REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14649/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. kolovoza 2025., održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Gordana Škare, odvjetnika, zz tuženika GĆ, zamjenice ODO i TĆ, vježbenice, dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.394,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-1.300,00 eura, od 12.03.2021. do isplate,

- 94,50 eura, od 26.09.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati iznos od 400,00 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 94,50 eura, tekuću od 12.03.2021. do 25.09.2025.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.325,28 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 09.12.2020. nastradao u Zagrebu, III. Kozari put 2. odvojak 35, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta - policijski službenik

– i to prilikom redovnog radnog vremena za vrijeme policijskog postupanja u vidu obavljanja obavijesnih razgovora s osobama romske nacionalnosti na okolnosti kaznenih djela protiv imovine, kada je u određenom trenutku više osoba započelo s fizičkim napadom na tužitelja pri čemu su ga udarali rukama i nogama po tijelu i po glavi, od kojih je udaraca isti pao na tlo, a gdje su svi zajedno nastavili udarati tužitelja rukama i nogama po glavi. Opisanim postupanjem tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. U vrijeme predmetnog štetnog događaja tužitelj je obavljao svoje redovite radne zadatke u svojstvu policijskog službenika te istome za nastalu štetu odgovara poslodavac, Republika Hrvatska – tuženik, temeljem objektivne odgovornosti. Predmetnim štetnim događajem tužitelj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da mu je zbog posljedica štetnog događaja narušeno zdravlje radi čega je morao primati liječničku pomoć i potom mirovati gotovo puna dva mjeseca radi brojnih natučenja koje je tom prilikom zadobio. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužitelj je pretrpio intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Zbog posljedica ozljeđivanja tužitelj nije mogao obavljati svoje uobičajene radne i rekreativne aktivnosti zato što je morao mirovati i provoditi terapiju po preporukama liječnika. Nadalje tužitelj navodi da je temeljem odredbe čl. 186. a) ZPP-a podnio Zahtjev za mirno rješenje spora od dana 09.03.2021., koji je zaprimljen dana 12.03.2021., no tuženik je zahtjev tužitelja neutemeljeno odbio. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje iznos pravične novčane naknade od ukupno 1.794,50 eura, a radi pretrpljenih bolova, straha i tuđe pomoći i njege. Potražuje i zateznu kamatu, te parniči trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Nesporno je da je do nastanka štetnog događaja došlo dana 9. prosinca 2020. kada je tužitelj zadobio ozljede prilikom policijskog postupanja odnosno obavljanja obavijesnog razgovora vezano uz počinjenje kaznenih dijela protiv imovine. U svezi navedenog događaja podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog dijela prisile prema službenoj osobi. Nadalje, iz medicinske dokumentacije je vidljivo da su od 11. prosinca 2020. tužitelju konstatirane lake tjelesne ozljede i to kontuzija karlice, preporučeno mu je mirovanje i analgetik, te kontrola kod nadležnog liječnika. S obzirom na zadobivene ozljede, tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime naknade troškova tuđe pomoći i njege. Tuženik smatra da se radi o lakim tjelesnim ozljedama odnosno nagnječenju, zbog kojih tužitelj nije trpio strah, niti jake bolove. Tužitelj je policijski službenik te je povrede zadobio obavljajući svoju redovnu dužnost. Preduvjet za obavljanje policijskog posla je fizička spremnost i sposobnost u obavljanju tog posla. Dakle, tužitelj je osposobljen za savladavanje osobe i za fizičke kontakte, pa se u konkretnom slučaju nikako ne može govoriti o strahu prilikom obavljanja redovnog posla. Tužitelj nije trpio duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, a niti mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nesporno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo pri obavljanju policijskog posla, međutim, tuženik smatra da tužitelju zbog zadobivenih ozljeda ne pripada pravo na naknadu štete jer ne postoji povreda prava osobnosti, Kao primjer iz sudske prakse tuženik dostavlja presliku presude Županijskog suda u Splitu broj: Gžrs-75/14 od 17. rujna 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj: P-509/10 od 27. veljače 2014. i odbijen je tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu od 17.12.2020., medicinsku dokumentaciju, Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, Zahtjev za mirno rješenje spora zajedno s potvrdom o primitku pošiljke i povratnicom, odgovor tužene na Zahtjev za mirno rješenje spora od 07.06.2021., kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 11.12.2020., posebno Izvješće RH MUP, Policijske Uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 11.12.2020., 15.12.2020., Dopis HOK osiguranja d.d. MUP-u Sektoru pravnih, financijskih i tehničkih poslova od 08.04.2021., sudsku praksu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću te je u saslušan svjedok FĆ, te tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja.

