- 1 -              III Kr 62/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 62/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevima osuđenog M. K. i osuđenog M. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. srpnja 2021. broj K-164/2016. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 8. prosinca 2022. broj Kž-99/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Zahtjevi osuđenog M. K. i osuđenog M. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbijaju se kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. srpnja 2021. broj K-164/2016., potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 8. prosinca 2022. broj Kž-99/2022-6, M. K. i M. J. su zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ/97. osuđeni na kazne zatvora i to M. K. u trajanju od devet mjeseci, a M. J. u trajanju od sedam mjeseci.

 

2. Osuđeni M. K. je po svoj braniteljici S. B., odvjetnici iz O. društva J. & p. j.d.t. sa sjedištem u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku te da se u skladu s odredbom čl. 518. st. 5. ZKP/08. odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

2.1. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i osuđeni M. J. po svom branitelju I. B., odvjetniku iz O. društva B. i M. J. d.o.o. sa sjedištem u Z., također iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08., s jednakim prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku te da se u skladu s odredbom čl. 518. st. 5. ZKP/08. odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjeve osuđenika, smatrajući da su isti osnovani. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđenicima i njihovim braniteljima.

 

4. Zahtjevi nisu osnovani.

 

5. Osuđenici M. K. i M. J. podnose zahtjeve tvrdeći da je u pravomoćnoj presudi povrijeđena odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer da im je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.) te zbog povrede prava okrivljenika na raspravi i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer da je ta povreda utjecala na presudu (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.).

 

5.1. Pritom obojica osuđenika smatraju da im je povrijeđeno pravo obrane na raspravi jer da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, nije otklonio povredu na koju je ukazao Županijski sud u Dubrovniku prilikom ukidanje prve presude Općinskog suda u Dubrovniku donesene u ovom postupku. Ovo tim više što je u ponovljenom suđenju Općinski sud u Dubrovniku odbio sve dokazne prijedloge obrane, čime da je osuđenicima povrijeđeno i načelo jednakosti oružja. Budući da tu povredu nije otklonio ni drugostupanjski sud, odlučujući u povodu njihovih žalbi, to im je povrijeđeno i pravo obrane u žalbenom postupku, a što da je utjecalo na presudu.

 

5.2. Pogrešno osuđenici K. i J. smatraju da se uputa iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2016. broj Kž-44/2016-4, kada je prvostupanjska presuda ukinuta u cijelosti i to prihvaćanjem žalbe optuženog J. M. M., odnosila i na njih. Naime, iz obrazloženja ukidnog rješenja jasno je vidljivo da se ono odnosilo na radnje koje su bile stavljene na teret J. M. M., a koje radnje nisu proizlazile niti iz jednog izvedenog dokaza, a također nisu bile obrazložene u ukinutoj presudi. Stoga je ta presuda ukinuta prihvaćanjem njegove žalbe, dok je u odnosu na ostale suoptuženike (S. B., M. K. i M. J.), premda to nije izričito navedeno, presuda očigledno ukinuta jer, u smislu čl. 484. st. 2. ZKP/08., nije bilo uvjeta za djelomično ukidanje prvostupanjske presude bez štete za pravilno presuđenje. Uputa koja je dana, u smislu provođenja „svih dokaza kao do sada“, je općenita uputa koja se navodi u svim odlukama kada se ukidaju presude. Takve se  upute Općinski sud u Dubrovniku u ponovljenom postupku i držao te je izveo sve dokaze kao i u prethodnom postupku, doduše, čitanjem, no, za to je imao ispunjene sve zakonske pretpostavke (čl. 489. st. 3., čl. 431. st. 1. toč. 7. i 8. ZKP/08.).

 

5.3. Osim toga, prvostupanjski je sud u svojoj odluci reproducirao sve dokaze, posebno iskaze svjedoka koji su prilikom ispitivanja na raspravi bili upitani i za razlike u njihovim iskazima u odnosu na prvo ispitivanje pred sucem istrage. Potom je prvostupanjski sud sve te dokaze analizirao, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te dao jasno i valjano obrazloženje za svoja utvrđenja čime je u cijelosti poštivao upute iz ukidne odluke. Pritom, razumljivo, nije naveo razloge u odnosu na radnje koje su bile stavljene na teret optuženom J. M. M. jer je u odnosu na njega, zbog odustajanja državnog odvjetnika od kaznenog progona,  optužba odbijena.

 

6. Nadalje, nisu u pravu osuđenici niti kada tvrde  da im je odbijanjem prijedloga da se ponovno ispitaju svi svjedoci koji su ispitani u prethodnom postupku i čiji su iskazi u ponovljenom postupku pročitani, povrijeđeno, kako pravo obrane na raspravi, tako i načelo jednakosti oružja.

 

6.1. Naime, u prethodnom postupku svi su svjedoci ispitani na raspravi pred istom predsjednicom vijeća i u nazočnosti stranaka, odnosno državnog odvjetnika te optuženika i njihovih branitelja, koji su bili u mogućnosti svjedocima postavljati pitanja, kao i staviti primjedbe na njihove iskaze. Također im je ukazano na razlike u odnosu na prvo iskazivanje, o čemu su se svjedoci također očitovali. S obzirom na činjenicu da je, u skladu s ukidnim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, bilo sporno je li i koje radnje u kritičnom događaju poduzeo optuženi J. M. M. (u odnosu na kojeg je državno odvjetništvo kasnije odustalo od kaznenog progona) te da se nisu pojavile nikakve nove, značajne okolnosti, nije bilo potrebe sve ranije ispitane svjedoke ponovno neposredno ispitati na raspravi. Stoga je prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog s pravom odbio ocijenivši ga usmjerenim na odugovlačenje postupa, a ranije dane iskaze svjedoka na raspravi pročitao sukladno čl.431.st.1.toč. 7. i 8 ZKP/08.

 

6.2. Jednaka je situacija i s prijedlogom za pribavljanje podataka o tome tko su bili konobari u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela u caffe baru P. ž.  (srpanj 2011). Naime, osuđenici su tek u ponovljenom postupku, dakle, protekom desetak godina od događaja, predložili na ove okolnosti ispitati svjedoka M. D., koji je već dao iskaz u postupku prije ukidanja prvostupanjske presude kada ga je obrana imala mogućnosti ispitati i na ove okolnosti. Međutim, tada nije upitan na okolnosti tko su sporne večeri bili konobari. Budući da je u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud opravdano odbio ponovno ispitivanje ovog svjedoka, pisanim je putem od caffe bara P. ž. zatražen ovaj podatak. S obzirom na to da u razumnom vremenu taj podatak nije dostavljen u spis predmeta, prvostupanjski je sud, radi izbjegavanja daljnjeg odugovlačenja postupka, od izvođenja tog dokaznog prijedloga odustao. Pritom se, i po ocjeni ovog suda, radi o odlugovlačećem dokaznom prijedlogu, s obzirom da je ispitivanje tog svjedoka na navedenu okolnost prvi puta predloženo tek u ponovljenom suđenju, a svjedok je već ranije ispitivan i obrana mu nije postavila pitanje vezano za identitet konobara.

 

6.3. Prema tome, nema govora da bi, zbog odbijanja navedenih dokaznih prijedloga, došlo do povrede, bilo prava obrane osuđenika na raspravi, bilo prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava u temeljnih sloboda. Naime, prvostupanjski sud je te dokaze izveo čitanjem ranije danih iskaza, a njihovo ponovno neposredno ispitivanje  osnovano je ocijenio odugovlačećim dokaznim prijedlogom te je takvu svoju odluku valjano obrazložio upravo tim razlozima.

 

7. Nešto je drugačija situacija s odbijanjem prijedloga da se u svojstvu svjedoka ispita optuženog J. M. M., no, u konačnici, niti odbijanjem njegovog ispitivanja nisu ostvarene navedene povrede.

 

7.1. Ispitivanje ovog optuženika u svojstvu svjedoka prvostupanjski je sud odbio kao nedopušten, zbog činjenice što se u trenutku stavljanja ovog dokaznog prijedloga on u postupku i dalje pojavljivao u svojstvu optuženika pa ga nije bilo moguće ispitati i kao svjedoka.

 

7.2. Naime, zbog očitog propusta prvostupanjskog suda da izvan rasprave obustavi postupak protiv optuženog J. M. M., došlo je do situacije da je on, u trenutku kada je stavljen prijedlog za njegovo ispitivanje kao svjedoka, još uvijek imao svojstvo optuženika. Državni je odvjetnik podneskom koji je u spis predmeta uložen 22. travnja 2021., odustao od kaznenog progona protiv ovog optuženika, a sud je s raspravom započeo tek 4. lipnja 2021., u kojem je razdoblju mogao i trebao donijeti rješenje o obustavi kaznenog postupka pa ne bi bilo nikakve zapreke da se ovog optuženika u daljnjem tijeku postupka ispita kao svjedoka. Pritom je prvostupanjski sud, pogrešno se pozivajući na odredbu čl. 404. st. 1. ZKP/08., proveo raspravu u odsutnosti optuženog J. M. M. i njegovog branitelja, bez da ih je uopće pozvao na raspravu. Prema tome, navedenim je postupanjem ostvarena bitna povreda iz čl.468.st.1.toč.5 ZKP/08, ali u odnosu na  optuženog J. M. M. koji, s obzirom na to da je protiv njega optužba odbijena, u skladu s odredbom čl. 515. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek. Istovremeno, takvo  postupanje Općinskog suda u Dubrovniku imalo je za posljedicu i neosnovano odbijanje dokaznog prijedloga obrane da se ta osoba ispita u svojstvu svjedoka, a time i povredu prava obrane osuđenika K. i J. na raspravi. Međutim, to još ne znači i da zbog toga treba ukidati pravomoćnu presudu budući da ovaj propust mora biti od utjecaja na presudu, što ovdje nije slučaj.

 

7.3. Naime, ispitivanjem  svjedoka  J. M. M. ne bi se bitno izmijenila situacija, odnosno pravna pozicija osuđenika K. i J. u odnosu na dokazanost kaznenog djela. Njihovu krivnju prvostupanjski je sud obrazložio dovodeći u vezu više u tijeku postupka izvedenih dokaza, a ne samo jednim iskazom i to svjedokinje P. D., kako se to pogrešno tvrdi u zahtjevima osuđenika. Analizirajući sve izvedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio te sasvim jasno, valjano i dostatno obrazložio na temelju kojih je okolnosti utvrdio da su ovi osuđenici, zajedno s osuđenim S. B., počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu oštećenog P. R. (odlomci 18.-24. prvostupanjske presude).

 

8. Isto tako, opisanim postupanjem Općinskog suda u Dubrovniku nije došlo niti do povrede osuđenika na pravično suđenje. Naime, prema standardima ustanovljenima u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava (primjerice T. v. C. i H. v. C.) do povrede načela pravičnosti (koje sadržajno obuhvaća načela jednakosti oružja i kontradiktornosti), a koje je propisano u čl. 6. st. 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni  tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), može doći samo ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja te ako njihovo odbijanje sud nije dostatno obrazložio. Budući da u konkretnoj situaciji, premda je dokazni prijedlog bio dostatno obrazložen (radi se o osobi koja je bila terećena kao supočinitelj i nalazio se je na mjestu događaja), te unatoč činjenici što je njegovo provođenje, uslijed pogreške prvostupanjskog suda, odbijeno kao nedopušteno, nije se radilo o dokaznom prijedlogu koji je bio važan u kaznenom postupku na način da bi mogao ojačati poziciju ili dovesti do oslobađanja osuđenika K. i J.. Zbog toga nije došlo niti do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 2. ZKP/08.

 

8.1. Naime, pravo na pravično suđenje podrazumijeva vođenje postupka na način da se svakoj stranci omogući zastupati svoje interese i prava pod jednakim uvjetima, odnosno na način kojim se ne stavlja u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Vodeći računa o navedenom, kao i o odredbi čl. 418. st. 1. ZKP/08. prema kojoj dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, ocjena je ovog suda da ispitivanjem J. M. M. u svojstvu svjedoka, u odnosu na osuđenike K. i J. ne bilo došlo do drugačijeg presuđenja.  Sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje su stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08. pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, premda je do neispitivanje ovog svjedoka došlo zbog propusta prvostupanjskog suda da na vrijeme obustavi kazneni postupak, ova okolnost sama za sebe, bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio preostali dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo obrane na jednakost oružja, kao bitne komponente prava na pravično suđenje.

 

8.2. Budući da je prvostupanjski sud u tijeku postupka proveo gotovo sve predložene dokaze (nije pribavio podatke tko su bili konobari kritične večeri, od kojeg je dokaznog prijedloga odustao zbog nepotrebnog odugovlačenja postupka), pravilno pritom odbijajući ponovno neposredno ispitivanje svih ranije ispitanih svjedoka kao dokaz usmjeren ka odugovlačenju postupka, te je sve te dokaze pravilno vrednovao i na temelju njihove sveobuhvatne ocjene utvrdio krivnju osuđenika K. i J., ocjena je ovog suda da ispitivanjem u svojstvu svjedoka J. M. M., bez obzira na sadržaj njegovog iskaza, ne bi došlo do bitno povoljnije pozicije osuđenika K. i J. u ovom postupku, odnosno do drugačijeg presuđenja.

 

9. Također, u povodu podnesenih žalbi i drugostupanjski sud je valjano i dostatno, prihvatljivim argumentima odgovorio na sve žalbene navode, kako u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tako i u odnosu na od strane prvostupanjskog suda utvrđeno činjenično stanje. Slijedom toga, nisu povrijeđene  odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku niti se takve specificiraju u zahtjevima. Polemiziranje  osuđenika s obrazloženjem drugostupanjskog suda odnosi se na njihovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u predmetnom postupku, koju osnovu, u skladu s čl. 515. i čl. 517. ZKP/08., nije dopušteno isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka. U protivnom, radilo bi se o trećestupanjskom odlučivanju, što svakako nije smisao izvanrednih pravnih lijekova.

 

9.1. Iz istih razloga nije razmatran niti dio zahtjeva osuđenog J., u kojem on, smatrajući da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, vrlo opsežnim argumentima, dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje P. D., a što predstavlja dovođenje u pitanje činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi.

 

10. Slijedom svega navedenog, budući da nije ostvarena niti jedna u zahtjevima istaknuta povreda, trebalo je zahtjeve osuđenog M. K. i osuđenog M. J. odbiti kao neosnovane i, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude. S obzirom na takvu odluku, nije bilo uvjeta za postupanje u skladu s odredbom čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 14. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ranko Marijan, v r.