Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -2048/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja GŽ,OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika "Inter - servis Bulat" d.o.o. za posredovanja u prometu nekretnina, OIB: 04006865304, Ivana Meštrovića 11 B, 22000 Šibenik, zastupanog po članu uprave AŽ, a ona po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. iz Šibenika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 P- 1441/2020 od 17. lipnja 2025., dana 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 P- 1441/2020 od 17. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 20.897,10 kuna (sada 2.773,52 eura)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je posljedično tome odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude naložio tužitelju da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku iznos od 1.312,50 eura.

2. Tužitelj je podnio žalbu, a iz sadržaja žalbe za zaključiti je kako se samo žali na odluku o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude. Naime tužitelj isključivo u žalbi navodi odluku o parničnom trošku kojom je obvezan da plati tuženiku iznos od 1.312,50 eura. Tužitelj u žalbi nije izričito naveo iz kojih žalbenih razloga podnosi žalbu pa ju je drugostupanjski sud razmotrio kao da je podnesena iz svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom II. izreke kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP- a.

5. Iz sadržaja žalbe za zaključiti je kako tužitelj ističe tek jedan žalbeni razlog. Naime on sugerira kako trošak svjedoka EŽ treba naknaditi onaj tko je i predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem.

6.

Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud pravilno i zakonito naložio tužitelju da naknadi tuženiku, koji je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura, a ovo u suglasju sa odredbama članaka 154. stavak 1 i 155. ZPP-a. Visina parničnog troška tuženika pravilno je i zakonito obračunata na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje "Tarifa"). Naime prvostupanjski sud je u odlomku 36. obrazloženja prvostupanjske presude točno naveo koje su parnične radnje bile potrebne tuženiku za vođenje postupka (trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu i sastav podnesaka) te je samo za ove radnje tuženiku dosudio parnični trošak. Zbog nepotrebnog ponavljanja tužitelj se upućuje upravo na navedeni odlomak 36. obrazloženja prvostupanjske presude.

7. Što se pak tiče troška svjedoka EŽ za reći je slijedeće. Zaista, prvostupanjski je sud na ročištu za glavnu raspravu od 15. travnja 2025. izveo dokaz saslušanjem ovog svjedoka. No, prvostupanjski je sud na ovom ročištu raspravnim rješenjem naložio tuženiku, a ne tužitelju, da isplati putni trošak svjedoku EŽ u iznosu od 2.096,20 eura, a koji trošak se odnosi na njegov dolazak iz Velike Britanije na sud i povratak natrag. Uostalom ni u obrazloženju pobijane odluke o parničnom trošku nigdje se na navodi da bi tužitelj bio u obvezi naknaditi svjedoku njegov trošak dolaska na sud, niti se to može na bilo koji način zaključiti iz prvostupanjske presude.

8. Slijedom navedenog žalbu tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 26. rujna 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi