Poslovni broj: Us I-1217/2024-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78., Zagreb, OIB: 53969486500, radi prava na osobnu invalidninu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u nazočnosti tužitelja i u odsutnosti tuženika, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-08/23-01/1666, Urbroj: 524-11- 02/5-24-4 od 9. travnja 2024. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-551-08/23-01/1666, Urbroj: 524- 11-02/5-24-4 od 9. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sinj, Klasa: UP/I-551-08/23- 01/218, Urbroj:139-075-39-23-8 od 30. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na osobnu invalidninu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja u bitnom iznoseći obrazloženje osporenog rješenja tuženika, te sadržaj nalaza i mišljenja pribavljenih tijekom provedenog upravnog postupka. Navodi da Zavod za vještačenje odnosno da barem to nije razvidno iz osporenog rješenja nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da se radi o težem (III stupnju), a ne o teškom invaliditetu (IV stupanj). Navodi da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Ergo, iz stilizacije navedene odredbe bjelodano je da se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema skupinama osoba s invaliditetom osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenim stanju. Definicije navedenih dvaju kategorija osoba s invaliditetom nalazeće su u Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima. Njime je, prvo, težak invaliditet definiran kao tjelesno, intelektualno, osjetilno ili mentalno oštećenje zbog kojeg ili kojih osoba ne može izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi jer je potpuno ovisna o brizi druge osobe pri čemu se za utvrđivanje teškog invaliditeta primjenjuju mjerila kao što su nesposobnost samostalnog kretanja ni uz ortopedska pomagala, hranjenje putem sonde ili gastrostome, korištenje respiratora, ekskrecija putem umjetnog otvora, parenteralna prehrana, nemogućnost samostalnog održavanja osobne higijene i obavljanja fizioloških potreba, te samostalnog svlačenja i oblačenja, Barthelov indeks od 0 do 38, nemogućnost primanja i pamćenja raznih informacija i nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa s drugim osobama što ju čini potpuno ovisnim o brizi druge osobe, te promjene osobnosti u ponašanju i reakcijama s progresivnim oštećenjem u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju uz potpunu ovisnost o brizi druge osobe. Trajna promjena u zdravstvenom stanju osobe s invaliditetom, pak, postoji kada se zbog tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog ili mentalnog oštećenja, ili rijetke ili maligne bolesti koje neposredno ugrožavaju život, suvremenim liječenjem i suvremenim rehabilitacijskim postupcima ne može postići poboljšanje u zdravstvenom stanju osobe, uz opasku da je Pravilnikom propisano da se pri utvrđivanju teške trajne promjene u zdravstvenom stanju iz odredbe čl. 54. Zakona koja regulira pravo na osobnu invalidninu primjenjuju mjerila iz odredbe članka 38/2. Pravilnika, a pri utvrđivanju teže trajne promjene u zdravstvenom stanju ocjenjuje se prijeka potreba trajne pomoći i njege druge osobe u punom opsegu. Međutim, u upravnoj praksi koju kreiraju Centri za socijalnu skrb kao prvostupanjska javnopravna tijela i mjerodavno Ministarstvo kao drugostupanjsko žalbeno javnopravno tijelo u postupcima za priznavanje ili oduzimanje prava na osobnu invalidninu u aplikaciji navedenih zakonskih i pravilničkih odredaba dolazi do nejednake, neujednačene, arbitrarne i voluntarističke primjene istih kao mjerodavnog socijalnog materijalnog prava od strane službenih osoba navedenih javnopravnih tijela na štetu zakonskih ovlaštenika ovog socijalnog prava. Jer, problem leži u činjenici da službene osobe javnopravnih tijela nejednako od slučaja do slučaja odlučuju da li je posrijedi osoba s teškim invaliditetom odnosno osoba s teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili nije i, posljedično tome, postoje li zakonski i podzakonski materijalnopravni uvjeti za (ne)priznavanje prava na osobnu invalidninu in concreto temeljem odredaba Zakona i Pravilnika. Naime, tužitelj zbog otežane pokretljivosti i bolova u nogama te ostalih zdravstvenih tegoba ne može (odnosno uz velike napore može) održati osobnu higijenu, kupanje, odjenuti se, odnosno vršiti bilo koju drugu potrebnu aktivnost i radnju bez asistenture članova obitelji, odnosno majke. l kao takva osoba da nema teški invaliditet, odnosno druge teške promjene u zdravstvenom stanju. Osim toga, u provedenom dokaznom postupku da je zdravstveno stanje korisnika prava nepobitno, neupitno, nedvojbeno, nesumnjivo i neosporno utvrđeno brojnim materijalnim dokaznim sredstvima koje su priklopljene spisu. Lista težine i vrste invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti, 4 stupanj, koje tužitelj treba ispunjavati prema Uredbi: 1) Nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogučnost transfera, nemogućnost izvodenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života. Potpuno ovisan o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba te pri, hranjenju, svlačenju i oblačenju. M: D indeks 0-35; Osobama koje su u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehrani, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl., te su potpuno ovisne o pomoći i njezi druge osobe. Gore navedeni uvjete tužitelj da ispunjava te logično bitno i teško pogoršano zdravstveno stanje ne daju prostora nikakvoj sumnji da kod istog postoji teški invaliditet, odnosno teške trajne promjene u zdravstvenom stanju a u svrhu uključivanja u svakodnevni život zajednice, pri čemu nema nikakvih pravnih zapreka da se istom prizna traženo pravo, tj. pravo na osobnu invalidninu temeljem odredbe članka 50.Zakona. Slijedom svega prethodno navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tužba uvažiti, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istom, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu su održane rasprave 30. kolovoza 2024. i 29. kolovoza 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa su iste održane u njegovoj odsutnosti, a na kojima je tužitelj naveo da ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu, naglašava da ga sudska vještakinja za medicinu rada po kojoj je provedeno vještačenje u ovom sporu nije pregledala. Smatra da suprotno navodima iz vještva stalne sudske vještakinje za medicinu rada da udovoljava uvjetima iz Uredbe za utvrđenje IV. stupnja invaliditeta obzirom na potrebu oksigenatora i svakodnevnu mehaničku zaštitu kože koju obavlja već punih 30 godina, a za koju je sudska vještakinja za medicinu rada navela da mu isto omogućava svakodnevna pomoć druge osobe, međutim da on to tek ostvaruje posljednjih 5 godina. Stoga ističe, a poglavito što nije pregledan od strane sudske vještakinje da predlaže da se provede i novo vještačenje po vaskularnom kirurgu u ovom sporu. Posebno ističe da nije pregledan ni u prvom ni u drugom stupnju te da suprotno utvrđenjima sudske vještakinje iz priložene medicinske dokumentacije da je razvidno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja obzirom da se u nalazima liječnika specijalista navodi tendencija širenja i produbljivanja, a što svakako ukazuje na pogoršanje zdravstvenog stanja. Drugih dokaznih prijedloga izvan predloženih nema.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Mariji Muše-Danielov.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku specijalistu vaskularnom kirurgu, kao suvišno, držeći de se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Odredbom članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23; dalje: Zakon), a koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 40. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 20. travnja 2023. za priznavanjem prava na osobnu invalidninu.

13. U povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja: 969992 od 26. listopada 2023. koji je dan nakon neposrednog pregleda tužitelja, prema kojem je kod tužitelja prema Uredbi o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18; dalje; Uredba), a prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti utvrđeno postojanje kronične bolesti III. stupnja. Utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja, trajna promjena u zdravstvenom stanju i prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu. Utvrđen je III. stupanj težine invaliditeta, a ne i IV. stupanj težine invaliditeta.

13.1. Temeljem gore citiranog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete iz gore citirane zakonske odredbe obzirom da kod tužitelja nije utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta, a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

14. U povodu žalbe tužitelja u skladu s odredbom članka 135. stavka 2. Zakona pribavljen je nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 1021122 od 26. ožujka 2024. kojim je postupajući po žalbi, nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe, a sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti Vijeće viših vještaka kod tužitelj utvrdilo postajanje kronične bolesti III. stupnja. Utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja. Utvrđen je III. stupanj težine invaliditeta, a ne i IV. stupanj težine invaliditeta. U obrazloženju istoga je u bitnom navedeno da se radio o 54/55 godišnji tužitelju, neoženjenom, bez djece, živi s majkom umirovljenicom. Prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, u 02.1995. je napravljena amputacija V prsta desnog stopala zbog osteomijelitisa istog. Nakon pojave nekroze na IV prstu desnog stopala obrađen je angiografski 1996. kada su utvrđene promjene na žilama potkoljenica, jače izraženo na desnoj nozi, u smislu Burgerove bolesti. Zbog istog se liječi operativno uz lumbalnu simpatektomiju desno u KBC Zagreb u 06.1996. Na desnoj nozi su izražene i varikozne vene uz izrazite trofičke promjene s ulkusom. U konačnici su se razvile ulkusne promjene na desnom stopalu i potkoljenici koje liječi. Još uvijek puši. Zbog bolova je često uzimao analgetike, uz povremene konzumacije alkohola, uz razvoj ulkusa dvanaesnika u dva navrata, a 20.12.2021, se hospitalizira zbog krvarenja iz ulkusa želuca sa slikom hemoragičnog šoka, a kada se liječi operativno uz resekciju želuca- Billiroth II, kolescistektomiju i koledohotomiju, uz oporavak. U bolnici je bio pokretan, desna noga edematozna u području stopala, palpabilnih perifernih pulzacija. 27.12.2022. je nožem zadobio reznu ranu III, IV I V prsta desne ruke zbog čega je liječen operativno u KBC Firule, uz šivanje ozlijeđenih tetiva. Nakon rehabilitacije zaostaje fleksijska kontraktura ta tri prsta. U bolnici je bio pokretan, bez edema, paplabilnih perifernih pulzacija. U 05.2023. je pregledan po ORL zbog nedavne pojave šuma u lijevom uhu od kada navodi nestabilnost i strah od gubitka svijesti, ORL nalaz je uredan uz utvrđen perceptivni gubitak sluha iznad 4000 Hz, izvan govornog područja. Pregledan je od strane vijeća vještaka 26.10.2023.

15. Slijedom navedenih utvrđenja, dakle da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta, a koji invaliditet je u smislu Zakona o socijalnoj skrbi osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu, tuženik je odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio u cijelosti kao neosnovanu.

16. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicine rada na okolnosti je li kod tužitelja postoji četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Ovo stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja je li kod tužitelja postoji četvrti stupanj težine invaliditeta, a o kojem ovisi mogućnost ostvarenja traženog prava, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

17. Stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Marija Muše-Danielov je u pisanom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom 12. studenog 2024. i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, te svih isprava priloženih spisu predmeta, navodi da je tužitelju prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo vještačenja tuženika utemeljeno sukladno Listi II Uredbe utvrdilo III. stupanj invaliditeta.

17.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Marija Muše- Danielov je navela da se tužitelj zadnjih tridesetak godina liječi konzervativno od kronične upalne bolesti arterija obje potkoljenice, koja je postupno progredila, pa je 1995. liječen operativno amputacijom 5. prsta desnog stopala i 1996. kada je liječen operativno lumbalnom simpatektomijom. Od 2015. ima utvrđen varikozni sindrom desne potkoljenice sa ulkusom. Obzirom na abuzus alkohola u anamnezi, višekratno je liječen zbog komplikacija na probavnom sustavu i to konzervativno u prosincu 2021., i operativno resekcijom dijela želuca s posljedičnom pilorostenozom. U prosincu 2022. zadobio je reznu ranu desne šake sa posljedičnom lezijom tetiva i mišića fleksora šake. Na osobni zahtjev, a preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad pokrenuo je postupak utvrđivanja vrste i težine invaliditeta poradi prava na osobnu invalidninu. Nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka ZOSI-om u prvom stupnju o težini i vrsti invaliditeta- oštećenju funkcionalmih sposobnosti, od 26. listopada 2023., temeljem anamestičkih podataka, kliničkog pregleda i medicinske dokumentacije utvrđeno je oštećenje funkcijskih sposobnosti 3. stupnja ili invaliditet 3. stupnja, kao posljedice kronične bolesti, koji se sukladno Uredbi utvrđuje:" osobama kod kojih je ustanovljena kronična bolest s komplikacijama na ciljnim organima i koja zahtijeva stalnu terapiju i svakodnevnu pomoć i njegu druge osobe". Vrsta i težina invaliditeta ocjenjuje se prema Listi II iz Priloga V Uredbe, prema kojoj je kod tužitelja utvrđeno nesamostalno funkcioniranje u dijelu aktivnosti samozbrinjavanja, procjenjeno po samoj izjavi tužitelja za što je sposoban, a za što mu treba uz pomoć i njega druge osobe, te uvidom u specijalističke kirurške, radiološke i gastroenterološke nalaze, a prema Barthelovom indexu kojim se procjenjuje: održavanje osobne higijene (pranje ruku, lica, zuba, češljanje, brijanje), kupanje (dolazak do tuša, reguliranje temperature vode, pranje, brisanje, izlazak iz tula), hranjenje (baratanje priborom za jelo, dodavanje šećera, soll, mazanje šnite kruha, rezanje mesa, otvaranje konzervi, i sl.), korištenje WC-a (odlazak do WC-a, raskapčanje i skidanje oodjeće, korištenje WC papira, pražnjenje i čiščenje guske), korištenje stepenica (penjanje i silaženje), oblačenje (svlačenje odjeće, obuvanje. kontrola stolice, kontrola mokrenja, prijelaz stolica- krevet), pokretljivost (ustajanje, sjedenje, korištenje pomagala za kretanje), pa je Vijeće vještaka u prvostupanjskom postupku, potpuno utemeljeno utvrdilo 3. stupanj invaliditeta s potrebom svakodnevne pomoći i njege druge osobe. Vijeće viših vještaka ZOSi-om, u drugostupanjskom upravnom postupku, po žalbi tužitelja, 26. ožujka 2024. potpuno utemeljeno utvrđuje da je nalaz Vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku pravilan, utvrđujući kod tužitelja 3. stupanj invaliditeta, s jednakim obrazloženjem, citirajući Uredbu. Prema Uredbi 3. stupanj invaliditeta se utvrđuje: osobama kod kojih je ustanovljena kronična bolest sa komplikacijama na ciljnim organima koje zahtijevaju stalnu terapiju i svakodnevnu pomoć i njegu druge osobe uz obvezatnu medicinsku dokumentaciju: nalaze nadležnih specijalista (prema vrsti kronične bolesti) s opisom kliničkog i funkcionalnog statusa." Tužiteljeva procjenjena funkcionalna sposobnost prema njegovoj izjavi na vještačenju u prvostupanjskom upravnom postupku, prema nalazima specijalista kliničkih grana medicine i prema Bartelovom indexu je, prema Uredbi 3. stupanj invaliditeta, sa potrebom svakodnevne pomoći i njege druge osobe. Iz svega navedenog da je jasno, da tužitelj ima 3. (teži), a ne 4. (teški) stupanj invaliditeta, sukladno Listi II Uredbe, jer se 4. stupanj invaliditeta utvrđuje: osobama koje su u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl., te su potpuno ovisne o pomoći i njezi druge osobe, uz medicinsku dokumentaciju: nalaze nadležnih specijalista (prema vrsti kronične bolesti) s opisom kliničkog i funkcionalnog statusa", a što kod tužitelja, na sreću, za sada, nije utvrđeno.

18. Tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2024. osporio predmetni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje navodeći kako zaključke iznesene u tom vještačenju tužitelj smatra neosnovanim posebno u smislu da se kod njega radi o trajnoj posljedici bolesti i ozljede - 3. stupanj invaliditeta, te da su nalazi i mišljenje Vijeća vještaka ZOSO-o, PU Split od 26.10.2023. u prvostupanjskom upravnom postupku, te nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka ZOSI u drugostupanjskom upravnom postupku, pravilni, sukladno Uredbi, odnosno u zaključku da je tužitelju prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo vještačenja, utemeljeno, sukladno Listi II Uredbe, utvrdilo 3, stupanj invaliditeta. Prigovara da tužitelj nije osobno pregledan od strane vještakinje, a što da je s obzirom na narav i prirodu oboljenja, trebala, bez obzira na spomenuti članak 25. Uredbe, a razlog što je tužitelj dana 26. listopada 2023. bio pregledan od strane vještaka ZOSI i da u spisu prilože nalazi specijalista relevantnih kliničkih grana, nije razlog da se tužitelj neposredno ne pregleda prilikom vještačenja, između ostalog i zbog proteka vremena, ali posebno u smislu utvrđivanja da li kod njega postoji 3. (teži) ili 4. (teški) stupanj invaliditeta sukladno Listi II Uredbe. Ovako je samim pregledom med. dokumentacije, a bez osobnog pregleda i kritičkog uvida u stvarno zdravstveno stanje tužitelja olako od strane vještaka utvrđen samo 3 stupanj invaliditeta a bez ikakvog posebnog obrazloženja. Naime, tužitelj zbog otežane pokretljivosti i bolova u nogama te ostalih zdravstvenih tegoba ne može (odnosno uz velike napore može) održati osobnu higijenu, kupanje, odjenuti se, odnosno vršiti bilo koju drugu potrebnu aktivnost i radnju bez asistenture članova obitelji, odnosno majke. l kao takva osoba da nema teški invaliditet, odnosno druge teške promjene u zdravstvenom stanju. Osim toga, u provedenom dokaznom postupku zdravstveno stanje korisnika prava da je nepobitno, neupitno, nedvojbeno, nesumnjivo i neosporno utvrđeno brojnim materijalnim dokaznim sredstvima koje su priklopljene spisu. Lista težine i vrste invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti, 4.stupanj, koje tužitelj treba ispunjavati prema Uredbi 1) Nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfersa, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života. Potpuno ovisan o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba te pri, hranjenju, svlačenju i oblačenju; M:

D indeks 0-35. Osobama koje su u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl., te su potpuno ovisne o pomoći i njezi druge osobe. Mb. Burger je bolest malih i srednje velikih arterija i vena ekstremiteta. Najčešće se javlja kod muškaraca pušača. Vodeći simptomi bolesti su bolovi u rukama i nogama, cijanoza (plavilo) i osjećaj hladnoće u prstima, šakama i stopalima. U težim slučajevima može doći do nekroze i gangrene ekstremiteta. HBOT podiže parcijalni tlak kisika u rubnim loše prokrvljenim (ishemično-hipoksičnim) područjima, smanjuje učestalost javljanja odumiranja tkiva okrajina, kao i veličinu promjena, potiče cijeljenje rana i smanjuje bol. U slučaju razvoja gangrene, pomaže u stvaranju demarkacijske linije što olakšava odluku o visini neizbježne amputacije. U posljednjih 30 godina tužitelj je bio primoran vršiti svakodnevnu mehaničku zaštitu kože stavljanjem sterilnih gaza te odgovarajućih zavoja čak 21.900 puta, a barem 1 tjedno, a ponekad i 2 puta tjedno mora se bolesni dio tretirati sa odgovarajućom kupkom budući bez toga ne može vršiti previjanje bolesnog dijela tijela. Dakle, tužitelj je prisiljen vršiti svakodnevnu mehaničku zaštitu kože, a što navodi na zaključak da se kod njega radi o 4. stupnju invaliditeta. U tom pravcu je vještvo predmetne vještakinje nevaljano i parcijalno te doneseno na štetu tužitelja. Zbog navedenog tužitelj traži očitovanje sudske vještakinje po navedenoj činjenici, a u slučaju otklanjanja prigovora trebalo bi zatražiti nalaz i mišljenje odgovarajućeg liječnika specijaliste za predmetne bolesti (vaskularni kirurg, plastični kirurg), a ne specijaliste medicine rada.

19. Tuženik je u podnesku od 4. prosinca 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr.sc. Marije Muše- Danielov, spec. medicine rada naveo da se s istim slaže.

20. U svezi prigovora i primjedbi tužitelja iznesenih u podnesku zaprimljenom pred ovim sudom 9. prosinca 2024. ovaj Sud je zatražio pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše- Danielov koja je u pisanoj dopuni nalazi i mišljenja od 24. veljače 2025., zaprimljenoj dana 25. veljače 2025. navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a na prigovore tužitelja odgovara kako slijedi: u 2. pasusu na 2. stranici nalaza i mišljenja da je obrazložila da za vještačenje na okolnost koju je sud tražio, nije potreban pregled tužitelja, tada, nakon više od jedne godine, nakon što je pregledan od strane vještaka ZOSI-om, poglavito što nije u spis dostavljen niti jedan nalaz specijaliste kliničkih grana medicine, (ni do tada, a ni do danas), kojim bi potvrdio da je došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, a sve sukladno Uredbi (NN 67/17, 56/18, 16/22 i 96/23). Ukoliko tužitelj i dalje smatra da je njegovo stanje lošije nego što je to ustanovljeno vještačenjima u ZOSI-om, mora ponoviti zahtjev za ponovnim vještačenjem. Nakon pregleda medicinske dokumentacije i uvidom u nalaz mišljenje vještaka ZOSI-om 6. studenog 2024. detaljno da je od 2. pasusa druge stranice i na 3. str. nalaza i mišljenja obrazložila zašto tužitelj ima 3. stupanj invaliditeta, a ne 4. stupanj, pa tužitelj potpuno neutemeljno tvrdi da nema obrazloženja. Ističe da se vrsta i stupanj invaliditeta ne utvrđuju temeljem tužiteljeve subjektivne procjene o težini zdravstvenog stanja, nego temeljem utvrđenih kriterija iz Uredbe. Tužitelj niti jednim medicinskim nalazom o stupnju funkcijskog oštećenja i težini svojih bolesti nije dokazao da je, sukladno Uredbi, nepokretan, u terminalnoj fazi bolesti…..itd., sukladno Uredbi i da ima Bartel index od 0-35. Osobnim pristupom vještačenju u ZOSI-om u listopadu 2023., pri pregledu vještaka, utvrđeno je nesamostalno funkcioniranje u dijelu aktivnosti samozbrinjavanja, procjenjeno po samoj izjavi tužitelja za što je sposoban, a za što mu treba pomoć i njega druge osobe, pa je njegov Bartel index bio u granicama od 36-60. Samu mehaničku zaštitu kroničnog ulkusa, kože na jednoj potkoljenici omogućava mu svakodnevna pomoći druge osobe, kako je to utvrđeno za 3. stupanj invaliditeta, sukladno Uredbi. Obzirom da se vještačenje temeljilo na nalazima vaskularnog kirurga to je nepotrebno tražiti novi nalaz, kao što je suvišno vještaka medicinske struke (spec. med. rada), od strane tužitelja -medicinskog laika upoznavati s bolešću Morbus Burger.

Drugo da nema što za iskazati.

21. Navedena pisana dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov je dostavljana strankama na očitovanje, te se tužitelj podneskom od 3. travnja 2025. očitovao u odnosu na navedenu dopunu nalaza i mišljenja navodeći u bitnom da zaključke iznese u navedenoj nadopuni smatra neosnovanim posebno u smislu da ista ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 6. studenog 2024. odnosno da kod tužitelja postoji 3. stupanj, a ne 4. stupanj invaliditeta u bitnom navodeći jednako kao i u podnesku od 9. prosinca 2024. kojim se očitovao u odnosu na pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje, dodatno ističući da u tom pravcu idu i nalazi specijalista opće kirurgije, subspecijalista plastične i rekonstruktivne kirurgije od 26. 9.2024. iz kojih da je razvidno da tužitelj trpi jake bolobe posebno noću, uz višestruke rane s dnom prikrivenim biofilmom koji imaju tendenciju širenja i produbljivanja. Drugi prst pretjerane mobilnosti s okolnim crvenilom kože uz rub rane. Potrebno je prijevoj rane 2 do 3 puta dnevno uz kupke u hiperosmolalnoj otpini soli, preporuka za barokomoru (HBO). Nadalje, ističe da je medicina rada grana medicine koja se bavi zdravstvenim pitanjima u odnosu na rad i radnu okolinu. Osnovni su zadatci medicine rada: zaštita zdravlja radnika, osobito u vezi s profesionalnim bolestima, i prevencija, rana dijagnostika i liječenje profesionalnih bolesti, rehabilitacija oboljelih te ocjena radne sposobnosti, odnosno invalidnosti zaposlenika. Plastična kirurgija obuhvaća kirurške zahvate pri kojima se mijenja fizički izgled osobe. Ovakva vrsta kirurgije ima rekonstruktivnu ili estetsku svrhu. U rekonstruktivne zahvate spadaju operacije pri kojima se ispravljaju fizičke funkcije, minimizira ili otklanja deformacija izazvana bolešću, poremećajima pri rođenju ili nesrećama. Estetski zahvati nemaju medicinsku svrhu i nisu esencijalni za fizičko zdravlje. Vaskularna kirurgija je medicinska specijalnost i grana kirurgije koja se bavi kirurškim liječenjem bolesti krvnih žila izuzev krvnih žila lubanje, mozga, kičmene moždine, kičme kojim se bavi neurokirurgija i krvnih žila srca kojim se bavi kardiokirurgija. Iz svega naprijed navedenog tužitelj smatra da je vještačenje stupnja njegove invalidnosti trebalo povjeriti, ili vaskularnom ili plastičnom kirurgu, a ne nekompetentnom vještaku iz područja medicine rada. Ovo stoga jer je predmetna vještakinja svoj nalaz i mišljenje temeljila samo i isključivo na medicinskoj dokumentaciji vaskularnog kirurga, a koju dokumentaciju nažalost, iz nekompetentnosti ili nečeg drugog razloga, sasvim pogrešno tumači, a da tužitelja nije neposredno pregledala. Stoga nije na mjestu njena opaska da je suvišno da tužitelj kao medicinski laik uči o naravi bolesti MF, a to je činio baš zbog toga što ona nije specijalistica vaskularne kirurgije te ne može prepoznati pravi značaj priložene medicinske dokumentacije, a time i pravilno ocijeniti stupanj invalidnosti tužitelja. Stoga je vještvo sudske vještakinje od 06.studenog 2024. i nadopuna vještva od 24. veljače 2025. u cijelosti promašeno. Zbog navedenog da bi trebalo zatražiti nalaz i mišljenje odgovarajućeg liječnika specijaliste za predmetne bolesti (vaskularni kirurg), a ne specijaliste medicine rada.

21.1. Tuženik se u odnosu na dostavljenu pisanu dopunu nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje mr.sc. Marije Muše-Danielov od 24. veljače 2025. nije posebno očitovao.

22. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, po ocijeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

23. Naime, ovaj Sud u cijelosti prihvaća pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Marije Muše-Danielov od 6. studenog 2024., iz razloga jer je isti izrađen i obrazložen sukladno pravilima struke i mjerodavnim propisima, te je u suglasju sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora, te je ista dala uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj invaliditeta, te da je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo vještačenja tuženika utemeljeno sukladno Listi II Uredbe utvrdilo 3. stupanj invaliditeta. Dodatno je sudska vještakinja u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 24. veljače 2025. obrazložila i potkrijepila svoja utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju očitujući se u svezi svih prigovora i primjedbi tužitelja iznesenih u podnesku od 9. prosinca 2024., te otklanjajući iste uz valjano i razložno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Štoviše, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicine rada mr. sc. Marije MUše-Danielov je u suglasju s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka danog u drugostupanjskom postupku, te nalazom i mišljenjem vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku.

24. Stoga, kako su u konkretnom slučaju gore navedeni, a dijelom i citirani Nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka, koji su pribavljeni u upravnom postupku, a na temelju kojih su doneseni prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, u skladu i s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je Sud izveo na prijedlog tužitelja, te kako su nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti na temelju cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu tuženog tijela, vještva su obrazložena te je nedvojbeno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj invaliditeta. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno zakonskim odredbama i odredbama Uredbe, te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

25. Glede prigovora tužitelja na pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov kojima tvrdi da provedenim vještačenjem nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer nije izvršen osobni pregled tužitelja, za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim obzirom da je stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Marija Muše-Danielov u svom pisanom nalazu i mišljenju dala jasne i obrazložene razloge zbog čega nije bio potreban pregled tužitelja (pregledan 26. listopada 2023. od strane vijeća vještaka ZOSI-om i jer su u spisu priloženi nalazi specijalista relevantnih kliničkih grana medicine u čijoj je to ovlasti), dodatno se očitujući i u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 24. veljače 2025. navodeći da u spis nije dostavljen niti jedan nalaz specijaliste kliničkih grana medicine (ni do tada, a ni do danas), kojim bi potvrdio da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a sve sukladno Uredbi (NN 67/17, 56/18, 16/22 i 96/23), a koje razloge kao valjane prihvaća i ovaj Sud, te se pozvala i na odredbu članka 25. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23) koja je na snazi od 31. kolovoza 2023., koja ne uvjetuje neposredan pregled tužitelja, već je dostatna medicinska dokumentacija s nalazom funkcijskog statusa relevantnog specijaliste kliničke grane medicine, temeljem kojeg je moguće vještačiti funkcijsku sposobnost oboljelih.

26. Nadalje, obzirom da je sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. Marija Muše-Danielov svoj pisani nalaz i mišljenje od 6. studenog 2024. utemeljila upravo na nalazima vaskularnog kirurga, a kako je to obrazloženo i u pisanom nalazu i mišljenju, kao i u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše- Danielov, to je ovaj Sud smatrao suvišnim i nepotrebnim izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu vaskularnom kirurgu u ovom sporu, te je takav dokazni prijedlog tužitelja odbijen, držeći da je pravilno i potpuno utvrđeno relevantno činjenično stanje u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim odredbama.

27. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, dakle, kako iz svih pribavljenih nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka tijekom upravnog postupka i tijekom ovog spora nedvojbenim proizlazi da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, a što je, sukladno gore citiranoj odredbi članka 50. Zakona osnova za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, to je pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na osobnu invalidninu odbijen kao neosnovan.

28. U izloženom, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

29. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 26. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.