REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-961/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JU (nom. SU) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o., Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 01. rujna 2025. u prisutnosti obiju parničnih strana, dana 26. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od € 3200, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućima od 30. rujna 2021. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u visini od €1709,50, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po prethodno navedenoj kamatnoj stopi tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

III Odbija se prijedlog tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, jer je neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik izdavač, osnivač i držatelj internetskog portala www.net.hr. Na navedenom portalu tuženika, www.net.hr, dana 30. lipnja 2021. u 09:26 sati pod linkom s naslovom "VELIKA AKCIJA POLICIJE I USKOKA/ U Zagrebu uhićeni glavni ravnatelj HRT-a, "kralj adventa", Bandićev vozač…Cure informacije o zločinima" napisane su grube neistine o tužitelju. Navedenog dana u članku pod linkom s gore navedenim naslovom na portalu tuženika objavljen je tekst u kojem se prvotno navodi da se tužitelj nalazi među uhićenima u predmetnoj akciji. Objavljivanje navedenog članka od strane tuženika, čiji portal ima velik broj čitatelja i dostupan je na Internetu kao javnom servisu koji je dostupan čitateljima diljem Republike Hrvatske i šire, je kod tužitelja izazvalo nesagledive štetne posljedice u vidu povrede prava osobnosti, odnosno prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i ime. Tužitelj navodi da nije uhićen u predmetnoj USKOK-ovoj akciji, niti se na bilo koji način dovodi u vezu s počinjenjem kaznenih djela koja se osumnjičenicima u predmetnoj akciji USKOK-a stavljaju na teret, jasno je da su objavom navedene informacije istom teško povrijeđena njegova prava i učinjena mu je ogromna nematerijalna šteta. Naime, objava navedenog članka, bez poduzimanja ikakvih mjera od strane tuženika u vidu provjere točnosti iznesen informacija u smislu čl. 21. Zakona o medijima (NN 81/13), prouzročila je navedenog dana i u razdoblju koje je uslijedilo atmosferu linča i bijes javnosti usmjeren prema tužitelju i njegovoj obitelji, te je kod tužitelja izazvala snažnu osudu okoline, sram, teškoće u svakodnevnom životu, javnu sramotu u okolini u kojoj živi i strah za vlastitu sigurnost, a što je posljedično dovelo i do zdravstvenih problema tužitelja, hipertenzije s tlakom 180/100 i psihijatrijskih problema, s dijagnozom akutne reakcije na stres. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije, a tuženik je ispravak i objavio 06. srpnja 2021. Tužitelj ističe kako, s obzirom na značaj i ozbiljnost predmetnih neistinitih navoda nanesena nesaglediva šteta ugledu, časti, dostojanstvu i imenu tužitelja, njegovom osobnom i obiteljskom životu, obzirom da su neistiniti navodi kroz predmetni tekst potpuno destruirali moralni, časni integritet tužitelja koji trpi svakodnevne posljedice u smislu otuđenosti od prijatelja, okoline uz stalna propitkivanja i osudu okoline, zbog čega pati od tjeskobe i depresije, čime mu je u velikoj mjeri narušena kvaliteta života, te je pretrpio povredu ugleda i časti, pravo na dobro ime, tužitelj smatra kako mu s osnova duševnih boli i straha prouzrokovanih navedenim štetnim događajem pripada novčana naknada u visini od 35.000,00 kn.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti kao pravno neosnovane. Prvenstveno, tuženik ne osporava činjenicu da je dana 30. lipnja 2021. godine na web stranici www.net.hr objavljen članak pod nazivom „VELIKA AKCIJA POLICIJE I USKOKA / U Zagrebu uhićeni glavni ravnatelj HRT-a, 'kralj Adventa', suradnica J... Cure informacije o zločinima“, u kojem se spominje i tužitelj, a pod sljedećim linkom: https://net.hr/danas/crna-kronika/akcija- policije-i-uskoka-u-zagrebu-uhiceno-vise-poznatih-osoba-1dcb17e2-d974-11eb-b9b- a2a9f40564fd. Naime, tužitelj se spominje u predmetnom članku iz razloga što je tuženik bio u posjedu informacija prema kojima je tužitelj dana 30. lipnja 2021. godine bio ispitivan od strane USKOK-a, a kojeg mu je dana izvršen i pretres stana. Međutim, obzirom na to da je nakon objave informacija iz spornog članka tuženik zaprimio zahtjev za objavom ispravka objavljenih informacija, u kojem se navodi kako nije točno da je tužitelj priveden, tuženik je dana 6. srpnja 2021. godine udovoljio zahtjevu tužitelja i objavio ispravak objavljene informacije na način kako je to zatražio tužitelj, a što je razvidno iz sljedećeg linka: https://net.hr/danas/hrvatska/ispravak-pogresno- objavljene-informacije-vladimir-dzajo-nije-uhicen-u-akciji-uskoka-c667296-de26- 11eb-a204-d68d10ddd2e8. Uz traženi ispravak objavljenih informacija tuženik je objavio i dodatnu ispriku tužitelju, upravo radi naknade odnosno smanjenja eventualno nastale štete. Na navedene okolnosti tuženik predlaže saslušanje glavnog urednika portala www.net.hr EU, na adresi tuženika, te se ujedno predlaže u slučaju potrebe zatražiti i očitovanje Policijske uprave Zagrebačke na okolnosti ispitivanja tužitelja i pretresa njegovog stana. Međutim, tuženik osporava osnovanost potraživanja utuženog iznosa na ime naknade neimovinske štete, obzirom da smatra kako je tuženiku sva eventualno nastala šteta nadoknađena objavom ispravka netočnih informacija te objavom isprike, slijedom čega tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. Također, tužitelj kao prilog tužbi dostavlja određenu medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je „unazad tjedan dana u novinama objavljeno kako je on uhapšen u sklopu afere bivšeg gradonačelnika Zagreba“ i sl. Navedeno tuženik ne spori, međutim, činjenica je da su vijest o tome da je i tužitelj uhićen objavili razni drugi portali pa tako: vecernji.hr: https://www.vecernji.hr/vijesti/u-uskok-ovoj- akciji-uhicen-kralj-adventa-poznato-je-i-sto-je-glavni-razlog-uhicenja- 1504391,telegram.hr:https://www.telegram.hr/politika-kriminal/tko-je-jos-uhicen-u- akciji-uskoka-vozac-pokojnog-bandica-bivsa-procelnica-poduzetnik-kojeg-zovu- kraljem-adventa/,index.hr:https://www.index.hr/vijesti/clanak/doznajemo-tko-su- uhiceni-medju-njima-bandicevi-vozaci-i-kralj-adventa/2287233.aspx,novilist.hr: https://www.novilist.hr/novosti/crna-kronika/uskok-objavio-detalje-istrage-evo-za-sto- sve-krive-ravnatelja-hrt-a-bandiceva-vozaca-i-

kompanjone/?meta_refresh=true,24sata.hr:https://www.24sata.hr/news/vladimir- dzajo-nije-bio-medu-uhicenima-u-akciji-uskok-a-7719173,klix.ba:

https://www.klix.ba/vijesti/regija/nova-akcija-u-zagrebu-uhapseno-osam-poduzetnika- i-dvoje-uposlenika-grada/210701043;hr.n1info.com:

https://hr.n1info.com/vijesti/isprika-vladimiru-dzaji-2/;glasistre.hr:

https://www.glasistre.hr/hrvatska/nova-uhicenja-u-zagrebu-policija-jutros-uhitila-8- poduzetnika-i-2-zaposlenika-gradske-uprave-731087; kao i mnogi drugi portali. Slijedom navedenog, tužitelj je dužan dokazati uzročno-posljedičnu vezu između štete koja mu je navodno nastala (pri čemu je sporan bilo kakav vid štete) i spornog članka, odnosno da mu je baš ta šteta koja mu je nastala nastala upravo radi tuženikovog članka, a ne radi nekog od barem 10 članaka koji su izvještavali o istom. U prilog navedenom tuženik dostavlja sudsku praksu u sličnoj pravnoj stvari: presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-100/2015 od dana 25. studenog 2016. godine u kojoj sud između ostalog navodi sljedeće: „Kako su dakle informacije koje mogu prouzročiti povredu prava osobnosti tužitelja objavljene od strane drugih medija, prije nego što je to učinio tuženik, to se ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo sporni članak koji je objavio tuženik prouzročio štetu tužitelju“. Predmetna je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-233/2017 od dana 26. ožujka 2018. godine. Tuženik ujedno ističe da je za utvrđenje štete sukladno Zakonu o obveznim odnosima potrebno dokazati postojanje svih pretpostavki za istu jer sama činjenica da je tuženik objavio sporni članak u kojem se spominje tužitelj, ne čini notornim nanošenje bilo kakve štete, a osobito povredu prava osobnosti, kako to tvrdi tužitelj. Obzirom na navedene okolnosti, odnosno na težinu povrede (koja ničim nije dokazana) i okolnosti slučaja, kao i na malu posjećenost spornog članka, koje će podatke tuženik dostaviti tijekom postupka, tuženik smatra da je upravo objavom predmetnog ispravka i isprike tužitelju naknađena sva eventualno nastala šteta. U konačnici, člankom 22., stavkom 1. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13; u daljnjem tekstu: ZM) jasno je propisano da se „nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.„ Slijedom navedenog, objava ispravka ili isprike (a tuženik je objavio i ispravak i ispriku, iako to nije bio dužan) u smislu citiranog članka predstavlja jedan od načina naknade pretrpljene štete koja je nastala objavom informacije. Naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima obveznog prava dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti koja je nastala objavom informacija. Iz navedenog očito proizlazi smisao članka 22., stavka 1. ZM-a, a on se sastoji u tome da se u sporovima koji proizlaze zbog objave informacije u medijima najprije pokuša objavom ispravka otkloniti pretrpljena šteta u cilju izbjegavanja daljnjeg nepotrebnog angažiranja sudova. Ovakav stav tuženika je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2255/2010 od dana 3. listopada 2012. godine. Stoga, tužitelj nije dokazao uzročnu-posljedičnu vezu i protupravnost radnji tuženika koje su uzrokovale tobožnju štetu, a koje se sve pretpostavke moraju kumulativno ispuniti kako bi se o ikakvoj osnovi za naknadu štete moglo uopće raspravljati. Prema tome, povreda prava osobnosti i naknada na ime neimovinske štete apsolutno je bespredmetna jer tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala objavom baš tuženikovog članka. Podredno, iako osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev postavljen u previsokom iznosu, naročito ako se uzme u obzir činjenica da je i šteta koja je eventualno mogla nastati tužitelju, a koju isti nije dokazao, već nadoknađena objavom traženog ispravka kao i isprikom tužitelju, a ukoliko sud ipak odluči usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, svakako bi se pri odlučivanju o visini zahtjeva, po mišljenju tuženika, trebale uzeti u obzir gore navedene činjenice. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i zahtjev tužitelja u cijelosti te ga obvezati na naknadu troška tuženiku.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u Internet članke (list 6-11), medicinsku dokumentaciju (list 12 i 13), presuda ŽS ST Gž- 233/2017 (list 22), presuda ovog suda Pn-100/15 (list 26), odluka VSRH Rev- 2255/2010 (list 32), internetski članci (list 34-90), odgovor MUPa tuženiku na njihov zahtjev za pristup informacijama (list 94), te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

Druge dokaze sud nije izvodio, u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, i s čime su stranke upoznate.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

U postupku je nesporno utvrđeno, da je tuženik na svom web portalu www.net.hr dana 30. lipnja 2021. objavio članak kako je pobliže navedeno u tužbi, a iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je tužitelj bio uhapšen kao Bandićev vozač, u sklopu policijske akcije.

Među strankama nije sporno, da je tuženik objavio ispravak informacije demantirajući prethodnu tvrdnju, prilikom čega se i ispričao tužitelju (l. 11. spisa predmeta).

Na ročištu 01. veljače 2023. saslušan je tužitelj koji je ispripovijedao da u svemu ostaje kod navoda u tužbi. Na upit suca kategorički navodi da nije bio uhapšen. USKOK je naime ujutro došao u njegov stan, s time da su pregledavali papire koji su im bili interesantni, a na onome što su prezentirali tužitelju pisalo je SVJEDOK SU. Nakon što su pregledali što su trebali, otišli su, a tužitelj je nakon toga otišao u bolnicu radi zdravstvenih pregleda nevezanih za konkretni događaj (pregled polipa). Tužitelj navodi da je bio vozač S do 01.01.2020. no ostao je u dobrim odnosima s njim, pa zaključuje da su zbog toga policajci imali interes doći do njega.

Ističe veliku uznemirenost njegove supruge, koja se preplašila da je to što je pisalo u tekstu istina, to je bio strašan šok za njegovu djecu, ima ih 4, s tim da je kćer koja je u Njemačkoj mislila zbog toga doputovati u RH, a njegova sestra u Kanadi je bila zbog toga uznemirena, to mu je prenijela njegova supruga, prilikom čega je sestra iskazala nevjericu da bi njen brat bio doista uhapšen. Spominje i događaje od neki dan, stanovite ljude, poznanike iz Makarske, za koje smatra da su uvjereni da je on bio u zatvoru, tako su mu i kazali. Na upit suca o kojim ljudima je riječ tužitelj nevoljko iskazuje da ne bi htio govoriti imena, ipak navodi da je riječ o E (iz [adresa]) i njegovom prijatelju.

Navodi da je i njegova šira okolina odnosno kućni prijatelji reagirali na način kao da se to stvarno dogodilo, postavljali su pitanja njegovoj djeci, bilo je riječ o vrlo neugodnim situacijama, sve informacije objavljene na portalima, televiziji bile su vidljive dok je njegova supruga provjeravala isto na laptopu, tako da je i vjerovala i nije vjerovala, odnosno bila je zbunjena sa tom informacijom tako da nije znala da li je istina ili nije.

Na daljnje pitanje navodi da je loše spavao, bio je i kod psihijatra koji mu je ordinirao lijekove za smirenje (vidljivo iz isprave na listu 12 spisa). Jedan period nije izlazio iz kuće van zbog tako neugodne situacije.

Na posebno pitanje suca koliko dugo je to trajalo odnosno kada se to sve smirili tužitelj navodi da otprilike mjesec i pol, kada su se maknuli iz Zagreba, mislio je da ga ljudi gledaju kada hoda po cesti i pokazuju na njega.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika gdje je prvi put pročitao da je uhićen, odgovara da on osobno zbog situacije nakon dolaska USKOKa i njihovog odlaska, a nakon čega je vozio susjedu na posao, a on otišao u bolnicu, za to sve saznao tek kasnije odnosno kada je vidio koliko je uzrujana njegova supruga koja mu je prenijela informaciju. Na upit da li su drugi mediji objavljivali tu informaciju, a ne samo tuženik, odgovara da je između ostaloga bilo i drugih medija.

Tužio je i druge medije, ne zna koliko točno, misli da više od 5 tužbi. Što se tiče kaznenog postupka ne zna ništa u kojoj bi on bio fazi, sjeća se da je bio pozvan u svojstvu svjedoka, odvjetnika nije trebao, a što se događa u tom postupku to ne zna.

Iskazu tužitelja kao stranke u postupku, sud vjeruje kao autentičnom i iskrenom, te životno i logično uvjerljivom.

U ponovljenom je postupku saslušan svjedok EU, Poznat mu je događaj u ovom postupku. Tražili su od policije podatak o uhićenju tužitelja u trenutku prije pisanja samoga teksta, ali neslužbenim putem, to je potvrđeno od stanovite osobe u policije koja nije htjela pisanim putem saopćiti svjedoku nego mu je to samo rekao usmeno, a zbog toga što je i drugi dio štampe pisao o istoj stvari, tako je i svjedok povjerovao da je to što je rekao izvor točno.

Vezano za dopis MUP-a iz 2002. godine, koji je tuženik dostavio u spis predmeta, svjedok zaključuje da je informacija koju su imali u trenutku netočna.

Uz protivljenje tuženika, dopušta se pitanje da li je novinar naknadno u bilo kojem trenutku posumnjao u informaciju da bi tužitelj bio uhapšen, vjeruje da su pratili informacije, a kad su saznali da nije točno, odmah su objavili ispravak.

Nije osobno bio nazočan pretrazi kod tužitelja, niti u prostorijama USKOK-a kada su dovodili osobe. Svjedok navodi da su objavili i ispriku tužitelju uz sam ispravak.

Na pitanje punomoćnice tuženika da li novinari traže od svakog izvora pisanu potvrdu prilikom obavljanja novinarskog posla, svjedok odgovara da nijedan novinar nije dobio od službenih tijela takvu potvrdu u sličnom slučaju. U samom tekstu je bilo riječ o bliskim suradnicima pok. S, kako je u tekstu i navedeno, a tužitelj uopće nije bio u prvom planu, a niti u drugom planu.

Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je objavio USKOK priopćenje sa inicijalima osoba, ne sjeća se, ali vjeruje da je.

Usporedbom inicijala i godina uhapšenih osoba da li je novinar mogao eliminirati tužitelja kao jednog od njih, novinar se ne sjeća.

Iskazu svjedoka EU sud vjeruje samo u manjem dijelu oko pribavljanja informacija s neimenovanim "izvorima", imajući pri tome u vidu dopis MUP-a poslan tuženiku, iz kojeg jasno proizlazi da svjedok nije mogao dobiti informaciju da bi tužitelj bio uhapšen.

Svjedok po stavu ovog suda, nije upotrijebio profesionalnu dužnu pažnju prilikom istraživanja istinitosti tvrdnje da li bi tužitelj bi uhapšen, jer se to može zaključiti iz činjenice da nije bio prisutan niti ispred kuće tužitelja prilikom pretrage njegovog doma niti pred ovlaštenim tijelima kaznenog progona, u ovom slučaju USKOK-a. Osim toga, prilikom objave priopćenja USKOK-a nije obratio dužnu pažnju jer bi jasnom analizom tog teksta mogao zaključiti da se među uhapšenim osobama nije nalazio tužitelj.

Nadalje, pravilna je argumentacija tužiteljske strane da je iz dopisa USKOK-a od 01. srpnja 2021. godine, analizom godina rođenja uhapšenih osoba novinar tuženika mogao zaključiti da nije riječ o tužitelju (koji je rođen 1953. godine) – l. 176.

Analizirajući dokazni materijal, sud je utvrdio da je tuženik, brzopleto i bez provjeravanja točnosti informacije, plasirao u javnost tvrdnju da je tužitelj bio uhapšen u sklopu policijske akcije protiv Bandićevih suradnika, što se međutim pokazalo netočnim - tijela gonjenja USKOK-a su doduše posjetila stan tužitelja u cilju prikupljanja odlučnih informacija, a sam tužitelj je pri tome bio tretiran ako svjedok, dakle kao osoba koja moguće raspolaže odlučnim informacijama, a ne kao uhapšenik.

Plasiranjem pogrešne informacije svakoj bi prosječnoj osobi, a sasvim sigurno i tužitelju, bila nanesena znatna šteta u socijalnom krugu ljudi iz njegovog miljea, koji bi zbog iste stekli negativan dojam o tužitelju i tretirali ga posljedično na stigmatizirajući način, a što se prema iskazu tužitelja u konkretnom slučaju i dogodilo prouzročivši mu znatne neugodnost, među poznatima a i naravno u krugu obitelji kako je i opisao.

Ova utvrđenja ne mijenja niti isprava USKOKA koju je dostavio tuženik (l. 94 spisa), a kojom to tijelo potvrđuje da je izvršilo pretragu doma i osobe tužitelja, ali ponavlja se, tužitelj nije bio uhapšen.

Osim toga, nije odlučno niti da je tužitelj tužio i druge medije koji su objavili ovako netočnu informaciju, jer su mu svi oni zajedno nanijeli znatnu štetu «kaskadnim efektom», dakle takvim postupanjem samo brzopleto proširujući opseg nanesene štete kroz višestruke netočne objave, prilikom čega uopće nisu provjeravali točnost objavljene informacije.

Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik - unatoč činjenici da je objavio ispravak i ispričao se, što je pozitivno ali ne otklanja posljedice nastale štete - odgovoran za nastalu štetu tužitelju u smislu odredaba čl. 21.st. 1. 2. i 4. Zakona o medijima, kao i u vezi sa čl. 1098. i 1100. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i 223 ZPP-a.

Posljedično je odlučeno da pravična novčana naknada tužitelju iznosi zatraženih €3200 za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda časti i dostojanstava tužitelja, prilikom čega je sud posebno uzeo u obzir negativan utjecaj teksta koji se svakako odnosi na tužitelja (i njegovo zdravlje), neugodnosti koje je pretrpio kao i članovi obitelji, negativne reakcije socijalne okoline tužitelja u svakodnevnom životu i radu, ali i činjenicu smanjene vrijednosti dosuđenog iznosa uzimajući u obzir opću ekonomsku krizu i galopirajuću inflaciju, pogotovo vezeno za valutu €.

Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1103. ZOO kojom je određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, imajući pri tome u vidu da tužitelj u tužbenom zahtjevu uopće nije niti precizirao zatraženi tijek kamata. Kamatna je stopa određena u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

Tužiteljici je sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 148/09 te 126/22) ) - dalje OT, te zatraženom troškovniku, odmjeren sljedeći trošak i to: za sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, te zastupanje na 2 ročišta svako po 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna odnosno 15,00 kuna za radnje iza 02. studenog 2022. godine kada je stupila na snagu izmjena Tarife povisujući vrijednost boda na 15,00 kuna, ukupno iznosi 3.500,00 kuna. Tome iznosu valja pribrojiti pristojbu na tužbu 338,75 kuna (€45)koliko je tužitelj zatražio u troškovniku, dakle u granicama zahtjeva (iako je po aktualnom VPS u tom trenutku naplativa pristojba u visini od 700,00 kuna, a koju tužitelj nije platio), dakle ukupno 3.838,75 kuna. Taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53, slijedom čega je taj trošak u visini od € 509,50. Tužiteljskoj strani valjalo je dosuditi i troškove ponovljenog postupka - troškove podnesaka od 17. veljače 2025. godine i 21. svibnja 2015 godine, svaki po €200 i ročišta 18. rujna 2024. godine, 17. veljače 2025. godine, 14. svibnja 2025. godine i 01. rujna 2025. godine, sve sukladno Tbr. 8/1 i 9/1, ukupno €1200, sve ukupno €1709,50.

Kamate na troškove parničnog postupka teku od donošenja odluke, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u inicijalnom troškovniku tužitelja (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, galopirajuće inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo ( u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

Tužitelju opet nije dosuđen trošak pristojbe na presudu, jer isti nije točno određeno zatražen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 26. rujna 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.