REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-676/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATECH d.o.o., Matulji, Trtni 70, OIB: 65577901604, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, OIB: 27208467122, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 5.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 29.11.2024. godine do isplate, koja zakonska zatezna kamata se obračunava temeljem članka 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 66,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, koja zakonska zatezna kamata se obračunava temeljem članka 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom na te troškove od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate koja zakonska zatezna kamata se obračunava temeljem članka 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ADRIATECH d.o.o., Matulji, Trtni 70, OIB: 65577901604 naknaditi tuženiku Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, OIB: 27208467122 troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. listopada 2024. uplatio tuženiku iznos od 5.000,00 EUR na ime školarine za BP. BP imao je namjeru pisati executive master degree in economics (MDIE) studij. BP nije upisao studij kojeg je namjeravao upisati jer taj studij tuženik nije imao u svom programu. Tuženik ima studij u kojem polaznici moraju pohađati predavanja. Stoga, PP ne pohađa predavanja, niti ikakav studij kod tuženika. Jednako se dogodilo i s upisninom u iznosu od 66,36 EUR. Tužitelj je tražio povrat školarine. Tuženik nije vratio školarinu i zadržava primljene iznose bez pravne osnove. Predlaže naložiti tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 5.000,00 EUR i iznos od 66,36 EUR.

2. Rješenjem od 5. ožujka 2025. sud je pozvao tužitelja na ispravak tužbe na način da naznači tuženika koji ima stranačku i pravno sposobnost (listovi 10. – 12. spisa).

3. Tužitelj je tužbu ispravio u podnesku od 9. ožujka 2025. (listovi 13. – 17. spisa).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je student BP **.**.2024. podnio prijavu za postupak rangiranja za upis na I. godinu sveučilišnog diplomskog studija poslovna ekonomija na engleskom jeziku " master degree in business", studijski smjer management. Na temelju podnesene prijave BP ostvario je uvjet za upis navedenog studija zbog čega mu je referentica tuženika 10. listopada 2024. poslala mail s pozivom na upis na studij. BP je 11. listopada 2024. pristupi upisu, ispunio i predao svu dokumentaciju za upis na studij, potpisao ugovor o obrazovanju te postao student tuženika. Ukazuje da su čl. 2. ugovora jasno definirane obveze studenta i da ih je studen potpisom ugovora prihvati. **.**.2024. BP podnio je zamolbu za povrat uplaćenih sredstava, a koji je zahtjev 12. studenoga 2024. odbijen. Povrat školarine nije moguć. Zabluda studenta nije osnova za povrat školarine. Čl. 5. ugovora ugovorena je nadležnost Općinskog građanskog suda. Predlaže odbiti tužbene zahtjeva kao neosnovane.

5. U nastavku postupka tužitelj u podnesku od 24. travnja 2025. navodi da BP nije upisao studij kojeg je namjeravao upisati, niti je ikada pohađao kakav studij kod tuženika. BP potpisao je ugovor na hrvatskom jeziku i samo je takav ugovor dobio od tuženika. BP je bio u uvjerenju da ne mora pohađati nastavu jer je tako i komunicirao sa stručnim službama tuženika. Naime, Losurdo radi puno radno vrijeme. Objašnjava da se radi o nesporazumu zbog čega nije nastao nikakav ugovor. Poziva se na čl. 282. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da ne postoj pravni osnov po kojem tuženik može zadržati novce.

6. Na pripremnom ročištu 15. rujna 2025. tuženik je naveo da tužitelj nije ugovorna strana zbog čega nije ovlašten pobijati ugovor zbog nesporazuma. Istakao je da je tužitelj nije naveo pravnu osnovu.

7. Tijekom postupka sud je pročitao potvrde o plaćanju (listovi 4. i 5. spisa), statut Ekonomskog fakulteta od 13. travnja 2023. (listovi 18. – 45. spisa), odluku Sveučilišta u Zagrebu od 18. travnja 2023. (list 46. spisa), ispis podataka o tuženiku (list 47. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 48. – 51. spisa) i ugovor od 11. listopada 2024. (listovi 58. i 59. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 15. rujna 2025. (list 66. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Tako je sud odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka BP i svjedokinje ZP. Navedeno stoga jer je sud zaključio da su stranke ugovornog odnosa BP, kao fizička osoba i tuženik, a ne stranke ovoga predmeta.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet ovog spora su tužiteljevi zahtjevi za povrat iznos od 5.000,00 EUR na ime plaćene školarine i iznosa od 66,36 EUR na ime troškova upisnine, sve zbog navoda da ne postoji pravna osnova po kojoj tuženik može zadržati uplaćene iznose, odnosno da ugovor između stranaka nije nastao zbog nesporazuma.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 5.000,00 EUR na ime školarine za BP (list 4. spisa). Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 66,36 EUR na ime troškova upisnine za BP (list 5. spisa). Između stranaka nije sporno da se radi o školarini i upisnini za I. godinu sveučilišnog diplomskog studija Poslovna ekonomija na engleskom jeziku "Master Degree in Business", studijski smjer Management. Između stranaka nije sporno da je tuženiku podnesen zahtjev za povrat uplaćene školarine (listovi 7. i 8. spisa). Između stranaka nije sporno da je BP podnio prijavu za navedeni studij 7. listopada 2024. Između stranaka nije sporno da je BP ostvario uvjete za navedeni studij te da mu se obratila referentica tuženika 10. listopada 2024. s pozivom za upis na studij.

12. Međutim, između stranaka je sporno tko se nalazi u ugovornom odnosu, odnosno jesu li u ugovornom odnosu tužitelj i tuženik ili su u ugovornom odnosu BP i tuženik. Između stranaka je sporno je li ugovorni odnos nastao ili je sklopljen u nesporazumu. Između stranaka je sporno je li BP studen te je li upisao studij kod tuženika. Između stranaka je sporno je li BP pohađao ikakva predavanja i studij kod tuženika.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

16. Uvidom u ugovor o obrazovanju za upis u I. godinu sveučilišnog diplomskog studija Poslovna ekonomija na engleskom jeziku ""Master Degree in Business", studijski smjer Management, vidljivo je da je ugovor sklopljen između tuženika, s jedne strane i BP, s druge strane 11. listopada 2024. Navedene stranke naznačene su i u uvodu ugovora te potpisi istih stranaka stoje i na samom kraju ugovora, a koje potpise, niti oznake stranaka, tužitelj tijekom postupka ne osporava (listovi 58. i 59. spisa). Navedenim ugovorom tuženik se obvezao za BP organizirati izvođenje nastave u trajanju od jedne godine počev od 2024./2025. (čl. 1. ugovora). Tuženik se obvezao omogućiti pohađanje nastave, korištenje knjižnice i opreme te nabavu potrebne literature itd. dok se BP, kao student, obvezao prisustvovati predavanjima i ostalim oblicima nastavnog procesa te se pridržavati propisa i odluka tuženika (čl. 2. ugovora). Između tuženika i BP ugovoren je status redovnog studenta (čl. 1. i 2. ugovora). Naknada je školarina u iznosu od 5.000,00 EUR, BP je dužan platiti troškove upisnine (čl. 3. ugovora). Između BP i tuženika ugovorena je nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 5. ugovora).

17. Prema čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

18. S obzirom na izneseno ugovor od 11. listopada 2024. (listovi 58. i 59. spisa) sklopljen je između BP, kao fizičke osobe i studenta i tuženika. Tužitelj nije stranka navedenog ugovornog odnosa.

19. Prema čl. 161. st. 1. ZOO-a Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

20. Valja navesti da tužitelj u tužbi, a ni tijekom postupka nigdje ne obrazlaže u kakvom su odnosu BP i tužitelj, odnosno zašto i kako tj. po kojoj osnovi je obvezu BP, kao studenta i fizičke osobe, ispunio upravo tužitelj. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da je upravo tužitelj uplatio iznos školarine i iznos upisnine. Stoga iz navedenog, sud zaključuje da je tužitelj, kao treća osoba ispunila obvezu studenta i fizičke osobe BP.

21. Međutim, tužitelj, kao treća osoba, nema pravo tražiti isplatu plaćene školarine i upisnine jer sam nije ni bio u ugovornom odnosu s tuženikom. Čak i u slučaju da su navodi tužitelja o nesporazumu osnovani, odnosno čak i u slučaju da ugovor između Losurda i tuženika nije nastao, to pravo na povrat stečenog bez osnove, odnosno osnove koja nikada nije nastala, ne bi pripadalo tužitelju, već u tom slučaju BP, kao fizičkoj osobi. Naime, valja ponoviti da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom ugovornom i/ili izvanugovornom odnosu (niti na navedeno tužitelj tijekom postupka ukazuje).

22. Tužitelj se poziva na čl. 282. ZOO-a kojim je propisano kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje. Kao što je više puta obrazloženo tužitelj uopće nije stranka ugovora o obrazovanju, zbog čega se tužitelj ne može niti pozivati, pa ni isticati zahtjeve po čl. 282. ZOO-a.

23. Nadalje, iako se tužitelj sam ne poziva na čl. 280. ZOO-a, na primjenu navedenog čl. ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu. Prema čl. 280. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (st. 2.). U slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu (st. 3.). Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo (st. 4.). Dakle, čak i da je osnovana zabluda za sklapanje ugovora o obrazovanju, na navedeno se i opet mogu pozivati samo stranke ugovora, a što tužitelj svakako nije.

24. Slijedom iznesenog, a kako je sud zaključio da tužitelj nije stranka ugovora o obrazovanju od 11. listopada 2024., odnosno da nije u nikakvom ugovornom i/ili izvanugovornom odnosu s tuženikom, već je samo, kao treća osoba, ispunio obvezu u ime i za račun BP, to je valjalo zaključiti da tužitelju ne pripada pravo na povrat plaćene školarine i pravo na povrat plaćene upisnine.

25. Također, navodi tužitelja o tome da je primio samo ugovor na hrvatskom jeziku (bez navođenja priča li, odnosno razumije li hrvatski jezik) nisu od utjecaja na ovaj predmet jer je BP nastupao kao fizička osoba, nezavisna od tužitelja, dok tužitelj uopće nije obrazložio u kojem su odnosu BP i tužitelj.

26. U odnosu na prigovor tuženika o stvarno nenadležnosti ovog sud, koji je istaknut u odgovoru na tužbu s pozivom na odredbu ugovora o obrazovanju, valja navesti da se ugovor odnosi na BP i tuženika, a ne stranke konkretnog predmeta, a koje nisu ni bile u odnosu, čime svakako nisu ni ugovorile nadležnost, dok istovremeno nisu mogle i ugovarati stvarnu nadležnost. Stoga je ovaj sud nadležan po čl. 34b ZPP-a.

27. Kako bi se izbjegli eventualni žalbeni navodi, sud je izvršio uvid u sudski registar za tužitelja i utvrdio da je BP osoba ovlaštena za zastupanje, samostalno i pojedinačno, upravo tužitelja, i to na temelju odluke od 12. lipnja 2024. Međutim, ni u jednom od svojih navoda tužitelj nije naveo, niti sadržano uputio da je upravo on pregovarao sa tuženikom i /ili upravo on stupio u ugovori odnos sa tuženikom, a za svog direktora. Valja navesti da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe i navodima stranaka istaknutim tijekom postupka.

28. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke.

29. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

30. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku, kao stranci koja je uspjela u sporu, valjalo priznati trošak zastupanja, po punomoćniku na ročištu 15. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV- e. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 97,12 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana