REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-37/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Versicherungs, Aktiengesellschaft – Podružnica Zagreb - za osiguranje, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, kojeg zastupaju odvjetnici iz Stefanović, O, Bulić i Pletikosa odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika: 1) LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1 A, OIB: 32857757121, kojeg zastupaju punomoćnici Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Karlovcu i 3) Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete u iznosu od 4.290,99 EUR, zaključio je glavnu raspravu 4. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika OĐ, prvotuženikovog zastupnika po zakonu UĐ i punomoćnika ĆĐ te trećetuženikovog punomoćnika ZĐ, te donio i objavio presudu 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1A, OIB: 32857757121 platiti tužitelju iznos od 4.290,99 EUR sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva od tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1A, OIB: 32857757121 isplatu zateznih kamata na iznos od 4.290,99 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1A, OIB: 32857757121 naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.224,88 EUR sa zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove u iznosu od 1.224,88 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki III. izreke presude , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 4.290,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u kojoj je, u skladu s odredbama članka 197. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), tražio da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1 A, OIB: 32857757121, a ako tužbeni zahtjev ne bude prihvaćen u odnosu na navedenog tuženika, da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, a ako tužbeni zahtjev ne bude prihvaćen niti u odnosu na toga tuženika, da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885 .

2. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 troškove u iznosu od 250,00 EUR (točka II. izreke).

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako se 5. siječnja 2021., u 10:30 sati na cesti D23-DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL – ŽUTA LOKVA – SENJ (D8) DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL (D42), općina DUGA RESA na km 11 km + 700 m, dogodila prometna nesreća u kojoj je kao vozač sudjelovao DĐ, koji je upravljao vozilom marke AUDI Q5, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu društva Porsche Leasing d.o.o., da je do prometne nesreće došlo na način da je na cestu naletjela divlja životinja, odnosno srna, koju je vozač, u nemogućnosti izbjegavanja, udario osobnim vozilom, i to prednjim desnim dijelom vozila, nakon čega se srna udaljila s mjesta događaja, da se životinja nalazila u lovnom gospodarstvu Lovačkog društva „Gaj Zvečaj“, da iz potvrde Policijske postaje Duga Resa proizlazi da je Lovačko društvo „Gaj Zvečaj“ pozvano na mjesto događaja i da ne postoji odgovornost vozača za navedeni štetni događaj, da je u predmetnom štetnom događaju na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 5.515,34 EUR, da je popravak vozila obavilo društvo AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI d.o.o. što je vidljivo iz računa broj 347-03-1 i broj 665-03-1, da je predmetno vozilo bilo osigurano policom automobilskog kaska 00008408 kod tužitelja koji je vlasniku vozila naknadio štetu u iznosu od 4.290,99 EUR pa su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja prešla, po samom zakonu, sva osiguranikova prava prema osobi odgovornoj za štetu, i to do visine isplaćene naknade, u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“ je odgovoran za predmetni štetni događaj na temelju objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari sukladno odredbama članka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima, dok tuženik Hrvatske ceste d.o.o. odgovara temeljem subjektivne odgovornosti za štetu odnosno temeljem utvrđene krivnje jer nije ispunio svoju obvezu održavanja ceste jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako na cesti nije postojao znak upozorenja „Divljač na cesti“, dok vozač svojim postupcima nije pridonio nastanku štetnog događaja.

4. U odgovoru na tužbu tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“ je u bitnome naveo kako može potvrditi da se dogodila prometna nesreća, da je na mjesto predmetne prometne nesreće izašao lovac RĐ koji je utvrdio da je došlo do prometnog događaja, ali je u trenutku dolaska utvrđeno da divljač nije uočena / zatečena, tako da se ne može pričati o točnoj vrsti divljači i radi li se uopće o divljači. Nadalje je naveo da lovačka društva nisu vlasnici niti jedne vrste divljači, već je to Republika Hrvatska, dok lovačka društva gospodare određenim dijelom lovišta u Republici Hrvatskoj koja su im ustupljena u zakup. Poziva se na policu osiguranja sklopljenu s Croatia osiguranje d.d. Nadalje je naveo kako se ne može složiti s tvrdnjom iz Potvrde Policijske uprave Karlovačke u kojoj je navedeno kako su policijski službenici utvrdili da nema postavljenog prometnog znaka opasnosti „Divljač na cesti“ jer su svi znakovi postavljeni sukladno propisima na cestama na djelu prometnice / ceste D23 kojim gospodari tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885 je istaknuo prigovor zastare, te je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje je naveo kako nije primio nikakvu obavijest o predmetnoj prometnoj nesreći, niti je od pravne osobe koja gospodari lovištem zaprimio zahtjev za postavljanje pripadajuće prometne signalizacije i opreme na dijelu ceste na kojem se dogodio štetni događaj u smislu odredbe članak 50. Zakona o cestama.

6. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu, te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok su tuženici u bitnome ostali kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

7. Dopisom od 23. prosinca 2024. sud je, u skladu s odredbom članka 211. ZPP-a, obavijestio Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kao treću osobu o ovoj parnici. Uvidom u e -spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je Croatia osiguranje d.d. primila navedeni dopis 27. prosinca 2024., Dopisom od 14. svibnja 2025. Croatia osiguranje d.d. je obavijestila sud kako neće stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke od 10. studenoga 2023. (str. 8. – 9. spisa), e-mail korespondencije (str. 17. – 18. spisa), preslika fotografija (str. 19. i 36. – 54. spisa), podataka o okolini (str. 20. spisa), police automobilskog kaska 00008408 od 11. prosinca 2019. (str. 21. – 22. spisa), opisa štetnog događaja (str. 23. spisa), prijave štete (str. 24. spisa), računa broj 347-03-1 i broj 665-03-1 (str. 55. – 58. spisa), izvida štete (str. 59. - 61. spisa), naloga za isplatu štete (str. 62. i 63. spisa), police osiguranja od 3. veljače 2021. (str. 79. spisa) , ophodarskog dnevnika (str. 82. spisa), ispis iz google maps (str. 146. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DĐ i RĐ.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi, u skladu s odredbama članka 197. ZPP-a, supsidijarno subjektivno kumulirao tužbene zahtjeve tako što je tražio da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1 A, OIB: 32857757121, a ako tužbeni zahtjev ne bude prihvaćen u odnosu na navedenog tuženika, da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, a ako tužbeni zahtjev ne bude prihvaćen niti u odnosu na toga tuženika, da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885.

Pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 troškove u iznosu od 250,00 EUR (točka II. izreke). Prema odredbi članka 197. stavka 1. ZPP-a, tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema sljedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi kako u slučaju supsidijarnog subjektivnog suparničarstva sud može odlučiti o tužbenom zahtjevu prema sljedećem tuženiku tek onda kad tužbeni zahtjev prema prethodnom tuženiku bude pravomoćno odbijen, ali može raspravljati istodobno o zahtjevu prema oba tuženika. Slijedom navedenog, sud je ovom presudom odlučio samo o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1 A, OIB: 32857757121, koji je u tužbi označen kao prvi tuženik.

S obzirom na to da je tužba pravomoćno povučena u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d., koji je u tužbi označen kao drugi tuženik, sud, u skladu s citiranom odredbom članka 197. stavka 1. ZPP-a, može odlučivati o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., koji je u tužbi označen kao treći tuženik, tek nakon što bi tužbeni zahtjev bio pravomoćno odbijen u odnosu na tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“, Zvečaj, Trnovo 1 A, OIB: 32857757121, koji je u tužbi označen kao prvi tuženik.

10. Uzevši u obzir navedeno, sud je, u skladu s odredbama članka 197. ZPP-a, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP -a, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „GAJ ZVEČAJ“ (dalje: tuženik).

11. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 4.290,99 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku (oštećeniku i vlasniku vozila) Porsche Leasing d.o.o., po osnovi naknade štete na vozilu marke AUDI Q5, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. siječnja 2021., u 10:30 sati na cesti D23-DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL – ŽUTA LOKVA – SENJ (D8) DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL (D42), općina DUGA RESA na km 11 km + 700 m, na način da je navedeno vozilo, kojim je upravljao DĐ, naletjelo na divljač – srnu.

12. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 8. siječnja 2024.

13. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

14. Nije sporna činjenica da se 5. siječnja 2021., u 10:30 sati na cesti D23- DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL – ŽUTA LOKVA – SENJ (D8) DUGA RESA (D3) – JOSIPDOL (D42), općina DUGA RESA na km 11 km + 700 m, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke AUDI Q5, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu društva Porsche Leasing d.o.o., kojim je upravljao DĐ, a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke od 10. studenoga 2023. (str. 8. – 9. spisa; dalje: Potvrda).

Nije sporna činjenica da se predmetna prometna nesreća dogodila na području na kojem kao lovoovlaštenik gospodari tuženik.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode navedeno vozilo bilo uredno osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska 00008408, a ta činjenica proizlazi i iz police automobilskog kaska 00008408 od 11. prosinca 2019. (str. 21. – 22. spisa).

Nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika, a ta činjenica proizlazi i iz računa broj 347-03-1 i broj 665-03-1 (str. 55. – 58. spisa), koje isprave tuženik nije osporio. S obzirom na to da nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika, sud nije izveo dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja visine štete.

Nije sporna niti činjenica da je tužitelj platio sporni iznos od 4.290,99 EUR svom osiguraniku, i to 23. veljače 2021. (uplatom iznosa od 4.153,35 EUR) i 17. ožujka 2021. (uplatom iznosa od 137,64 EUR), a ta činjenica proizlazi i iz naloga za isplatu štete (str. 62. i 63. spisa).

15. Sporna je činjenica koja životinja je u konkretnom slučaju uzrokovala predmetni štetni događaj, odnosno je li do predmetne prometne nesreće došlo naletom tužiteljevog vozila na divlju životinju (divljač). Sporna je odgovornost za štetu.

16. Uvidom u Potvrdu (str. 8. – 9. spisa) u bitnome je utvrđeno kako je u predmetnoj prometnoj nesreći, uz vozača DĐ, sudjelovala i divljač srna sa lovnog područja LD Gaj Zvečaj koja se udaljila s mjesta događaja o čemu je izvješteno navedeno lovačko društvo, a na mjesto događaja pristupio je lovac RĐ. Navedena odlučna činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila tužiteljevog osiguranika na divljač – srnu proizlazi i iz iskaza svjedoka DĐ. Naime, na temelju iskaza svjedoka DĐ, kojeg je sud u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno da se radilo o naletu na srnu koja je došla s njegove desne strane na kojoj se nalazi neka rupa („draga“) otkuda su životinje iskočile, s time da su ispred auta iskočile dvije srne, te je za prvu uspio zakočiti i ona je prošla ispred auta, dok se druga zaletjela u prednji desni kut vozila, okrenula se i vratila natrag iz smjera otkuda je iskočila, prema rijeci Mrežnici, te da se čuo s predstavnikom lovačkog društva RĐ, stao je sa strane i zvao je policiju. S druge strane, navedenu odlučnu činjenicu da se radilo o srni sud nije mogao utvrditi na temelju iskaza svjedoka RĐ jer iz njegovog iskaza, kao i iz Potvrde, jasno proizlazi kako je taj svjedok došao na mjesto događaja tek nakon što se dogodila predmetna prometna nesreća zbog čega taj svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnoj činjenici o kojoj vrsti životinje se u konkretnom slučaju radi. Slijedom navedenog sud je, na temelju Potvrde i iskaza svjedoka DĐ utvrdio da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, do predmetne prometne nesreće došlo naletom na srnu, koja, u skladu s odredbama članka 9.a) Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), predstavlja krupnu divljač, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

17. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavaka 3. ZPP), proizlazi kako u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za tuženikovu odgovornost mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

18. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

19. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti, odnosno divljač koje se kreće cestom, opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO -a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

20. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO -a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

21. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da za odluku suda o tužbenom zahtjevu nije odlučna činjenica jesu li na dan predmetnog štetnog događaja provođene lovačke aktivnosti od strane tuženika jer u konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova zbog čega su, kao što je prethodno obrazloženo, za pitanje tuženikove odgovornosti mjerodavne citirane odredbe ZOO-a, prema kojim odredbama je odgovornost za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, kao što je prethodno obrazloženo, objektivna. Stoga je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Navedeno je tuženik propustio učiniti.

22. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je do štete na vozilu tužiteljevog osiguranika došlo naletom tog vozila na divljač – srnu koja je, kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka DĐ, koji je sud u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, iskočila na cestu s njegove desne strane iz rupe - „drage“, koja se zaletjela u prednji desni kut vozila, okrenula se i vratila natrag iz smjera otkuda je iskočila, koju nije mogao vidjeti prije nego što je iskočila jer je u tom dijelu u zavoju željezna bankina, a srna je izašla taman prije toga. Zbog toga se u konkretnom slučaju ne radi o višoj smisli u smislu odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a jer se ne radi o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Budući da se radi o iznenadnom naletu divljači (srne) u konkretnom slučaju bi se, prema stajalištu suda, radilo o slučaju, kao događaju koji se, da se predvidio, mogao spriječiti. Međutim, kod objektivne odgovornosti se odgovara i za slučajne štete, odnosno za slučaj jer slučaj ne predstavlja niti jedan od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

23. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a, tvrdio niti dokazao niti da je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti . Odlučnu činjenicu kako je na dijelu ceste na kojem se dogodio predmetni štetni događaj postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ sud nije mogao utvrditi na temelju iskaza svjedoka DĐ jer je navedeni svjedok iskazao kako se ne sjeća je li na tom dijelu ceste postojao prometni znak pa tako ni znak divljač na cesti. Međutim, sam tuženik u ovom sporu male vrijednosti tvrdi kako je na dijelu ceste na kojem se dogodio predmetni štetni događaj postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Osim toga, navedenu odlučnu činjenicu je u svom iskazu potvrdio i svjedok RĐ, čiji iskaz je sud u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti. Iz navedenog dijela iskaza jasno proizlazi kako je na svim mjestima gdje je to potrebno stavljen znak divljač na cesti, a takav znak je postavljen otprilike nekih 500 metara prije mjesta događaja, te da su te znakove postavile Hrvatske ceste, na tuženikov zahtjev, na potrebna mjesta gdje su smatrali da moraju biti, koji znak bi kada bi se kretao iz Ogulina, bio uočen po vozaču. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako je na navedenom dijelu ceste na kojem se dogodila predmetna prometna nesreća postojao znak opasnosti „Divljač na cesti“ koji su postavile Hrvatske ceste d.o.o. čime su ispunile zakonsku obvezu postavljanja prometne signalizacije i opreme (članak 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11), dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao suprotno. Slijedom navedenog sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje očevida (uviđaja) jer u ovom sporu male vrijednosti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica, pa tako niti činjenice postojanja navedenog znaka opasnosti, budući da je sve činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka. Navedeno tim više što se predmetna prometna nesreća dogodila 2021. godine, dok se uviđajem na licu mjesta utvrđuje sadašnje stanje (članak 227. ZPP) pa se uviđajem niti ne bi moglo utvrditi je li na dan predmetne prometne nesreće postojao navedeni znak opasnosti, već samo postoji li taj znak na dan obavljanja uviđaja.

24. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbama članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a, dokazao niti da je šteta, u cijelosti ili djelomično, nastala radnjom oštećenika, odnosno da postoji isključiva odgovornost vozača za predmetni štetni događaj. Uvidom u Potvrdu (str. 8. – 9. spisa) utvrđeno je da u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće vozač nije bio pod utjecajem alkohola, te da do predmetnog štetnog događaja nije došlo kršenjem prometnih propisa. Osim toga, iz iskaza svjedoka DĐ, koji je sud i u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, je utvrđeno kako je vozio unutar ograničenja od 45-50 km/h, da je poštovao ograničenje brzine jer se radi o jakom zavoju u kojem je takvo opterećenje, da onaj tko ne bi poštovao ograničenje brzine, teško da bi prošao taj zavoj, da je bio dan, bila je zima, vidljivost je bila odlična, da je bilo hladno, ali nije bilo kiše niti nikakvih oborina. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je vozač vozila tužiteljevog osiguranika prilagodio vožnju uvjetima i stanju ceste da vozilo može zaustaviti pred naletom divljači, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

25. Uzevši u obzir navedeno, kao i pravila o teretu dokazivanja prema kojima je teret dokaza o postojanju ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a, na tuženiku, a ne na tužitelju, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja. Navedeno i iz razloga što je u ovom sporu male vrijednosti sve odlučne sporne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza pa izvođenje navedenog dokaza nije niti bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica.

26. Slijedom navedenog sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, postoji objektivna odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu jer tuženik nije dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

27. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

28. U konkretnom slučaju nije sporna visina štete nastala na vozilu tužiteljevog osiguranika, niti je sporna činjenica da je tužitelj isplatio sporni iznos od 4.290,99 EUR svom osiguraniku na način da je 23. veljače 2021. uplatio iznos od 4.153,35 EUR, dok je 17. ožujka 2021. uplatio iznos od 137,64 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz naloga za isplatu štete (str. 62. i 63. spisa). Zbog toga je, s obzirom na utvrđenu objektivnu odgovornost tuženika za štetu na predmetnom vozilu, tužitelj ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio oštećeniku u iznosu od 4.290,99 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredaba članka 963. stavka 1. ZOO-a i članka 197. ZPP-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

29. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je 23. veljače 2021. tužitelj nesporno uplatio iznos od 4.153,35 EUR, dok je 17. ožujka 2021. uplatio iznos od 137,64 EUR, tužitelj bi imao pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljenih uplata. Budući da tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata od 4. siječnja 2024., dakle, od kasnijeg datuma, sud je, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP), obvezao tuženika na isplatu zateznih kamata od 4. siječnja 2024. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tražbini koja se odnosi na naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, a ne o tražbini proizašloj iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

30. Sud je utvrdio neosnovanim prigovor zastare. U konkretnom slučaju je predmet spora regresni zahtjev za isplatu spornog iznosa kojeg je tužitelj platio trećoj osobi – vlasniku vozila Porsche Leasing d.o.o. Stoga je za zastaru sporne tražbine mjerodavna odredba članka 225. ZOO-a kojom je propisan opći zastarni rok od 5 godina. Nije sporna činjenica da je tužitelj platio sporni iznos od 4.290,99 EUR, i to 23. veljače 2021. (uplatom iznosa od 4.153,35 EUR) i 17. ožujka 2021. (uplatom iznosa od 137,64 EUR), a ta činjenica proizlazi i iz naloga za isplatu štete (str. 62. i 63. spisa). S obzirom na to da je tužba podnesena 4. siječnja 2024., proizlazi kako je podnesena unutar petogodišnjeg općeg zastarnog roka zbog čega nije nastupila zastara sporne tražbine.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

32. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na tuženika zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 4.290,99 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 4. travnja 2024. kojim se očituje na odgovore na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 17. travnja 2025. i 4. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što ukupno iznosi 900,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 225,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 49,94 EUR i za presudu u iznosu od 49,94 EUR, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.224,88 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj.

33. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 26. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.