Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-100/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Škare iz ZOU Nenad Škare i Silvije Petrović, Zagreb, Dalmatinska 2, protiv tuženika Republika Hrvatska, Trg Sv. Marka 2, Zagreb, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Trg slobode 14A, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-69/2022- 16 od 2. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-69/2022-16 od 2. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB:52634238587, isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], štetu u iznosu od 16.957,66 € / 127.767,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora dana 11.11.2021. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.786,77 eura (28.531,41 kuna) zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., u svezi s člankom 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 622,14 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno tvrdnji tužene prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 16.957,66 eura, zbog neosnovanog uhićenja i boravka u istražnom zavoru u razdoblju od 11. ožujka 2020. do 22. svibnja 2020., odnosno zbog neosnovano određenih mjera opreza koje su bile na snazi nakon izlaska tužitelja iz istražnog zatvora.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2020. do 22. svibnja 2020. i da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KZD204/20 od 24. kolovoza 2021. protiv njega obustavljen kazneni postupak,

- da je u razdoblju od 29. svibnja 2020. do 15. veljače 2021., odnosno za vrijeme trajanja mjera opreza određenih rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kir820/20 od 22. svibnja 2020. i ukinutih rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Kvm-35/2021-5, Kzd-204/2020 od 15. veljače2021., plaćao najamninu za stan u Zagrebu u iznosu od 350 eura mjesečno,

- da je temeljem Ugovora broj 8-1/2021 o poslovnoj suradnji na području pružanja marketinških usluga od 8. siječnja 2021., sklopljenog s trgovačkim društvom VBH Trgovina d.o.o., prima mjesečnu naknadu od 500,00 eura, umjesto dosadašnjih 1.100,00 eura, na koji način trpi materijalnu štetu,

- da mu je nastala materijalna šteta jer nije mogao ispuniti obveze iz Ugovora 02/2014 od 30. srpnja 2014. sklopljenog s trgovačkim društvom VBH OKOVI d.o.o. i fakturirati usluge za travanj i svibanj 2020.,

- da iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je tužitelj dostavio Ministarstvu pravosuđa i uprave zahtjev preporučenom pošiljkom dana 11. studenoga 2021. godine, a kojim traži isplatu imovinske i neimovinske štete, a radi neosnovanog pritvora, a u vezi sa time izgubljene zarade koju nije mogao ostvariti budući da se neosnovano nalazio u zatvoru kao i zbog kasnijih određenih mjera opreza udaljenja iz doma radi čega također potražuje i naknadu štete budući da je za cijelo vrijeme od izlaska iz zatvora do ukidanja mjera opreza bio primoran živjeti u iznajmljenom stanu,

- da iz odgovora Ministarstva pravosuđe i uprave od 17. veljače 2022. godine utvrđeno je da je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi neosnovanog lišenja slobode te da mu je odmjerena pravična novčana naknada u iznosu od 2.712,85 eura dok je zahtjev s naslova pretrpljene imovinske štete odnosno izgubljene zarade odbijen uz obrazloženje da je u vezi s time potrebno utvrđivanje činjenica i izvođenje dokaza koje

Ministarstvo u upravnom postupku ne provodi,

- da iz rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-204/20 od 24. kolovoza 2021. proizlazi da je obustavljen kazneni postupak protiv ovdje tužitelja VG,

- da iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-500/2020 od 13. ožujka 2020. proizlazi da se određuje istražni zatvor protiv okrivljenog VG, a koji istražni zatvor je trajao do 22. svibnja 2020. kada je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-820/2020 od 22. svibnja 2020. odbijen prijedlog za produljenje istražnog zatvora te je isti pušten na slobodu,

- da su istim rješenjem određene prema ovdje tužitelju mjere opreza zabrane približavanja EG i mlt. HG oboje iz [adresa], na udaljenost manju od 200 metara, te udaljenje iz doma na adresi [adresa],

- da su mjere opreza ukinute rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kvm-35/2021 dana 15. veljače 2021.,

- da iz dostavljenog Ugovora o najmu stana kao i aneksa ugovora o najmu stana proizlazi da je između najmodavca ĆG kao najmodavca i VG kao najmoprimca zaključen ugovor o najmu stana koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], na prvom katu stambene zgrade površine 50 m2, a aneksom ugovora o najmu stana ispravljen je datum zaključenja osnovnog ugovora o najmu stana te je naveden ispravan datum 29. svibnja 2020. iako je na osnovno ugovoru omaškom upisan 29. svibnja 2019., te je i dodan iznos najamnine i način plaćanja kako proizlazi iz članka 2. Aneksa ugovora o najmu stana kojim je ugovorena mjesečna najamnina za stana u iznosu od 350 eura, plativa u eurima ili kunskoj protuvrijednosti i koja se isplaćuje na ruke najmodavcu,

- da je tužitelj bio primoran živjeti u iznajmljenom stanu kroz navedeni period budući da u svom vlasništvu nije imao drugu nekretninu gdje bi mogao stanovati, a obzirom na izrečenu mjeru opreza nije po zakonu smio koristiti vlastiti stan za svoje potrebe,

- da iz dostavljenog Ugovora o poslovnoj suradnji broj 14-11/2018 proizlazi da su navedeni ugovor zaključili TD VBH trgovina d.o.o. iz Škofje Loke, Slovenija, Kidrićeva 75, zastupano po direktoru ŠG i PMC Marketing, obrt za poslovne usluge, vl. VG iz [adresa], zastupan po vlasniku VG,

- da su navedenim Ugovorom o poslovnoj suradnji na području pružanja marketinških usluga regulirana međusobna prava i obveze na području pružanja marketinških usluga,

- da je člankom 5. istog Ugovora određena mjesečna naknada za marketinške usluge koju klijent plaća izvršitelju i to u iznosu od 1.100,00 eura do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, na transakcijski račun otvoren u Reiffeisen bank Austria d.d. Zagreb, a navedeni Ugovor je sklopljen dana 30. prosinca 2018.,

- da iz Ugovora 8-1/2021 o poslovnoj suradnji na području pružanja marketinških usluga a koji je zaključen 8. siječnja 2021. i koji je zaključen između TD VBH trgovina d.o.o. iz Škofje Loke, Slovenija, Kidrićeva 75 (klijent) i [obrt], obrt za poslovne usluge vl. VG [obrt], iz [adresa] (izvršitelj), proizlazi da je člankom 8. utvrđena mjesečna naknada za marketinške usluge u iznosu od 500 eura a koju se naknadu klijet obvezuje platiti izvršitelju do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec,

- da iz Ugovora 02/2014 koji je zaključen dana 30. srpnja 2014. godine između TD VBH OKOVI d.o.o. iz Svete Nedjelje, Industrijska 5 (klijent) i PMC Marketing, obrt za poslovne usluge, vl. VG (izvršitelj) proizlazi da je člankom 5. određena mjesečna naknada za marketinške usluge u iznosu od 500 eura i koju naknadu se klijent obvezuje platiti izvršitelju do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec.

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete vezane uz najam stana u iznosu od 2.975,00 eura, budući da je u iznajmljenom stanu stanovao od 29. svibnja 2020. do 15. veljače 2021., dakle, punih 8,5 mjeseci, pa kada se ti mjeseci pomnože sa cijenom mjesečnog najma stana od 350 eura dolazi se do iznosa od 2.975,00 eura (22.415,13 kuna).

10. Nadalje, u odnosu na izgubljenu zaradu za razdoblje od ožujka do svibnja 2020., a vezano na ugovor o poslovnoj suradnji sa TD VBH trgovina d.o.o. (iz Slovenije) od 30. prosinca 2018., a kojom je određena tužitelju mjesečna naknada uz iznosu od 1.100,00 eura, tužitelj je za vrijeme neosnovanog lišenja slobode pretrpio materijalnu štetu u iznosu od 2.200,00 eura (16.575,90 kuna), dok je prema ugovoru sa istim TD zaključenim 8. siječnja 2021., a sve do dana podnošenja tužbe, tužitelj pretrpio materijalnu štetu koja se ogleda u činjenici da mu je potonjim ugovorom mjesečna naknada u odnosu na prethodno zaključeni ugovor smanjena za 600 eura te da ona mjesečno iznosi 500 eura, tako da je tužitelju za period od prvog mjeseca 2021. godine do 13. srpnja 2022. godine kao dana podnošenja tužbe tj. za ukupno 18 mjeseci dosuđena materijalna šteta u iznosu od 10.800,00 eura, (81.372,60 kuna).

11. Tužitelju je također dosuđena imovinska šteta koja je vezana uz nemogućnost obavljanja marketinških usluga za TD VBH Okovi d.o.o., budući da iz priležećeg ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi da mu je ugovorena mjesečna naknada od 500 eura, pa kako tužitelj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u trajanju od dva mjeseca nije obavljao poslove za navedeno TD, niti je bio u mogućnosti ispostavljati bilo kakve fakture za svoj rad, to mu je za svaki mjesec provedenog u istražnom zatvoru dosuđena naknada od 500 eura, odnosno ukupno 1.000,00 eura, /7.534,50 kuna/.

12. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj prema odredbama Zakona o kaznenom postupku članak 14., kao i prema odredbi članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ima pravo u skladu sa zakonom i to pravo na odštetu, odnosno naknadu štete iz sredstava Državnog proračuna, a u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ispunjene su sve pretpostavke za dosudu naknade štete koju propisuje odredba članka 1045. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

13. Na navedeni dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata od trenutka predaje zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 11. studenoga 2021., dok je visina zakonske zatezne kamate određena temeljem odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a.

14. Odredbom članka 480. st. 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012, dalje u tekstu ZKP/97), koja se primjenjuje sukladno odredbi čl. 573. st. 1. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019), propisano je da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Uz ispunjenje pretpostavke iz članka 480. ZKP/97 potrebno je i ispunjenje općih pretpostavki za naknadu štete.

15. Prema odredbi članka 14. ZKP-a propisano je da: "osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava Državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom."

16. Dakle, iz citirane zakonske odredbe i pravilnog zaključka prvostupanjskog suda, suprotno svim žalbenim navodima tužene proizlazi da tužitelj ima pravo i na naknadu štete zbog izgubljene zarade kao i s osnova nužnog iznajmljivanja stana, a sama uzročna veza koju tuženik također osporava između nemogućnosti izvršenja preuzetih obveza i fakturiranja usluga na temelju ugovora o poslovnoj suradnji i s tim u vezi umanjenje njegovih prihoda, dokazana je tijekom postupka priležećim ugovorima o poslovnoj suradnji koje je tužitelj zaključio sa trgovačkim društvom VBH trgovina iz Škofje Loke, i prema ugovoru koji je zaključen iz 2018. godine proizlazi da mu je naknada za marketinške usluge iznosi 1.100,00 eura, dok je iz ugovora sa istom tvrtkom koji je zaključen u prvom mjesecu 2021. godine utvrđeno da mu naknada za pružanje marketinških usluga iznosi 500 eura mjesečno, pa kada se navedeni ugovori stave u kontekst iskaza kako tužitelja tako i svjedoka ŠG, koji je u to vrijeme i bio direktor navedenog trgovačkog društva, potpuno je jasno i razvidno da postoji itekako uska uzročno posljedična veza između neizvršavanja obveza iz ugovor od strane tužitelja u odnosu na to trgovačko društvo za vrijeme njegovog istražnog zatvora i da je upravo zbog te činjenice njegove nemogućnosti izvršavanja obaveza kroz dva mjeseca, to trgovačko društvo bilo primorano uzeti treću osobu za obavljanje poslova iz djelokruga tužitelja i da je to bio upravo razlogom smanjenja naknade tužitelju za narednu godinu, što je također dokumentirano ugovorom 8-1/2021 i kojim mu je određena naknada u iznosu od 500 eura mjesečno, dakle, tužitelju je smanjena naknada u odnosu na prethodni ugovor za 600 eura.

17. Stoga je pravilno izračunata naknada materijalne štete za vrijeme od dva mjeseca koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru i u kojem vremenu nije mogao ispostavljati fakture niti dobivati plaćenu naknadu za svoj rad i koja iznosi za dva mjeseca ukupno 2.200,00 eura, koji iznos se odnosi na period od trećeg od petog mjeseca 2020. godine kada se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru.

18. Prema novo zaključenom ugovoru 8-1/2021 kojim je tužitelju bila smanjena naknada sa 1.100,00 na 500 eura mjesečno, tužitelj osnovano potražuje razliku od siječnja 2021. godine do podnošenja tužbe 13. srpnja 2022. godine tj. za ukupno 18 mjeseci, (18 mjeseci x 600 eura = 10.800,00 eura).

19. U odnosu na zahtjev tužitelja, a vezano uz TD VBH OKOVI tužitelj je dokazao kako dostavom ugovora o poslovnoj suradnji tako i izjavom svjedoka ZG (direktor TD VBH OKOVI) da mu je bila temeljem toga ugovora utvrđena naknada u mjesečnom iznosu od 500 eura, a kako tužitelj za vrijeme dok se neosnovano nalazio u istražnom zatvoru nije mogao obavljati obveze preuzete ugovorom niti ispostavljati za iste poslove fakture, to je u navedenom vremenu od dva mjeseca izgubio zaradu od 1.000,00 eura, budući da mu je mjesečna naknada bila propisana u iznosu od 500 eura.

20. Što se tiče zahtjeva za naknadu štete vezano uz najam stana, kao i visinu, sud je saslušao svjedoka ĆG te izvršio uvid u ugovor o najmu stana i Aneks ugovora o najmu stana, te u rješenje o određivanju mjere opreza zabrane približavanja bivšoj supruzi i mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa]. Naime, nije sporno da je stan na adresi u [adresa], vlasništvo tužitelja, na kojoj adresi je boravio zajedno sa bivšom suprugom i djecom, a obzirom da mu je rješenjem od 22. svibnja 2020. određena mjera opreza zabrane približavanja supruzi EG i mjera opreza udaljenja iz doma na adresi [adresa], to je na nedvojbeni način a dostavom ugovora i aneksa ugovora o najmu stana utvrđeno da se on nalazio u iznajmljenom stanu od petog mjeseca 2021., pa najmanje do ukidanja mjera opreza tj. 15. veljače 2021. godine, (a prema navodima samog tužitelja se isti nalazio u iznajmljenom stanu do 8. mjeseca 2021. godine), to je osnovan zahtjev tužitelja da mu se za vrijeme od izlaska iz istražnog zatvora odnosno točnije prema tužbi od dana 29. svibnja pa do ukidanja izrečenih mjera opreza 15. veljače 2021. naknadi imovinska šteta u vidu plaćanja najamnine koju je plaćao 350 eura mjesečno tj. da mu za 8,5 mjeseci pripada naknada od 2.975,00 eura.

21. Tužitelj je bio primoran živjeti u iznajmljenom stanu kroz navedeni period budući da u svom vlasništvu nije imao drugu nekretninu gdje bi mogao stanovati, a obzirom na izrečenu mjeru opreza nije po zakonu smio koristiti vlastiti stan za svoje stanovanje.

22. Dakle, tužitelj i prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, članak 14., kao i prema odredbi članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ima pravo u skladu sa zakonom pravo na odštetu odnosno naknadu štete iz sredstva Državnog proračuna, a u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ispunjene su sve pretpostavke za dosudu naknade štete koje propisuje odredba članka 1045. ZOO-a.

23. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je tužitelju pravilno dosudio imovinsku štetu, kako po osnovu tako i po visini, o čemu je dao jasne i uvjerljive razloge, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud budući ih tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu u bilo kojem segmentu.

24. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza koju ocjenu tužena neosnovano osporava i preocijenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

25. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova pravna stajališta.

26. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), pa je tužena neosnovano osporava.

27. Slijedom svega navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Kako tužena nije uspjela sa svojom žalbom to joj nije dosuđen ni žalbeni trošak (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić