REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1129/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj OVRV-54653/2022, od dana 27. lipnja 2022. godine.
O b r a z l o ž e n j e
U ovoj pravnoj stvari tužitelj (tada ovrhovoditelj) podnio je ovršni prijedlog temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi broj gornji, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, sa nastalim troškovima ovršnog postupka.
Tuženik u cijelosti pobija rješenje o ovrsi, ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Evidentno je kako dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbine nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi, a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Ovršenik ističe i prigovor zastare za sve obroke koji su dospjeli prije jedne godine od utuženja.
Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u ovršni prijedlog (list 1-5 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 9, 37), račune (list 11-28, 39-56), rješenje o ovrsi (list 59), prigovor (list 61), karticu analitičkog knjigovodstva (list 67), račune (list 68-86).
Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da nije tužbeni zahtjev osnovan.
Valja reći da sud u ovoj parnici odlučuje o tome hoće li platni nalog kao sastavni dio rješenja o ovrsi, ostati na snazi ili ne. On je pendentan do odluke suda odnosno do dovršetka parničnog postupka pa će se, već o rezultatima postupka, održati na snazi ili neće.
Međutim, neovisno o argumentaciji obje parnične strane, budući da je platni nalog odluka suda, valja imati u vidu da je platni nalog takav kakav jest, izražen u novčanoj jedinici - u kunama, a koja novčana jedinica u trenutku održanja ročišta za zaključenje glavne rasprave nije više na snazi, odnosno riječ je o nepostojećoj valuti.
Tužitelj u inicijalnom postupku nije izvršio preračun u valutu euro, niti je zatražio isplatu u eurima, zbog čega je sud donio prvostupanjsku odluku 31. svibnja 2023. godine. Međutim, Županijski sud u Osijeku je istu ukinuo svojo odlukom poslovni broj Gž- 2018/24 od dana 28. ožujka 2025. godine.
Valja istaknuti, da je navedena prvostupanjska odluka donesena sukladno aktualnoj sudskoj praksi odnosno drugostupanjskim odlukama drugih drugostupanjskih sudova.
Stoga, odluka navedena Županijskog suda u Osijeku – koju ovaj sud poštuje kao smjernicu postupanja, praktično potpuno kontradiktorna spomenutoj sudskoj praksi i po rezultatu doprinosi otežanom postupanju prvostupanjskog suda u pravnom prometu, jer dobiva različite odluke od različitih drugostupanjskih sudova.
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je predmetno rješenje o ovrsi ukinuto u cijelosti.
U ovom postupku odlučuje se tome da li će platni nalog kao sastavni dio rješenja o ovrsi, ostati na snazi ili ne. On je pendentan do odluke suda odnosno do dovršetka parničnog postupka pa će se, već o rezultatima postupka, održati na snazi ili neće.
Prvenstveno je sud raspravio pitanje promašene pasivne legitimacije na koje ukazuje tuženik. Ovaj prigovor tuženika je osnovan.
Ovo iz razloga što je temeljem čl. 2. st. 1. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 5/1992, dalje: Odluka) određeno da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu platiti poduzeću ili drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja pruža komunalnu uslugu, dok je u st. 2. iste Odluke određeno da je korisnik usluge: vlasnik stana, stanar, najmoprimac, vlasnik poslovnog prostora, korisnik tog prostora, zakupnik, te i osoba koja bez valjane pravna osnove koristi prostorije u zgradi, o čemu davatelj usluga vodi evidenciju (st. 3. istog čl. Odluke).
Tužiteljska strana nije uopće dokazala da bi tuženik u utuženom razdoblju bio išta od toga, niti je prezentirala ikakve dokaze da bi baš tuženik uopće koristio usluge tužitelja
– samo ispostavljeni računi nisu dokaz već su isprave koje je odštampao tužitelj, no time nisu dokazane prethodne činjenice, sve ovo imajući u vidu istaknuti prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije tuženika.
Inače, u smislu odredbe čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, činjenica vlasništva nekretnine dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige - kakvu ispravu tužitelj nije dostavio, niti je dostavio ikakvu ispravu iz koje bi se moglo nesporno utvrditi da je tuženik doista korisnik nekretnine na Racina Koste 6, a prema priloženim računima.
Stoga, ni u kome se slučaju ne može se zaključiti da je tuženik korisnik tužiteljeve potrošnje za utuženo razdoblje kako tužitelj to tvrdi, prilikom čega ovaj sud ukazuje tužitelju da je teret dokazivanja u ovom parničnom postupku upravo na njemu, koji međutim nije dostavio nikakav valjan dokaz za svoje tvrdnje, dapače suprotno.
Posljedično, ne može se zakonski obvezati presudom tuženika platiti za nešto što uopće nema dokaza da je koristio utuženom razdoblju, odnosno nema zakonske odredbe u obveznom pravu po kojoj bi joj se moglo naložiti platiti tako nešto – takav je i jasan stav drugostupanjskih sudova koji potvrđuju iznesen stav ovog suda potvrđujući ga svojim odlukama: Gž-692/21 ŽS Vukovar, Gž-3061&21 ŽS Zagreb itd.
Slijedom navedenog, to je ovaj sud odlučio kao u izreci presude sukladno odredbi čl. 221.a ZPP te odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.
Posljedično, kako je tužitelj izgubio ovu parnicu, to nema pravo niti na zatražen trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a), a tuženik nije zatražio trošak pa mu nije niti dosuđen.
U Zagrebu, 26. rujna 2025. godine
Sudac:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.
DNA
1. pun. tužitelja
2. tuženici
