Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-495/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: Povrv-486/2020-26 od 13. lipnja 2023., 26. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: Povrv-486/2020-26 od 13. lipnja 2023.
i
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: Povrv-486/2020-26 od 13. lipnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-3108/2020 od 12. studenog 2020., kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku RF, isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju HEP Elektra d.o.o., iznos od 412,84 eura sa zateznim kamatama tekućom na iznos od 355,53 eura od 4. veljače 2020. pa do isplate u roku od 15 dana. Nadalje, točkom I. izreke rješenja utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 394,05 eura, dok je točkom II. izreke rješenja naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 557,44 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude i rješenja u dijelu pod točkom II. izreke, žali se tuženik navodeći izričito sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), predlažući preinačiti presudu i rješenje, podredno predlažući da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja u iznosu od 6.079,53 kuna s osnova neplaćenih računa za potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto na adresi [adresa], broj obračunskog mjesta 1507860838, za pojedine račune koji su dospjeli u razdoblju od 21. studenog 2019. pa do 21. rujna 2020.
5. Nije sporno kako je tužitelj u utuženom razdoblju isporučio električnu energiju za kuću na navedenoj adresi. Sporno je jesu li utuženi računi i podmireni, te je li nastupila zastara.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:
- da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije, te da je uredno isporučivao električnu energiju za utuženo vremensko razdoblje
- da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao krajnji kupac i obveznik plaćanja računa po osnovi potrošnje električne energije na ranije navedenom mjernom mjestu
- da visina utužene tražbine (6.079,53 kuna) proizlazi iz izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga, dok se tražbina odnosi na pojedine račune sa datumima dospijeća u razdoblju od 21. studenog 2019. pa do 21. rujna 2020.
- da je tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu 9. studenog 2020., te je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-3108/2020 od 12. studenog 2020.
- da je ovršenik pravovremeno podnio prigovor, navodeći u bitnom da su računi podmireni, prilažući pritom presliku podmirenih računa, također navodeći da je nastupila zastara, te je povodom prigovora tuženika, ranije ovršenika, rješenjem prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Povrv-486/2020-2 od 11. siječnja 2021., spomenuto rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage
- da je tužitelj, očitujući se povodom prigovora u bitnom naveo kako je dio potraživanja 13. studenog 2020., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja spomenutog rješenja o ovrsi podmiren, dok se dio dostavljenih računa ne odnosi na utuženo potraživanje, te je podneskom od 14. travnja 2021. djelomično povukao tužbu u odnosu na iznos od 2.968,96 kuna i uredio tužbeni zahtjev, potražujući sada ukupan iznos od 3.110,57 kuna. Tuženik se povodom djelomičnog povlačenja u propisanom roku nije očitovao.
- da je tuženik na ročištu održanom 25. svibnja 2021. predložio knjigovodstveno financijsko vještačenje radi utvrđenja stvarnog zaduženja i provedenih uplata tuženika, pa je isto određeno rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv- 486/2020-16 od 10. svibnja 2022.
- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i marketing TF, dipl. oec., proizlazi kako stanje duga tuženika na dan 4. studenog 2020. iznosi 6.079,53 kn, dok se nakon uplata tuženika u visini od 2.968,96 kn, stanje duga smanjuje na iznos od 3.110,57 kn
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sukladno podnesku tužitelja od 14. travnja 2021. a kojim je uređen tužbeni zahtjev, temeljem utvrđenja da je iz izvatka poslovnih knjiga razvidno novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u utuženom iznosu, a koji iznos je potvrđen i provedenim vještačenjem. Pritom je istaknuti prigovor zastare ocijenjen kao neosnovan na temelju utvrđenja da računi za električnu energiju zastarijevaju za godinu dana, pa kako je ovršni prijedlog podnesen 11. studenog 2020., dok najstariji utuženi račun dospijeva 21. studenog 2019., to da tražbina nije u zastari. Također je rješenjem utvrđeno kako je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.968,96 kn koji iznos je tuženik podmirio nakon utuženja, a kojem se povlačenju tuženik nije protivio, te je odlučeno o trošku postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.
10. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. ZOO-a propisano da je temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti. Odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a propisano je, među ostalim, da zastarijeva za jednu godinu i tražbina naknade za isporučenu električnu energiju.
11. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18.) propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik kao evidentirani krajnji kupac električne energije ujedno bio i obveznik plaćanja računa za isporučenu električnu energiju, iznos kojih proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga, te da je isti dužan podmiriti novčani iznos sukladno uređenom tužbenom zahtjevu.
13. Žalbeni navodi tuženika kojima ponavlja ranije izneseni prigovor zastare neosnovani su, obzirom da je prvostupanjski sud valjano obrazložio razloge zbog kojih zastara nije nastupila. Navodi kojima tuženik ponavlja kako je podmirio sve račune, te kojima iznosi prigovore na provedeno vještačenje, osporava se utvrđeno činjenično stanje, što kod spora male vrijednosti nije dopušteno. Žalbeni navodi kojim tuženik ističe prigovor litispendencije neosnovni su, obzirom da su u predmetu poslovni broj: Povrv-482/2021, a koji se vodio kod prvostupanjskog suda između istih stranaka, utuženi računi koji se odnose na drugo vremensko razdoblje, a što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv- 482/2021-5 od 7. listopada 2022.
14. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose visinu dosuđenih parničnih troškova. Tuženik naime smatra kako prvostupanjski sud nije odmjerio troškove sukladno vrijednosti predmeta spora nakon smanjenja tužbenog zahtjeva. Suprotno žalbenim navodima, troškovi postupka su odmjereni upravo u skladu sa Tbr. 7./1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.), kojom je propisana nagrada od 50 bodova ukoliko je vrijednost predmeta spora u rasponu od 2.500,00 pa do 5.000,00 kn.
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 26. rujna 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević