REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3363/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari I.-tužiteljice GMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50; II.- tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III.- tužiteljice ĐMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Osnovna škola Ivana Meštrovića, Zagreb, Martina Pušteka 1, OIB: 08466144831, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika I.-III.- tužiteljica ĐM, odvjetničkog vježbenika, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. rujna 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Osnovna Škola Ivana Meštrovića, Zagreb, Martina Pušteka 1, OIB: 08466144831, da I.-tužiteljici GMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 836,83 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 53,85 eura od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,00 eura od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,52 eura od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,17 eura od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,30 eura od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,57 eura od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 68,38 eura od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,44 eura od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da I.- tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev I.- tužiteljice GMB u preostalom dijelu, da joj tuženik plati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 57,57 eura bruto, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekuće od 16. siječnja 2016. do isplate.

III. Odbija se zahtjev I.- tužiteljice GMB za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 237,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. rujna 2025. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Osnovna Škola Ivana Meštrovića, Zagreb, Martina Pušteka 1, OIB: 08466144831, da II.-tužiteljici GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 793,06 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 64,98 eura od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 eura od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 eura od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,79 eura od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 eura od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,63 eura od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 eura od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,12 eura od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 eura od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,33 eura od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,58 eura od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,20 eura od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,53 eura od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da II.-tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev II.-tužiteljice GM u preostalom dijelu, da joj tuženik plati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 64,98 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekuće od

16. siječnja 2016. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev II.-tužiteljice GM za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 812,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. rujna 2025. do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku Osnovna Škola Ivana Meštrovića, Zagreb, Martina Pušteka 1, OIB: 08466144831, da III.-tužiteljici ĐMB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 790,88 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 65,71 eura od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,71 eura od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,71 eura od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,71 eura od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,00 eura od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,32 eura od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,24 eura od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,34 eura od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,00 eura od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,14 eura od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,00 eura od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,00 eura od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,00 eura od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da III.-tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev III.-tužiteljice ĐMB u preostalom dijelu, da joj tuženik plati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 65,71 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekuće od 16. siječnja 2016. do isplate.

IX. Odbija se zahtjev III.-tužiteljici ĐMB za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 812,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. rujna 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. I.-tužiteljica GMB (dalje u tekstu: I.-tužiteljica) u tužbi od 27. siječnja 2021., te II.-tužiteljica GM (dalje u tekstu: II. -tužiteljica) i III.- tužiteljica ĐMB (dalje u tekstu: III. -tužiteljica) u tužbama od 28. siječnja 2021. navode da su zaposlene kod tuženika Osnovna škola Ivana Meštrovića, Zagreb (dalje u tekstu: tuženik), koji tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). I.-III.-tužiteljice u tužbama navode da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ovih tužbi, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljice navode da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. I. -III.-tužiteljice smatraju da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da je tuženik od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. I. -tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84, umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka

Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn / 718,74 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), stoga je I.-III.-tužiteljici dužan isplatiti razliku bruto plaće zbog isplate niže osnovice plaće od propisane. I.-III.-tužiteljice su nakon provedenog financijskog vještačenja konačno uredile tužbene zahtjeve i to I. -tužiteljica podneskom od 25. lipnja 2025., odnosno II. - i III.-tužiteljica zajedničkom podneskom od 25. lipnja 2025., na način da od tuženika potražuju isplatu razlike bruto plaće u razdoblju od prosinca 2015. pa do zaključno siječnja 2017., i to I. - tužiteljica u ukupnom iznosu od 894,40 eura bruto, II. -tužiteljica u ukupnom iznosu od 858,04 eura bruto, te III.-tužiteljica u ukupnom iznosu od 856,59. eura bruto, sve zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Slijedom svega navedenoga I.-III.-tužiteljice predlažu usvojiti tužbene zahtjeve uz naknadu parničnog troška I.-III.-tužiteljicama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbe od 7. veljače 2022. u cijelosti osporava tužbe i tužbene zahtjeve te ujedno ističe prigovor zastare. Tuženik navodi kako je nesporno da su I.-III.-tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlene kod tuženika, te da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Međutim tuženik smatra kako je pogrešno da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. svibnja 2009. (Nastavno: Dodatak Sporazuma) te sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (Nastavno: Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma) bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime kako je razvidno i iz samih naziva, navedeni Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., a koji sporazum je različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. Nadalje, tuženik ističe i kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma na koje se poziva tužiteljica. Tuženik prije svega ističe, u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dakle da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu jest parafirao, ali nije i potpisao, jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njezinu sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način s obzirom da istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori te nikada nije ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka 254. Zakona o radu/2009. Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn bruto. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica s obzirom da je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Osim navedenog, budući Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbe i tužbene zahtjeve uz naknadu troška tuženiku .

3. Sud je na temelju čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, dalje u tekstu ZPP) rješenjem poslovni broj Pr-3363/2021-3 od 5. siječnja 2022. radi vođenja jedinstvenog postupka, a kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi postupka, na predmet poslovnog broja Pr-3363/2021 I.-tužiteljice GMB spojio predmete poslovnih brojeva: Pr-3437/2021, i Pr-3439/2021 II.- tužiteljice i III.-tužiteljice, s obzirom da je u svim predmetima tuženik ista pravna osoba, a svi tužbeni zahtjevi temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je o istima potrebno izvesti iste dokaze.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (str. 6 – 9 spisa), u Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (str. 10 – 17 spisa), u Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27. studenoga 2015. (str. 19 – 21 spisa), u Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. (str. 22 – 23 spisa), u Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 25. prosinca 2012. (str. 24 – 27 spisa), u platne liste I. -III.-tužiteljica od strane tuženika (str. 149 – 207 spisa), u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Lidije Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o. od 16. lipnja 2025. (str. 241 – 248 spisa), u sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužbeni zahtjevi I. -III.-tužiteljice konačno uređeni podnescima od 25. lipnja 2025. djelomično osnovani, iz sljedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev I.-III.-tužiteljice kao zaposlenika tuženika za isplatom razlike bruto plaće u utuženom razdoblju zbog povećanja osnovce plaće za 6%, koji zahtjev temelje na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljice u utuženom razdoblju zaposlenice tuženika i da im je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. po osnovici 5.211,02 kn, kako to proizlazi iz obračunskih lista koje prileže spisu. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljicama obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

8. Radi utvrđivanja visine potraživanja I. -III.-tužiteljica, sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o., Zagreb, koja je 16. lipnja 2025. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 241 - 248 spisa), temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su prije svega obračunske liste plaća I. -.III.-tužiteljica u utuženom razdoblju. Sudski vještak zaključuje da, pod pretpostavkom da tužiteljicama pripada pravo na utuženo potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini od 5.415,37 kn, visina potraživanja iznosi za I. -tužiteljicu GMB 894,40 eura bruto, za II.- tužiteljicu GM 858,04 eura bruto te za III.-tužiteljicu ĐMB 856,59 eura bruto, pri čemu ako bi se konvertirao zbroj potraživanja u kunama, u sada službenu valutu euro, tada potraživanje I. -tužiteljice iznosi 894,37 eura, II.-tužiteljice 858,05 eura, a III. -tužiteljice 856,58 eura. I. -III.-tužiteljice su prihvativši nalaz i mišljenje financijskog vještaka podnescima od 25. lipnja 2025. uskladile tužbeni zahtjev s istim, na način da potražuju iznose prema zbroju mjesečnih potraživanja u eurima (I. -tužiteljica 894,40 eura bruto, II.-tužiteljica 858,04 eura bruto te III.-tužiteljica 856,59 eura bruto).

9. Sud je Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak u cijelosti prihvatio vjerodostojnim budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke na isti nisu imale primjedbi.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

12. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., i Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

13. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopad 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017. Slijedom navedenoga neosnovan je i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja.

14. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

15. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

16. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

17. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu I.-III.-tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

18. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

19. Nadalje, djelomično je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom na to da potraživanje I.-III. tužiteljice za prosinac 2015. dospijeva 16. siječnja 2016., a I.-tužiteljica je tužbu podnijela 27. siječnja 2021., odnosno II. - i III.-tužiteljica 28. siječnja 2021. što je izvan zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR). Slijedom navedenog odbijen je zahtjev I.-III.-tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće za prosinac 2015., koja dospijeva 16. siječnja 2016., i to za I.-tužiteljicu u iznosu od 57,57 eura bruto, za II. -tužiteljicu 64,98 eura bruto, a za III. -tužiteljicu 65,71 eura bruto, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate.

20. Slijedom svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju I. -III.-tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, stoga su, a s obzirom da je visina tužbenih zahtjeva usklađena sa izračunom iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojega je sud utvrdio vjerodostojnim, u preostalom dijelu, za sve plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. tužbeni zahtjevi I.-III.–tužiteljica usvojeni kao osnovani, i to za I.- tužiteljicu u iznosu od 836,83 eura, za II. -tužiteljicu u iznosu od 793,06 eura i za III.-tužiteljicu 790,88 eura, sve u bruto iznosima.

21. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti I.-III.-tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. - og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

22. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da I.-III.- tužiteljice nisu uspjele samo u neznatnom dijelu svojih zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za potraživanje razlike bruto plaće za prosinac 2015.) dužan je tuženik naknaditi I.-III.-tužiteljicama troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljica određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući su I.-III.-tužiteljice zastupane po odvjetniku.

23. Kako su I.-III.-tužiteljice podnijele pojedinačne tužbe, u skladu s čl. 151. st. 1. i st. 2. ZPP-a, te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripada im pravo na pojedinačni trošak zastupanja po punomoćniku prije spajanja postupka. Stoga je svakom od tužitelja dodijeljen trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7/1 OT i to I.-tužiteljici 100,00 eura koliko je zatražila, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupno 125,00 eura, te II.- tužiteljici, i III.-tužiteljici ukupno 220,00 eura koliko su zatražile, odnosno 110,00 eura za svaku, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupno 137,50 eura za svaku.

24. Sud je u skladu s čl. 10. st. 1. ZPP-a nastojao da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, stoga je na temelju čl. 313. st. 1. ZPP-a spojio parnice radi zajedničkog raspravljanja. Prema čl. 37. st. 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na isto činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. S obzirom da je ukupan zbroj svih zahtjeva 2.609,03 eura (894,40 eura + 858,04 eura + 856,59 eura), to je vrijednost pojedine radnje sukladno Tbr. 7/1 OT određena u visini od 100 bodova. Nadalje, s obzirom da su I.-III.-tužiteljice podnijele tužbe po istom punomoćniku, odvjetniku Mirku Kovaču, da bi nakon donošenja rješenja o spajanju parnica od 5. siječnja 2022. II.- tužiteljica i III.-tužiteljica imenovale druge odvjetnike kao punomoćnike, dok je I.- tužiteljica zadržala istog punomoćnika, slijedeći pravno mišljenje Vrhovnog suda u rješenju Rev-443/2024-2 od 7. svibnja 2024., u činjenično i pravno primjenjivom predmetu, I.-III.-tužiteljice imaju pravo na jedan zajednički trošak uz povišenje tarifnih stavaka sukladno odredbi Tbr 40/1. Prema Tbr. 40/1 OT kada odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, a najviše 50%, što u ovom konkretnom predmetu znači da punomoćnik I.-III.-tužiteljice ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za 20 %.

25. U odnosu na zajednički trošak I. -III.-tužiteljica, s obzirom da je vrijednost predmeta spora određena sukladno čl. 37. st. 1. ZPP-a prema zbroju svih zahtjeva, to je vrijednost pojedine radnje sukladno Tbr. 7/1 OT određena u visini od 100 bodova, odnosno sukladno Tbr. 40/1 OT uvećano za 20%, ukupno 120 bodova, pri čemu je vrijednost jednog boda 2,00 eura prema Tbr. 54 OT. U skladu s načelom ekonomičnosti i na temelju čl. 155. ZPP-a, s obzirom da su punomoćnici I.-III.-tužitelja nakon spajanja postupka zasebnim podnescima od 08.04.2022. opravdali svoje izostanke s ročišta 01.04.2022. i podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji im je ovosudnim rješenjem poslovni broj Pr- 3363/2021-17 od 12.09.2022. usvojen, što nije bilo potrebno jer su isto mogli učiniti jednim zajedničkim podneskom, to im je za navedeno priznat jedan zajednički trošak za sastav jednog obrazloženog podneska u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1. OT) uvećano za 20% prema Tbr. 40/1 OT ukupno 120 bodova. Nadalje, u skladu sa načelom ekonomičnosti, s obzirom da su punomoćnici I. -III.-tužitelja nakon spajanja postupka zasebnim podnescima, i to I. -tužiteljica podneskom od 25. lipnja 2025., a II. - i III.-tužiteljica zajedničkim podneskom od 25. lipnja 2025. konačno redili tužbene zahtjeve u skladu sa izračunom sudskog vještaka i očitovali se na isti, to im je za navedeno priznat jedan zajednički trošak za sastav jednog obrazloženog podneska u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1. OT) uvećano za 20% prema Tbr. 40/1 OT ukupno 120 bodova.

26. Nadalje, u skladu s načelom ekonomičnosti i na temelju čl. 155. ZPP-a, isto je tako I.-III.-tužiteljicama priznat jedan zajednički trošak za pristup punomoćnika I. - III.-tužiteljice na ročišta održana 07.07.2022., 09.12.2022., 22.10.2024., 26.02.2025., 26.06.2025., te 08.09.2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) za svako, uvećano za 20% prema Tbr. 40/1 OT ukupno 120 bodova za pristup punomoćnika na svako navedeno ročište. Nadalje I. -III.-tužiteljima je također priznat jedan zajednički trošak pristupa na ročište 21.05.2024. i to prema Tbr. 9/5 OT, u visini od 25 bodova uvećano za 20% prema Tbr. 40/1 OT ukupno 30 bodova, s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, te jedan zajednički trošak pristupa punomoćnika I. -III.-tužitelja na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9/3 OT) uvećano za 20% prema Tbr. 40/1 OT ukupno 60 bodova. Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 155. ZPP-a, i Tbr. 40/1 OT, u preostalom dijelu zahtjevi I. -III.-tužitelja za naknadom troška navedenih radnji odbijeni su kao neosnovani.

27. Nadalje, na temelju čl. 155. ZPP-a I.-tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 08.03.2022. u visini od 100,00 eura, odnosno II.-III.-tužiteljici trošak sastava zajedničkog podneska od 07.03.2022. u visini od 220,00 eura, s obzirom da u istima punomoćnici I.-III.-tužiteljice samo obavještavaju sud o otkazu punomoći, odnosno dostavljaju nove punomoći. Nadalje I.-tužiteljici nije priznat trošak podneska od 31.01.2024. u visini od 100,00 eura odnosno II. -III.-tužiteljici trošak sastava zajedničkog podneska od 31.01.2024. u visini od 220,00 eura, s obzirom da u istima punomoćnici I. -III.-tužiteljice samo konačno uređuju tužbeni zahtjev, a s obzirom da je I. -III.-tužiteljicama već priznat trošak sastava zajedničkog podneska od 25.06.2025. kojim konačno uređuju tužbene zahtjeve. također II.-III.-tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21.05.2025. u visini od 220,00 eura s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, stoga si navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Slijedom navedenog I. -III.-tužiteljima je priznat ukupni zajednički trošak u visini od 1.050 bodova što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (Tbr 54 OT) ukupno iznosi 2.100,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 525,00 eura, ukupno 2.625,00 eura. Kada se navedeni iznos podijeli na tri tužitelja prema Tbr. 40/1 OT to svakom od tužitelja pripada zajednički trošak u visini od 875,00 eura, kojemu iznosu valja pridodati zatraženi trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 600,00 eura, odnosno po 200,00 eura za svaku tužiteljicu, stoga svakoj od tužiteljici pripada zajednički trošak u visini od po 1.075,00 eura.

29. Kada se zbroje pojedinačni parnični troškovi na koje I. -III. tužiteljice imaju pravo prije spajanja postupka i troškovi koji su im priznati nakon spajanja postupka to I.-tužiteljici pripada ukupni parnični trošak u visini 1.200,00 eura (125,00 eura pojedinačnog troška uvećano za 1.075,00 eura zajedničkog troška), a II.-tužiteljici i III.-tužiteljici pripada ukupni parnični trošak u visini od po 1.212,50 eura (137,50 eura pojedinačnog troška uvećano za 1.075,00 eura zajedničkog troška) dok su u preostalom zatraženom iznosu, i to za I. -tužiteljicu 237,50 eura (do ukupno zatraženih 1.437,50 eura) te za II.-tužiteljicu i III.-tužiteljicu 812,50 eura za svaku (do ukupno zatraženih 4.050,00 eura, odnosno 2.025,00 eura za svaku) zahtjevi I. - III.-tužiteljica za naknadom parničnog troška odbijeni kao neosnovani.

30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

31. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I.-III.-tužiteljici po pun.

2. tuženiku