Poslovni broj: Us I-2490/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi [adresa], zastupana po opunomoćeniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, Riječka 4, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na jednokratnu naknadu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i u odsutnosti tuženika, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-06/24-08/70, Urbroj: 524-11-02/7-24-2 od 6. rujna 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-551-06/24-08/70, Urbroj: 524-11- 02/7-24-2 od 6. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-551-06/22-02/460, Urbroj: 139-081-03/56-24-14 od 5. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na uvećanu jednokratnu naknadu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom iznosi obrazloženje osporenog rješenja tuženika te navodi da je isto grubo manjkavo i donijeto uz povredu zakona na štetu tužiteljice. Poziva se na odredbu članka 15. st. 1. t. 15. Zakona o socijalnoj skrbi, te navodi da se u nalazu i mišljenju Vijeća vještaka u drugostupanjskom postupku od 10.5.2023. navodi da tužiteljica boluje od kronične bolesti 2. stupnja, odnosno da je kod nje ustanovljena trajna kronična bolest s komplikacijama na ciljnim organima što zahtijeva stalnu terapiju i povremenu skrb druge osobe. Dakle, iz navedenog da proizlazi da se mjesečni troškovi za kupnju lijekova mogu smatrati opravdanim razlogom za priznavanje prava na uvećanu jednokratnu naknadu. Što se tiče hladnjaka za kuću u [adresa] kao i renovacije iste ističe se kako, iz gore citirane odredbe čl. 15. st. 1. t. 15. Zakona o socijalnoj skrbi proizlazi da su osnovne životne potrebe prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe. Hladnjak, što je notorna činjenica, služi za čuvanje hrane, što znači da služi za životnu potrebu prehrane. Renoviranje stambenog prostora služi da zadovoljenje životne potrebe smještaja. Vezano uz navedeno ističe se kako činjenica da tužiteljica stanuje na dvije adrese, ovisno o potrebama, s tim da u [adresa] stanuje bez supruga, sama po sebi govori o specifičnosti bračnih odnosa tužiteljice, i da se to ne mora posebno objašnjavati. Također, nije jasno kako to tužiteljica i suprug, kod takvih okolnosti, čine jedno kućanstvo. Naime, u čl. 32. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću ili stan u kojem će stanovati s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb i koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu. Dakle, bit braka je zajednički život (iz zajedničkog života proizlazi i zajedničko kućanstvo), a ne povremeni zajednički život. Stoga se upire na to da nije točan zaključak iz prvostupanjskog rješenja da supružnici čine jedno kućanstvo, neovisno o povremenoj promjeni boravišta, posebno kad ta promjena nije uzrokovana poslovnim ili obiteljskim obvezama kojeg od supružnika. Slijedom toga treba zaključiti kako je tužiteljici, uslijed potrebe renovacije prostora i čuvanja hrane (hladnjak) u [adresa], ugrožena osnovna životna potreba smještaja i prehrane. Dakle, troškovi lijekova, troškovi renovacije kuće u [adresa] i trošak za kupnju hladnjaka predstavljaju troškove uslijed kojih bi tužiteljici trebalo biti priznato pravo na uvećanu jednokratnu naknadu. Imajući u vidu naprijed navedeno, predlaže se Sudu donijeti presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuđeniku na ponovni postupak, te naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istom. Ovo osobito iz razloga što tužiteljica u tužbi niti ne osporava da ovisno o potrebama živi na dvije adrese, slijedom čega je nedvojbeno utvrđeno da ista može osnovnu životnu potrebu smještaja podmiriti na dvije lokacije, a ovisno o svojim trenutnim potrebama. Napominje se da tužiteljica u tijeku provođenja postupka, iako joj je bilo omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje ove upravne stvari, nije iznosila činjenice u pravcu narušenih bračnih odnosa nego tek u ponovljenom postupku po žalbi navodi da se kod nje radi o specifičnim bračnim odnosima budući da povremeno živi odvojeno od supruga, a da iz dokaza koji prileže spisu predmeta proizlazi da tužiteljica čini zajedničko kućanstvo sa suprugom, te da povremeno boravi na adresi u [adresa], a povremeno na adresi u [adresa]. Slijedom toga, tuženik predlaže Sudu da odbije tužbu tužiteljice kao neosnovanu.

5. U sporu je održavanjem rasprave 29. kolovoza 2025., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela razvidno je da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice za priznavanjem prava na uvećanu jednokratnu naknadu za troškove lijekova, renovaciju kuće u [adresa] i za kupnju hladnjaka; da je prvostupanjsko rješenje koje je potvrđeno ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem doneseno u ponovljenom postupku po ranijem rješenju tuženika od 9. travnja 2024. kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 21. srpnja 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjenica koje su bitne za donošenje novog i zakonitog rješenja odnosno kako bi se utvrdilo na kojoj adresi i s kim u kućanstvo živi žaliteljica te kako bi se utvrdila visina troškova koje tužiteljica ima s osnove bolesti, a zbog kojih nje u mogućnosti podmiriti osnovne živome potrebe.

11. Prema podacima spisa predmeta u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je izvelo dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršilo je očevid na terenu na adresi [adresa] i nа adresi [adresa], te je putem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten izvršena terenska provjera adrese.

12. Odredbom članka 45. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23; dalje: Zakon) propisano je da se pravo na jednokratnu naknadu priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.

13. Odredbom članka 46. stavak 1. Zakona propisano je da ukupan iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini može iznositi najviše 500% osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona za samca odnosno 700% osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona za kućanstvo.

13.1. Stavak 2. navedenog članka propisuje da se jednokratna naknada može isplatiti i u naravi ako se na temelju utvrđenih okolnosti ocijeni ili se može osnovano pretpostaviti da korisnik naknadu neće koristiti namjenski.

13.2. Stavkom 3. istog članka propisano je da u osobito opravdanim slučajevima, kada to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se korisnik našao, Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1.327.23 eura.

14. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15. Naime, iz gore citiranih zakonskih odredbi proizlazi da upravna tijela u predmetnom upravnom postupku procjenjuju cjelokupne materijalne i socijalne prilike samca ili kućanstva podnositelja zahtjeva i predmetnu naknadu odobrava samo socijalno najugroženijim samcima ili kućanstvima koje je u takvo stanje dovela neka trenutačna materijalna teškoća (rođenje ili školovanje djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično) zbog koje nisu u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.

16. Stoga, kako je iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika, razvidno da je tužiteljica dana 13. svibnja 2022. podnijela zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, te navedeni zahtjev dana 9. lipnja 2022. izmijenila na način da je zahtjevom zatražila uvećanu jednokratnu naknadu navodeći da se nalazi u teškom zdravstvenom stanju, da koristi brojne lijekove koje mora plaćati ili nadoplaćivati, da je pod teretom ovrhe te da joj je potrebna pomoć za renovaciju kuće u [adresa] i za kupnju hladnjaka, te da je temeljem dokaza provedenih u upravnom postupku utvrđeno da je tužiteljica u bračnoj zajednici s UA, bez obzira što ponekad i s prekidima, ovisno o svojim potrebama, mijenja adresu boravišta te stanuje na dvije adrese, te da joj nije ugrožena osnovna životna potreba smještaja budući da, ovisno o trenutnim potrebama, ima mogućnost izabrati mjesto stanovanja između nekretnine u [adresa] i nekretnine u [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da suprug tužiteljice ostvaruje mirovinu u prosječnom mjesečnom iznosu od oko 640,00 eura. Povrh toga, iz spisu predmeta priležeće izjave na zapisnik tužiteljice od 2. svibnja 2024. proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 27. lipnja 2022. do 30. lipnja 2023. radila u Gradskoj knjižnici kao čistačica.

17. Slijedom navedenog, ovaj Sud obrazloženje osporenog rješenja nalazi pravilnim i zakonitim obzirom da isti ima uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, te je obzirom na podatke spisa predmeta pravilno utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da se mjesečni troškovi za kupnju lijekova u iznosu od oko 58,00 eura mjesečno (utvrđeno temeljem spisu priležeće liječničke svjedodžbe i Popisa lijekova s utvrđenom najvišom dozvoljenom cijenom), te troškovi za renovaciju kuće u [adresa] i kupnju hladnjaka u istoj, a u kojoj kući tužiteljica povremeno boravi osobito tijekom ljetnih mjeseci, ne mogu smatrati opravdanim razlogom za priznavanje prava na uvećanu jednokratnu naknadu.

18. U izloženom, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

20. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila.

U Splitu 26. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.