Republika Hrvatsk-a

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Psp-8/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvo tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužiteljice ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Oliveru Obrovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 12. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, odlukom objavljenom 26. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, iz [adresa], početkom mjeseca ožujka 2019. godine, točno neutvrđenog dana izvršio smetanje tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina – oranica upisanih u ZK uložak [broj ZK uloška] (ranije z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m², u jugoistočnom dijelu tih nekretnina gdje tužitelji imaju zasađene trajne nasade oraha u ekološkoj proizvodnji na način da je ušao u posjed tužitelja te uništio 20 stabala oraha, više stabala oštetio, te na zemljištu ostavio ulegnuća od teških strojeva.

II. Zabranjuje se tuženiku Karašica – Vučica d.d., OIB: 69701859287, iz [adresa], daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnina tužitelja – oranica upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m².

III. Odbijaju se tužitelji s preostalim zahtjevom kojim traže da tuženik uspostavi prijašnje stanje na način da sud tuženiku naloži da izvrši ravnanje dijela travnjaka u širini od 5 metara na jugoistočnom dijelu nekretnina u vlasništvu tužitelja – oranicama upisanim u ZK uložak [broj ZK uloška] (ranije z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 24 972 m² i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Ratkovci od 10 874 m², gdje navedene nekretnine međaški graniče s nekretninom koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije 14.) k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kanala od 12.940 m², koja je društveno vlasništvo, a kojim gospodari tuženik, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.506,29 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

V. U preostalom dijelu iznad iznosa od 2.506,29 eur do iznosa od 3.756,29 eur, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadnom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 8. travnja 2019. podnijeli ovome sudu tužbu protiv tuženika Karašica – Vučica d.d. iz [adresa], radi smetanja posjeda. U tužbi u bitnom navode da je prvo tužitelj VD prilikom obilaska trajnog nasada oraha koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. 1274, dana 11. i 12. ožujka 2019. neposrednim opažanjem uočio da je na jugoistočnoj međi tužiteljevih nekretnina koja graniči sa kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], sasječeno i do korijena uništeno 20 stabala oraha. Sasječeni orasi na predmetnim česticama zapravo predstavljaju zadnji red u nasadu prema međi sa kčbr. [katastarska čestica], te je na tom području gdje je bio taj red oraha uočio ulegnuća od teških strojeva za koje pretpostavlja da su nastali prilikom sječe oraha, vađenja i zatrpavanja panjeva. Prvo tužitelj VD nositelj je OPG-a koje na predmetnim česticama kčbr. [katastarska čestica] u svom posjedu ima trajni nasad oraha u ekološkoj proizvodnji, s tim da je prema navodima prvo tužitelja u suposjedu predmetnih čestica i njegova supruga, drugo tužiteljica ID, koja je ujedno u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina. Nadalje navodi da je sječu stabala oraha te ulegnuća na dijelu zemljišta na kojem su posjećeni orasi, prouzročio tuženik prilikom čišćenja kanala koji je označen kao kčbr. [katastarska čestica]. Obratio se tuženiku, a s obzirom da je tuženik odbio rješenje spora mirnim putem, protiv istog je podnio tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Učinio je nespornim da je drugo tužiteljica ID vlasnica i posjednica nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica], međutim, smatra spornim da je u posjedu istih tih čestica i prvo tužitelj VD, jer isti nije dokazao da je njegov OPG u posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da obavlja poljoprivrednu proizvodnju na predmetnim česticama. Nadalje, tuženik je učinio nespornim da u okviru svojih ovlasti koje dijelom proizlaze i iz zakona, održava i čisti kanalsku mrežu na spornom području, pa je tako i izvršio čišćenje od raslinja i kanala koji je označen kao kčbr. [katastarska čestica]. Međutim, osporava da bi tuženik prilikom čišćenja tog kanala oštetio, odnosno srušio stabla koja su se nalazila na nekretninama tužitelja. Također navodi da je čišćenje kanala vršio u razdoblju od 17 do 24. prosinca 2018. pa stoga smatra da tužitelj nije podnio tužbu pravovremeno, jer je isti kao dobar gospodarstvenik, ukoliko zaista obavlja poljoprivrednu proizvodnju na spornim česticama, redovitim obilaskom nasada oraha trebao i ranije uočiti oštećenja koja spominje u tužbi. Zaključno se poziva na niz odredbi Zakona o vodama koja propisuje ograničenja za vlasnike i posjednike nekretnina koji graniče sa vodnim građevinama.

3. Tijekom postupka, stranke su u bitnom ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da su zakazane rasprave u više navrata odgađane, jer su stranke postupka to suglasno tražile, kako bi postigle rješenje spora mirnim putem.

4.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze saslušanjem u svojstvu svjedoka MD, ŠD, AD i ZD, na okolnost jesu li uopće sasječena sporna stabla i na čijom su se nekretnini ista nalazila, kao i na okolnosti imaju li isti saznanja kad je do sječe točno došlo. Na iste okolnosti saslušani su i prvo i drugo tužitelji te je proveden očevid na licu mjesta i poljoprivredno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta Juri Novokmetu, dipl. ing. poljoprivrede. Izvršen je uvid u spis ovoga suda broj R1-46/2019 koji je vođen u postupku osiguranja dokaza između istih stranaka te je pročitana cjelokupna dokumentacija priložena spisu i to: potvrdnica (certifikat) ekološke proizvodnje, izvadak iz zemljišne knjige i druga dokumentacija uz tužbu vezano za ekološku proizvodnju oraha na predmetnim nekretninama tužitelja te je izvršen uvid u izvod iz katastarskog plana, pročitan je odgovor na tužbu tuženika i izvršen uvid u priloge odgovora (fotografije, ugovor o nabavi radova održavanja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na branjenom području broj 17: područje maloga sliva Karašica – Vučica, osim međudržavne rijeke Drave zaključen između naručitelja Hrvatskih voda i izvođača Karašica – Vučica d.d., odluku Hrvatskih voda o imenovanju ovlaštenih za praćenje tog ugovora, očitovanje voditelja radova vezano za smetanje posjeda, zamolba za pomoć vezano za ometanje izvođenja radova održavanja voda upućena Policijskoj postaji Donji Miholjac i Gradu Donji Miholjac, izvršen je uvid u priloge tužitelja koji su dostavljeni uz podnesak od 8. listopada 2020., odnosno fotografije i izvadak iz zemljišne knjige te u priloge uz podnesak tužitelja od 20. listopada 2022., izvod iz katastarskog plana te izvatke iz zemljišne knjige, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta te izvršen uvid u fotoelaborat nalaza i mišljenja i priloge (izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz posjedovnog lista), pročitana je obavijest Policijske postaje Donji Miholjac od 2. kolovoza 2023., očitovanje Hrvatskih voda od 4. kolovoza 2023. , očitovanje Grada Donji Miholjac od 17. kolovoza 2023. te su pročitani podnesci stranaka.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je 10. studenog 2023. donio i objavio rješenje broj Psp-2/2019-62 kojim je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te je obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 895,86 eura. Povodom žalbe tuženika na navedeno rješenje, Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-1070/2023-2 od 1. ožujka 2024., u cijelosti je ukinuo naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Iz drugostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da u prethodno provedenom postupku prvostupanjski sud nije u svojoj odluci iznio jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama pa zbog toga drugostupanjski sud isto nije mogao niti ispitati. S navedenim u vezi, drugostupanjski sud je dao uputu da prvostupanjski sud prije svega treba utvrditi točno mjesto smetanja, odnosno je li tuženik radove vršio na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], kako to tvrdi tužitelj, ili na kčbr. [katastarska čestica], kako to tvrdi tuženik. Zatim je potrebno utvrditi jesu li pri izvođenju tih radova oštećena stabla oraha i koliki broj tih stabala, kao i postoje li ulegnuća od teških strojeva. Također je potrebno utvrditi je li radnja tuženika kojom zahvaća tuđi posjed izričito dopuštena zakonom.

