Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-94/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vedran Juričan, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 26. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena ovom sudu18. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženiku pozajmio iznos od 70.000,00 kn / 9.290.60 eur na temelju ugovora o posudbi od 7. svibnja 2010. godine, a tuženik se obvezao da će mu novac vratiti u mjesečnim ratama od 10.000,00 kn / 1.327,23 eur, ali ne prije 6. mjeseca 2011. Nadalje je tužitelj naveo da je tuženiku pozajmio iznos od 42.000,00 kn / 5.574,36 eur temeljem ugovora o pozajmici od 13. kolovoza 2010. godine, a tuženik se obvezao da će mu novac vratiti u mjesečnim ratama od 10.000,00 kn / 1.327,23 eur, ali ne prije 8. mjeseca 2011. godine, ali da pozajmljene iznose nakon proteka ugovorenog roga za vraćanje tuženik nije vratio iako je obećavao tužitelju da će mu pozajmljeni novac vratiti. Kao osiguranje vraćanja pozajmica, tuženik je tužitelju izdao dvije bjanko zadužnice i to jednu na iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eur dana 22. ožujka 2012.g., a drugu na iznos od 50.000,00 kn/6.636,14 eur dana 2. srpnja 2012.g. Predmetne zadužnice tužitelj je predao FINA-i na naplatu, međutim temeljem istih od tuženika nije ništa naplaćeno. Navodi da, kako unatoč danim obećanjima o povratu pozajmljenih novčanih sredstava tuženik ništa nije vratio tužitelju, tužitelj je 1. lipnja 2015.g. podnio kaznenu prijavu protiv tuženika radi počinjenja kaznenog djela prijevare na njegovu štetu. Povodom te kaznene prijave pred Općinskim sudom u Varaždinu u predmetu br.K- 109/17 je vođen kazneni postupak protiv tuženika, kao okrivljenika, radi kaznenog djela prijevare iz čl.224 st.4 u vezi st.1 KZ/97. U tom kaznenom postupku tuženik je pravomoćnom presudom br.K-109/17-28 od 8. travnja 2019. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, a obvezan je i popraviti štetu oštećenom, ovdje tužitelju. Nakon podnošenja kaznene prijave, tuženik je tužitelju platio iznos od 150,00 eur dana 22. rujna 2015.g. prilikom osobnog susreta te iznos od 1.474,17 kn/195,66 eur dana 27. studenog 2015.g. putem Western Uniona. Nakon donošenja pravomoćne kaznene presude, tuženik je tužitelju na njegov račun platio daljnje iznose i to:
-iznos od 300,00 eur dana 18. rujna 2020.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 22. listopada 2020.g.,
-iznos od 150,00 eur dana 22. prosinca 2020.g.,
-iznos od 150,00 eur dana 21. siječnja 2021.g.,
-iznos od 200,00 eur dana 24. veljače 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 22. ožujka 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 23. travnja 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 21. svibnja 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 23. lipnja 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. srpnja 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 23. kolovoza 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 22. rujna 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 22. listopada 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 23. studenog 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 20. prosinca 2021.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. siječnja 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 21. veljače 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 18. ožujka 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. travnja 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. svibnja 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 17. lipnja 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. srpnja 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 18. kolovoza 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 20. rujna 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. listopada 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 21. studenog 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 20. prosinca 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 19. siječnja 2023.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 20. veljače 2022.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 22. ožujka 2023.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 17. travnja 2023.g.,
-iznos od 300,00 eur dana 17. svibnja 2023.g.,
-iznos od 5.500,00 eur dana 22. svibnja 2023.g.
Primljenim uplatama potraživanje tužitelja nije namireno u cijelosti obzirom da se najprije, radi zakašnjenja u plaćanju, naplaćuje kamata pa glavnica. Prema obračunima duga koji se dostavljaju, primljenim je uplatama djelomično naplaćena prva pozajmica od 70.000,00 KN / 9.290,60 EUR, time da je dug na dan 31. prosinca 2024. iznosio 2.829,10 EUR. Druga pozajmica u iznosu od 42.000,00 KN /5.574,36 EUR nije naplaćena ni u kojem dijelu, a na dan 31. prosinca 2024. dug s osnova te pozajmice iznosio je 10.978,52 EUR. Ukupno na dan 31. prosinca 2024. dug tuženika iznosio je 13.807,62 EUR. Budući da tuženik svoju obvezu nije izvršio u cijelosti, to je tužitelj ustao sa ovom tužbom radi isplate iznosa od 13.807,62 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2025. do isplate.
2. Sukladno odredbi iz članka 284. stavka 1. i stavka 2. i članka 285. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; - dalje ZPP) sud je dostavio tuženiku tužbu uz poziv na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka toga poziva, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP. Tuženiku GJ su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu od 17. veljače 2025. uredno dostavljeni 4. ožujka 2025., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.
3. Sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju uz tužbu i to presliku ugovora o posudbi od 7. svibnja 2010., presliku presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-109/17-28 od 8. travnja 2019. koja je postala pravomoćna i ovršna.
4. Jedno od temeljnih načela parničnog postupka je načelo pravnog interesa prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je procesna pretpostavka od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja i raspravljanje u parnici, te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O postojanju pravnog interesa sud vodi računa po službenoj dužnosti. Kad konstatira nedostatak pravnog interesa sud je dužan odbaciti tužbu, odnosno drugi zahtjev. Kod kondemnatornih zahtjeva postojanje pravnog interesa se kod tužitelja presumira, dakle, tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati. U određenim slučajevima međutim, pravni interes mu ipak može nedostajati, naročito zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (onih koje čine nedopuštenim vođenje parnice i meritorno suđenje) za vođenje parnice. Tužitelju će nedostajati pravni interes, između ostalog, i ako već raspolaže ovršnom ispravom. Ovršna isprava mu omogućuje ostvariti, bez vođenja parnice, onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu.
5. U konkretnoj situaciji, a prema navodu samog tužitelja, isti raspolaže sa dvije bjanko zadužnice i to jednom na iznos od 100.000,00 KN / 13.272,28 EUR dana 22. ožujka 2012., a drugom na iznos od 50.000,00 KN / 6.636,14 EUR dana 2. srpnja 2012. koje mu je izdao tuženik na ime utužene obveze, a osim toga raspolaže i pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-109/17-28 od 8. travnja 2019. kojom je usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenika ovdje tužitelja te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 109.413,58 KN / 14.521,68 EUR u roku od tri godine od pravomoćnosti presude, dok je sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na dio glavnice od 2.586,42 KN te zakonske kamate upućen na parnicu. Citirana presuda, kao i bjanko zadužnice koje navodi sam tužitelj imaju svojstvo ovršne isprave i tužitelj temeljem istih može izravno zatražiti ovrhu i to ne samo na bilo kojem predmetu ovrhe. Prema tome, u situaciji kada tužitelj raspolaže ovršnom ispravom isti nema pravni interes da traži donošenje presude za istu tražbinu, (tako i Vrhovni sud RH i to u odlukama Rev x-507/14 i Revt-190/14), sukladno čemu je valjalo tužbu odbaciti.
U Varaždinu 26. rujna 2025.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćniku Vedranu Juričanu, odvjetniku iz Varaždina, B. Radića 28/III
2. GJ, [adresa]
