Poslovni broj: P-1907/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A T E M E L JU  O D R I C A N J A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja 1) PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) FT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 1) i 2) osobno i kao nasljednici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 3, OIB:52508873833, zastupane po Danu Marinoviću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti, dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 061222468471, zaključen između prvotnog tužitelja CT kao Korisnika kredita i tuženika dana 22. prosinca 2006. i solemniziran dana 28. prosinca 2006. pod brojem OU-1016/06 od strane Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku.“

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 061222468471, zaključenog dana 22. prosinca 2006. između prvotnog tužitelja CT kao Korisnika kredita i tuženika, te solemniziranog dana 28. prosinca 2006. pod brojem OU- 1016/06 od strane Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku, koje glase:

- Visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke.

-….s tim da je kamatna stopa promjenjiva.

- Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

Obrazloženje

1. Prvotni tužitelj CT u tužbi zaprimljenoj 18. kolovoza 2021. navodi da su stranke u Šibeniku dana 22. prosinca 2006. zajedno sa zalogodavcem PTŠ i suprugom iste MT, zaključili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj: 061222468471. Navedeni ugovor je dana 28. prosinca 2006. pod brojem OU-1016/06 solemnizirao Igor Lučev, javni bilježnik u Šibeniku. Na temelju opisanog ugovora tuženik je isplatio tužitelju iznos od 72.500,00 € u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a (preostali dio iznosa do 80.000 € je tuženik zadržao kao polog), a tužitelj je bio u obvezi otplaćivati ga u roku od 20 godina u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, čiju visinu utvrđuje tuženik. Povrat kredita bio je osiguran hipotekom na nekretnini u vlasništvu zalogodavca FTŠ, kojoj je u konačnici proslijeđen cijeli iznos kredita, osim pologa. Prilikom zaključenja ugovora tuženik uopće nije provjeravao kreditnu sposobnost tužitelja, koji je tada imao jedina primanja u vidu mirovine u visini od oko 1.000,00 kn. U svakom slučaju isti nije bio kreditno sposoban za otplaćivanje toliko velikog kredita, gdje je početa mjesečna rata iznosila oko 4.700,00 kn, dok je kasnije zbog promjenjive kamatne stope porasla do gotovo 6.000,00 kn. Također, tuženik nije nikada tužitelja obavijestio o pretpostavkama pod kojima se može kamatna stopa promijeniti, a što je bio dužan sukladno čl. 62. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj je postupio krajnje lakomisleno kada je podigao navedeni kredit kojeg objektivno nije mogao vraćati. Do zaključenja ugovora je došlo na način da su ga njegov poznanik IT i djelatnici tuženika uvjerili da podigne kredit, da će isti vraćati prvo IT, a potom zalogodavac i njen suprug, te su ga uvjerili, u slučaju da kredit ne bude vraćan, da će se tuženik namiriti isključivo iz založene nekretnine zalogodavca, a da neće biti dirana njegova vlastita imovina, ukoliko se banka bude mogla namiriti iz založene nekretnine. Tužena banka je odobrila kredit u visini od 50% procjene vrijednosti nekretnine zalogodavca, kako je istaknuto, bez provjere tužiteljeve kreditne sposobnosti. Odmah po solemnizaciji ugovora tužitelju su na račun proslijeđeni novci u visini iznose kredita umanjenog za polog, a tužitelj ih je ustupio IT, koji je kredit otplaćivao nešto kraće od dvije godine, a nakon toga je taj novčani iznos prenio založnom dužniku. Isti je potom u ime tužitelja otplaćivao kredit tuženiku dok krajem 2009. tuženik nije jednostrano povisio kamatnu stopu na 10,6% čime je rata kredita narasla na gotovo 6.000,00 kn, što založni dužnik nije mogao plaćati. Nakon toga je tuženik tijekom 2010. godine otkazao kredit te je svoje potraživanje počeo namirivati ovrhom na tužiteljevim novčanim sredstvima, a kako se tu namirivao sporo, isti je zatražio i ovrhu na založenoj nekretnini te ovrhu na stanu tužitelja u kojem isti stanuje, a prodajom istog tuženik ne bi bio u mogućnosti u cijelosti namiriti svoju tražbinu.

1.1. Nadalje raniji tužitelj u tužbi navodi da je prilikom odobravanja kredita tuženik očito postupio na način da je iskoristio krajnju lakomislenost tužitelja, da mu je odobrio kredit znajući, obzirom na primanja istog koje je isti primao upravo preko navedene banke, da tužitelj neće biti u mogućnosti vraćati navedeni kredit. U startu je ugovorena nerazmjerna imovinska korist, a koja je postala očito nerazmjerna nakon jednostranog samovoljnog povećanja kamatne stope od strane tuženika. Dakle, za zaključiti je iz ponašanja tuženika, kada ne provjerava kreditnu sposobnost tužitelja, odobrava mu kredit u tolikoj visini, gdje mjesečna rata četverostruko premašuje primanja tužitelja, a o kojima tuženik ima saznanja jer ih tužitelj prima upravo putem banke tuženika, da njemu uopće nije cilj tužiteljevo ispoštivanje ugovora, već da se namiri prisilnim putem - prodajom nekretnine u ovršnom postupku. Tužitelj smatra da je takovo ponašanje suprotno pravu EU o zaštiti potrošača, što je vidljivo i iz presuda Suda EU broj C-449/13 od 12. kolovoza 2013. i C-686/19 od 16. srpnja 2020. Također, po mišljenju tužitelja, takvo postupanje ostvaruje sve elemente zelenaškog ugovora, kako je propisano Zakonom o obveznim odnosima. U članku 3. koji nosi naziv ,,KAMATNA STOPA" određeno je da se visina kamatne stope određuje Odlukom o kamatama Banke, da ista iznosi 7,59% godišnje, s tim da je ista promjenjiva, da se promjena kamatnih stopa vrši sa izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje, kao i da su ugovorne stranke stranke suglasne da se od dana kada Korisnik kredita prestane primati plaću/mirovinu/druga redovna primanja preko računa u Banci, kamatna stopa na preostali iznos kredita povećava u skladu s bankinom Odlukom o kamatama. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 1. srpnja 2013., utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovome odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupljeno suprotno tamo citiranim odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Prilikom pregovaranja i zaključenja ugovora nije se pregovaralo o pojedinačnim odredbama, te nisu utvrđeni nikakvi parametri za promjenu kamatne stope, koju je banka mijenjala – povećavala po svom nahođenju. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjima sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, a čak i kada se ne bi izravno primjenjivale navedene presude, ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope bila bi ništetna temeljem pravnih propisa na koje se kao nadnacionalno sud dužan primijeniti. Tužitelj ima pravni interes isticati ništetnost ugovora kao i ništenost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Stoga podnosi ovu tužbu i predlaže po provedenom postupku utvrditi ništetnost pojedinih odredbi ugovora sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

2. Prvotni tužitelj CT je preminuo za vrijeme trajanja ovog postupka, te je sud rješenjem poslovni broj P-1528/2021-12 od 14. kolovoza 2023. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Potom je rješenjem od 25. lipnja 2025. određen nastavak postupka i pozvani su nasljednici PT i FT, sada označeni tužitelji, na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari, te je postupak nastavljen pod ovim poslovnim brojem.

Tužitelji pod 1) PT i 2) FT su se podnescima od 24. srpnja 2025. odrekli tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva ističući da iza smrti svoga oca i prvotnog tužitelja CT nisu stekli bilo kakvu imovinu, te da ne žele ni troškove jer nisu ni sa čim izazvali ovaj postupak.

3. Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika, pa je na temelju čl. 331. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) donesena presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija, kao u izreci.

U Zadru, 26. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zadru, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužiteljima pod 1) i 2) osobno

- Tuženiku po punomoćniku