1                  Poslovni broj 17 Gž-684/2023-2

              

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                             Poslovni broj 17 Gž-684/2023-2

             

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. C. B. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. A., odvjetniku u S., protiv tužene J. Š. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. K. Š., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2207/2020 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

 

presudio je

 

I. Odbija se žalba tužiteljice A. D. C. B. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2207/2020 od 10. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I.I.b), I.I.c), I.II. i I.III. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2207/2020 od 10. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I.I. izreke, pod točkom I.IV) izreke i pod točkom II. izreke te za navedeno sudi:

 

1. Utvrđuje se da je tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., u odnosu na tuženicu J. Š., OIB: …, iz S., vlasnica i posjednica realno određenog dijela čest. zem. 2625/837 (kat. čest. 2479/1) K. O. G. i to upravo dijela na njezinom sjeveroistočnom dijelu, označen na Skici mjesta očevida kao prostor između linija spojnica točaka D,E,F,G,C,D“ i „N,O,P,Q,R,S,T,U,N“ i lila bojom, u naravi dvorište uokolo stambene građevine anagrafske oznake …, N., koja je građevina položena na čest. zem. 2625/836 (kat. čest. 2478) K. O. G., a spomenuto je dvorište površine 798 m2, sa svih strana definirano trajnim i vidljivim međnim oznakama na kojemu su još i zgrada u izgradnji, pomoćna građevina, dogradnje uz jugozapadno i jugoistočno pročelje stambene građevine kao i septička jama, što je sve označeno i opisano u vještvu sudskog vještaka D. B. od 21. travnja 2022. zaprimljenog u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-2207/2020, koje vještvo čini sastavni dio ove presude;

 

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

III. Nalaže se tuženoj J. Š. isplatiti tužiteljici A. D. C. B. trošak žalbenog postupka u iznosu od 149,31 eur/1.124,48 kn[1] u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene J. Š. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 257,15 eur/1.937,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., u odnosu na tuženicu J. Š., OIB: …, iz S., vlasnica i posjednica realno određenog dijela čest.zem. 2625/837 (kat.čest. 2479/1) K.O. G. i to upravo dijela na njezinom sjeveroistočnom dijelu, označen na Skici mjesta očevida kao prostor između linija spojnica točaka D,E,F,G,C,D“ i „N,O,P,Q,R,S,T,U,N“ i lila bojom, u naravi dvorište uokolo stambene građevine anagrafske oznake …, N., koja je građevina položena na čest.zem. 2625/836 (kat.čest. 2478) K.O. G., a spomenuto je dvorište površine 798 m2, sa svih strana definirano trajnim i vidljivim međnim oznakama na kojemu su još i zgrada u izgradnji, pomoćna građevina, dogradnje uz jugozapadno i jugoistočno pročelje stambene građevine kao i septička jama, što je sve označeno i opisano u vještvu sudskog vještaka D. B. od 21. travnja 2022. zaprimljenog u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-2207/2020, koje vještvo čini sastavni dio ove presude; b) Ovlašćuje se tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., da na temelju ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži i ishodi od Državne geodetske uprave, nadležnog ureda za katastar, cijepanje čest.zem. 2625/837(kat. čest. 2479/1) K.O. G. i formiranje nove katastarske čestice oblika i površine određene točkom I) a) ove presude, što je tuženica dužna trpjeti; c) Ovlašćuje se tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., da na temelju prijavnog lista ovjerenog od strane nadležnog ureda za katastar i ove presude a koje isprave čine cjelinu, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva novoformirane nekretnine iz toč. I) b) ove presude na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje istoga prava s imena tuženice J. Š., što je tuženica dužna trpjeti. II) a) Utvrđuje se da je tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., u odnosu na tuženicu J. Š., OIB: …, iz S., vlasnica i posjednica realno određenog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 2625/837 (kat.čest. 2479/1) K.O. G. i to onog dijela koji je označen na Skici mjesta očevida točkama „A,B,M,L,I,J,K,A“ i zelenom bojom, na sjeverozapadnom dijelu predmetne čestice, površine 580 m2, u naravi maslinik sa svih strana definiran trajnim i vidljivim međnim oznakama, što je sve označeno i opisano uvještvu sudskog vještaka D. B. od 21. travnja 2022. zaprimljenog u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-2207/2020, koje vještvo čini sastavni dio ove presude; b) Ovlašćuje se tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., da na temelju ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži i ishodi od Državne geodetske uprave, nadležnog ureda za katastar, cijepanje čest.zem. 2625/837 (kat.čest. 2479/1) K.O. G. i formiranje nove katastarske čestice oblika i površine određene točkom II) a) ove presude, što je tuženica dužna trpjeti; c) Ovlašćuje se tužiteljica A. D. C. B., OIB: …, iz G., da na temelju prijavnog lista ovjerenog od strane nadležnog ureda za katastar i ove presude a koje isprave čine cjelinu, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva novoformirane nekretnine iz toč. II) b) ove presude na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje istoga prava s imena tuženice J. Š., što je tuženica dužna trpjeti. III) a) Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta, prolaska pješice i provoza motornim vozilom preko poslužne nekretnine i to čest.zem. 2625/837 (kat.čest. 2479/1) K.O. G., koja je služnost označena na Skici mjesta očevida točkama „B,D,C,G,H,I,L,M,B“ i žutom bojom, kao prostor položen između prednje opisanih dijelova čestice, površine 116 m2, sa svih strana definiran trajnim i vidljivim međnim oznakama, u naravi betonski prilaz koji vodi od ulice …, N., što je sve označeno i opisano u vještvu vještaka D. B. od 21. travnja 2022. zaprimljenog u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-2207/2020 koje vještvo čini sastavni dio ove presude; b) Ovlašćuje se tužiteljica, izvršiti upis prava stvarne služnosti puta, prolaska pješice i provoza motornim vozilom preko poslužne nekretnine i to na teret čest.zem. 2625/837(kat.čest. 2479/1) K.O. G., koja služnost je označena i opisana pod točkom III)a) ove presude, u korist povlasne čest.zem. 2625/836 (kat.čest. 2478) K.O. G. te u korist povlasne novoformirane katastarske i zemljišnoknjižne čestice u skladu s točkom I) te povlasne novoformirane katastarske i zemljišnoknjižne čestice u skladu s točkom II) ove presude, što je tuženica dužna trpjeti. IV) Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženoj iznos od 4.044,66 EUR (30.474,49 kn)1."

 

2. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi pobija zaključak prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari nije dokazala pretpostavke za stjecanje vlasništva, jer prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje činjenicu da je prednik tužiteljice dobio predmetno zemljište na kojem je sagrađena kuća voljom oca i majke te je od početka gradnje 1966. do 2000. (kada je među strankama počela parnica pod brojem P-539/00) dosjelošću stekao vlasništvo čestice na kojoj je sagrađena kuća. Posebno ističe kako je po ranijoj presudi prvostupanjskog suda pravomoćno utvrđeno vlasništvo tužiteljice na sagrađenoj kući (tužena nije pobijala prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu) pa stoga smatra da je stekla vlasništvo i na zemljištu koje predstavlja okućnicu predmetne kuće, a koje je kao takvo ograđeno, formirano i opisano nakon provedenog vještačenja u ovome postupku. Smatra kako je dokazala pretpostavke za stjecanje vlasništva i na dijelu zemljišta na kojem se nalazi maslinik te pretpostavke za stjecanje prava služnosti na opisanom putu. Predlaže presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 298,62 eur.

 

3. Tužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te smatra kako tužiteljica nije dokazala da bi se majka stranaka koja je bila vlasnik predmetne nekretnine suglasila da se predmetna nekretnina podijeli, odnosno daruje na način kako se to navodi u tužbi. Potražuje i trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

             

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi kojima tužiteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome postupku, no, osnovano tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I.a kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem vlasništva na dijelu čest. zem. 2625/837 (kat. čest. 2479/1) K. O. G. i to dijela na njezinom sjeveroistočnom dijelu, označen na Skici mjesta očevida kao prostor između linija spojnica točaka D,E,F,G,C,D“ i „N,O,P,Q,R,S,T,U,N“ i lila bojom, u naravi dvorište uokolo stambene građevine anagrafske oznake …, N., koja je građevina položena na čest. zem. 2625/836 (kat. čest. 2478) K. O. G., a spomenuto je dvorište površine 798 m2, sa svih strana definirano trajnim i vidljivim međnim oznakama na kojemu su još i zgrada u izgradnji, pomoćna građevina, dogradnje uz jugozapadno i jugoistočno pročelje stambene građevine kao i septička jama, što je sve označeno i opisano u vještvu sudskog vještaka D. B. od 21. travnja 2022.

8. Osnovano tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud cijeneći samo činjenicu da je tuženica upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. veljače 1994. i činjenice da je u postupku koji je vođen pod poslovnim brojem P-539/00 utvrđena pravna valjanost navedenog ugovora, pogrešno zaključio kako tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje vlasništva na dijelu zemljišta o kojoj je prvostupanjski sud odlučio pod točkom I.I.a izreke (na kojoj je sagrađena kuća na kojoj je pravomoćnom presudom u ovome postupku utvrđeno vlasništvo tužiteljice).

9. Osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se pokojna majka prednika tužiteljice i tužene, pok. T. B. za života u cijelosti suglasila da se predmetna nekretnina (koja je u naravi činila jednu cjelinu) još 1964. ili 1965. raspodjeli među četvero braće i sestara, pri tome jasno određujući tko i na kojem dijelu te nekretnine može graditi svoje kuće za stanovanje, a u skladu s kojom voljom pokojne T. B., je i sama tužena sagradila svoju kuću na dijelu zemljišta koji joj je na navedeni način darovan kao djetetu od strane majke.

10. Pogrešno prvostupanjski sud smatra kako činjenica da je pok. T. B. cijelo vrijeme bila upisana kao samovlasnik predmetne nekretnine istovremeno znači da je posjed na dijelu nekretnine na kojoj je tužitelj uz majčinu privolu i raspolaganje sagradio kuću, nije bio pošten, jer u danim okolnostima konkretnog slučaja prednik tužiteljice nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed u koji je uveden uz suglasnost svoje majke, sada pokojne T. B..

11. U prilog postojanja takve suglasnosti pok. T. B. sa načinom raspodjelom predmetne nekretnine među djecom govori i iskaz same tužene, koja od navedene raspodjele među braćom i sestrama izdvaja samo dio nekretnine kojoj je u naravi maslinik (opisan pod točkom II. tužbenog zahtjeva) za koji je majka izrijekom navela da nije raspodijeljen među djecom već će "pripasti onome tko ju dodvori", a što je u konačnici majka i učinila zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženom 1994.

 

12. Slijedom navedenog, a kako je nedvojbeno izvedenim dokazima utvrđeno da je prednik tužiteljice u posjed spornog dijela nekretnine na kojem je sagrađena kuća, ušao 1965. i nakon pripremnih radova 1966. započeo gradnju kuće, to osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je najkasnije do 1987. njezin otac dosjelošću stekao vlasništvo zemljišta pobliže opisanog pod točkom I.a tužbenog zahtjeva.

 

13. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

14. Iz provedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom proizlazi kako je prednik tužiteljice stupio u posjed spornog dijela nekretnine najkasnije 1965. te je godinu dana kasnije započeo s izgradnjom kuće na tom dijelu zemljišta.

 

15. Pri ocjeni postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću prednika tužitelja primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – u daljnjem tekstu: ZOVO).

 

16. S obzirom na činjenicu vremena dosjedanja utvrđenu u ovome postupku uvažen je i zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984. kojim je utvrđeno da se odredbe ZOVO primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, odnosno 1. rujna 1980. (čl. 90. ZOVO), ako do tog trenutka nisu istekli, s time da se, kada je odredbama ZOVO propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona je preostalo vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok istječe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, dok u slučaju da je od roka određenog ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenog u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanog u novom zakonu.

 

17. Prema pravnim pravilima OGZ (sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 6/60 od 4. travnja 1960.) za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari potrebno je trajanje posjeda od dvadeset godina i to bez obzira je li posjed zakonit ili ne ali uz pretpostavku da je pošten (s time da se poštenje predmjeva – čl. 328. OGZ). Nadalje, sukladno odredbi čl. 1493. OGZ vrijeme prednikova posjeda uračunava se u trajanje posjeda slijednika. Poštenim posjednikom smatra se osoba koja opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno onaj tko ne zna ili prema okolnostima ne mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 326. OGZ).

 

18. Prema odredi čl. 28. st. 4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina, a koji rok je u konkretnom slučaju istakao najkasnije do 1. siječnja 1987. kako to osnovano tužiteljica ističe u žalbi, slijedom čega je prednik tužiteljice još za svog života postao vlasnikom dijela zemljišta (opisanog pod točkom I.a tužbenog zahtjeva) na temelju zakona.

 

19. Zbog navedenih razloga valjalo je usvojiti žalbu tužiteljice i temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom  I. I.a izreke na način kako je i presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

20. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva pod točkama I.I.b i I.I.c prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi ali ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, jer navedenim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica postavlja zahtjeve o kojima nije ovlašten odlučivati sud u parničnom postupku već nadležno upravno tijelo (čl. 368. st. 2. ZPP).

 

21. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke (u naravni maslinik) o kojem je prvostupanjski sud odlučio odbivši isti kao neosnovan, zaključujući kako tužiteljica nije dokazala da bi njezin prednik stekao vlasništvo navedenog spornog dijela nekretnine, valja odgovoriti kako žalbenim navodima odluka prvostupanjskog suda u navedenom dijelu nije dovedena u sumnju.

 

22. Prije svega valja istaknuti kako iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako je dio zemljišta na kojem je prednik tužiteljice sagradio kuću jasno fizički odvojen od spornog dijela zemljišta (u naravni maslinik) i to zidom i betonskim putem koji u cijelosti odvaja navedene dijelove sporne nekretnine, a što jasno proizlazi iz očevida i skice lice mjesta sačinjenog po vještaku geodeti.

 

23. Nadalje, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako je volja pok. T. B. bila da prednik tužiteljice dobije upravo zemljište na kojem je sagrađena njegova kuća i koje zemljište je u tu svrhu za njegova života kao i života roditelja ograđeno i formirano kao zasebna građevinska cjelina.

 

24. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako pok. T. B. nije izvršila bilo kakvo darovanje spornog maslinika bilo kojem od svoje djece (pa tako niti predniku tužiteljice) već je odredila da će taj dio zemljišta dobiti onaj tko se bude o njoj brinuo, a što jasno potvrđuje i svjedok M. B. (sestra prednika tužiteljice i tužene), kako to i sama tužiteljica navodi u svojoj žalbi. Slijedom navedenog, neosnovano tužiteljica osporava činjenicu da je tužena s uspjehom oborila predmjevu poštenja njezina prednika, slijedom čega su njezini navodi da je navedeni dio zemljišta (u naravi maslinik) stekla darovanjem ili dosjelošću njezina prednika, odbijeni kao neosnovani.

 

25. Kako je tužiteljica u tužbi tvrdila da je osnov stjecanja i građenje na tuđem zemljištu, a što ponavlja i u žalbi, valja odgovoriti kako iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako na spornom dijelu zemljišta ne postoji bilo kakva građevina, a niti se privremena baraka za koju se navodi da je bila postavljena za potrebe gradnje kuće može smatrati građevinom podobnom za stjecanje vlasništva građenjem, kako to neosnovano tvrdi tužiteljica, slijedom čega su i ti žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

 

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke (utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti) o kojem je prvostupanjski sud odlučio odbivši isti kao neosnovan, zaključujući kako tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje navedenog prava, valja odgovoriti kako žalbenim navodima odluka prvostupanjskog suda u navedenom dijelu nije dovedena u sumnju.

 

27. Posjed prava stvarne služnosti ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava (kako to očito smatra tužiteljica), već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje protivnika druge nekretnine, što drugi posjednik ne bi trebao trpjeti ali to ipak trpi. Činjenica da je prednik tužiteljice uz postojanje nesmetanog prilaza svojoj kući s ulice, koja postoji ispred kuće, povremeno za potrebe gradnje i dovoza stvari (jer mu je tako bilo jednostavnije) koristio i betonski put koji vodi do kuće tužene, ne znači da je time dokazao i odlučne pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti na predmetnom putu. Stoga su žalbeni razlozi koje tužiteljica iznosi odbijeni kao neosnovani. 

 

28. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja na način kako je i presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

29. Kako je zbog preinake prvostupanjske presude došlo i do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu te je svaka stranka djelomično uspjela u sporu u približno jednakim dijelovima, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. stavak 2. izreke drugostupanjske presude).

 

30. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 4. ZPP tužiteljici je dosuđena jedna polovica zatraženog troška žalbenog postupka, jer je u približno navedenom omjeru djelomično uspjela sa žalbom.

 

31. Zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer navedeni trošak nije bio nužan za potrebe ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP)

                           

 

U Velikoj Gorici 14. rujna 2023.

             

 

              Predsjednica vijeća

 

                    Verica Kos, v.r.