Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-330/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INKASO HR d.o.o. Osijek, L. Jagera 5., OIB: 82925459345., zastupanog po punomoćniku odvjetničkom društvu Borić&Toš d.o.o. Radnička cesta 34., Zagreb, protiv tuženika UP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju pod poslovnim brojem: 61 Pvrv-251/2020 od 21. prosinca 2023., dana 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju pod poslovnim brojem: 61 Pvrv-251/2020 od 21. prosinca 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni broj Ovrv-3411/2019 od 13. studenoga 2019. godine kojim se ovršeniku UP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., nalaže da ovrhovoditelju INKASO HR d.o.o. Osijek, L. Jagera 5., OIB:82925459345., isplati iznos od 8.907,22 kuna/1.182,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i po stopi pobliže navedenoj u točki I. izreke.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 11.720,31 kuna/1.555,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2.Protiv navedene presude žali se tuženik svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Imajući na umu da vrijednost predmeta spora, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP.

4. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate utužene tražbine za korištenja usluga telefonskih usluga za razdoblje od 26. prosinca 2011. do srpnja 2012. prema tuženiku kao ovlaštenoj osobi tvrtku SUPERIOR SYSTEMA d.o.o. s osnova odgovornost člana uprave za obveze društva u smislu odredaba članka 10. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15.; dalje: ZTD)

4.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na ugovoru o cesiji temeljem kojeg je operater Tele2 d.o.o., prenio na tužitelja utuženu tražbinu s osnova neplaćenih računi za utuženo razdoblje tvrtke Superior Systema d.o. o koja je imala zasnovan pretplatnički odnos sa tužiteljem za korištenje telefonskih usluga .

5. Iz stanja spisa u predmetu u bitnom proizlazi utvrđenim :

-kako je tuženik bio osnivač i član uprave trgovačkog društva Superior Systema d.o.o., te je u ime društva sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sa prednikom tužitelja,

-kako je račun društva bio u blokadi i da je otvoren stečaj nad istim, te da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv društva Superior Systema d.o.o. radi isplate predmetnog dugovanja i da je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi, te da tužitelj nije naplatio svoje potraživanje zbog blokade žiro- računa društva.

6.. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni broj Ovrv-3411/2019 od 13. studenoga 2019. godine u odnosu na tuženika kao osnivača i člana uprave društva Superior Systema d.o.o. jer je smatrao utvrđenim kako je tuženik zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za nastale obveze društva budući je predmetni ugovor sklopio u vrijeme kada je poslovanje bilo otežano, odnosno kada društvo Superior Systema d.o.o. nije moglo podmirivati svoje obveze, pa obzirom da se tužitelj nije naplatio u ovršnom postupku zbog blokade žiro-računa, postoji tuženikova osobna odgovornost u odnosu na obveze njegovog trgovačkog društva prema tužitelju pozivom na odredbe članka 10. stavka 2. i 3. u svezi s odredbom članka 252. ZTD-a.

6.1. Pri tome je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare budući se u konkretnom slučaju primjenjuje desetogodišnji rok zastare obzirom da je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika.

7. S pravom žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na izostanak odlučnih razloga za ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika čime nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz odredaba ZTD-a na koji se pozvao sud prvog stupnja u pobijanoj odluci.

8. Tužitelj, naime, odgovornost tuženika kao člana društva temelji na tvrdnji da je tuženik koristio društvo da bi oštetio vjerovnike (članak 10. stavak 4. točka 3. ZTD-a) čime je zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva (članak 10. stavak 3. ZTD-a) navodeći kako je tuženik bio osnivač i član uprave trgovačkog društva Superior Systema d.o.o., da je u ime društva sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sa prednikom tužitelja, da je račun društva bio u blokadi i da je otvoren stečaj nad istim, da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv društva Superior Systema d.o.o. radi isplate predmetnog dugovanja i da je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi, te da tužitelj nije naplatio svoje potraživanje zbog blokade žiro-računa društva, čime je zloupotrijebio okolnost da ne odgovora na nastale obveze društva.

9. Odredbom članka 10. stavka 2. ZTD-a propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom. Međutim, odredbom stavka 3. istog članka je propisano da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

9.1. Riječ je o tzv. institutu proboja pravne osobnosti. Glede postojanja odgovornosti tuženika na temelju članka 10. stavka 3. ZTD-a, treba reći da tužitelj tijekom postupka nije jasno naveo na koji način bi tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za spornu obvezu društva. Naime, za dokazivanje tzv. proboja pravne osobnosti upravo je tužitelj dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo takvo postupanje tuženika. Naime, sve i da su točni navodi tužitelja da svoje potraživanje ne može naplatiti od društva zbog blokada žiro računa, to ne znači automatski da je došlo do proboja pravne osobnosti.

10. S druge strane sud prvog stupnja s pravom otklanja prigovor zastare držeći kako je se u konkretnom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok obzirom da je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika, koji rok je propisan odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126721, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO).

10.1. Naime, pokretanjem postupka, koji je tužitelj kao vjerovnik pokrenuo protiv društva kao glavnog dužnika radi naplate tražbine u kojem je donesena presuda kojom je društvo obvezano na isplatu, dolazi do prekida zastarijevanja i u odnosu na tuženika (člana društva) kao solidarnog jamca. Zbog toga je, u skladu s odredbom 245. stavka 3. ZOO-a, u odnosu na tuženika kao člana društva zastarijevanje zahtjeva na ispunjenje obveze počelo teći iznova okončanjem postupka pred prvostupanjskim sudom. Stoga budući da se radi o rješenju o ovrsi nadležnog javnog bilježnika Mirjane Borić broj Ovrv-26301/2012 od 12.10.2012. po prijedlogu ovrhovoditelja INKASO HR d.o.o. Osijek na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika SUPERIOR SYSTEMA d.o.o. iz Splita, Domovinskog rata 27/A, koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 29. studenoga 2012. godine. pa je pravomoćnost nastupila nakon toga dana, čime nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je prijedlog za ovrhu protiv tuženika podnesen 6. studenog 2019.

10.2. U slučaju kada je tražbina tužitelja kao vjerovnika prema društvu kao dužniku utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, za pitanje zastare tražbine tužitelja kao vjerovnika prema tuženiku kao članu društva mjerodavna je odredba članka 233. stavka 1. ZOO-kojom je propisan desetogodišnji zastarni rok. Prema odredbi članka 233.stavka 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare .

11. Međutim, za ocjenu suda o odgovornosti tuženika kao člana društva u pobijanoj presudi nedostaju odlučni razlozi na što s pravom ukazuje žalitelj u žalbenim navodima. Prije svega valja ukazati kako odgovornost članova društva prvenstveno ovisi o tipu društva pri čemu je potrebno razlikovati društva osoba, pa taku sukladno odredbi članka 385. stavak 2. ZTD-a članovi društva s ograničenom odgovornošću u pravilu, ne odgovaraju za obveze društva, već samo snose rizik za neuspjeh poslovanja društva koji se očituje u tome da mogu izgubiti ili umanjiti ono što su uložili u društvo zbog njegovih loših poslovnih rezultata, odnosno steći određene koristi u slučaju dobrih poslovnih rezultata.

11.1. No, i članovi tih društava ponekad, odnosno samo iznimno, odgovaraju za obveze društva, i to samo u slučajevima određenim odredbama ZTD-a. U tim slučajevima odgovornost članova društva zapravo ovisi o dodatnim okolnostima, odnosno pretpostavkama propisanim zakonom zbog čega je u svakom konkretnom slučaju potrebno ocijeniti jesu li ispunjene zakonske pretpostavke takve odgovornosti. Sprječavanju mogućih zloupotreba i zaštiti vjerovnika društva služi institut (doktrina) o proboju pravne osobnosti. Pravna osnova instituta proboja pravne osobnosti u hrvatskom pravu su odredbe članka 10. stavci 3. – 5. ZTD-a.

12. Citirana odredba je ujedno i odraz općeg načela obveznog prava o zabrani zloupotrebe prava. Zakonodavac je, dakle, zloupotrebu prava odredio kao pravnu osnovu za zasnivanje odgovornosti člana društva za obveze društva. U citiranoj odredbi se, osim toga, očituju i obveznopravna načela savjesnosti i poštenja, o zabrani prouzročenja štete, o dužnosti ispunjenja obveze te o ponašanju u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava primjenom dužne pažnje.

12.1. Član društva može zloupotrijebiti pravilo o svojoj neodgovornosti za obveze društva svojom radnjom, odnosno aktivnim postupanjem ili propuštanjem, odnosno pasivnim postupanjem, tj. nepostupanjem. Takvim postupanjem i/ili propuštanjem član društva stavlja svoje osobne interese i ciljeve ispred interesa društva. U pravnoj teoriji se navodi kako to u pravilu radi tako da izvlači određene koristi iz društva (novac, razne povlastice koje mu inače ne pripadaju i dr.) u osobne svrhe.

12.2. S obzirom na to da u dioničkom društvu i društvu s ograničenom odgovornošću poslove vodi uprava, u pravnoj teoriji se navodi kako će se to u praksi očitovati na način da član društva izravno (primjerice: određujući pojedine poslovne pothvate društva ili određujući raspolaganja sredstvima društva u svoju korist) ili posredno (primjerice: postavljajući za članove uprave osobe od svog povjerenja) utječe na upravu da vodi poslove društva na ovaj ili onaj način. Nadalje se u pravnoj teoriji navodi da se takve radnje i/ili propuštanja mogu procjenjivati u subjektivnom i objektivnom smislu. U subjektivnom smislu kada se članovi koriste društvom s namjerom da postignu ciljeve koje inače ne bi sami mogli postići i koji su im, u pravilu, zabranjeni, a u objektivnom smislu kada se koriste društvom protivno njegovoj svrsi, tj. tako da pomoću njega postižu svoje osobne ciljeve, a zanemaruju prava vjerovnika te ciljeve i interese društva.

13. Nadalje, odredbom čl. 10. st. 5. ZTD-a je propisano da ako je nad društvom iz stavka 2. toga članka otvoren stečajni postupak, zahtjeve protiv osoba iz stavka 3. toga članka za vrijeme trajanja stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj. Slijedom citirane zakonske odredbe proizlazi da pravo vjerovnika prema članu društva s ograničenom odgovornošću nad kojim je otvoren stečajni postupak ostvaruje stečajni upravitelj. Naime, zahtjevom vjerovnika za isplatom tražbine kojoj je osnova zloupotreba okolnosti člana društva da ne odgovara za obveze društva u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a, vjerovnik ostvaruje svoju tražbinu prema društvu, a kako se ta tražbina može namiriti samo onako kako to mogu učiniti i ostali stečajni vjerovnici, znači da je jedino stečajni upravitelj ovlašten voditi takvu parnicu i ostvarivati prava vjerovnika protiv članova društva, čak i ako se takva tužba/prijedlog podnosi i nakon zaključenja stečajnog postupka. To iz razloga što sukladno odredbi čl. 293. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17: dalje: SZ) stečajni upravitelj može i nakon obustave i zaključenja stečajnog postupka u ime stečajnog dužnika, a za račun stečajne mase nastaviti s unovčavanjem imovine dužnika, a s ostvarenim sredstvima postupiti prema odredbi čl. 133. st. 1. tog Zakona, tj. pristupiti naknadnoj diobi i namirenju troškova postupka. Slijedom navedenog, proizlazi da pravo vjerovnika prema članu društva s ograničenom odgovornošću nad kojim je otvoren stečajni postupak ostvaruje stečajni upravitelj, pa u tom slučaju vjerovnik nije ovlašten voditi postupak protiv člana društva zbog zlouporabe okolnosti da kao član ne odgovara za obveze društva.

14. Slijedom naprijed izloženog, zbog pogrešnog pravnog stava pobijana presude nema razloge o navedenim odlučnim činjenicama, pa uvažavanjem žalbe tuženika primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a , pobijanu presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu a ponovno suđenje.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će sukladno naprijed ukazanom raspraviti predmet spora te će rukovodeći se činjenim tvrdnjama tužitelja kojim je determiniran zahtjev tužitelja i na kojem je teret dokaza da su za odgovornost tuženika ispunjene pretpostavke iz članka 10. stavak 3 i 4. ZTD-a, analizirati i ocijeniti sve provedene dokaza i novom presudom ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

U Splitu, 25. rujna 2025.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević