je izašao u odnosu na nju, uvodno ističe da je 2021. godine bila zastupnica u gradskoj skupštini u opoziciji a i u odboru za kulturu te da je sudjelovala o kandidatima u smislu da je samo sudjelovala u odboru, konačnu odluku je donosila skupština. Također navodi da za razliku od drugih kulturnih centara gdje je u pravilu bio 1 kandidat po volju gradonačelnika, u konkretnom slučaju su bila 4 kandidata što je protumačeno kao dobar znak u smislu kvalitete za to radno mjesto. S obzirom da po procjeni suca svjedokinja raspolaže sa određenim relevantnim informacijama bilo bi oportuno da se odmah započne s ispitivanjem od strane punomoćnika obje parnične strane radi preciznijeg postavljanja pitanja.

Tužiteljicu ne poznaje i nije ju nikada vidjela, niti prije niti poslije natječaja, ali je upoznata sa njenim radom kao djelatnika u kulturi. Svjedokinja precizira da je u trenutku kandidature tužiteljica radila u knjižnici. Pojašnjenja radi svjedokinja navodi da se sa tužiteljičinim radom upoznala tek kroz materijal dobiven u natječaju. Svjedokinja je navela da je tužiteljica imala formalne uvjete za natječaj propisane statutom Centra mladih Ribnjak. Upoznata je sa odredbama statuta Centra mladih Ribnjak. Ravnatelja imenuje skupština Grada Zagreba, na prijedlog Upravnog vijeća. Što se tiče Stručnog vijeća odnosno kako ono sudjeluje u izborima, svjedokinja navodi da ono prosuđuje o programima, ne ulazi u biografije kandidata, već isključivo sa stručne strane prosuđuje o kvaliteti kandidata, a njihovo mišljenje odlazi u Upravno vijeće. Na upit da li je mišljenje Stručnog vijeća obvezujuće za Upravno vijeće ili Gradsku skupštinu, svjedokinja odgovara da bi ona rekla da ga je po statutu potrebno pribaviti pa smatra da je iz toga aspekta i odlučno.

Temeljem čega je svjedokinja zaključila da je kako tvrdi riječ o falsificiranoj ispravi, svjedokinja navodi da su dobili dokumente – na upit tko točno odgovara Odbor za kulturu, a u jednom od tih dokumenata su izbrisane riječi "pozitivno mišljenje", a kako je prethodno već iskazala tužiteljica pozitivno mišljenje nije dobila. Na žurno održanoj novoj sjednici Upravnog vijeća za prethodno opisano optužena je tajnica, a nakon toga su dobili obrazloženje da je riječ o "zabuni". Na upit da li se svjedokinja sjeća da li je intervenirano u sam tekst mišljenja Stručnog vijeća, svjedokinja dosta opširno odgovara opisujući razliku u zaprimljenoj dokumentaciji, no po procjeni suca iako nije direktno odgovorila na postavljeno pitanje, prilikom čega valja uzeti u obzir, iako visokog obrazovanja, ipak laik na području prava, za zaključiti da je njeno shvaćanje o falsifikatu usmjereno isključivo na brisanje riječi "pozitivno mišljenje" odnosno nerazmjeru u odnosu na druge dokumente, ali se ne može zaključiti da smatra da je intervenirano u sam tekst mišljenja stručnog vijeća. Točnog naziva dokumenta u kojem su te riječi brisane, svjedokinja se ne može sjetiti. Nakon toga na Saboru za kulturu 2 člana su zaključila da postoji nesuglasje u dokumentima, odnosno da su mijenjani, 2 člana su bila protiv, a predsjednica odbora (članica HDZ-a) je bila suzdržana pa posljedično prijedlog nije prošao. Prethodni "događaj sa tajnicom" se po procjeni svjedokinje odvio negdje prije održavanja sastanka skupštine. Na upit odluke Odbora za kulturu u odnosu na izbor ravnatelja, da li je obvezujuće, svjedokinja odgovara da ne, a na pitanje da li to mišljenje ide negdje drugdje, odgovara da ne osim na skupštinu ali da je mišljenje od utjecaja na donošenje odluke odbora. Na upit svjedokinji temeljem čega je odbor zaključio da se radi o namjernom prepravljanju dokumenta odnosno temeljem čega "opipljivoga" svjedokinja odgovara da smatra da je to zaključeno upravo zbog nesuglasja u zaprimljenim dokumentima, a kakvog ne bi smjelo uopće biti, a na potpitanje ostaje li i dalje kod takvog zaključka unatoč isprici tajnice, svjedokinja odgovara da ostaje i da ne prihvaća drugačije shvaćanje jer drži da se dokumenti moraju slati u pravilnom obliku, a ovo što je učinjeno je po njenom mišljenju "suspektno". Odbor za izbor imenovanja je tijelo koje potvrđuje odluke, a na upit ne zna što se u konkretnom slučaju desilo u vezi tog tijela. To tijelo je bilo zadnji "predlagač" do odluke skupštine. Ne zna što se dogodilo s natječajem uoči odluke skupštine. Ne zna ništa o izlasku tiskanog medija tuženika pred samo ili za vrijeme trajanja skupštine. Nije vidjela tiskano izdanje tuženika u skupštini po klupama ili slično. Kakvu težinu ima mišljenje Odbora za kulturu u odnosu na odluku o izboru ravnatelja svjedokinja navodi da nije presudno, da o tome odlučuju zastupnici u skupštini, no ovisno o situaciji može biti i značajnije. Odboru za kulturu dolazi mišljenje Stručnog vijeća što je već svjedokinja prethodno opisala kao i odluka Upravnog vijeća o čemu je već prethodno također bilo riječi. Odboru za kulturu bi trebalo biti važno mišljenje stručnog vijeća jer je upravo ono relevantno za izbor kandidata da točke struke. Od 4 konkretna kandidata jedina osoba koja nije dobila pozitivno mišljenje je upravo tužiteljica. Čitali su u odboru za kulturu program tužiteljice, nije bio inovativan i nije bio ono što se očekivalo od Centra za kulturu Ribnjak.

Navedene iskaze stranaka i svjedoka sud je različito cijenio. Iskaz tužiteljice te svjedokinja TG i CG, ovaj sud je cijenio kao uglavnom iskrene, istinite, sigurne, jasne, logične i životno uvjerljive, a koji iskazi su međusobno u bitnim točkama u potpunosti podudaraju i u suglasju su s dokazima u spisu predmeta. Iskaz svjedokinje DG ocijenjen je uglavnom subjektivnim u relevantnim dijelovima, kao i svjedokinje UG.

Temeljem ovako izvedenih dokaza, a uključujući i naknado pribavljenu dokumentaciju Gradske skupštine Grada Zagreba – l. 147-215 sudskog spisa, sud je zaključio prvenstveno da je na dnevnom redu 40. sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba dana 16. ožujka 2021.g. pod rednim brojem 60. postavljen prijedlog za imenovanje ravnatelja Centra mladih Ribnjak po predlagatelju: Upravno vijeće Centra mladih Ribnjak, a o čemu je upravo riječ u ovom postupku, a čemu je prethodila Odluka upravnog vijeća Centra mladih Ribnjak o prijedlogu kandidata za ravnatelja/icu Centra mladih Ribnjak; drugo, da je u toj istoj dokumentaciji Skupštine priložen Zapisnik s izvanredne sjednice Upravnog vijeća kojim je ispravljen dopis Gradskoj skupštini uz koji je priložena natječajna dokumentacija za izbor ravnatelja Centra mladih Ribnjak, te se iz dopisa ispravlja (izuzima) riječ „pozitivno“ mišljenje i ostaje samo „mišljenje“ – sud time zaključuje da zapisničarka istog dopisa pogriješila u prijepisu Odluke o prijedlogu kandidata za što se ispričala, a sve prema vlastitom priznanju - temeljem toga je dostavljen i u dokumentaciji priloženi ispravak dopisa Gradskoj skupštini; treće, u prilogu dokumentacije predane Skupštini dostavljen je i životopis tužiteljice iz kojeg proizlazi činjenica edukacije tužiteljice i rada na poslovima u kulturi , a u prilogu koje je i dopis Odbora za izbor i imenovanje Gradske skupštine u kojem piše da je Odbor za izbor i imenovanje jednoglasno podržao prijedlog Upravnog vijeća Centra mladih Ribnjak, kao i prijedlog programa i plana razvoja Centra mladih Ribnjak; četvrto, zamjenica gradonačelnika je dana 15. ožujka 2021.g. razmotrila taj prijedlog i očito na isti nije imala primjedbi, pa se tako nalazi i nacrt rješenja Gradske skupštine kojim se za ravnateljicu Centra mladih Ribnjak imenuje upravo tužiteljica od dana 08.travnja 2021.g. na četiri godine; peto, vidljivo je da je dan kasnije Upravno vijeće Centra mladih Ribnjak povuklo prijedlog odluke kandidata za ravnatelja/icu Centra mladih Ribnjak i ujedno predložilo dosadašnjeg ravnatelja NG za vršitelja dužnosti ravnatelja Centra mladih Ribnjak, a 17. ožujka Odbor za izbor i imenovanje Gradske skupštine podržao je prijedlog o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja Centra mladih Ribnjak, o čemu je Gradska skupština donijela nacrt zaključka, što je potvrđeno i od Zamjenice gradonačelnika.

Za zaključiti je, da je izbor tužiteljice na mjesto ravnatelja Centra mladih Ribnjak doista bio na dnevnom redu Gradske skupštine, čemu je prethodio postupak koji je rezultirao njezinim izborom kao ravnateljice Centra mladih Ribnjak (uz vidljiv nacrt rješenja o njezinom imenovanju), pa je izvjesno da bi po tijeku stvari ona bila u izboru na dužnost ravnateljice Centra – to jasno potvrđuje svjedokinja TG (tada predsjednica Upravnog vijeća Centra mladih Ribnjak). Natječaj je, međutim, poništen pod pritiskom medija i njihovog progona, a o kojim razlozima njegovog jasno govorila CG (tada članica Upravnog vijeća), u cilju nepotrebnog prepisivanja i ponavljanja, a kojim iskazima sud vjeruje.

Natječaj je, sudeći po dokumentaciji, poništen odlukom Upravnog vijeća Centra 16. ožujka 2021.godine, baš kada je izašao broj 1195 tjednika Nacional u kojem je objavljen tekst koji je upravo predmet ovog postupka.

Valja i istaknuti, da je svjedokinja TG u svom iskazu, da je taj dan kada je ona došla u Skupštinu već izašao tekst Nacionala, kao i da su same novine bile podijeljene zastupnicima na stolu, čemu sud također vjeruje kao uvjerljivom dijelu iskaza.

Valja i primijetiti, da je dostavljena dokumentacija bacila negativno svijetlo na iskaz svjedokinje UG, koja je tvrdila da je tužiteljica prije javljanja na natječaj radila u knjižnici, dok životopis tužiteljice priložen u spis ukazuje da tome nije tako. Nadalje, tvrdnja svjedokinje UG o „falsificiranoj ispravi“ jednostavno nije točna jer nije dokazan niti jednim jedinim dokazom, već je riječ o pogreški zapisničarke koja je tu krivnju i priznala. Nije točan niti njezin navod da natječajna dokumentacija nakon Odbora za kulturi ide odmah u Skupštinu - iz navedene dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da je prije toga, dokumentacija dostavljena Odboru za izbor i imenovanje (u kojem je jednoglasno predložena tužiteljica kao kandidatkinja za ravnateljicu, te da je prije sjednice Skupštine pribavljeno i pozitivno mišljenje tadašnje vršiteljice dužnosti gradonačelnika Grada Zagreba).

Stoga je očito jasno i nedvojbeno postojanje direktne uzročno-posljedične veza između utuženog teksta i neosnovano bombastičnog naslova te štete koju je prouzročio tužiteljici kroz netočne informacije prezentirane u istom, a koje su u direktnoj suprotnosti sa dokazima u ovom predmetu.

Sud nije izvodio niti dokaz saslušanjem ŠG, zakonskog zastupnika tuženika, jer isti nije autor utuženog teksta a činjenično stanje je ionako dovoljno utvrđeno.

Osim toga, a kako to biva u praktički svim parnicama ovog tipa, tuženik - odnosno njegova novinarka, ni na koji način se nije obratio niti to pokušao - niti pokušao uopće obratiti onome o kojemu piše, po pravilu "da se čuje i druga strana", dakle drugim riječima tužiteljici, što zapravo niti ne treba uoće čuditi.

Slijedom navedenog, sud smatra da postupak tuženika - koje nije prvi puta utvrđeno pred ovim sudom, a izgleda niti zadnje, ponovljeno ima jasne karakteristike žute štampe (engl. gutter press) koja žudi za brzim senzacionalizmom i zaradom, bez obzira kako se do toga dolazi i ne mareći pri tome uopće za eventualnu štetu / sramoćenje u javnosti koja bi se nanijela onima o kojima se piše bez ikakvog uporišta u dokazima.

Drugim riječima, za naglasiti je zaključno, da tuženik nema apsolutno nikakve dokaze za ono što je napisao u spornom tekstu, pa je posljedično valjalo i naložiti uklanjanje istog kako je i zatraženo pod st. II petita tužbenog zahtjeva.

Tuženik je time posljedično odgovoran za nastalu štetu kroz jasno sramoćenje tužiteljice senzacionalističkim tekstom bez uporišta u zbilji i to u jednostavnom cilju povećanja tiraže, u smislu odredaba čl. 21.st. 1. 2. i 4. Zakona o medijima, kao i u vezi sa čl. 1098. i 1100. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i 223 ZPP-a.

Sud je odlučio, cijeneći sav dokazni materijal da pravična novčana naknada tužiteljici iznosi € 3.400 za pretrpljenu štetu. Naime, aktualna sudska praksa pokazala je da je navedena visina iznosa u potpunosti primjerena za ovakvu vrstu naknade štete, prilikom čega je sud imao u vidu negativan utjecaj teksta na tužiteljicu preko poslovnih krugova kao i u svakodnevnom životu i radu kako je to i vjerno opisala, a što je i životno i logično uvjerljivo, a čemu sud vjeruje. Pitanje izgubljenog posla tužiteljice, što se tiče financijske naknade u ovom postupku, spada međutim u odvojenu kategoriju (uz činjenicu da nisu dokazan niti egzaktni iznosi koje bi primala na istom) tako da se sud prilikom dosuđivanja visine utuženo iznosa kretao upravo u granicama opsega povrede prava osobnosti, imajući pri tome u vidu i čl. 1100. st. 2 Zakona o obveznim odnosima u vezi svrhe dosuđene naknade štete u ovom postupku, odnosno izbjegavanja lukrativnog elementa.

Kamatna je stopa na dosuđene kamate određena u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

Posljedično, do zatraženog iznosa od €6.636,14 – dakle za iznos od € 3.234,14, dio tužbenog zahtjeva za novčanim iznosom nije osnovan te ja kao takav i odbijen.

Preostala argumentacija parničnih strana nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Ovom prilikom valja kratko napomenuti, neovisno o direktnom meritumu stvari, da je spisa predmeta jasno da je tuženik išao toliko daleko da je čak pokušao i neosnovano izuzeće raspravnog suca u ovom postupku i 10-ak drugih postupka pred istim sucem koji još praktički nisu bili ni počeli, uz napomenu da su svi redom odbijeni. Pri tome je i nesporna činjenica da raspravnog suca - u nedostatku ikakvih dokaza i valjane argumentacije, ad hominem i inače rado izlaže pisanom klevetanju i blaćenju koristeći vlastiti medijski prostor, a što je lako vidljivo iz tražilice Google. To samo po sebi dovoljno govori o ponašanju samog tuženika i jasnoj odsutnosti novinarske odgovornosti, profesionalnosti i suzdržanosti, a kakvo postupanje tuženika je nažalost za očekivati i u daljnjem tijeku ovog postupka.

Što se tiče troška parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 154 st. 4 odlučeno je o troškovima ovog parničnog postupka, s obzirom da je uspjeh tužitelji u ovom postupku praktički polovičan.

U Zagrebu, dana 26. rujna 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju po pun. - pristojba na odluku €80,47

2. tuženiku po pun.