REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU

STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-126/2025-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danieli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, Ulica Ivana Gundulića 5-b, radi isplate, V.P.S: 8.753,02 eura, nakon glavne i javne rasprave održane dana 19. rujna 2025. u nazočnosti za tužitelja ĐR, punomoćnika po zaposlenju i za tuženika zamjenika punomoćnika VR, odvjetnika iz [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude dana 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 je dužan platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva 3, Zagreb, iznos od 8.753,02 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19.1.2018. do isplate u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, na ime parničnog troška iznos od 3.491,11 eura, u roku od 15 dana sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Odbija se tuženik EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, sa zahtjevom za naknadnom troškova postupka u iznosu od 638,20 eura.

IV Odbija se tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, sa zahtjevom za naknadom troška postupka u iznosu od 331,82 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, (u daljnjem tekstu: tužitelj), je dana 22. siječnja 2018. podnio tužbu na iznos tužbenog zahtjeva od 65.949,66 kn, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, (u daljnjem tekstu: tuženik), u kojoj tvrdi da je u štetnom događaju za koji je pravomoćno oglašen krivim osiguranik tuženika NR, presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: K-243/07 od 20. srpnja 2007., pretrpio štetu osiguranica tužitelja CR uslijed čega joj je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu, a da je tužitelj isplatio za utuženi vremenski period od 1.1.2015. - 30.9.2017. na ime invalidske mirovine iznos od 65.949,66 kn, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj na glavnicu traži kamatu od 19. siječnja 2018.

2. Tužitelj navodi da se dopisom od 1. prosinca 2017. obratio tuženiku radi isplate u mirnom postupku prije utuženja, a da tuženik nije platio. Uz dopis je tužitelj priložio povratnicu iz koje proizlazi da je tuženik primio Zahtjev 8. prosinca 2017.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava štetni događaj i odgovornost osiguranika tuženika za štetu iz predmetne prometne nezgode, ali spori pasivnu legitimaciju jer smatra da se primjenjuju prvenstveno odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, dalje: ZOOP), jer taj propis daje legitimaciju tužitelju da potražuje naknadu štete od osiguravajućeg društva, osporava osnovu i visinu zahtjeva jer prema ZOOP-u treba utvrditi postojanje i opseg obveze, tuženik osporava da je tužitelj utuženi iznos isplatio svom osiguraniku. Navodi da je odlučna činjenica to što CR prima invalidsku mirovinu na temelju povrede na radu pa ne postoji razlika koju bi tužitelj po čl. 27. ZOOP-a imao pravo potraživati od tuženika jer se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra da tužitelj nikako ne može tražiti od tuženika povrat cijele isplaćene mirovine, nego samo razmjerni iznos jer povrat cijele isplaćene mirovine može tražiti samo od stvarnog štetnika – vozača vozila, dok od osiguravajućeg društva može tražiti samo povrat razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ako se u postupku utvrdi postojanje takvog razmjernog iznosa, a smatra da ga u konkretnom slučaju nema. Također smatra da tuženik kao osiguravajuće društvo odgovara prema Ugovoru o obveznom osiguranju, a taj ugovor je reguliran ZOOP-om. Tako da tuženik odgovara u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetim ugovorom o osiguranju. Stvarna šteta je razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utužena u slučaju povrede na radu. Smatra da ne treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju nego ZOOP, a ako bi se i primjenjivao Zakon o mirovinskom osiguranju, smatra da treba primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj umirovljen, u vrijeme kada je osiguranica tužitelja umirovljena, a to je bilo 18. srpnja 2009. Napominje da se i prema tome Zakonu nadoknađuje samo razmjerni iznos mirovine, a ne puni iznos štete koja je nastala tužitelju isplatom mirovine. Podredno ističe prigovor zastare potraživanja jer je od dana donošenja rješenja o umirovljenju do podnošenja tužbe prošlo više od tri godine. Smatra da pravo tužitelja nije regresni zahtjev jer tužitelj ima pravo tražiti kapitaliziranu imovinu iz kojeg razloga smatra da tužiteljev zahtjev ne dospijeva mjesečno svakom pojedinačnom isplatom, nego mu je pravo nastalo donošenjem rješenja o umirovljenju. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o zastari samog prava. Ističe da je Zakon o obveznom osiguranju u prometu lex specijalis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13 i dr.), a da tuženik prvenstveno odgovora u granicama svojeg ugovora o osiguranju koji se sklapa prema ZOOP-u. Ukazuje na nepravičnost zakonskog rješenja iz Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013., koji ima za posljedicu da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje zadrži sve doprinose koje je njegov osiguranik platio dok istodobno može od osobe odgovorne za štetu naplatiti puni iznos mirovine pa ukazuje i na neustavnost toga Zakona jer dovodi u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje poziciju neosnovanog bogaćenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost činjenice koliko je osiguranik tužitelja CR uplatila tužitelju na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje jer je šteta umanjenje nečije imovine po čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Po mišljenju tuženika treba umanjiti zahtjev tužitelja za iznos primitaka po osnovi mirovinskog osiguranja za doprinose koje je tužitelj primao.

5. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo tražiti isplatu cijele mirovine nego samo razmjernog dijela koji se određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Smatra da je bitno što je osiguranik tužitelja umirovljen u vrijeme kad je bila na snazi ta odredba Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava dokumentaciju tužitelja na okolnost visine isplaćenog iznosa osiguraniku tužitelja.

7. Tuženik smatra da bi obveza tužitelja na naknadu štete u slučaju kad bi se navedena uzročno-posljedična veza dokazala postojala samo ako bi postojala razlika između invalidske mirovine koju osiguranica tužitelja prima i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8. Ukazuje da tužitelj nije dokazao da je mirovina koju je isplatio i koju potražuje od tuženika veća od mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu.

9. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj se poziva na čl. 161. toč. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju po kojem od 1. siječnja 2014. tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja i to u punom iznosu i smatra da treba primijeniti taj propis.

10. Nesporan je štetni događaj te da je tužitelj priznao svom osiguraniku pravo na isplatu invalidske mirovine zbog štete na radu jer je stradala pri odlasku na posao.

11. U ovom postupku je utužen iznos koji odgovara isplaćenim iznosima mirovine osiguranici CR kako to proizlazi iz dokumentacije tužitelja obračuna isplate invalidske mirovine i izvoda iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja jer su potvrde tužitelja javne isprave za koje vrijedi presumpcija vjerodostojnosti i istinitosti, a tuženik ne predlaže dokaze niti ističe prigovor nevjerodostojnosti isprave.

12. Bila je sporna je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja – prometne nezgode i umirovljenja osiguranice tužitelja.

13. Nakon promjene valute u ponovljenom postupku, tužitelj je podneskom od 7. svibnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev u eurima, tako da isti glasi kao u izreci.

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslike sljedeće dokumentacije: presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: K-243/07 od 20. srpnja 2007., presudu ovog suda poslovni broj: P-41/15 od 27. srpnja 2015., presliku sudske nagodbe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-814/12 od 14. veljače 2013., presliku presude na temelju priznanja Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P- 629/10 od 17. rujna 2010., zapisnik o očevidu od 19. srpnja 2007., prijave o ozlijedi na radu, rješenje o umirovljenju za CR od 18. srpnja 2009., rješenje tužitelja od 15. prosinca 2011., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 1. lipnja 2009., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 9. lipnja 2009., nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka na ponovnom pregledu od 13. prosinca 2011., dopis tužitelja tuženiku (odštetni zahtjev) od 1. prosinca 2017., potvrda o prijemu istoga kod tuženika-povratnica s datumom prijema 8. prosinca 2017., obračun isplate invalidske mirovine od 11. listopada 2017., ispis iz banke podataka tužitelja doznačenih mirovinskih primanja str. 32-54 spisa, uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika.

15. U ponovljenom postupku na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja – prometne nezgode i umirovljenja osiguranice tužitelja provedeno je medicinsko vještačenje, po vještaku Zdravku Lisac koji je specijalista za medicinu rada i sporta, te izvršen uvid u mirovinski spis tužitelja s liječničkom dokumentacijom koja je korištena kod donošenja rješenja o umirovljenju za CR kao i zdravstveni karton osiguranice tužitelja, u opis radnog mjesta osiguranice tužitelja, a koju dokumentaciju je koristio i vještak.

16. Iz provedenog vještačenja po vještaku Željku Lisac jasno proizlazi da su jedini razlog umirovljenja CR ozljede koje je ista pretrpjela u prometnoj nezgodi od 19. srpnja 2007. koje ozljede umanjuju radnu sposobnost osiguranice tužitelja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe ili sposobnosti, u postotku najmanje 51 %.

17. Stranke su učinile nespornim činjenicu da osiguranica tužitelja prima invalidsku mirovinu koja je utvrđena zbog povrede na radu te da je mirovina veća od invalidske mirovine koju bi osiguranica primala da je upućena u mirovinu, ali ne zbog ozljeda na radu.

18. Tužitelj i tuženik su u daljnjem tijeku postupka povukli svoje prijedloge za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

19. Pretpostavka za udovoljenje zahtjevu za naknadu štete je postojanje štete na strani tužitelja. Ta šteta je nastala u konkretnom slučaju zbog radnji osiguranika tuženika u štetnom događaju prometnoj nezgodi, ali ta šteta tužitelju nastaje sve dok je obvezan tužitelj isplaćivati mirovinu osiguranici CR.

20. U konkretnom slučaju šteta tužitelju nastaje isplatom svake pojedine mirovine pa za svaku isplatu teče posebni zastarni rok, a kako je najranije utuženi iznos mirovine isplaćen osiguraniku tužitelja u siječnju 2015., a tužba je podnesena 19. siječnja 2018. prema prijemnom štambilju, proizlazi da ni za potraživanje naknade za taj najraniji isplaćeni iznos mirovine nije nastupila zastara. Tuženik ne predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja činjenice stvarnih datuma isplate mirovine.

21. Da zastara nije nastupila zauzeo je stav Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Pž-4470/2018-2 od 2. srpnja 2019.

22. Da se primjenjuje pravo koje je na snazi u vrijeme isplate pojedinih iznosa mirovine, a ne pravo koje je bilo na snazi u vrijeme prometne nezgode proizlazi iz sudske prakse odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. Ista odluka se odnosi upravo na pravno pitanje da li se primjenjuje zakon koji je na snazi štetnog događaja – ovdje prometne nezgode ili na snazi u vrijeme kada je štete nastala, a šteta nastaje isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine.

23. Tuženik smatra da se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu dalje ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) i to čl. 27 st. 2. i 3. koji propisuje da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZM Republike Hrvatske i invalidske mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu.

24. Tužitelj smatra da se primjenjuje novi Zakon o mirovinskom osiguranju koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje ZMO koji propisuje pravo na naknadu štete tužitelja u punom opsegu.

25. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-984/2022 od 26. studenog 2024. prihvaćena je revizija tuženika i ukinute su ranije donesene presude u ovom predmetu i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

26. Prema pravnom shvaćanju Revizijskog suda iz navedene odluke koja je sadržana i u drugim odluka tog suda primjerice broj Rev-3401/2018 od 20. travnja 2022, broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, broj Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020, broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021, broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. do primjene dolazi ZOOP kao specijalni zakon u odnosu na ZMO ("Narodne novine" broj 157/13).

27. Primjenom tog zakona izvjesno je da štete nema jer se osiguranici tužitelja isplaćuje mirovina s osnova ozljede na radu.

28. Dakle, nema razlike između invalidske mirovine koja je isplaćuje s osnova štete na radu i konkretne mirovine, jer se isplaćuje upravo takva mirovina

29. Stoga je tužbeni zahtjev ovom odlukom odbijen primjenom čl. 27. st. 2. i 3. ZOOZB-a.

30. Članak 40. stavak 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20. 21/22, 60/22,16/23,155/23, 36/24) glasi: "Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.“ Ovo je odredba koja kaže da sudovi (vijeća i suci pojedinci tog istog odjela/suda) moraju poštivati pravna shvaćanja prihvaćena na ovim razinama."

31. U praksi to znači da niži sudovi pri odlučivanju moraju uzeti u obzir pravna shvaćanja višeg suda i — u pravilu — postupati u skladu s njima, osim ako postoji jaka pravna osnova za odstupanje.

32. Za konkretno pravno pitanje nije utvrđeno postojanje pravnog shvaćanja sjednice svih sudaca Vrhovnog suda, jer se u relevantnoj revizijskog odluci revizijski sud poziva na pravna shvaćanja vijeća koje je donijelo revizijsku odluku u ovom postupku, ali nema niti suprotnih odluka drugih vijeća istog suda.

33. Za postojanje izuzetka od primjene pravnog shvaćanja mora postojati jaka pravna osnova koja u ovom slučaju nije utvrđena.

34. Ovo zato jer nema relevantnih odluka Europskog suda, odluke Ustavnog suda nije utvrđeno postojanje pravnog shvaćanja na sjednici svih sudaca Vrhovnog suda, promjena pravnog shvaćanja nekih vijeća Vrhovnog suda, pokrenut je relevantan postupak po prijedlogu za dopuštenje revizije u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1177/2023-2, uložena je revizija vezano za navedeni dopušteni prijedlog, ali nije donesena odluka u predmetu broj Rev-426/24, nije utvrđeno da konkretan slučaj u ovom predmetu ne ulazi u domenu pokrivenosti shvaćanja iz revizijske odluke donese u ovom predmetu.

35. Tužitelj se poziva na nepravilnost čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a navodeći u bitnom da prema istom propisu nije moguće izračunati bilo kakvu štetu u korist tužitelja jer je mirovina s osnova povrede na radu privilegirana mirovina koja je uvijek veća od druge invalidske mirovine.

36. Tužitelj ne navodi da je pokrenut postupak radi ocjene ustavnosti konkretne odredbe.

37. Za postojanje razloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti konkretnog zakona od strane suca u ovom predmetu nije utvrđena pravna osnova.

38. Kad bi ovaj sud pokrenuo takav postupak i Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio neustavnost zakona, konkretno propisa čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i dalje ovaj sud u ovom predmetu ne bi imao mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije istakao sve relevantne činjenice i predložio sve dokaze iz kojih bi bilo moguće utvrditi štetu po drugim pravnim osnovama koje bi u tom slučaju bile primjenjive.

39. Ako bi bilo osnove za pokretanje postupka ocjene ustavnosti odredbe čl. čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, bilo bi jednako osnove i za pokretanje postupka ocjene ustavnosti nekih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplaćeni iznosi mirovina i to odredbi koje predstavljaju izuzetak od općeg pravila iz Zakona o obveznim odnosima da se štetom smatra umanjenje nečije imovine i to kako slijedi: čl. 161. st. 1. toč. 1. ZMO-a prema kojem naknada stvarne štete obuhvaća pravo naknade novčanih davanja isplaćenih na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, te stavka 3. istog propisa koji dozvoljava utuženje stvarne štete prema isplatama pojedinih davanja.

40. Dakle, ne bi bilo razloga za pokretanje postupka ocjene ustavnost tih propisa u ovom postupku.

41. Ovo zato što tužitelj nije predložio vještačenje, odnosno dostavio izračun stručnjaka tužitelja iz kojeg bi proizlazili sve elementi za izračun štete.

42. Dakle, ako bi u takvom slučaju do primjene došle opće odredbe Zakona o obveznim odnosima prema kojima bi trebalo utvrditi stvarni iznos štete koji je nastao tužitelju u vidu umanjenja njegove imovine po čl. 1046. ZOO-a, sud utvrđuje da tužitelj nije istakao relevantne činjenice i predložio dokaze.

43. Tužitelj primjenom općih odredbi Zakona o obveznim odnosima ne bi imao pravo na puni iznos koji je isplatio svom osiguraniku, nego bi imao pravo na stvarnu štetu koja mu je nastala zbog štetnog događaja za koji odgovara tuženik, koja je umanjenje na imovini tužitelja do koje ne bi došlo da nije bilo štetnog događaja.

44. Bitne činjenice temeljem kojih bi trebalo odlučivati u ovom predmetu u slučaju kada bi Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio neustavnost odredbi Zakona na koji se pozivaju obje stranke su: uplaćeni iznos s osnova doprinosa za osiguranicu tužitelja do dana umirovljenja, ukupni iznos s osnova mirovina koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici, ukupni iznos koji je tuženik do sada naknadio tužitelju s osnova uplaćenih mirovina, od kojih relevantnih činjenica se temeljem predloženih dokaza tužitelja u ovom postupku može utvrditi samo koliko je tužitelj isplatio svojoj osiguranici za razdoblje za koje od tuženika traži naknadu uplaćenog.

45. Na druge relevantne okolnosti tužitelj nije predložio financijsko- knjigovodstveno vještačenje ili potvrde tužitelja koje bi bile javne isprave niti izračun sačinjen po stručnjaku tužitelja koji bi mogao biti relevantan ako ga tuženik ne bi osporio.

46. Sud nema stručnog znanja za takve obračune, a nedostaju i relevantne činjenice.

47. Stoga je odlučeno o odbijanju tužbenog zahtjeva.

48. Tuženiku koji je uspio u sporu po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) dosuđena je naknada troška postupka prema V.P.S.-u glavnog zahtjeva za slijedeće radnje u postupku:

- za odgovor na tužbu po tbr. 7. toč. 1. Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("NN" broj 138/2023, dalje: Tarife) u iznosu od 200,00 eura;

- za pristup na pripremno ročište na kojem je raspravljano i o glavnoj stvari dana 17. travnja 2018. po tbr. 9. toč. 1. OTH-a u iznosu od 200,00 eura:

- za trošak navodnog podneska od 5. lipnja 2018. naknada nije priznata jer postojanje tog podneska sud nije utvrdio, a stranka je po čl. 164. ZPP-a dužna određeno postaviti zahtjev;

- za pristup na ročište od 7. lipnja 2018. u iznosu od 200,00 eura po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za trošak žalbi na presudu od 18. lipnja 2018. i od 14. prosinca 2020., za svaku od tih radnji koliko traži po iznos od 250,00 eura, jer u tom iznosu taj trošak traži po tbr. 10. toč. 1. OTH-a, iste su ulagane i zbog žalbenog razloga, primjene materijalnog prava, s kojim razlogom je tuženik uspio u revizijskom postupku, pa su te radnje bile potrebne po čl. 155. stavak 1. ZPP-a,

- za trošak podneska od 23. listopada 2020. kojim se odgovara na navode suprotne strane obrazloženo po tbr. 8. toč. 1. OTH-a je priznata naknada u iznosu od 200,00 eura:

- za pristup na ročište na kojem je provedeno vještačenje i saslušan vještak od 28. listopada 2020. priznata je naknada po tbr. 9. toč. 1. OTH-a u iznosu od 200,00 eura;

- za prijedlog za dopuštenje revizije po tbr. 10. toč. 5. OTH-a traži i 300,00 eura, pa je toliko i dosuđeno;

- za podnesak od 24. lipnja 2025. naknada nije priznata jer isti samo sadrži ponavljanje sadržaja revizijske odluke donesene u ovom predmetu i to nije nužan trošak pa je zahtjev odbijen po čl. 155. st. 1. ZPP-a;

- za pristup na ročište od 19. rujna 2025. u iznosu od 200,00 po tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za trošak revizije po tbr.10. toč 5. OTH-a u iznosu od 300,00 eura ( traži 400,00 eura) priznato je uvećanje za PDV po tbr. 42. OTH-a.

49. Tuženik za trošak pristojbi postavlja slijedeće zahtjeva:

- za pristojbu na žalbe u iznosima plaćenih pristojbi traži: 281,11 eura koji uključuje i pristojbu na rješenje na pristojbu na žalbu;

- za trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 133,98 eura;

- trošak pristojbe na odgovor na tužbu, traži u iznosu od 80,26 eura.

50. Sud smatra osnovanim zahtjev za naknadom tih pristojbi jer u spisu ima dokaza o plaćanjima osim troška pristojbi na rješenja i to na žalbu: od 13,27 eura, iz kojeg razloga usvaja ukupno postavljeni zahtjev za naknadom plaćenih pristojbi u iznosu od 616,10 eura.

51. Tuženik naknadu troška postupka traži u iznosu od 4.129,33 eura, zahtjev je usvojen za iznos od 3.491,10 eura pa je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 638,20 eura.

52. O visini dosuđenih zateznih kamata na trošak postupka dosuđen tuženiku odlučeno je po čl. 29. st 1. i 2. ZOO-a. Dosuđene su zatezne kamate u visini opće kamatne stope.

53. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška vještačenja u iznosu 331,82 eura što odgovara trošku uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje od 2.500,00 kn, jer u slučaju konačno na ovaj spor primijenjenog čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP- a i nesporne činjenice da je osiguranica tužitelja u mirovini zbog ozljede na radu, medicinsko vještačenje na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja i umirovljenja, ne bi bilo potrebno pa se ne radi o trošku nužnom za postupak koji bi se tužitelju mogao dosuditi bez obzira na uspjeh u sporu.

54. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 26. rujna 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA: objaviti radi dostave strankama putem e-Oglasne ploče