Pr- 2282/2022-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u OD Jeličić & partneri, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:36162371878, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. lipnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika MB te punomoćnika zz SB, a po objavi presude dana 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iz osnove neimovinske štete iznos od 6.670,31 EUR zajedno s pripadajućom kamatom koja na taj iznos teče od 04. ožujka 2022.g. pa do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 2.625,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.280,90 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 13. prosinca 2022. tužiteljica navodi da je zaposlenica Ministarstva unutarnjih poslova i da ima prebivalište i u [adresa], u [adresa]. Dana 5. travnja 2020.g. da je pretrpjela ozljedu na radu u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti na radnom mjestu prigodom redovne pješačke ophodnje i obilaska državne granice na području Karlovačke županije na način da je prilikom kretanja kroz šumu uslijed prepreke na terenu upala u rupu (kanal) te da je izgubila ravnotežu i pala na leđa te tom prigodom zadobila ozljedu lijevog gležnja. U postupku medicinske obrade i liječenja da joj je utvrđen dislocirani, iščašeni prijelom oba maleola lijevog gležnja, uslijed čega da je bila tri puta operirana. U opisanoj nezgodi tužiteljica da je zadobila kompleksnu zglobnu ozljedu gležnja prijelomom dvije kosti gležnja (goljenične i lisne) kao i razdor ligamentnih struktura koje vežu ove dvije kosti te da čine viljušku zbog čega da je u tri navrata hospitalizirana te da je u bolnici provela ukupno 16 dana na liječenju, te da su joj tom prilikom učinjena tri operacijska zahvata. Liječenje da je završeno te da je stanje trajno s opasnošću od pogoršanja. Tužiteljica da je u liječenju provela sedam ciklusa fizikalne terapije i rehabilitacije zaključno s 20.prosinca 2021.g., što znači da je liječenje trajalo ukupno 21 mjesec. U cijelom razdoblju od ozljeđivanja pa do završetka liječenja tužiteljica da je trpjela i osjećala bolove, trpjela da je bolove i neugodnosti uslijed previjanja, odstranjivanja šavova, pretrpjela da je strah i štetne posljedice uslijed ionizirajućeg zračenja kojem da je bila izložena tijekom liječenja, trpjela da je bolove, neugodnosti i strah uslijed EMNG pretraga koje uključuju bockanje iglicama. Bila da je izložena bolovima i neugodnostima uslijed dugotrajne fizikalne terapije, što da je sve skupa stvorilo značajan strah za ishod liječenja, neugodu i nelagodu uslijed medicinskih postupaka, ali i poteškoće zbog čestih dolazaka u bolnicu, osobito obzirom na strah uslijed pandemije COVID-a 19. Uslijed zadobivenih fizičkih ozljeda kod tužiteljice da je zaostao trajni funkcionalni deficit u smislu ograničene dorzifleksije stopala zbog čega da će morati ulagati pojačane napore kod svakog penjanja, spuštanja, svakog prisilnog položaja tijela, kod čučanja koje da će moći izvoditi samo djelomično. Zaostala da su značajna ograničenja kod trčanja i dužeg hodanja jer da se tada javlja šepanje i dodatni bolovi pa da je u tom smislu limitirana u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, a osobito u obavljanju policijskih poslova i radnih zadataka koji da su definitivno povezani s apsolutnim zdravljem, dobrom kondicijom i koji da ne trpe ograničenja ovoga tipa. Prema slobodnoj procjeni i obzirom na definirana ograničenja koja proizlaze iz medicinske dokumentacije, da se pretpostavlja da je kod tužiteljice došlo do umanjenja općih životnih aktivnosti, osobito obzirom na njeno radno mjesto i životnu dob, u omjeru oko 20%. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica da je kroz određeni značajniji period trpjela bolove jakog intenziteta, srednjeg intenziteta, blagog intenziteta. Bolovi blagog intenziteta koje da je tužiteljica imala povremeno i kod pojačanih napora po ustaljenoj praksi načina vrednovanja da ulaze u okvir umanjenja općih životnih aktivnosti. Osim, pretrpljenih bolova, tužiteljica da je pretrpjela i strah značajnog intenziteta, a pri tome također treba uzeti u obzir njenu životnu dob te radno mjesto, odnosno mjesto gdje se dogodila nezgoda te način ozljeđivanja. Nakon ozljede, uslijed zaostalih ožiljaka na gležnju, kao i obvezi nošenja štaka u razdoblju dok je trajalo liječenje, a nakon toga uslijed očitog šepanja, osobito kod većih opterećenja i naprezanja, ostala da je naruženost srednjeg stupnja. Za cijelo vrijeme liječenja tužiteljici da je bila potrebna nemedicinska tuđa pomoć i njega i to prva dva mjeseca po tri sata dnevno najmanje, druga dva mjeseca po dva sata dnevno najmanje i četiri mjeseca po jedan sat dnevno u prosjeku, u što da treba uračunati i tuđu pomoć za sedam ciklusa fizikalne terapije jer da je oštećenu trebalo voziti i odvoziti s terapije budući da u razdoblju liječenja nije samostalno mogla voziti. Cijena nemedicinske pomoći da je procijenjena na iznos od 75,00 kn po jednom satu. Prije pokretanja parničnog postupka, tužiteljica da se je Republici Hrvatskoj, Općinskom državnom odvjetništvu podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, sukladno odredbi iz čl. 186.a. st.1. Zakona o parničnom postupku te da je zatražila da joj tuženik, kao poslodavac, isplati iznos od 91.500,00 kuna te troškove postupka. Povodom postavljenog zahtjeva, Općinsko državno odvjetništvo da je tužiteljici dostavilo odgovor broj N-DO-89/2022 od 1.kolovoza 2022.g., kojim da je zahtjev za mirno rješenje spora odbijen kao neosnovan te da je osporena visina naknade štete kao previsoko postavljena. Podneskom od 22. svibnja 2025. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od 30. prosinca 2022. tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici plaćanje parničnog troška. Tuženik da osporava potraživanje tužiteljice kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine. U konkretnom slučaju, a kod nesporne činjenice da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta, eventualnu odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koja bi tužitelju bila uzrokovana zadobivenom ozljedom, sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19), da valja procijeniti po općim propisima obveznog prava, odnosno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO). U tom smislu, ističe se kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo njezinom krivnjom, odnosno nepažljivim ponašanjem same tužiteljice za što tuženik ne može snositi odgovornost. Naime, da iz službenih zabilješki policijskih službenika ŽB od 09. travnja 2020. te policijskog službenika BB od 05. travnja 2020., da proizlazi da se tužiteljica kritične prigode neoprezno kretala, odnosno ista da se nakon izlaska iz službenog vozila na šljunkovit makadamski put u jednom trenutku samoinicijativno udaljavala od ŽB, dva koraka unatrag kojom prilikom da joj je lijeva noga proklizala kroz makadamski šljunak uslijed čega da je izgubila ravnotežu i upala u kanal. Dakle, da u trenutku ozljeđivanja tužiteljica nije obavljala policijske radnje koje bi se mogle podvesti pod opasnu djelatnost niti da je na strani Republike Hrvatske - Ministarstva unutarnjih poslova bilo kakvih postupanja ili propusta koji bi doveli do štetnog događaja. Iz opisanog načina nastanka ozljede da bi proizlazilo da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju i da je predmetna ozljeda nastala isključivo njezinom krivnjom. Podredno, ukoliko sud ne bi prihvatio iznesene navode, ističe se kako je potrebno cijeniti doprinos tužiteljice nastanku eventualne štete koji doprinos nedvojbeno postoji imajući u vidu okolnosti pod kojima je došlo do ozljeđivanja. Nadalje, tuženik da se protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva kako u odnosu na neimovinsku tako i u odnosu na imovinsku štetu, smatrajući istu previsoko postavljenom. S tim u vezi, posebno da se osporava naznačena cijena nemedicinske pomoći u iznosu od 75,00 kn po satu. Isto tako, osporava se i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos naknade imovinske štete. Naime, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a na predmetno potraživanje tužiteljici da bi pripadale zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao: Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 1. kolovoza 2022., prijava o ozljedi na radu, Otpusno pismo, medicinska dokumentacija, Zahtjev za mirno rješenje spora od 2. ožujka 2022. , Službena bilješka RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska od 9. travnja 2020., Službena zabilješka RH, Ministarstvo unutarnjih poslova , Policijska uprava Karlovačka, Postaja granične policije Cetingrad od 5. travnja 2020., obračunske isprave, Odluka o cijenama usluga u Domu Lovret od 23. srpnja 2024., saslušanje tužiteljice, svjedoka ŽB, vještakinje dr. PB i vještaka dr. Nikole Sikirice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica zaposlenica Ministarstva unutarnjih poslova i da je dana 5. travnja 2020.g.,pretrpjela ozljedu na radu u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti na radnom mjestu prigodom redovne pješačke ophodnje i obilaska državne granice na području Karlovačke županije

- da je prilikom kretanja kroz šumu uslijed prepreke na terenu upala u rupu (kanal) te da je izgubila ravnotežu i pala na leđa te tom prigodom zadobila ozljedu lijevog gležnja.

– da joj je u postupku medicinske obrade i liječenja utvrđen dislocirani, iščašeni prijelom oba maleola lijevog gležnja, uslijed čega da je tri puta operirana.

6. Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- je li do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo njezinom krivnjom, odnosno nepažljivim ponašanjem same tužiteljice, jer da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju, odnosno doprinos tužiteljice u nastanku eventualne štete,

- visina zatražene štete po svim vidovima.

7. U svom iskazu na ročištu od dana 26. ožujka 2025. tužiteljica navodi da radi kao policajac u Policijskoj postaji aerodromske policije. Kako su ujedno i granična policija da daju potporu graničnoj policiji kod pripomoći otpreme migranata. Tako da je bila raspoređena na ispomoć u policijsku postaju Cetingrad , PU Karlovačke na ispomoć od deset dana. Tog dana 5. travnja 2020. da je radila od 9. – 21 sat, 12 satno radno vrijeme, s tim da su ona i kolega ŽB u 13,15 sati od šefa smjena preko UHF veze dobili nalog da budu nazočni kod otpreme migranata u Basari kako bi ih otpremili u BIH. Kad su službenim vozilom došli na to mjesto ona i kolega ŽB da su izašli iz vozila, a vozilo da je parkirala uz makadam. Naime teren na koji su izašli da je veće nadmorske visine negdje od 1500 do 1700 metara i ustvari radilo se o nepreglednoj šumi, dakle teren koji im je apsolutno bio nepoznat. Nakon što su izašli iz automobila, da su hodali do Božića mlina gdje su dočekali migrante koji da su došli s kombijem. Ona i kolega da su se zaustavili kako bi propustili kombi s migrantima da prođu pored njih, obzirom kad se isti iskrcaju da ih moraju dovesti što bliže granici kako bi uspješno obavili taj zadatak. U kombiju da je po njenoj procjeni bilo 10 do 12 migranata. U tom momentu kad se ona zaustavila radi propuštanja kombija s migrantima da je instinktivno napravila dva koraka unazad smatrajući da je teren isti kao i naprijed, obzirom da je sav teren bio pun grana, lišća i sličnog, međutim da je potom izgubila ravnotežu i pala u kanal. Kasnije da je čula da se radi o kanalu za odvodne vode, koji apsolutno da nije primijetila hodajući. Kada je pala nakratko da je izgubila svijest i sve kolege da su priskočile u upomoć. Kada se osvijestila da je osjetila bol u lijevoj nozi te da je pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu, visoki prijelom potkoljenice. Službenim vozilom da su je odveli u ambulantu u Slunju, nakon toga u Opću bolnicu u Karlovcu. Po predmetnoj ozljedi da je bila tri put operirana, a na bolovanju da je bila cca 20 mjeseci. O tome da li je ikad prije bila službeno na tom području gdje da se dogodila predmetna nezgoda, da je bila i ranije službeno u PP Cetingrad ali ne na tom terenu gdje je pala. Nezgoda da se dogodila desetak koraka nakon što su ona i kolega ŽB napustili službeno vozilo koje da je bilo parkirano na makadamskom putu. O tome da li je netko od kolega ili nadređenih upozorio kakvo je stanje terena gdje su morali ići, da nije. Metar do dva da je bio udaljen kombi sa migrantima prije nego što je tužiteljica napravila dva koraka unatrag. O tome da li je bilo potrebe da tužiteljica i kolega ŽB napuštaju vozilo, odnosno idu prema kombiju s migrantima umjesto da ga sačekaju pored službenog kombija, isti da su morali ići jer da je isti produžavao dalje od mjesta gdje je ona parkirala službeno vozilo.

8. U svom iskazu na ročištu od dana 26. ožujka 2025. svjedok ŽB navodi da je kritične prigode 5. travnja 2020. zajedno s kolegicom bio raspoređen kod otpreme migranata od strane voditelja smjene PP Cetingrad. Naime tu zapovijed da su primili preko UHV veze u službenom vozilu oko 13, 15 sati. Naime tužiteljica da je vozila službeno vozilo i da su dobili zapovijed da idu do Basare gdje su trebali pričekati službeno policijsko vozilo (maricu) s migrantima, kako bi zajedno s kolegama iste otpratili u državu iz koje su došli, odvraćanje, u BIH. Kada su došli u Basaru, kolegica da je zaustavila vozilo na makadamskom putu s desne strane. Navodi da je to područje izrazito nepristupačno, šumsko, a makadamski putevi naknadno za potrebe police rađeni, odnosno bager da je nepristupačan teren očistio kako bi službena vozila mogla prolaziti. To područje da je bila udolina okružena planinama, iz kojih da su se slijevale razne vode, tako da je tlo bilo propusno, klizavo, te osim šljunka da je bilo dosta granja, a vidljivost da je bila vrlo slaba zbog velike magla. Tužiteljica da je parkirala vozilo na makadamskom putu nastojeći ostaviti prostora za službena vozila koja moraju proći. Oni da su izašli iz vozila, napravili par koraka te da su stali čekajući na prihvat migranata koji da su se približavali u policijskom kombiju- marici isto tako da je dolazilo još jedno službeno vozilo sa dva djelatnika sa PP Trilj za ispomoć. U tom momentu oni da su zastali, kako je taj put uzak kako bi se lakše ta vozila kretala mimo njih, u tom trenutku da je zamijetio da nema kolegice pored njega. Čuo je pad okrenuo se i čuo jaukanje i odmah da je potrčao u pomoć tužiteljici koja da je upala u kanal za oborinske vode, koji da je napravljen da bi se zaštitio šljunak i makadamski put za prohodnost vozila. On da je odmah dotrčao da joj pomogne, a ona da je koliko je primijetio nakratko izgubila svijest, obzirom na stanje na terenu da je zamijetio i veliku stijenu neposredno pored njene glave, stoga da je imala veliku sreću što je preživjela taj pad. Također da su u pomoć došli kolege iz PP Trilj, odmah da su smjestili kolegicu po dogovoru sa šefom smjene u službeno vozilo i odveli je u najbližu ambulantu u Slunj kasnije u bolnicu Karlovac. O tome da li se radi o krajnjoj nepažnji tužiteljice, to da se apsolutno ne može podvesti pod krajnju nepažnju jer da je teren bio takav da nitko nije mogao pretpostaviti da se zbog jednog ili dva koraka može dogoditi takva ozljeda, odnosno da se odmah iza njih nalazi taj odvodni kanal koji da nisu zamijetili, zbog nepristupačnosti samog terena. Koliko se sjeća on i kolegica prije nisu bili na tom području. Također želi istaći da ih nitko od nadređenih niti iz Splita niti u PU Karlovačkoj nije upozorio na nepristupačnost terena tako da su oni praktički bili prepušteni sami sebi na teren koji je bio još i neočišćen od mina. Osim toga želi naglasiti da od nadređenih u PU Karlovačkoj niti u Splitu, nikada nisu niti tražili bilo kakvu obavijest kako se to dogodilo niti kakvo je zdravstveno stanje tužiteljice. O tome kada je tužiteljica napravila korak nazad koliko su bili udaljeni od vozila koji su trebali propustiti, navodi da se radi o makadamskom putu gdje da se jedva može proći s jednim vozilom, stoga da su ta vozila trebala proći neposredno pored njih što da može ustvari opravdati potez tužiteljice da je instinktivno napravila korak nazad.

9. U svom iskazu od 14. svibnja 2025. vještakinja dr. PB navodi da je pregledala sudski spis, priloženu medicinsku dokumentaciju te tužiteljicu u uvjetima sudnice. Tužiteljica da je dana 5. travnja 2020. doživjela radnu nezgodu kada je posklizla i ozljedila lijevi nožni zglob. Isti dan da je primljena u KBC Karlovac na odjel traumatologije u kojemu da je boravila od 5. travnja do 17. travnja 2020. prilikom RTG- a ustanovljen da je prijelom dvije kosti lijevog nožnog zgloba tkzv. Bimaleolarni prijelom te da je napravljena krvava repozicija uz osteosintezu frakturnih ulomaka. Nakon početne fizikalnu terapije u bolnici puštena da je na kućnu njegu. Nakon toga da je redovito obavljala kontrolne preglede, hodala da je uz pomoć dvije štake, 29. lipnja 2020. napravljena da je u lokalnoj anesteziji kratka operacija, tj. vađenje jednog dijela alateze tj. jedno vijka. Nakon toga da je ponovno vršila redovite kontrole, te da joj je rečeno na kontrolnom pregledu od 28. kolovoza 2020. da još hoda uz jednu štaku tri tjedna, a nakon toga da može bez štake. Na nalazu od 11. prosinca 2020. da je još uvijek hodala uz jednu štaku. Dana 7. rujna 2021. da je izvađena alateza dakle cijeli osteosintetski materijal iz lijevog nožnog zgloba. Priložena da je i otpusnica iz ustanove za rehabilitaciju Kalos gdje da je boravila od 27. srpnja do 17. kolovoza 2020. Također da su priloženi i kartoni s fizikalne terapije iz kojih da vidi da je uredno obavljala kroz 2020. kroz 2021. u nekoliko serija. Na pregledu da je ustanovila oteklinu u predjelu lijevog nožnog zgloba, zatim ograničenu pokretljivost u odnosu na desnu do 1/3 od punog iznosa, te da je ustanovila i dva post operacijska ožiljka s unutarnje strane i s vanjske strane lijevog nožnog zgloba otprilike veličine desetak centimetara. Uredno zarasli bez znakova sekrecije. Tužiteljica da je u štetnom događaju zadobila težu tjelesnu ozljedu, koja da je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10% . To znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, dužeg stajanja, zatim penjanja i spuštanja niz stepenice, niz nizbrdicu te kod hodanja po neravnom terenu. Ulagati će napore i kod potrebe radova u čučnju. Bolove jakog intenziteta da je imala tri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te slabog intenziteta još dva mjeseca. Naruženost vidljiva kad da je tužiteljica u suknji, kad je bosih nogu i spada u naruženje lakšeg stupnja. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice, dok da je hodala sa dvije štake i to prva dva mjeseca dva sata dnevno, kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a nakon toga još tri mjeseca jedan sad dnevno.

10. U svom iskazu na ročištu od dana 14. svibnja 2025. vještak dr. Nikoli Sikirica navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice NB, iz čega da je vidljivo da je ista dana 5. travnja 2020. doživjela nezgodu te tom prilikom zadobila ozljede čija da je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda. U spisu da nema dokumentacije koja bi govorila u prilog da je navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice dovele do razvoja simptoma koji su bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpiti određene neugodne emocionalne reakcije na zdravstvene posljedice, mišljenja sam da je tužiteljica trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do tri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do deset tjedana.

11. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim. Opći propisi obveznog prava jesu odredbe čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO). Sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Sukladno odredbama čl. 1067. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Odredbama čl. 1085. te čl. 1090. ZOO određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, ako naknadu za štetu. u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

12.Cijeneći u konkretnom slučaju iskaz tužiteljice i saslušanog svjedoka kojima ovaj sud poklanja vjeru jer su iskazivali vjerodostojno i u skladu sa ostalim dokazima nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica kao pripadnica granične policija, a radi potpore graničnoj policiji kod pripomoći otpreme migranata, bila raspoređena na ispomoć u policijsku postaju Cetingrad, PU Karlovačke na ispomoć od deset dana, zajedno sa kolegom ŽB. Tog dana 5. travnja 2020. da je radila od 9. – 21 sat, 12 satno radno vrijeme, da su ona i kolega ŽB u 13,15 sati od šefa smjena preko UHF veze dobili nalog da budu nazočni kod otpreme migranata u Basari kako bi ih otpremili u BIH. Kad su službenim vozilom došli na to mjesto ona i kolega ŽB i izašli iz vozila, teren na koji su izašli da bio je veće nadmorske visine negdje od 1500 do 1700 metara te da se radilo o nepreglednoj šumi, dakle teren koji im je apsolutno bio nepoznat. Nakon što su izašli iz automobila, da su hodali do Božića mlina gdje su trebali dočekali migrante koji da su dolazili sa kombijem. Ona i kolega da su se zaustavili kako bi propustili da kombi s migrantima prođe pored njih, obzirom kad se isti iskrcaju da ih moraju dovesti što bliže granici kako bi uspješno obavili taj zadatak. U kombiju da je po njenoj procjeni bilo 10 do 12 migranata. U tom momentu kad se ona zaustavila radi propuštanja kombija s migrantima da je instinktivno napravila dva koraka unazad smatrajući da je teren isti kao i naprijed, obzirom da je sav teren bio pun grana, lišća i sličnog, međutim da je potom izgubila ravnotežu i pala u kanal. Kasnije da je čula da se radi o kanalu za odvodne vode, koji apsolutno da nije primijetila hodajući. Analizirajući dinamiku nastanka štetnog događaja ovaj sud ne vidi da je tužiteljica svojim postupkom mogla izbjeći ili umanjiti posljedice predmetnog štetnog događaja, a niti da se radi o krajnjoj nepažnji. Kod obavljanja ovog posla tužiteljica je došla na teren na kojem nikada ranije nije bila, praktički radilo se o nepreglednoj šumi, a makadamski putevi naknadno za potrebe policije su rađeni, dakle bager je nepristupačan teren očistio kako bi službena vozila policije mogla prolaziti. Po iskazu svjedoka očevidca to područje je bila udolina okružena planinama, iz kojih da su se slijevale razne vode, tako da je tlo bilo propusno, klizavo, te osim šljunka da je bilo dosta granja, a vidljivost da je bila vrlo slaba. U takvoj situaciji na terenu ovaj sud poklanja vjeru tužiteljici da je ista instinktivno napravila dva koraka unazad radi propuštanja kombija jer se nalazila na makadamskom putu koji je bio naknadno napravljen za potrebe policije uslijed eskalacije migrantske krize. U trenutku ozljeđivanja tužiteljica je obavljala policijske radnje koje bi se mogle podvesti pod opasnu djelatnost (doček migranata), a na strani Republike Hrvatske - Ministarstva unutarnjih poslova bilo je propusta koji su doveli do štetnog događaja. Naime tužiteljica je službeno upućena na nepoznat teren, praktički radilo se o nepreglednoj šumi, a makadamski putevi naknadno za potrebe policije su rađeni, dakle bager je nepristupačan teren očistio kako bi službena vozila policije mogla prolaziti. Tužena u ovom postupku nije dokazala da je tužiteljica na bilo koji način upozorena na opasnost takvog terena, stoga u njenom postupanju nema elemenata nepažnje jer na nepoznatom terenu na kojem se nalazila nije bilo nikakvih naznaka da je u blizini oborinski kanal. Stoga slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja ovaj sud smatra u odnosu na sam nastanak predmetnog štetnog događaja odnosno predmetne ozljede na radu, da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi odgovornost tužene kao poslodavca po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, te da tužena u ovom postupku nije dokazala da je tužiteljica na bilo koji doprinijela nastanku štete, odnosno da su ostvareni bilo koji zakonski razlozi za ekskulpaciju tužene iz čl. 1067. ZOO-a.

13. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO određeno je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Vještva vještaka spec. ortopeda dr. PB i spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručna, jasna i detaljno obrazložena, sukladna pravilima struke i znanosti, te potkrijepljena priloženom medicinskom dokumentacijom. Cijeneći navedena vještva, a imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova koje je tužiteljica pretrpjela (bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te slabog intenziteta još dva mjeseca), naruženje lakšeg stupnja, dob tužiteljice (rođ, 1973 god.), lokaciju i težinu ozljede (prijelom dvije kosti lijevog nožnog zgloba tkzv. Bimaleolarni prijelom), popratne neugodnosti pri liječenju, zatim, obzirom na intenzitet i trajanje straha (trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do tri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do deset tjedana), kao i da trajne povrede duševnog zdravlja kod tužiteljice nema. Imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda "pravične naknade", utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti od 10 % s ortopedske strane, a koje se ogledaju u potrebi ulaganja napora kod svih tjelesnih radova gdje je potrebna upotreba lijeve noge, to ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici iz osnova neimovinske štete, za koju je isključivo odgovorna tužena, pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 6.670,31 EUR. Pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a, tužiteljici su na dosuđenu naknadu neimovinske štete, priznate zatezne kamate koje teku počev od podnošenja zahtjeva tuženoj 04. ožujka 2022.g., pa do isplate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15,114/22., Uredba 156/22).

15. Sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a određeno je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći. Prema mišljenju vještakinje spec. ortopeda dr. PB, tužiteljici je zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice, dok da je hodala sa dvije štake i to prva dva mjeseca dva sata dnevno, kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a nakon toga još tri mjeseca jedan sad dnevno. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. Visina naknade nemedicinske tuđe njege i pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, time dok situacija o kakvoj je ovdje riječ, obzirom da je ista tužiteljici pružana po članovima obitelji, te da nema podataka da je plaćala trećoj osobi, tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa njega i pružana. Dakle, za utvrđenje visine tog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi neto cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pruža osoba koja se takvom uslugom bavi u mjestu tužiteljevog prebivališta. Slijedom navedenog kako je tužiteljica dostavila Odluku Doma za starije i nemoćne Lovret, Split, iz kojeg proizlazi da cijena sata tuđe njege i pomoći iznosi od 12,50 eura po satu, je po ocijeni ovog suda izdatak koji bi tužiteljica platila da je angažirala osobu koja obavlja takve poslove, stoga ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova imovinske štete – troškova tuđe njege i pomoći pravičnu naknadu u iznosu od 2.625,00 eura ( 210 x 12,50). Kako je tužiteljici naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezna kamata joj je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), stoga je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155 ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23)., VPS, te popisu troška pun. tužitelja. Tužitelju je priznat sljedeći trošak sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 19. siječnja 2023. i 22. svibnja 2025. – za svaki po100 bodova, za zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025., 26. ožujka 2025., 14. svibnja 2025. i 30. lipnja 2025. – za svaki po 100 bodova, što daje 700 bodova ( 1 bod= 2 eura) što daje iznos od 1.400,00 eura + 25% PDV-a, što iznosi 1.750,00 eura. Tom trošku treba pridodati materijalne troškove vještačenja u iznosu od 530,90 eura što ukupno daje iznos od 2.280,90 eura.

U Splitu, 26. rujna 2025.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.