6. Iz iskaza svjedoka FĆ i tužitelja proizlazi da su oboje policajci koji su u prosincu 2020. trebali kao svoj redovni radni zadatak, legitimirati osobu za koju su dobili podatak da je za njom raspisana potraga. U trenutku kada su tu osobu zajedno legitimirali, bili su napadnuti od više nepoznatih osoba romske nacionalnosti koje su bile revoltirane zbog legitimiranja konkretne osobe. Nadalje, da je u jednom trenutku na njih nasrnulo oko 10-tak osoba, te je jedna od osoba jače konstitucije, podigla tužitelja i bacila ga na tlo, a potom su tužitelja i svi drugi napadači počeli udarati nogama i tući ga. U konačnici je odbijen napad, te je pozvana hitna pomoć koja je pružila pomoć tužitelju i odvela ga u bolnicu. Zbog suglasnog iskazivanja svjedoka i tužitelja, sud prihvaća navedeni slijed događaja o kojem su iskazivali. Isto slijedi i iz Prijave o ozljedi na radu koju je ispunio poslodavac RH, Policijska Uprava zagrebačka, a koja je podnesena 17.12.2020. Konkretno iz iste slijedi da je tužitelj toga dana 09.12.2020. nastradao na poslu obavljajući poslove policajca na način da su ga osobe romske nacionalnosti fizički napale, udarajući ga šakama i nogama po cijelom tijelu.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. U konkretnom slučaju sud ne nalazi da je tužitelj doprinjeo nastanku štetnog događaja, niti da je isti nastao isključivo krajnjom nepažnjom tužitelja, budući iz jasnog iskaza svjedoka i tužitelja slijedi da je prilikom obavljanja radnog zadatka policajca, prilikom legitimacije osobe, tužitelj fizički napadnut od više osoba pri čemu je zadobio ozljede. Stoga je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju. Navedene osobe ne mogu se smatrati trećim osobama budući da je kod navedenih poslova policajaca moguće očekivati da isti budu fizički napadnuti, zbog prirode intervencije koju su policajci dužni obaviti, što se dogodilo i u konkretnom slučaju.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje područja zdjelice.

11. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 15 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 600,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

12. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jak i intenzivan i nešto dužeg trajanja obzirom na okolnosti samog slučaja, napada više osoba. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed mogućih tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, ali uzimajući u obzir i okolnosti samog nastanka štetnoga događaja, napad više osoba na policajca na dužnosti) je bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 700,00 eura.

13. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 1.300,00 eura, dok je tužitelja valjalo odbiti za iznos od 400,00 eura.

14. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 21 sat, tužitelju pripada iznos u visini od 94,50 eura. Naime, tužitelj jasno iskazuje da mu je pomoć i njegu pružala supruga koja je preuzela brigu o kompletnom domaćinstvu, nabavi namirnica, hrane, kuhanja i dr., a pomoć mu je bila potrebna i prilikom obavljanja higijene, te ga je supruga vozila i na preglede kod liječnika. Između stranaka je neprijeporna visina cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći njege od 4,50 eura.

15. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da se tužitelj obratio tuženoj u prethodnom mirnom postupku najkasnije dana 12.03.2021. kada je prema priloženoj povratnici tužena zaprimila ovaj Zahtjev, pa je od tada tužitelju i priznat tijek zatezne kamate, do isplate.

16. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 94,50 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva 12.03.2021. do 25.09.2025.

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

18. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 78%, a u odnosu a osnovu je uspio 100%, dok je tužena u sporu uspjela samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 22%, dok u osnovu na osnovu u sporu nije uspjela. Stoga je u konačnici tužitelju sporu uspio sa oko 89%, a tužena sa oko 11%, pa tužitelju pripada odmjereni parnični trošak u visini od 78%.

19. Naime, odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

20. Stoga se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.794,50 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 21.10.2022. i 29.08.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od 30.08.2021. i 14.04.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), što ukupno iznosi 600 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.200,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 300,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat u visini od 1.699,08 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada parnični trošak u visini od 78%, tužitelju je u konačnici po ovoj osnovi dosuđen trošak od 1.325,28 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 25.10.2022., budući istim dostavlja dokaz o uplati troškova predujma za medicinsko vještačenje što nije bilo potrebno jer je isto vidljivo u evidencijama s kojima sud raspolaže. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 26. rujna 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku