REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1216/2024-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv I optuženog SV i dr., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-662/2024 od 25. travnja 2024., s izmjenom od 26. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 14. siječnja 2025., 27. veljače 2025. i 26. rujna 2025., u prisutnosti savjetnice u OKDO Zagreb JV, I i II optuženih, braniteljice I optuženog odvjetnice Jovane Puhalo Pezer, branitelja I optuženog odvjetnika Gorana Vujanića, i braniteljice II optuženog odvjetnice Nede Marasović, dana 26. rujna 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. I optuženi SV, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i J rođene H, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, kuhar, nezaposlen, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela krađe, osuđivan, i

II HV, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i TV rođene L, rođen **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, ekonomist, radi na "crno" na poslovima selidbe kod prijatelja, bez imovine, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela krađe, osuđivan,

k r i v i  s u

- što su:

- 16. prosinca 2023. oko 12,00 sati u [adresa], zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se nepripadno materijalno okoriste, dovezli se osobnim automobilom marke „Peugeot„, reg. [registarska oznaka] na navedenu adresu, nakon čega je SVH ušao u automobil pa mu je najprije II okrivljenik HV udario šamar, a potom su krenuli s vožnjom prema trgovačkom centru „City Center One West“, tijekom koje vožnje su I i II okrivljenici od SVH, obraćajući mu se grubim glasom, više puta tražili novac, ne navodeći točni iznos koji potražuju, a koje njihovo ponašanje je ustrašilo SVH slijedom čega im je predložio da će u trgovini „T-com“ uzeti mobitel i prodati ga pa novac dobiven prodajom predati njima, s čime su se suglasili, a kada su došli u navedeni trgovački centar SVH nije uspio dobiti mobitel zbog ranijeg dugovanja prema trgovačkom društvu „T-com“, a nakon toga su se uputili u „Arena centar“, a kada je SVH htio odustati i izaći iz vozila, nisu mu dopustili, uvjetujući njegovo puštanje plaćanjem točno neutvrđenog novčanog iznosa, da bi se potom dovezli do trgovine „KIK“ kod „Arena centra“, gdje su naložili SVH da otuđi odjevne predmete kako bi se maskirao te da potom ode u parfumeriju u „Arena centru“ gdje će za njih krasti skupocjene parfeme, govoreći mu grubim glasom da ga neće pustiti dok to ne učini, što je SVH iz straha pristao učiniti pa su sva trojica ušli u trgovinu „KIK“, gdje je SVH zbog straha otuđio odjevne predmete s pulta, nakon čega su mu naložili da izađe iz trgovine kako bi otišli dalje krasti, ali je SVH izašao i potrčao prema policijskim službenicima kojima je prijavio događaj,

- d a k l e, s namjerom da počine kazneno djelo poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodni ostvarenju bića kaznenog djela da s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist silom i ozbiljnom prijetnjom prisilili drugoga da što učini na štetu svoje imovine,

- čime su I okrivljenik SV i II okrivljenik LV počinili kazneno djelo protiv imovine - iznudom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 243. stavak 1. KZ-a u svezi članka 34. KZ-a.

II. Temeljem članka 243. stavak 1. KZ-a I optuženi SV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ-a I optuženom SV se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko I optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 243. stavak 1. KZ-a II HV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

V. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) I i II optuženi se oslobađaju u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I i II optuženih, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. u svezi članka 34. KZ-a.

2. I i II optuženi pozvani da se očituju o optužbi izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani I optuženi SV, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, ponovio je kako se ne smatra krivim kao i da je oštećeni sve izmislio. Nije htio odgovarati na pitanja.

3.1. Sukladno članku 435. ZKP-a reproducirana je snimka s prvog ispitivanja kojom prilikom je I optuženi naveo da su sva trojica bili u izlasku i da je odjednom žrtva nazvala policiju.

4. II optuženi HV, u svojoj obrani također na kraju dokaznog postupka, ponovio je da se ne smatra krivim i da je očito da je oštećeni sve rekao zbog dugogodišnjeg konzumiranja droge, a i da je oštećeni osoba koja je visoka 2,10 m, tako da bi bilo teško da se nađe u ulozi žrtve. II optuženi isto nije želio odgovarati na pitanja.

4.1. Prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom II optuženi je naveo da su se I optuženi i on našli sa žrtvom SVH u autu, a da je prethodno žrtva njih zvao da dođu po njega kako bi ga odvezli u City centar, gdje je planirao kupiti mobitel. Potom, kada su išli u Arena centar da je žrtva od njih tražila da stanu kod trgovine KIK kako bi si kupio neke stvari, a kada je izlazio iz trgovine da je tada vidio policiju, koja je do njih došla. Na kraju je naveo kako mu nije jasno što se žrtvi SVH dogodilo i zašto ih je lažno optužio, obzirom istog poznaje od šeste godine.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitani su oštećeni SVH, ČV i RV, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: službena zabilješka o zaprimanju prijave o događaju s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 16. prosinca 2023. IX Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke (list 7 spisa), fotodokumentacija (list 19 do 21 spisa), izvješće VI Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke od 16. prosinca 2023. (list 22 spisa), izvješće od 16. prosinca 2023. (list 23 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01544007 od 16. prosinca 2023. (list 41 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 214-01/23-01/10002 od 16. prosinca 2023. (list 42 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00233276 od 16. prosinca 2023. (list 43 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj NK 214-02/23-20/29398 od 16. prosinca 2023. (list 44 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548229 od 16. prosinca 2023. (list 45 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548231 od 16. prosinca 2023. (list 46 spisa), izvješće II Policijske postaje Zagreb, PU zagrebačka, od 17. prosinca 2023. (list 47 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548227 (list 49 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-19-28/3-K-1104/23 od 17. prosinca 2023. (list 50 spisa), zapisnik o utvrđivanju identiteta II Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-28/3-K-1104/23 (list 59 spisa), preslika zaslona mobitela I optuženog (list 169-170 spisa), te spis ODO Šibenik Kis-DO-66/24, a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za I i II optužene (list 276-285 spisa).

5.1. Odbijen je dokazni prijedlog optužbe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ĆV i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, obzirom je ocijenjeno da se radi o odugovlačećem dokaznom prijedlogu, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

5.2. Jednako tako odbijeni su dokazni prijedlozi obrana za pribavljanjem izvatka iz kaznene evidencije za oštećenog obzirom na njegovu osuđivanost i da se i sada nalazi u zatvoru, dokumentacije PB Vrapče za oštećenog, provođenje vještačenja razloga zbog kojih je oštećeni bio hospitaliziran, kao i pribavljanje snimke iz KIK trgovine od predmetnog dana kako bi se utvrdila okolnost da li je oštećeni otuđio predmete iz straha kao po nalogu optuženih, te ispitivanje u svojstvu svjedoka GV, i to sve isto temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, obzirom je ocjenjeno da se radi o odugovlačećim dokaznim prijedlozima iz razloga jer je kažnjavanost oštećenog nesporna, jer svjedok GV nema neposrednih saznanja o samom događaju, jer je hospitalizacija oštećenog uslijedila nakon inkriminiranog događaja, a pribavljanjem snimke KIK trgovine ne bi uslijedilo ništa što već nije utvrđeno. Naime, provođenjem ovih dokaza ne bi se utvrdila niti jedna nova važna činjenica koja nije utvrđena, a što će sud analizirati kod ocjene svakog pojedinog dokaza pa kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno kako personalnim tako i materijalnim dokazima sud je odbio provesti naprijed navedene dokazne prijedloge.

6. U predmetnom postupku nije sporno da su inkriminiranog dana I i II optuženi autom Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] došli po oštećenog na adresu u [adresa] te da su na kraju svi zajedno završili u Arena centru, gdje je oštećeni u trgovini KIK otuđio odjevne predmete, kao i da su tamo onda zatečeni po policijskim službenicima, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećenog, svjedoka, obrana optuženih tako i iz pročitane materijalne dokumentacije. Nasuprot tome, sporno je da li su I i II optuženi od oštećenog tražili novac, da li je tom prilikom zadobio i šamar, kao i da li je je oštećeni prvotno pristao uzeti mobitel u T-com kako bi isti prodao, a kako bi novac od prodaje predao optuženima, te da li mu potom nisu dopustili da izađe iz automobila uvjetujući puštanje davanjem novca i to način da krade za njih stvari, to jest sporno je da li su uporabom sile i prijetnjom pokušali sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist na štetu oštećenog.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranama optuženih, ovaj sud je utvrdilo da su I i II optuženi počinili kazneno djelo protiv imovine, iznudom u pokušaju, iz članka 243. stavka 1. u svezi članka 34. KZ-a i to upravo na način kako im je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

8. Naime, na raspravi oštećeni SVH naveo je kako se je cijelu noć prije inkriminiranog događaja drogirao te se je i ujutro napio, kao i što je popio neke tablete te je pozvao SV i LV da se nađu, no nije se ništa desilo, već je dao lažan iskaz na policiji. Rekao je da je sjeo misli u neki bijeli auto te se je vozio sa SV i LV prema Arena centru, gdje je ušao u jedan dućan i ukrao stvari, a nakon toga je došao do policije i rekao im da su ga oni tjerali da ukrade te stvari, a nakon toga su svi bili privedeni. Kod sebe je imao mobitel te se je preko poruka čuo s majkom, odnosno istoj je slao poruke da je s njima i napisao joj je da ne zove policiju, a ona je nekako zaključila da su ga oni oteli. Tog dana oni su krenuli s adrese [adresa], gdje živi njegova sestra, te je sestra vidjela kada je ušao u auto, no njega nitko nije silio da uđe u auto s njima. Prvo su se vozili po Zagrebu i to do City centra na Žitnjaku te su onda krenuli prema Areni. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da je iz tog dućana u Areni dobrovoljno uzeo predmete, odnosno da ga nitko nije tjerao da iste krade, a kada je od strane suda upitan gdje su se za to vrijeme nalazili I i II optuženi rekao je da su bili isto u tom dućanu te da su gledali po istome. Naveo je kako misli da je njegova sestra javila majci da se on s njima nalazio u autu te da je ista onda izvela neke pogrešne zaključke, a on joj je poslao poruku da nema potrebe da zove policiju jer nije bio otet. Njega nitko prilikom inkriminiranog događaja nije sprječavao u kretanju, odnosno mogao se je u svakom trenutku slobodno kretati. Na poseban upit optužbe rekao je da kada su ga I i II optuženi pokupili da je bilo jutro, s time da se ne sjeća koliko je bilo sati, ali bio je dan, a noć prije je konzumirao kokain i alkohol i to u Španskom na Trgu Kukuljevića, gdje se nalazi više kafića, no ne zna ime kafića u kojem je bio, a nakon toga je još bio po vani te je onda otišao kući, a tada je živio kod oca na adresi, Srešov klanac 32 a. Nakon što se je otuširao nazvao je I i II optuženog te su se našli. Ne sjeća se kada je podnio kaznenu prijavu protiv I i II optuženog za predmetno kazneno djelo, a nakon što mu je predočen zapisnik o zaprimanju kaznene prijave potvrdio je da se na istome nalazi njegov potpis. Napomenuo je kako ima ljudi koji mogu potvrditi da se je noć prije drogirao, no nije želio reći imena tih osoba kako ih ne bi doveo u neugodnu situaciju. Njegova sestra se zove ĆV te živi na adresi u [adresa]. Nadalje je rekao kako je i prilikom davanja iskaza pred policijom bio drogiran te na tabletama. Na upit da li je bio svjestan da daje lažan iskaz pred policijom ponovio je da je bio pod utjecajem droga i tableta. Na njegov današnji iskaz nitko nije pokušao utjecati, a i ne zna kako bi kada se nalazi u zatvoru. Na upit braniteljice, pojasnio je da inkriminirane noći kada se vratio kući njega otac nije vidio jer žive u odvojenim stanovima, dok njegova majka zna da on konzumira drogu i alkohol. Na poseban upit suda odgovorio je da nikome ne duguje novac niti bilo tko njemu duguje novac. Ima problema s kockanjem te sukladno presudi ima i obvezno liječenje od ovisnosti o kocki, drogi i alkoholu. Naveo je kako I i II optuženi znaju da on kocka, a ranije su i zajedno kockali. Znao se zaduživati novčano kod I i II optuženog, no nije se radilo o nekim velikim iznosima, s time da je istima sve vratio. Njegova majka poznaje II optuženog jer je s LV išao u školu, no isti nije dolazio u kuću i misli da majka nije nikada razgovarala s LV, dok I optuženog njegova majka ne poznaje. Na poseban upit optužbe rekao je da predmetnog dana prema njemu nitko nije bio nasilan.

8.1. Obzirom na ovakav iskaz, a zbog drugačijeg iskazivanja od onog pred policijom, oštećenom je predočen raniji iskaz gdje je naveo kako je 16. prosinca 2023. oko podne kontaktirao I i II optuženog na mobitel i dogovorio s njima da se nađu na Črnomercu na adresi [adresa] jer je namjeravao razgovarati oko njegovog navodnog novčanog duga koji ne priznaje, a za koji optuženi smatraju da postoji, odnosno da im je dužan. Optuženi su se dovezli osobnim automobil marke Peugeot, bijele boje, kojim je upravljao I optuženi. Na ulici je stajala i njegova sestra ĆV koja je vidjela dolazak automobila. U trenutku kada je ušao u automobil, njegova sestra zatvorila je zadnja desna suvozačeva vrata, što je zasmetalo II optuženog LV pa mu je zbog toga opalio blagi šamar u lice i prokomentirao kako njegova sestra bez razloga lupa vratima. Na putu prema City centru One West I i II optuženi su više puta od njega tražili novac, ne navodeći koji iznos traže. Obraćali su mu se grubim glasom, a kako mu je II optuženi ranije opalio šamar, bio je uplašen i predložio im je da će na svoje ime u trgovini T-com uzeti jedan skuplji mobitel koji će nakon toga prodati, a novac predati njima. Navedeno su obojica prihvatili i stekao je dojam da su sporazumno riješili bilo kakva dugovanja, iako ne smatra da je bilo što dužan. Ranije je s I i II optuženima činio kaznena djela krađe parfema i razbojništvo, na način da su ga optuženi vozili u autu na mjesto počinjenja kaznenog djela i s mjesta počinjenja kaznenog djela, a novac koji je on stekao trošio je na razne osobne potrebe, a I i II optuženom je dobrovoljno plaćao njihov prijevoz. Radi toga je bio osuđen, ali njih nije prokazao u sudskom postupku. Kada su došli u trgovački centar nije uspio dobiti mobitel jer prema T-com ima od ranije neka dugovanja pa su na prijedlog I i II optuženog njihovim automobilom otišli na Žitnjak pred jedan trgovački centar gdje su se zadržali desetak minuta. Odlučili su da tamo neće ništa raditi pa su otišli u trgovački centar Arena. U tom trenutku njemu je već svega bilo dosta i htio je izaći iz auta, ali I i II optuženi mu to nisu dozvolili, odnosno uvjetovali su da tek kada im donese novac da će ga pustiti. U tom trenutku imao je kod sebe mobitel pozivnog broja [broj telefona] s kojeg je poslao više poruka putem aplikacije WhatsApp svojoj majci ČV na njen mobitel broja [broj telefona], kojoj je napisao da ga I i II optuženi tjeraju da krade i da ga ne puštaju iz auta, a njegova majka je o tome obavijestila policiju. Nakon toga dovezli su se pred dućan KIK gdje su I i II optuženi rekli da će sva trojica ući u trgovinu, gdje će on ukrasti određenu odjeću kako bi se maskirao, nakon čega je njihov plan bio da idu u parfumerije u Arena centru, gdje je za njih trebao krasti skupocjene parfeme. Nije se mogao oduprijeti obzirom su mu I i II optuženi cijelo vrijeme govorili da mora krasti jer ga inače neće pustiti. Budući da su se obraćali grubim glasom, bojao se i pristao je to učiniti. U trenutku kada su sva trojica ušli u trgovinu KIK, ukrao je neke odjevne predmete s pulta, točnije vestu i duksu koju je obukao na sebe i tom prilikom je na mobitel primio poziv od osobe koja se predstavila kao policajac i koji ga je upitao je li je otet i prijeti li mu netko, a na što je on potvrdno odgovorio, nakon čega je prekinuo telefonski razgovor. I i II optuženi nisu čuli taj telefonski poziv i rekli su mu neka izađe van i neka ih čeka kako bi mogli ići dalje krasti. On je izašao, dok su I i II optuženi ostali u trgovini. U trenutku kada je izašao iz trgovine KIK, potrčao je prema Arena centru i u nekih narednih stotinjak metara vidio je policijske službenike kojima se javio i prijavio navedeni događaj, nakon čega je odveden u policijsku postaju Novi Zagreb, gdje mu je oduzeta odjeća koju je prethodno ukrao. Nakon predočavanja iskaza oštećeni je rekao kako se navedeno nije dogodilo te da je lagao kada je isto naveo pred policijom.

9. Svjedokinja ČV, majka oštećenog, navela je kako sve ovo seže u zadnje dvije do tri godine, a 16. prosinca 2023. na telefonu da je prisustvovala događaju koji se dogodio, odnosno na mobitel je dobivala poruke od sina koje je proslijedila službeniku Č u PP Črnomerec, gdje je njen sin dao pismenu i usmenu izjavu kojom tereti optužene, s time da je djelomično događaju prisustvovala i njena kći. Navela je kako je tog dana negdje poslije podne njen sin došao, kako joj je kćer rekla, pod vidnim utjecajem alkohola i još valjda nečega kod kćeri te ga je spopalo da se mora naći s optuženima, s time da kćeri nije govorio zašto se s istima mora naći, a njoj je poslije rekao da se s optuženima morao naći zbog nekih dugova i to iz razloga jer su optuženi tjerali neku djevojku da vrši kaznena djela krađe za njih, a kako je SVH nju upozorio da može imati problema te kako ista nije bila iz Zagreba tako je ista napustila Zagreb, a oni su iz tog razloga smatrali da je SVH odgovoran i da im je zato morao nadoknaditi novac. Iz tog razloga inkriminirani dan oštećeni ih je nazvao jer je tako htio kupiti dva mobitela te su oni (optuženi) zato došli po njega na adresu njene kćeri. Njena kćer se uzrujala te zajedno s SVH sišla ispred zgrade te je tada i vidjela registraciju automobila s kojom su optuženi došli te ga je pokušala spriječiti da ide s njima, no SVH je ušao u auto, a njena kćer ĆV je zato zalupila vratima nakon što joj je SVH drsko odbrusio da ide s optuženima, no rekla je kako je njen sin svojevoljno ušao s optuženima u auto. Kasnije joj je SVH rekao da zbog toga što je kćer lupila vratima mu je II optuženi LV opalio šamar. Kako nisu znale gdje je SVH to se je ona uzrujala i pokušala je istoga nazvati, no on se nije javljao. Onda su počele stizati Davidove poruke, više istih, odnosno poruke jedna po jedna riječ, a pisalo je "oni me tjeraju", "ja sam u autu, ne daju mi da izađem", kao i što ima više poruka gdje piše "tjeraju me", "ne mogu". Nakon toga je otišla u PP Sesvete kako bi potražila pomoć, a prije toga je nazvala PP Sesvete gdje su je isti uputili da dođe. Kako je kćer ĆV imala sliku auta to je ona u policiji istu dala, a SVH je pisao nakon što ga je ona pitala gdje su, da je kod City East na Slavonskoj aveniji, a dolazile su vrlo kratke poruke kao u filmu. Policajac joj je rekao da ga prati te su joj u policiji rekli da nazove sina, s time da je u jednom navratu šef PP Sesvete njoj rekao da stavi telefon na spikerfon te onda SVH sugerirao što da radi, no tada je SVH još bio u Arena Centru. Policija joj je isto tako rekla da napiše sinu da im navede svoju točnu lokaciju. Oni su se nakon Cityja odvezli u Arenu i tada su mu optuženici rekli da ide krasti i tada joj se sin javio da krade, s time da to nije trenutak kada je šef smjene čuo razgovor. Pojasnila je da joj je SVH rekao da su išli u Arenu jer da u Cityju nisu mogli uzeti mobitele i to iz razloga jer ima dugovanja prema nekom operateru. Cijelo vrijeme je bila sa šefom PP Sesvete, a radi se o starijem gospodinu te mu je rekla da su u autu s njenim sinom I i II optuženi, s time da poznaje II optuženog, a I optuženog ne, no o I optuženom je čula "lijepe priče", a u postaji su joj rekli da I optuženog imaju u evidenciji. Napomenula je kako živi u istom kvartu s I optuženim te se nada da nakon današnjeg iskaza s istim neće imati problema. Napomenula je kako u prvi mah kada su joj počele stizati te Davidove poruke je mislila da se sin zeza, odnosno da je pod utjecajem nečega, no nakon što su počele stizati poruke mama pomozi onda nije više mislila da se zeza. Ne zna da li su iz postaje zvali njenu kćer onda nakon što je SVH već ušao u Arenu. Napisala je sinu da se obrati nekom od zaštitara, no on joj je napisao da ne može jer da je stalno netko od njih dvojice uz njega. Nakon nekog vremena SVH je uspio pobjeći u neko grmlje izvan Arena Centra, s time da je ukradene stvari ostavio na pultu dućana gdje je stvari ukrao. Tada ju je nazvao te je tada na spikerfonu šef smjene PP Sesvete razgovarao s njim te je SVH rekao neka netko dođe po njega, nakon čega je policija došla i pokupila ga. Nakon toga je sin dao iskaz inspektoru Č, no poslije uslijed straha je povukao svoju izjavu, unatoč tome što je upozoren da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, no očito je da sin ima strah, a isti je jako povodljiv. Rekla je da zna da I optuženi cijelo vrijeme manipulira s njenim sinom i to iz razloga jer je ona prisustvovala hrpi takvih razgovora na način da je prisluškivala razgovore sina gdje isti spominje I optuženog, odnosno razgovara s istim, a i vidjela je da I optuženi koristi Facebook pod profilom NV, koji je ranije koristio dok sada ne zna da li još uvijek isti koristi. Sin ima šifru na telefonu tako da ne može ući u njegov profil, a vidjela je jedan jedini put kad je otišao na wc da razgovara s NV, odnosno I optuženim jer je profil ostao otvoren dok je njen sin bio na wc-u, nakon čega je onda „progooglala“ i shvatila. Navela je kako ne osporava da je njen sin činio kaznena djela te da njen sin treba odgovarati za ista, no njen sin je činio ta djela pod nalogu I optuženog i to konstantno. Zna da je čitavu 2024. I optuženi reketario njenog sina, što je i dovelo do novog postupka u Vodicama. Isto tako rekla je da se njihova kuća u [adresa] nalazi odmah kraj mora te da je I optuženi rekao da će doći tamo i njoj nešto učiniti, a tamo je bila i njena majka stara 80 godina, koja je uslijed svega navedenog doživjela šok i to radi dolaska policije te problema u koje je SVH upao, a SVH joj je rekao da se zaključava.

9.1. Na poseban upit braniteljice pojasnila je da je njen sin nakon događaja kod kuće u kući oca s kojim je živio napisao mail o onome što se dogodilo te je taj mail poslao inspektoru Č kao i njoj, tako da kad je govorila da ima iskaz svog sina to se odnosilo na taj mail koji je SVH kod kuće napisao, a isto je slano s maila njenog sina. Navela je kako misli da je u inkriminirano vrijeme SVH živio kod njenog bivšeg supruga, a obzirom njen bivši suprug živi u [adresa] i to iz razloga jer je tamo bio sigurniji, a kao što je rekla jer ona živi u [adresa] nedaleko od I optuženog, no SVH se znao seljakati i kod nje. Pojasnila je da je Davidova želja bila da nakon događaja živi kod oca. Ovo što je rekla da je bio sigurniji se odnosi na period nakon događaja, a dopušta da je SVH u inkriminirano vrijeme možda živio kod nje. Odgovorila je kako misli da se njen sin prije događaja nije liječio od nikakve ovisnosti, dok zna da se nakon događaja liječio u Vrapču te da je imao raznih problema te je nakon događaja bio hospitaliziran u Vrapču, dok se prije događaja liječio u komuni zbog ovisnosti o kocki. Na poseban upit braniteljice pojasnila je da je inkriminiranog dana njen sin nazvao optužene, a kako bi riješio navodne dugove, no oni su prije toga njega kontinuirano svaki dan zvali. Odgovorila je da je njen sin očito u automobilu imao mobitel, jer mu to nisu oduzeli, dok su mu oduzeli slobodu jer auto nije mogao napustiti bez njihove pratnje, a njoj je bilo čudno što on uopće može pisati i zato su poruke bile krnje i zato je napisao kao što je već navela da ne može izaći. Rekla je da je njen sin dvije glave veći od I i II optuženog tako da joj je čudan taj njihov odnos i utjecaj na njenog sina. Pojasnila je da je njoj sin napisao "ne daju mi“, a mislio je da izađe iz auta, s time da je isti sjedio straga u vozilu dok ne zna da li je netko straga s njim sjedio. Dodala je da je taj prvi put šef smjene razgovarao s SVH, da je SVH rekao da krade, no ne svojom voljom. Na poseban upit braniteljice rekla je da se ne sjeća kada je nakon inkriminiranog dana vidjela sina, s time da je sina vidjela na policiji nakon par dana kada su davali iskaz, kao i da ne zna da li je njen sin nakon predmetnog događaja ili prije istog I optuženom upućivao proste ili prijeteće riječi. Nakon što je zastupnica optužbe predočila svjedokinji poruke s lista 19 – 21, ista je navela kako su to upravo poruke od inkriminiranog dana, odnosno da se radi o porukama koje je razmjenjivala s SVH, dok fotografija s lista 19 upravo pokazuje automobil s kojim su optuženici inkriminiranog dana došli po SVH, a to je uslikala njena kćer te je tu fotografiju njoj kćer poslala, a ona je istu proslijedila policiji. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorila je da njoj prije predmetnog događaja sin nikada nije slao poruke ovakvog tipa. Zna da je I optuženi svaki dan kontaktirao njenog sina jer joj je SVH to ponekad govorio, no isto tako rekla je da je situacija eskalirala nakon samog događaja, dok ne zna da li joj je sin izrekom rekao da ga je strah I optuženog, jer joj je rekao da I optuženi ima odvjetnike i da će izaći van. Inzistirala je nakon događaja da joj sin kaže točno što se predmetnog dana dogodilo, stalno je pričao o toj djevojci koja je morala krasti za I i II optuženog, a ona mu je rekla da zašto problem rješava ako problema uopće nema, a na što joj je sin odgovorio da problem ima jer ga oni terete za navodna dugovanja. Njoj sin nije ispričao sve detalje što se događalo u vozilu, odnosno više je ona postavljala pitanja jer je htjela saznati što se događalo, no sin joj je rekao da su ga tražili tada da krade za njih i da im nadoknadi štetu te joj je isto tako rekao da ne može napustiti vozilo. Izričito je sina pitala te joj je to bilo najbitnije te mu je rekla da joj otvoreno prizna ako ima bilo kakav dug prema optuženima, a isto ga je pitao i otac i policija, no sin je decidirano porekao da nema nikakvih dugovanja prema optuženima. Na upit braniteljice odgovorila je da se ne sjeća da bi njoj SVH spominjao svoju osobnu iskaznicu, a nakon što je svjedokinji predočen dio ranijeg iskaza kada je rekla da je htjela znati što se događa pa da je više puta pokušavala mobitelom pozvati SVH, koji joj se nije javio do oko 13 sati, kada joj se javio i kada joj je rekao da je došao do svoje osobne iskaznice, ali da se više ne sjeća u kontekstu čega joj je to rekao, svjedokinja je navela da pretpostavlja da je točno što je tog dana rekla pred policijom, a da se sada ne sjeća što je tada mislila, no misli da je SVH izgubio osobnu te da ju je netko našao na cesti. Pojasnila je da se to odnosi na razdoblje od 13 sati dok još nije bio u vozilu s optuženima. Nadalje, kada joj je predočen dio ranijeg iskaza u kojem je navela da dok se nalazila u prostorijama policije da je primila poziv od SVH, koji joj je rekao da ga tjeraju da krade i da se nalazi u trgovini KIK, kada je i rekao da je nešto ukrao, a kada je mobitel uključila na zvučnik tako da je policijski službenik mogao čuti dio razgovora i tada je policijski službenik pitao SVH da li je tu protiv svoje volje, na što je SVH odgovorio da je, nakon čega je prekinuo razgovor, navela je da je to točno što je tada izjavila pred policijom, a da taj policijski službenik je upravo bio šef smjene PP Sesvete. Pojasnila je da je taj iskaz dala neposredno nakon događaja kada se je bolje sjećala u potpunosti. Na upit suda odgovorila je da je GV njen susjed, da s istim u vezi predmetnog događaja nije ništa razgovarala, već nakon događaja kada je istog srela, a znajući da je prijatelj I optuženog, da mu je rekla da će ustrajati da se sve utvrdi i da se nikoga ne boji.

10. Svjedok RV, policijski službenik IX PP Zagreb, naveo je kako se sjeća da su negdje unazad dvije godine putem OKC-a dobili obavijest da su dvije osobe navodno nasilno ugurale neku NN osobu u auto te da se to događalo na području II PP Zagreb. Naknadno se saznalo da se radilo o malom ĆV, a iz razloga jer njegova majka stanuje na području PP Sesvete. On je kao šef smjene taj dan uputio patrolu na adresu majke jer je ona navodno bila u kontaktu sa sinom te su policijski službenici otišli po nju te je nakon toga ona došla u PP Sesvete, odnosno IX PP, a kako bi krim služba obavila s istom razgovor. Majka se nalazila u hodniku te je onda došla do njega u njegovu kancelariju, a majka je s nekim razgovarala na telefon te je taj netko i dalje bio na telefonu kada je ona ušla u njegovu kancelariju, a taj netko joj je rekao da se nalazi negdje oko Arene ili Sveučilišne bolnice, dok on nije čuo glas te osobe s kojom je gospođa R razgovarala. Nakon toga putem veze na OKC dao je obavijest o lokaciji gdje se nalaze i da se potražuje to vozilo i te osobe te je rekao područje na kojem bi se mogli nalaziti. Šturu dokumentaciju koju je IX PP imala poslije je proslijeđena VI PP, a onda misli da je VI PP to proslijedila II PP.

10.1. Na poseban upit suda odgovorio je da on osim s gospođom R, s kojom je razgovarao u postaji, nije razgovarao s nikim od osoba s kojima je ona eventualno bila u kontaktu putem telefona. Na poseban upit zastupnice optužbe rekao je da misli da niti drugi kolege iz postaje nisu razgovarali s tim osobama ili osobom s kojom je gospođa R razgovarala, već misli da su kolege nju samo dovele u postaju, a s gospođom R on je utvrdio da se radi o majci, odnosno da je došla u postaju radi sina, odnosno što je točno bilo, s time da je ista imala informacije u vezi onoga što je bilo, dok se ne sjeća da li je informaciju imala preko poruka ili putem poziva. Nikakve poruke nije vidio niti mu je gospođa R iste pokazala. Tada nije znao s kojim osobama se ĆV nalazi, dok dopušta mogućnost da je to naknadno saznao. Na upit braniteljice rekao je da je on predmetnog dana bio šef smjene. Kada je svjedoku predočen dio iskaza svjedokinje ČV u dijelu gdje je navela kako joj je šef PP Sesvete rekao da telefon stavi na spikerfon i da je sugerirao SVH što da radi i da navede svoju točnu lokaciju, isti je naveo kako se on toga ne sjeća, odnosno da ne može potvrditi da je to tako bilo. Rekao je da se ne sjeća da bi gospođi ČV rekao da sina stavi na spikerfon, kao i da on s SVH tom prilikom nije razgovarao, tako da nije točno što je rekla gospođa ČV da je SVH rekao da tada krade, no ne svojom voljom. Na poseban upit suda odgovorio je da se ne sjeća o kojem automobilu se tada radilo, a za kojim je bila potraga.

11. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i materijalna dokumentacija iz spisa, koja nije ničim dovedena u pitanje.

11.1. Iz slike koju je uslikala ĆV, koju je proslijedila majci ČV, vidljiv je predmetni automobil Peugeot i registarska oznaka [registarska oznaka], a iz mobitela ČV sadržaj poruka koje joj je uputio inkriminiranog dana oštećeni SVH.

11.2. Iz izvješća VI PP Zagreb od 16. prosinca 2023. proizlazi da su policijski službenici 16. prosinca 2023. oko 15 sati, prilikom ophodnje terena, na parkirnom prostoru Arena parka u Zagrebu, Jaruščica bb, zatekli parkirano osobno vozilo marke Peugeot 208, registarske oznake [registarska oznaka], bijele boje, o čemu je izvješten OKCP PUZ-a, a nakon čega su se, sukladno zapovijedi, postavili na prigodnu udaljenost od predmetnog vozila te su oko 15,02 sati uočili dvije muške osobe kako prilaze predmetnom vozilu. Prepriječili su odlazak navedenog vozila iz parkirališnog prostora i pristupili do navedenih osoba, izdali naredbu da izađu, što su osobe u vozilu i učinile te su utvrdili njihov identitet. Provjerom identiteta utvrdili su da se radi o osobama HV, rođen **.**.2002. (osoba koja se nalazila na mjestu vozača), te o SV, rođenom **.**.2001., koji se nalazio na mjestu suvozača.

11.3. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01544007 od 16. prosinca 2023. proizlazi da je oštećenog SVH oduzet šal crne boje, jakna s kapuljačom plavo-žute boje i jakna s kapuljačom crne boje.

11.4. Iz izvješća II PP Zagreb od 17. prosinca 2023. proizlazi da su policijski službenici postupajući protiv I i II optuženih, pregledali osobno vozilo Peugeot 208, bijele boje, registarske oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je na suvozačevom sjedištu uočen novčanik smeđe boje, u kojem su se nalazile dvije debitne kartice na ime SVH i zdravstvena iskaznica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na ime SVH, što je od I optuženog SV oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548231.

11.5. Čitanjem spisa ODO Šibenik Kis-DO-66/24, koji je sud priklopio, utvrđeno je kako je u istom doneseno rješenje o obustavi istrage od 3. prosinca 2024., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 3. KZ-a protiv I optuženog SV i to nakon što je oštećeni SVH povukao svoj iskaz.

11.6. Obrana je u spis priložila, prilikom kontrole mjera opreza koje su bile na snazi nakon inkriminiranog događaja, preslike poruka koje je I optuženi SV zadobio od oštećenog, a iz kojih proizlazi da bi oštećeni navodno I optuženog u više navrata nazivao i istome slao ružne i prijeteće poruke.

12. U odnosu na iskaz oštećenog s rasprave, valja napomenuti kako isti sud ne prihvaća, obzirom je očito da je oštećeni odlučio u cijelosti svoj iskaz u bitnim dijelovima povući, izmijeniti, to jest više ne teretiti ovdje optužene. Zašto je tome tako, sud u to neće ulaziti, no očigledno oštećeni ima svoje razloge. Sud vjeruje da oštećeni ima problema s alkoholom, drogom i kockom, kao i da je inkriminiranog dana svojevoljno otišao s optuženima, dok istome ne vjeruje da je majka krivo shvatila njegove poruke te da ga nitko nije silio na išta te da je mogao otići. U svojem prvom iskazu, kojemu sud vjeruje, koji je dan ubrzo po događaju, oštećeni je jasno opisao što se dogodilo navedenog dana, kako su ga u više navrta tražili novac, kako je htio otići, no da mu isto nisu dozvolili, odnosno da će ga pustiti kada donese novac i da mora krasti jer ga inače neće pustiti. Prvotni iskaz oštećenog potvrđen je i iskazom svjedokinje i svjedoka RV, kao i materijalnom dokumentacijom. Valja napomenuti, kako taman da i nema prvotnog iskaza oštećenog ili da se isti i dovede u pitanje, drugi dokazi, kao poruke upućene majci od predmetnog dana, iskaz majke, svjedoka i izvješća policije čine dovoljno dokaza da su I i II optuženi počinili terećeno kazneno djelo, obzirom iz istih jasno proizlazi da je oštećeni trebao pomoć navedenog dana, da je o tome pisao majci, koja je onda isto prijavila policiji, koja ih je onda sve zatekla na lokaciji koju je upravu majka preko oštećenog dojavila.

13. Iskaz svjedokinje ČV ocijenjen je tako kao vjerodostojan, istinit, bitno dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala kako dinamiku cijelog događaja, tako i ono što je istome prethodilo, a što je sve onda i prijavila policiji koja je onda i uhitila optužene. Naime, ova svjedokinja je čak navela kako je upravo zbog problema koji oštećeni ima u prvi mah mislila da se isti zeza, no onda kada su se poruke nastavile da je shvatila kako sin treba pomoć, a i prije nikada da nije slao ovakve poruke. Upravo iz tih poruka nedvojbeno proizlazi kako ju oštećeni pita što da radi, da ga ne puštaju iz auta, da ga opet tjeraju da krade i da ga ne puštaju doma, a da mu ona daje savjete, kako i da ga je obavijestila da će zvati policiju, tako da ne može biti da je svjedokinja kao nešto krivo shvatila. Okolnost što je ova svjedokinja nakon toga vidjela mail od sina u kojem je on napisao svoj iskaz nije od nikakvog utjecaja, obzirom je ona u predmetnom događaju sudjelovala dopisujući se sa sinom, a i isti joj je ispričao što se dogodilo, odnosno ispitivala ga je u vezi istoga, tako da je ovaj iskaz prihvaćen kao istinit i pouzdan. Ono što dodatno potvrđuje da je oštećeni bio prisiljen na krađu jest i okolnost da je policija na prednjem suvozačevom sjedalu pronašla novčanik oštećenog, iako se na istom oštećeni nije vozio, već je sjedio odostraga, tako da njegov novčanik nije imao što raditi na prednjem sjedalu, tim više ako su oštećenog samo vozili u kupovinu, kako to tvrdi II optuženi u svojoj obrani.

14. Jednako tako iskaz svjedoka RV prihvaćen je kao istinit i uvjerljiv, budući da se radi o policijskom službeniku koji nema razloga govoriti u prilog bilo kojoj strani, već je isti iskazivao o onome što se sjeća, a u okviru obavljanja svog posla pa je tako potvrdio da im se majka oštećenog obratila za pomoć, kao i da se oštećeni nalazi s nekim osobama u točno traženom automobilu kod Arene, da bi nakon toga dao obavijest o lokaciji gdje se nalaze, a gdje su onda optuženi i uhićeni po policiji. Jednako tako isti je potvrdio da je svjedokinja ČV s nekim razgovarala na mobitel i da je taj netko bio kod Arene. U odnosu na ovaj iskaz valja napomenuti kako nije od važnosti što se svjedok ne sjeća svih detalja, odnosno da li je i on razgovarao s oštećenim ili ne, budući da je zbog proteka vremena, a i zanimanja s kojim se bavi, to jest svakodnevnih postupanja s brojnim strankama, prirodno da se s protekom vremena svih detalja više ne sjeća.

15. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu II optuženog samo u dijelu da oštećenog poznaje još iz djetinjstva te da ih je oštećeni zvao da dođu po njega, obzirom je isto u suglasju s iskazom oštećenog i svjedokinje, dok u preostalom dijelu sud obranu II optuženog i I optuženog ne prihvaća, jer je očito da njih trojica nisu bili u nikakvom izlasku, da oštećeni nije iz čistog mira pozvao policiju, te da istome nisu pravili društvo u kupovini stvari. Navođenjem kako je oštećeni sve izmislio te da je sve rezultat njegovih problema s drogom, sud nije prihvatio, budući da dokazi u spisu govore suprotno, bez obzira na izmijenjen iskaz oštećenog. Jednako tako, potpuno je nelogično da bi netko s ukradenim stvarima krenuo prema policiji i tako sam sebe teretio da nije pokušavao izbjeći veće zlo. Daljnje okolnosti da je oštećeni osoba koja ima problema u ponašanju i koja je sama slala ružne poruke, da je ovisnik te da je osuđivan, ne znači da nije govorio istinu prilikom podnošenja kaznene prijave i da se događaj nije dogodio upravo onako kako je to i prijavljeno. Da je oštećeni govorio tada istinu potvrđuje činjenica da je majka policiju digla na noge, i to više policijskih postaja u gradu, koje su onda oštećenog i optužene locirali i uhitili. Dakle, obrane optuženih ocijenjene su isključivo usmjerenima k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što su u suprotnosti s iskazom svjedoka te materijalnom dokumentacijom.

16. Ovaj sud je tako našao nesporno utvrđenim da su I i II optuženi inkriminiranog dana u nakani pribavljanja protupravnog novca oštećenog u više navrata tražili novac, ne puštajući ga da ode dok ne ukrade predmete, odnosno istima da novac. I i II optuženi su poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode počinjenju bića kaznenog djela iznude, to jest s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist silom i prijetnjom silili oštećenog da što učini na štetu svoje imovine, što isti u konačnici nije učinio jer je policija po dojavi majke intervenirala, a čime su ostvarili sva objektivna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. u svezi članka 34. KZ-a. Da se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje su upućivali oštećenom, to jest da ga neće pustiti dok im ne preda novac, s time da ga je prethodno II optuženi i ošamario, a i obraćali su mu se grubim glasom zbog čega se bojao. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja, a kojima je prethodila sila, a oštećeni je uslijed straha, uznemirenosti i zabrinutosti o istome porukama obavijestio majku, koja je onda zatražila pomoć policije.

17. Dakle, utvrđeno je kako su I i II optuženi počinili predmetno djelo upravo na način kako im je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ih je ovaj sud i oglasio krivima, a optuženi su bili svjesni svojeg djela i htjeli su isto počiniti kao takvo i kao svoje, odnosno postupali su s izravnom namjerom, to jest bili su svjesni da kako bi se neosnovano materijalno okoristili za novčani iznos poduzimaju radnje kojima prijetnjom nastoje oštećenog prisiliti na isplatu novčanog iznosa, i isto su htjeli učiniti.

18. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženih, zbog čega je sud utvrdio da su optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. u svezi članka 34. KZ-a.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I i II optužene ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio dosadašnju prekršajnu i kaznenu osuđivanost predmetnih, dok je olakotnim cijenio korektno držanje obojice pred sudom te očinstvo II optuženog.

21. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženih, odnosno da su isti kazneno djelo počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

21.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I optuženog SV osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, ali je potom I optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je I optuženi prije inkriminiranog djela bio kazneno neosuđivana osoba, što ukazuje kako je njegov tadašnji život bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, do je tek naknadno u jednom navratu osuđen na rad za opće dobro radi počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, znači zbog kaznenog djela koje ne uključuje nasilje. Jednako tako I optuženi je višestruko prekršajno kažnjavan, no vezano isključivo za osobnu iskaznicu i promet, tako da se ovo djelo može smatrati još uvijek incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao I optuženom. Također će I optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i svu nedopuštenost opisanog načina postupanja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani I optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju I optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku I optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

21.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne u odnosu na II optuženog HV, a isto cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, sud je II optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od također šest mjeseci, no bezuvjetno, jer sud smatra da samo takva kazna može ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na II optuženog. Naime, za razliku od I optuženog, II optuženi je prije inkriminiranog djela već pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH na uvjetnu osudu, a predmetno kazneno djelo je počinio u roku kušnje iz te presude, tako da očito isto nije imalo utjecaja na II optuženog da svoje ponašanje uskladi s opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja. Isto tako naknadno je još 2025. osuđen i zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro, kao i što je prekršajno višestruko kažnjavan, od čega u dva navrata radi prekršaja zbog nasilja u obitelji. Dakle, obzirom ranija osuđivanost nije utjecala na II optuženog na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivno pravnim propisima i da shvati neprimjerenost svog načina postupanja onda je razvidno da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora ne bi mogla postići svrha kažnjavanja u odnosu na ovog optuženog, tako da se kazna zatvora upravo u trajanju od šest mjeseci čini primjerenom i dostatnom svemu spomenutom te potrebnom radi ostvarivanja svrhe, s time da će II optuženom nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada odlučio kloniti činjenja kaznenih djela.

22. Iako su I i II optuženi proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela, sud ih je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, obzirom se radi o nezaposlenim osobama bez imovine, a slijedom čega je ocjena da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njihova osnovna životna egzistencija, s time da je II optuženi i u obvezi uzdržavanja malodobnog djeteta.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-662/2024

2. I optuženom SV – putem Zatvora u Zadru

3. II optuženom HV, [adresa]

4. braniteljici I optuženog, odvjetnici Jovani Puhalo Pezer

5. branitelju I optuženog, odvjetniku, Goranu Vujaniću

6. braniteljici II optuženog, odvjetnici Nedi Marasović

7. oštećenom SVH – putem Zatvora u Varaždinu – nakon pravomoćnosti