6. U ponovljenom postupku ovaj sud radi utvrđenja činjenica i okolnosti na koje je ukazao drugostupanjski sud u svom rješenju, proveo je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Iliji Romiću, dopunski je saslušao svjedoka MD te je na kraju dokaznog postupka ponovno izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu, a koja je pobliže opisana u točki 4 obrazloženja ovog rješenja, kao i u spis ovog suda R1-46/2019 koji je otvoren povodom prijedloga tužitelja za osiguranje dokaza prije pokretanja ovog postupka.

7. Predmet spora je utvrđenje čina smetanja tužitelja u njihovom posljednjem posjedu nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.Među strankama nije sporno da se drugo tužiteljica ID nalazi u posjedu nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica]. Također nije sporno niti da je tuženik kao pravna osoba temeljem Ugovora o nabavi radova, održavanja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje, na branjem području br. 17, koja je označeno kao područje sliva Karašica - Vučica, bio u obvezi u sporno razdoblje, između ostaloga, čistiti i održavati javnu kanalsku mrežu. Nije sporno niti da je kčbr. [katastarska čestica], koja na jugozapadnom dijelu graniči sa predmetnim nekretninama tužitelja, označena kao kanal te da je od stranke tuženika okarakterizirana kao kanal trećeg reda.

9. Sporno je između stranaka jesu li tužitelji pravovremeno podnijeli tužbu, samim tim sporno je i kad je tuženik vršio sporne radove na čišćenju kanala kčbr. [katastarska čestica]. Sporno je je li prilikom čišćenja kanala tuženik sasjekao stabla koja su se nalazila isključivo na području tog kanala, ili je tom zgodom posjekao i stabla oraha koja su se nalazila na nekretninama tužitelja. Ukoliko su posječena stabla na nekretnini tužitelja, sporan je broj tih stabala, kao i je li tuženik imao ovlaštenje i po kojoj osnovi, za sječu takvih stabala. Spornim se ukazuje je li tuženik vršio i radove na predmetnim nekretninama tužitelja.

10. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku, utvrđeno je kako slijedi:

-da je tuženik kao izvođač radova prema Ugovoru o nabavi radova (str. 35 -40 spisa), prema čl. 6., bio u obvezi svakodnevno voditi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu,

-da iz satelitskih snimaka (str. 14 i 33 spisa), na kojima je naznačeno stanje DKP na dan 2. travnja 2019. i ispis s Geo portala 2. travnja 2019., proizlazi da su vidljive na snimkama (zelenom bojom označene) međe između spornih čestica te da je na samoj međi između čestica tužitelja kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], prema kčbr. [katastarska čestica], bio prisutan red stabala koji se pruža poprječno gledano na čestice tužitelja, odnosno uzduž spornog kanala na način da krošnje istog reda stabala očito prelaze na snimci označenu zelenom bojom među, odnosno zadiru u nekretninu kčbr. [katastarska čestica], koja je označena kao kanal,

-iz fotografija (str. 32) koje je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, vidljivo je da je kolčićima i crvenom bojom oko istih, označeno razgraničenje, odnosno međa između kanala i čestice na kojoj se nalazi nedvojbeno stabla oraha, s tim da je na donjoj fotografiji razvidno da je zadnji red stabala oraha prema kanalu u krošnjama potkresan, tako da ostane slobodan prostor između ruba kanala, a to je vidljivo i iz fotografija Procjembenog elaborata imovinske štete, koji je sačinio vještak Jure Novokmet u predmetu osiguranja dokaza R1-46/2019, s tim da je iz tog Procjembenog elaborata (str. 36 spisa R1-46/2019) razvidno da je da su uz sam rub kanala ponovno zasađena na dan 4. travnja 2019. neka stabla, s tim da je prostor između ruba kanala i stabala zaista minimalan i u svakom slučaju nedostatan da se prilikom čišćenja kanala uopće može proći između tako zasađenih stabala i ruba kanala.

11. Iz Nalaza sudskog vještaka poljoprivredne struke Jure Novokmeta (str. 161-179 spisa), proizlazi da je isti izvršio 15. prosinca 2022. identifikaciju katastarskih čestica na terenu te je nesporno utvrdio da se na česticama tužitelja koje su označene kao 3404 i 3405, nalazi zasađen trajni nasad oraha na kojemu se nalaze višegodišnja stabla oraha, te da na jugozapadnom dijelu te nekretnine graniče sa kanalom koji je označen kao kčbr. [katastarska čestica], s tim da je taj kanal očišćen duž cijelog korita sa strane koja graniče sa nekretninama tužitelja, dok je nasuprotna strana obrasla visokim raslinjem i drvećem, a što proizlazi i iz fotografija koje su sastavni dio toga nalaza.

12. Iz Nalaza istog vještaka Jure Novokmeta u predmetu osiguranja dokaza R1- 46/2019, utvrđeno je da je vještak neposrednim pregledom nasada oraha na temelju podataka koje je prikupio u skladu s pravilima struke i temeljem iskustva, utvrdio da se na predmetnim česticama tužitelja nalazi trajni nasad oraha sa stablima pretežnom starosti od 26 godina te manjem brojem stabala manje starosti koji su sađeni naknadno po sušenju prethodno zasađenih stabala, s tim da je na zadnjem poprečnom redu nekretnine na kojem se nalazilo ukupno 20 stabala koja su posječena, bilo 12 stabala starosti 26 godina i 8 stabala (sadnica) starosti 2-4 godine.

13. Iz Nalaza sudskog vještaka geodetske struke Ilije Romića (str. 291-296 spisa), utvrđen je smjer pružana međe između predmetnih čestica tužitelja i kanala označenog kao kčbr. [katastarska čestica], koji je vidljiv na skici mjerenja str. 294 spisa te na fotografiji str. 296 spisa, gdje je kolčić kojim je vještak označio smjer pružanja međe, odmaknut cca manje od 1 metra od ruba kanala koji je u trenutku vještačenja prema prikazu s fotografije, u cijelosti bio obrasao visokim raslinjem (travom), dok ne nasad oraha tužitelja u cijelosti pokošen. Iz fotografije, str. 296 spisa, uz taj Nalaz, razvidno je i da se krošnje zadnjeg reda stabala oraha pružaju gotovo do same međe, koja je označena kolčićem.

14.Nalaze sudskih vještaka sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne, jer su dani u skladu s pravilima struke, dokumentirane su nizom podataka koje su vještaci pribavili iz javnih upisnika te su pokrijepljeni fotografijama iz kojih u cijelosti proizlazi stanje koje su isti utvrdili na terenu.

15. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi kad je točno tuženik obavljao radove na čišćenju spornog kanala. Iz iskaza prvo tužitelja VD (str. 202 spisa), iskaza svjedoka MD (str. 203 spisa) i iskaza svjedoka ŠD (str. 204 spisa), nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj prilikom sadnje stabala, odnosno podizanja nasada oraha, odmaknuo prvi red stabala, gledajući uzdužno nekretninu tužitelja prema međi sa lijeve i desne strane 4 metra, dok je zadnji red stabala na samome kraju nekretnina, odnosno gledano poprječno ili paralelno sa međom prema spornom kanalu kčbr. [katastarska čestica], odmaknuo svega 2 do 3 metra te da je voćnjak sađen 1995.

15.1. Iskaze u naprijed navedenom dijelu sud u cijelosti prihvaća kao istinite, jer su međusobno sukladni. Sam je tužitelj priznao da je nasad oraha prema spornom kanalu odmaknuo od međe svega 2 do 3 metra, a što je u skladu s prikazom sa satelitskih snimaka, kako je naprijed i navedeno, iz kojih je razvidno da su se krošnje rastom tijekom godina i širenje, nadvile preko međe.

16. Iz čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22; dalje ZPP), proizlazi da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

17. Nadalje, iz čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 39/09., 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), proizlazi da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz čl. 20. st. 2. ZV-a proizlazi da je samovlasno smetao posjed onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, s tim da prema čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje rokom od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja. Iz čl. 126. st. 1. toč. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, dalje: ZOV/09), koji je bio na snazi u spornom razdoblju, proizlazi da je zabranjeno saditi drveće na udaljenosti manjoj od 10 metara od ruba korita vodotoka ili kanala. Nadalje, iz čl. 127. ZOV/09 proizlazi da je onaj tko je povrijedio neku od zabrana iz naprijed citiranog čl. 126. pa tako i zabranu sadnje stabala na udaljenosti manjoj od 10 metara od kanala, dužan uspostaviti prijašnje stanje po rješenju Državne vodopravne inspekcije uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda. Ako osoba to ne učini, naredit će joj se uspostava prijašnjeg stanja putem Hrvatskih voda uz obvezu počinitelja ( onog tko je zasadio stablo ) da naknadi vrijednost izvršenih radova Hrvatskih vodama.

18. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

19. Prije svega treba naglasiti da je sud zaključio da je tužba podnesena pravovremeno, odnosno da je prvo tužitelj VD zaista 11. i 12.ožujka 2019. uočio da su sporna stabla posječena, a tužbu je podnio 8. travnja 2019., dakle, u roku od 30 dana. Naime, to je i životno, s obzirom na razdoblje u godini kad se sporni događaj dogodio, kad priroda miruje i kad vegetacija još nije krenula, pa u takvim okolnostima niti ne postoji obveza poljoprivrednih proizvođača da češće obilaze svoje nasade. Tuženik nije dokazao suprotno, iako je prema stavu ovog suda raspolagao točnim podatkom kad su radovi izvođeni. Naime, isti raspolaže cjelokupnom dokumentacijom i točno mu je poznato kad su sporni radovi rađeni, jer je prema Ugovoru o javnoj nabavi dužan voditi odgovarajući građevinski dnevnik i drugu propisanu dokumentaciju. S obzirom da isti ništa od te dokumentacije nije dostavio na sudski spis te da svjedoci koji su zaposlenici tuženika sa sigurnošću nisu mogli reći kad su radovi zaista i provedeni, nije bilo moguće utvrditi niti točan dan samog izvođenja radova.

20. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da se je sporni zadnji red stabala oraha nalazio na oko 2 do 3 metra od međe sa kčbr. [katastarska čestica], iako se tamo nije smio nalaziti, jer je propisano ograničenje prema citiranoj odredbi čl. 126. st. 1. toč. 2. ZOV-a/09, prema kojem stabla moraju biti odmaknuta najmanje 10 metara od kanala, proizlazi da je sječom tog reda stabala tuženik zaista smetao tužitelje u njihovom zadnjem posjedu. Naime, kako je i sam vještak poljoprivredne struke istaknuo u svome Nalazu, riječ o stablima koja su rasla duži niz godina, 12 stabala 26 godina, 8 stabala koja su posađena naknadno po sušenju ranijih stabala, starosti 2-4 godine, za zaključiti je da niti tuženik, a niti Hrvatske vode, koje upravljaju predmetnim kanalom koji graniči sa nekretninama tužitelja, nisu smetali kroz godine tužitelje, niti su poduzimali bilo kakve radnje s ciljem da u izvršavanju svojih ovlasti tužiteljima ukažu da su stabla posadili protivno pozitivnih zakonskih propisima. U takvim okolnostima, a imajući u vidu odredbu čl. 127. ZOV-a/09, tuženik je posredstvom Hrvatskih voda i vodopravnog inspektora trebao prvo ukazati tužiteljima da su dužni uspostaviti prijašnje stanje na način da uklone sva stabla koja su u zoni od 10 metara od predmetnog kanala. Tek ako tužitelji ne bi uspostavili prijašnje stanje u roku koji odredi vodopravni inspektor, tad je tuženik mogao po nalogu Hrvatskih voda sasiječi sporna stabla sa tog pojasa te račun za te radove ispostaviti tužiteljima. Očito je da ništa od navedenog nije učinjeno, već je tuženik ne poštujući naprijed propisanu proceduru, bez ikakvog upozorenja, samovlasno izvršio sječu predmetnih stabala koja su se nalazila na nekretninama tužitelja te je tim činom iste smetao u njihovom posjedu.

21. Životno je u okolnostima koje su na terenu, a koje proizlaze iz fotografija koje se nalaze u sudskom spisu i iz kojih je vidljivo da je međa između čestica i kanala, gotovo uz rub samog korita kanala, da onaj tko vrši čišćenje kanala, a u ovom slučaju to je tuženik, čišćenje tog kanala nije mogao obaviti ni na koji drugi način nego isključivo gaženjem uz rub preko čestica tužitelja. To stoga što nikakva teška mehanizacija koja je potrebna za takav zahvat, bilo da je riječ o traktoru s malčerom ili bageru s gusjenicama, ne može čišćenje obaviti na tako uskom pojasu između međe i ruba kanala, a isto tako, čišćenje se ne može obaviti niti na način da mehanizacija ide kroz korito kanala. U okolnostima kad se sa suprotne strane kanala nalazi obrasao javni put, a što je također vidljivo iz fotografija te i iz iskaza svjedoka koji su naglasili da je riječ o nekadašnjoj staroj prugi, tuženik za čišćenje tog kanala nije mogao koristiti suprotnu stranu. Međutim, i da je suprotna strana bila u cijelosti čista, pozitivnim zakonskim odredbama jasno je propisano da vlasnici i posjednici nekretnina sa obje strane kanala moraju omogućiti pristup radi čišćenja i održavanja kanala (čl. 126. st. 1. toč. 7172 ZOV/09). U okolnostima kad se rastom stabala kroz godine (većina stabala 26 godina starosti), raširi krošnja stabla, a opće je poznato da se stablo oraha širi više od ostalih stabala u širinu, došlo je do širenja krošnje stabla zadnjeg reda oraha koje su se vjerojatno nadvile i na sam kanal pa u takvim okolnostima tuženik mehanizacijom nije niti mogao proći ispod tih stabala, zbog čega ih je i srušio. Neosnovano je tuženikovo pozivanje da prvo tužitelj VD nije dokazao da bi i on bio u posjedu predmetnih nekretnina, zajedno sa svojom suprugom. Naime, i sam je svjedok ŠD koji je u svojstvu agronoma, dakle, stručne osobe, obilazio predmetni nasad oraha, pružajući prvo tužitelju VD stručne informacije vezane za ekološki uzgoj, u svom iskazu potvrdio da predmetni nasad obilazio 2012.godine i da pruža prvo tužitelju stručne informacije. U takvim okolnostima, nedvojbeno je da se prvo tužitelj također nalazio u posjedu, a to je uostalom i životno, jer su članovi OPG-a ujedno i članovi zajedničkog kućanstva pa ako je prvo tužitelj nositelj OPG-a, a drugo tuženica vlasnica nekretnina, te ako su isti supružnici, proizlazi da su zajedno i posjednici predmetnih nekretnina.

22. Prema tome, zaključno treba navesti da je sud zaključio da su se stabla koja su srušena, nalazila na predmetnim česticama tužitelja te da su bila nepropisno posađena, bez poštivanja zakonom propisanog razmaka sadnje minimalno 10 metara od ruba kanala pa je u okolnostima kad su se ta stabla u svojim krošnjama raširila u tolikom mjeri da su onemogućavala mehanizaciji tuženika čišćenje kanala koji graniči s česticama tužitelja, tuženik je izvršio prvo sječu tih stabala, a sve kako bi mogao proći mehanizacijom i obaviti radnju čišćenja kanala. Međutim, tuženik je tu radnju napravio bez poštivanja zakonom propisane procedure pa je stoga takav njegov čin samovlasno smetanje tuženika u njihovom zadnjem posjedu.

23. S obzirom na prirodu smetanja posjeda, jasno je da se kroz sudsku zaštitu više ne može uspostaviti onako stanje posjeda kakvo je bilo prije čina smetanja. To stoga što je zabranjeno u tome pojasu uopće saditi stabla. Također, iz fotografijama koje se nalaze u sudskom spisu, a prije svega iz fotografija koje je prilikom geodetskog vještačenja sačinio sudski vještak Ilija Romić 29. svibnja 2024. (str. 295-296 spisa), proizlazi da je iza sadašnjeg zadnje reda oraha ravan pojas do ruba korita kanala, gdje se ne mogu zapaziti veća ulegnuća pa je stoga zbog proteka vremena u tome dijelu neosnovano traženje tužitelja da sud naloži tuženiku ravnanje dijela travnjaka u širini od 5 metara. I više je nego očito da se je kroz godine, otkad se je sporni događaj dogodio, tlo na navedenome području sleglo i ujednačilo te više ne postoje ulegnuća. Sud smatra da je ovlašten odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, jer prema ocjeni ovog suda, pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a. Takav stav proizlazi i iz aktualne sudske prakse, napose iz odluka Vrhovnog suda RH Rev-1632/2017-3 od 22. siječnja 2020., Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. i Rev-1769/2014 od 5. lipnja 2018..

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi koji su bili nužni za uspjeh u ovom postupku, i to kako slijedi:

- u okviru jednokratne nagrade (Tbr. 7.2. Tarife), iznos od 500,00 eur, za 4 radnje i to sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu 25. travnja 2019. i 22.svibnja 2019. te za sastav podneska od 13.svibnja 2019., kojim su se tužitelji očitovali na tuženikov odgovor na tužbu,

- za sve ostale radnje temeljem Tbr. 7.2. priznati su iznosi od po 100,00 eur, i to za sastav podneska od 8. listopada 2020., zastupanje na ročištu 22. listopada 2020., zastupanje na ročištu 20. listopada 2022., zastupanje na ročištu za očevid 15. prosinca 2022., zastupanje na glavnoj raspravi 28.ožujka 2023., i zastupanje na glavnoj raspravi 11. srpnja 2023., što za navedenih 6 radnji iznosi 600,00 eura,

-jednokratna nagrada za 4 radnje nakon ukidanja prvostupanjskog rješenja temeljem Tbr. 7.2 Tarife u iznosu od 500,00 eur, i to za zastupanje na glavnoj raspravi 26. travnja 2024., na očevidu 29.svibnja 2024., na glavnoj raspravi 12. svibnja 2025., te za sastav podneska od 30. kolovoza 2024.,

-za sve ostale radnje nakon ukidanja prvostupanjskog rješenja temeljem Tbr. 7.2. priznati su iznosi od po 100,00 eur, i to za zastupanje na glavnoj raspravi 12. rujna 2025.

Slijedom navedenog, tužitelju su kao nužni, odnosno za uspjeh potrebni troškovi, priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji ukupno iznose 1.700,00 eur, na koji treba pridodati PDV po stopi od 25%, tako da troškovi ukupno iznose 2.125,00 eur. Uz trošak zastupanja tužitelju je priznat i stvarno plaćen trošak za predujam plaćenog vještačenja u iznosu od 381,29 eura, pa svi troškovi zbirno iznose 2.506,29 eura.

25.Tužitelji su odbijeni sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova, i to za sastav podnesaka od 11. ožujka 2021., 29 .lipnja 2021., jer su tim podnescima tražili nastavak postupka nakon što su prethodno sa tuženikom pregovarali oko mirnog rješenja spora, a koje mirno rješenje spora je prvenstveno bilo usmjereno na postizanje dogovora oko naknade štete, što nije predmet ovog spora, pa u konačnici nije niti utjecalo na ishod ovog postupka. Nadalje su odbijeni i sa zahtjevom za sastav podneska od 20. listopada 2022., jer su istim tražili odgodu ročišta, kao i sa sastavom podneska od 24.veljače 2023., u kojemu su se očitovali o ponuđenom iznosu nagodbe, što također prema ocjeni suda nije bilo bitno za ovaj postupak. Nadalje, odbijeni su i sa zahtjevima za naknadu troškova sastava podneska od 25. kolovoza 2023., 16. listopada 2024., 23. lipnja 2025. i 4. rujna 2025., jer su u tim podnescima ponovili navode koje su ranije isticali tijekom postupka , a koji navodi sami po sebi po ocjeni suda nisu također bili od utjecala na konačni ishod postupka. Na kraju, tužitelji su odbijeni i sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer je županijski sud prvostupanjsko rješenje povodom žalbe ukinuo zbog bitne povrede koju je počinio sud, pa sam odgovor na žalbu nije bio od nikakvog utjecaja na ishod žalbenog postupka.

26. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Valpovo, 26. rujna 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Prvo i drugo tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku