REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1794/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., [adresa], OIB: 82230527201, koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate (vps 65,87 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 12.09.2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s objavom dana 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201, zastupano po direktoru OIV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 65,87 EUR (slovima: šezdeset pet eura i osamdeset sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 21. siječnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201, trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež zakonske zatezne kamate preko tri posto do osam posto.
IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi iznosu od 13,27 eur.
Obrazloženje
1. Tužbom od dana 29. kolovoza 2024. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 65,87 eur, i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.
2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dogodila dana 19. siječnja 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke FORD ACTIVE EDT, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika-osiguranika OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je 20. siječnja 2024. izvršena prijava štetnog događaja tuženiku, da su Djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 05. veljače 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 09-AK- 2558/2024. da je tuženik smatrao da je šteta pravno osnovana te se dana 23. siječnja 2024. obvezao isplatiti nesporni dio u iznosu od 607,00 eur, a naknadno je još isplatio 1.517,54 eur, time da tužitelj smatra da je međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.
3. Nadalje, tužitelj je dalje u tužbi naveo da je oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 203-100-1, u ukupnom iznosu od 2.190,41 eur (PDV uključen) slijedom čega smatra da je tuženik dužan podmiriti navedeni račun kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, da je tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 2.124,54 eur, time da razliku od 65,87 eur po računu koji tuženik nije platio, te je upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora između stranaka, obzirom da tužitelj smatra da je tuženik u obvezi podmiriti navedeni račun, da je oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 22. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 65,87 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.
4. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da tuženik je obvezan nadoknaditi štetu kao odgovorni osiguratelj sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), te je uz tužbu dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje navode, kao i sudsku praksu za koju smatra da dokazuje osnovanost njegovog pravnog promišljanja.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenicu nastanka samog štetnog događaja, te okolnosti da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004095147852, kao i da je 20. siječnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine, nakon čega je temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 2.124,54 eur, kao i da je isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim.
6. Isto tako, tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da osporava naznačenu stopu zatezne kamate, jer ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
7. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u pisanom očitovanju od dana 4. studenoga 2024. osporio navode tuženika, te dostavio račune koji su izdani drugim korisnicima (list 75-97 spisa). U odnosu na navode Nalaza i mišljenja vještaka, u podnesku od dana 10.06.2025. tužitelj je naveo da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.
8. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije pristupio na ročište održano dana 05. veljače 2025., 02. travnja 2025. te 12. rujna 2025. niti je na bilo koji način sudjelovao u postupku.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 65,87 eur sa zateznim kamatama.
10. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljenu dokumentaciju, kao i dostavljenu sudsku praksu i to kopiju računa A.M.C MEĐIMURJE d.o.o. od dana 14. veljače 2024. (list 9-10 spisa), kopiju Oznake štete 9-AK-2558/2024 od dana 6. veljače 2024. (list 13 spisa), kopiju dopisa od 23. veljače 2024. kojim tuženik obavještava oštećenog o isplati iznosa od 607,00 eur (list 14-15 spisa), kopiju Cjenika radnog sata ovlaštene Ford servisne radionice A.M.C MEĐIMURJE d.o.o., [adresa] (list 18 spisa),kopiju Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 19-20 spisa), kopiju dopisa-notifikacije o ustupanju tražbine radi ispunjenja, zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 22. svibnja 2024. (list 21 spisa), kopiju korespondencije putem elektroničke pošte (list 22-25 spisa), kopiju drugostupanjske odluke br. 84. P- 914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (list 26-31 spisa), kopiju revizijske odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-818/2011 od 4. lipnja 2014. (list 32-35 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-318/2024-2 od 6. veljače 2024. (list 36-40 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH 91. Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 41-48 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH 78. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 49-53 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH 78. Pž- 3749/2012-3 od 30. srpnja 2015. (list 54-59 spisa), kopiju dopisa Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 60-63 spisa), kopije računa za obavljenu uslugu tužitelja prema drugim korisnicima (list 75-97 spisa).
11. Isto tako, tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja EIV te svjedoka OI pred Općinskim sudom u Čakovcu dana 2. travnja 2025. (list 105-106 spisa), te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost visine tužbenog zahtjeva, te je vještak izradio nalaz i mišljenje (list 114-116 spisa).
12. U postupku nije sporno da se da se 19. siječnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je vozilo bilo kasko osigurano kod tuženika, pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika.
13. Nije sporno da se tuženik 23. siječnja 2024. godine obvezao isplatiti nesporni dio u iznosu od 607,00 eur, a naknadno je još isplatio 1.517,54 eur, time da tu činjenicu priznaje tuženik te smatra da je tom uplatom u cijelosti nadoknadio štetu.
14. Isto tako, nije sporno da je tužitelj oštećeno vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 203-100-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.190,41 eur (list 9 spisa).
15. Nije sporno da se preostali iznos od 65,87 eur odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.
16. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu.
17. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik.
18. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio EI cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (list 18 spisa) Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.
19. Obzirom na osporavanje tuženika, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka OI, koji je u svom iskazu (list 106 spisa) naveo da je mu je priznat iznos od 610,00 eur, da je zaprimio uplatu tuženika u iznosu od 1.500,00 eur, te ga je proslijedio tužitelju, kao i da je sklopio ugovor o ustupanju od dana 22. svibnja 2024. s tužiteljem, za potrebe ovog postupka.
20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i istinit, jer je dan u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu.
21. Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja koja je iskazivala na iste okolnosti kao svjedok, te o razlozima sklapanja ugovora o ustupanju od dana 22. svibnja 2024.
22. Na okolnost provjere visine tužbenog zahtjeva, odnosno cijene sata rada, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost visine tužbenog zahtjeva, te je vještak izradio nalaz i mišljenje (list 114-116 spisa), na koje stranke nisu imale primjedbe.
23. Iz Mišljenja vještaka proizlazi da je izračun napravljen prema Audatex sistemu gdje se za satnicu uzima 40 eur što je neka dogovorena satnica između osiguravatelja i servisera, kao i da smatra da je uobičajeni radni sat ovlaštenog servisa od 60 eur pa sve do 180 eur zavisi o servisu i brendu, te da je račun Ford servisa je korektan prema njihovom cjeniku.
24. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je rađen u skladu s pravilima struke, te je tužitelj tako valjano dokazao visinu utužene tražbine dočim tuženik eventualnim protudokazom navedeno nije doveo u razumnu sumnju.
25. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su ustupitelj BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i primatelj A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201 dana 22.05.2024., a temeljem članka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (N.N 3S/2OO5, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu: ZOO) sklopile UGOVOR O USTUPANJU TRAŽBINE RADI ISPUNJENJA, prema kojem ustupitelj ima novčano potraživanje prema društvu CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 u iznosu od 65,87 eur, a sve prema računu popravka za štetu br. 203-100-1 u ukupnom iznosu od 2.190,41 eur i temeljem izviđa Štete Dužnika br. 9 AK- 2558/2024, da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Primatelj izvršio popravak automobila za Ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 203-100-1 u ukupnom iznosu od 2 190,41 eur Dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police kasko osiguranja oštećenika i temeljem izviđa štete opisanog u članku 1.1. ovog ugovora, da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Dužnik po računu za popravak štete br 203- 100-1 podmirio iznos vlasniku vozila odnosno Ustupitelju od 2.124,54 eur, čime Dužnik nije podmirio iznos od 65,87 eur po računu popravka br. 203-100-1,a kako dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to Primatelj i dalje ima potraživanje prema Ustupitelju u iznosu od 65,87 eur (čl. 1), kao i da ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze iz članka 1.3. ovog ugovora prema Primatelju ustupa Primatelju svoje potraživanje iz članka 1.1. ovog ugovora prema Dužniku i to u visini od 65,87 eut (čl. 2).
26. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
27. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 65,87 eur.
28. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
29. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
30. U postupku nije sporno kako je datum podnošenja odštetnog zahtjeva 20. siječnja 2024. (list 14 spisa) tužitelju pripadaju zatezne kamate od 21. siječnja 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik BI i tuženik tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je donesena odluka o visini kamatne stope za glavnicu i kamate na trošak postupka, a tužitelj odbijen sa zahtjevom za stopu zatezne kamate preko tri posto (toč.III izreke).
31. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-
32. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) tužitelju je priznat trošak zastupanja u visini jednokratne nagrade sukladno Otbr. 7., 9. i 46 OT 125,00 eur (100,00 eur + PDV 25%, odnosno 25,00 eur), trošak predujma za vještačenje 400,00 eur, te 13,27 eur sudske pristojbe na tužbu i presudu, ukupno 538.24 eur.
33. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovani zahtjev za naknadom troška u vidu pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 13,27 eur (na tužbu i presudu po 6,63 eur). Naime, tužitelj je platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6.63 eur, te je u obvezi plaćanja i sudske pristojbe za presudu, time da je u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude), time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023.
34. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 13,27 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.
U Zagrebu, 26. rujna 2025.
Sudac
Hrvoje Lukšić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).
DNA:
1. A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., [adresa], OIB: 82230527201 po odvjetnici Meliti Babić uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862