REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-622/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Vuković i Krešimir Vuković u Omišu, F 1a, protiv tuženika EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, Biokovska 8, radi zaštite od uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Vukovića, odvjetnika u Omišu, i punomoćnika tuženika Nenada Banovca, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 26.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Zabranjuje se tuženiku svako daljnje uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], na način da se istome zabranjuje dolazak na predmetnu nekretninu i svako verbalno i neverbalno svojatanje iste nekretnine."

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.740,59 EUR (slovima: tri tisuće sedam stotina četrdeset eura pedeset devet centi).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 15.svibnja 2017. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zemljišnoknjižni suvlasnik za 8/32 idealnog dijela samostalne uporabne cjeline opisane u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina]. U stanu koji čini dio te samostalne uporabne cjeline, a nalazi se na prvom katu i ima površinu od cca 60 m2 na temelju priznatog stanarskog prava živi OA, koje pravo mu tužitelj ne spori. Točnije, OA ima tek pravo na 25 m2 tog stana i to u južnom dijelu, ali mu je tužitelj dopustio da koristi cijelu površinu toga stana. Tuženik, brat OA, sredinom rujna 2016. je samovoljno i neovlašteno promijenio bravu na stanu i verbalno zabranio tužitelju da dolazi u taj stan i posjećuje OA, sa kojim je tužitelj u dobrim odnosima. Pogotovo je taj odnos bio razvijen dok je bio živ i treći brat PA, koji je živio sa OA u tom stanu, a tužitelj im je često pomagao kroz godine, te donosio hranu, lijekove i druge životne potrepštine budući su bili nezaposleni i nesposobni za rad. Čak je na traženje PA i OA tužitelj prije 15 godina u tom stanu izvadio stare i postavio nove vodovodne cijevi, te postavio laminat, što potvrđuje stvarno pravo tužitelja na tom stanu. Međutim, tuženik je u više navrata verbalno svojatao pravo vlasništva i istodobno ga odricao tužitelju.

1.1. Kako tuženik ne polaže nikakvo pravo na predmetnom stanu, čiji je stvarni vlasnik tužitelj i zemljišnoknjižni suvlasnik za 8/32 dijela, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se zabraniti tuženiku svako daljnje uznemiravanje tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], na način da istome zabrani dolazak na predmetnu nekretninu i svako verbalno i neverbalno svojatanje iste nekretnine. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje da je on promijenio bravu na vratima stana kojeg koristi njegov brat OA, i da je to napravio po njegovom nalog jer je brat tužitelja UA samovoljno i neovlašteno ušao u stan započevši izvođenje građevinskih radova, čime je on taj koji je uznemirio tuženikova brata u izvršavanju njegovog stečenog prava. Tuženik navodi da ne svojata nikakvo pravo kojim bi smetao ili ograničavao tužitelja u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja niti je poduzeo ikakvu drugu radnju u tom smislu, osim što je svog brata zaštitio od uznemiravanja. Nadalje, navodi da ponašanje tuženika nema elemente protupravnosti, niti bi navodno uznemiravanje tužitelja promjenom brave predstavljalo trajno smetanje, dok tužitelj i njegov brat ne mogu samovoljno poduzimati ikakve radove u predmetnom stanu niti samovoljno ulaziti u stan u kojem živi zaštićeni najmoprimac. Tuženik je ukazao i na apsurdnost zahtjeva da mu se zabrani posjećivanje svoga brata u stanu u kojem on živi, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina] od 10.svibnja 2017., rješenja Sekretarijata za graditeljstvo u Omišu od 12. svibnja 1993., Izjave OA od 16. rujna 2016., ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz [adresa] pod brojem OV-5206/2016 dana 16.rujna 2016., i Izjave OA ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita pod brojem OV- 1855/2022 dana 17.ožujka 2022., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta Ante Bošnjaka i uvidom u njegov nalaz i mišljenje od 29. studenog 2021., saslušanjem svjedoka UA, ZA i SA, te saslušanjem tužitelja i tuženika.

4.Presudom ovog suda posl.br.P-2504/2017 od 24.svibnja 2022. prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja (točka I.izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.802,50 kn, sada 1.964,63 EUR sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate (točka II.izreke), protiv koje odluke je tuženik izjavio žalbu.

5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-2780/2022-2 od 28.siječnja 2025. ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, s tim da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

6. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je u postupku ovaj sud pokušao saslušati svjedoka OA, ali od njega nije uspio dobiti suvisle odgovore zbog svjedokovog psihofizičkog stanja. U zapisniku je konstatirano da je svjedok potpuno gluh, a kako sud nije razumio njegov govorni izričaj prekinuto je ispitivanje tog svjedoka, s tim da nije uzeta u obzir njegova izjava dana kod javnog bilježnika jer nije dostavljena do zaključenja prethodnog postupaka. Na taj način nije pravilno primijenjena odredba čl. 245. st. 2. ZPP-a, pa je u ponovljenom postupku potrebno saslušati svjedoka OA na zakonit način, jer je njegov iskaz od bitnog utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

7. Nadalje, iz stanja spisa da proizlazi da je tuženik priznao da je promijenio bravu na stanu u kojem slučaju se radi o oduzimanju posjeda, a ne činu uznemiravanja, dok tuženik traži zabranu dolaska tuženika na nekretninu kao i verbalno i neverbalno svojatanje nekretnine, ali ne traži vraćanje posjeda nekretnine, uz naznaku da iz iskaza tuženika jasno i uvjerljivo proizlazi da nikada nije svojatao predmetnu nekretninu navodeći da nema na nju prava i da nema on kome što zabranjivati.

8. U nastavku postupka glavna rasprava je počela iznova zbog promjene raspravnog suca, obnovljeni su rezultati raspravljanja, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OA.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi zabrane uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], na način da se tuženiku zabrani dolazak na predmetnu nekretninu i svako verbalno i neverbalno svojatanje nekretnine.

11. Među parničnim strankama sporno je da li je tuženik, i ako je, na koji način uznemirio tužitelja u izvršenju njegovih vlasničkih prava predmetne nekretnine.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je istaknuo zahtjev za prestankom uznemiravanja ili actio negatoriu, kojom vlasnik štiti svoje pravo vlasništva od radnji uznemiravanja koje, bez oduzimanja posjeda, ograničavaju ili ometaju vlasništvo, s tim da uznemiravanje mora imati trajni karakter.

13. Odredba čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st.1.); da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovoga čl., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st.2.), da kad je uznemiravanjem iz st. 1. ovoga čl. prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete (st.3.).

14.Zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva može tražiti vlasnik od svake treće osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na bilo koji način, osim oduzimanjem stvari. Pritom treća osoba može biti osoba koja je poduzela radnju koja predstavlja čin uznemiravanja, ona po čijem nalogu je uznemiravanje izvršeno, kao i ona u čiju je korist određena radnja obavljena, a on je kasnije odobri.

15. Bespravno uznemiravanje predstavlja svaku radnju, čin ili propuštanje koje zadire u nečije pravo vlasništva, osim oduzimanja stvari, a pri tome uznemiravanje mora imati trajni karakter jer ako se radi o jednokratnom činu ometanja vlasništva, ne bi se radilo o negatoriji, osim ako se isto može ponoviti u budućnosti.

16. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka, nedvojbeno je utvrđeno:

-da je tužitelj u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] upisan kao suvlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, ZU 535, za 8/32 dijela,

-da navedena nekretnina čiji je tužitelj suvlasnik predstavlja prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu sa slovom A i crvenom bojom,

-da se u sklopu opisane nekretnine nalazi stan na prvom katu, čiji je tužitelj suvlasnik, i da u njemu stanuje OA, brat tuženika, kao zaštićeni najmoprimac,

-da je majci tuženika ŽA, udovi E, rješenjem Sekreterijata za graditeljstvo u Omišu od 12. svibnja 1993. priznato stanarsko pravo na predmetnom stanu u [adresa], u površini od 26 m2, koji se sastoji od kuhinje i dvije sobe,

-da su kao članovi obiteljskog domaćinstva navedeni ŽA, te njeni sinovi PA i OA, braća tuženika,

-da je PA preminuo, nakon čega u stanu nastavlja stanovati OA,

-da nova anagrafska oznaka predmetnog stana glasi [adresa],

-da je sudski vještak za geodeziju Ante Bošnjak u nalazu i mišljenju naveo da se predmetni stan nalazi na prvom katu stare kamene kuće, anagrafske oznake [adresa], da se stan dijelom nalazi na čestici zgrade [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) i sastoji se od 3 prostorije ukupne neto površine 68.40 m2,

-da se ostatak stana nalazi na drugoj nekretnini nepoznate z.k. oznake. (dio k. č. zem. [katastarska čestica]), koji dio ima ukupnu neto površinu od 6,90 m2,

-da je tuženik u rujnu 2016. promijenio bravu na ulaznim vratima spornog stana,

-da OA, bratu tuženika, tužitelj ne osporava njegov status zaštićenog najmoprimca, koji je proizašao iz stanarskog prava priznatog njegovoj obitelji,

-da OA ima nadimak " O", kako ga oslovljavaju i neki saslušani svjedoci,

-da je OA potpisao izjavu čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića dana 16. rujna 2016. pod brojem OV-5206/2016,

-da u izjavi od **.**.2016. OA izjavljuje da je promijenio bravu na ulaznim vratima spornog stana, da ne želi da njegov rođak UA izvodi bilo kakve građevinske radove bez njegove suglasnosti, jer će u protivnom to smatrati smetanjem posjeda,

-da je sud bezuspješno pokušao saslušati svjedoka OA na ročištu za glavnu raspravu održanoj 16. ožujka 2022., jer se radi o osobi koja je gluha, da ne zna jezik gluhonijemih jer nije gluhonijem od rođenja, pretrpio je moždani udar, a istome nije oduzeta poslovna sposobnost,

-da je sutkinja pozvala svjedoka OA da može sukladno pitanjima dostaviti u spis izjavu u kojoj će odgovoriti na ta pitanja,

-da je 30. ožujka 2022. tuženik u spis dostavio izjavu svjedoka OA, čiji potpis je na toj izjavi ovjerio javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita pod brojem Ov-1855/2022 dana 17. ožujka 2022.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je nakon smrti brata blizanca PA, tuženik pozvao tužitelja i njegovog brata DA, te rekao da će predmetni stan biti njegovo vlasništvo i da će uzdržavati svoga drugog brata P, kojim nadimkom zovu OA. Međutim, tuženik, njegov pokojni brat PA ni brat O nisu vlasnici tog stana, već imaju samo stanarsko pravo na 28 kvadrata stana, dok cijeli stan ima oko površinu oko 50 -60 kvadrata. Tuženik u tom stanu nije bio od Domovinskog rata, ponudio je tužitelju i njegovom bratu novac u zamjenu da posvjedoče da tuženik živi u tom stanu, na što oni nisu pristali. Tuženik je radi toga iz stana izbacio njihov građevinski materijal i alat, te promijenio bravu na ulaznim vratima stana. Obitelj tužitelja je suvlasnik stana na prvom katu u kojem su živjeli pok. PA i njegov brat O, vlasnici su dvora, dviju konoba, drugog kata i potkrovlja. PA i njegov brat O bili su nositelji stanarskog prava na 28 kvadrata stana na prvom katu. U drugom dijelu tog stana živjela je teta AA udova U, koja je preminula. Na tih 28 m2 predmetnog stana tuženikovi roditelji su imali stanarsko pravo, koje je nakon njihove smrti prešlo na PA i P, dok tuženik tu nije živio. Braća PA i O često su bili u alkoholiziranom stanju, tužitelj i njegov brat DA morali su 20 godina čistiti poslije njih, jer su od pijanstva znali čupati sudoper i umivaonik u WC-u. Tužitelj i njegov brat ulagali su u njihovu kuću, kao i u predmetni stan, PA i Z davali su hranu i bili s njima u dobrima odnosima, ali od kako je tuženik došao O više neće da razgovara s njima. Tako tužitelj više nema ključeve stana niti mu ih je tuženik dao, i još je izjavio da nema pravo ulaziti u stan. Što se tiče građevinskih radova, u stanu su radnici angažirani od strane tužiteljeve obitelji stavili fuge, mijenjali su cijevi odvoda i dovoda, stavili novi laminat, obojali zidove, stavili nove sanitarije (školjku i lavandin), te promijenili pločice u WC- u. OA i PA obavijestili su o tim radovima, kojima se oni nisu protivili, a za ulazak u stan postoje samo jedna ulazna vrata.

18. Tuženik u svom iskazu navodi da ne živi u predmetnom stanu već 39 godina, niti ima pravo na taj stan. Tužitelj nije nikada živio u tom stanu, niti je tuženik s njim imao svađu ili zabranu u vezi stana. Problem je nastao nakon smrti tuženikova brata PA, kada je tužiteljev brat DA ušao u stan i počeo je izvoditi radove negdje u kolovozu 2016. nasuprot ulaznih vrata stana, bez da je za to pitao tuženikova brata OA. Tuženik je prije dolazio u posjet obojici braće, a sada samo OA, te nije bilo nikakvih svađa s tužiteljem niti mu je tuženik išta branio. DA su rekli da prestane sa započetim radovima, ali on je nastavio i OA mu je zabranio ulazak u stan, a materijal maknuo iz stana. Inače vlasnik tog stana je gospodin S kojem tuženik ne zna ime, a tuženikova braća PA i OA živjeli su u tom stanu s roditeljima koji su imali stanarsko pravo na stanu, te su nakon njihove smrti PA i OA ostali u tom stanu. Bravu na ulaznim vratima predmetnog stana tuženik je promijenio početkom rujna 2016. Tuženik ističe da je njegov brat OA zabranio UA izvođenje tih radova, da mu tuženik nije ništa zabranio, niti mu on ima što zabraniti. Tuženik osporava da bi ga pozvala socijalna služba u vezi brata PA, kao i da bi nudio novac za taj stan, a svi radovi su izvođeni samovoljno bez da je pitan OA. Sporni radovi koje je obavila obitelj UA nije podiglo kvalitetu stanovanja njegovog brata već mu je samo napravilo štetu.

19. Svjedok UA, brat tužitelja, u svom iskazu navodi da cijeli život živi na istoj adresi i u susjedstvu sa tuženikovim bratom OA, s tim da je to jedna tužna i nesretna priča o obitelji koja se cijeli svoj život borila s alkoholom. Svjedokova obitelj je bila svakodnevni očevidac tog neurednog života, nerijetko su čistili nered koji bi prouzročili nakon svojih alkoholnih faza, kako roditelji, tako i braća OA i PA. Tuženik je davno otišao svojim životom i o svojoj obitelji uopće nije vodio računa, nije dolazio niti im je pomagao. Pojavio se na poziv socijalne službe prije 4-5 godina u vrijeme kada je preminuo drugi brat PA, a do tada je OA ovisio isključivo o pomoći svjedoka i njegove obitelji, koji su uvijek priskakali u pomoć. Sporne prilike svjedok je došao u stan kojeg OA koristi kao zaštićeni najmoprimac, kako bi sankcionirao prodor vlage. Najprije je čistio zid, gdje se pojavila vlaga, da bi to poslije sredio, ali se pojavio tuženik i rekao svjedoku da mu se ne sviđa to popravljanje po stanu i da iziđe vani, jer da su njegove zamisli o uređenju stana drugačije, i da će on svoj stan urediti na način koji je on osmislio. Tuženik je kazao da će taj stan biti njegovo vlasništvo i da svjedok tu neće moći ništa napraviti. Taj stan uopće nije njegov, već samo dio toga stana u površini od nekih 26 m2 koristi OA kao zaštićeni najmoprimac. OA se tada nije obraćao svjedoku, ništa mu nije zabranjivao, a nije niti mogao kad je znao da popravlja zid upravo njemu u korist. Osim toga, bilo bi mu i neugodno bilo što reći svjedoku, koji je uvijek bio tu za njega, pomagao mu u raznim "alkoholnim" nevoljama, pa i prenosio ga sa ulice do stana, ili bi počistio za njim nered nakon konzumacije alkohola. Samo mijenjanje brave nije vidio, ali mu se tuženik pohvalio da ju je on promijenio. Svjedok je naveo da OA i njegovi prethodnici nisu plaćali zaštićenu najamninu, da su živjeli od socijalne pomoći i povremenih davanja Grada Omiša, da ih tužiteljeva obitelj nije nikada tjerala iz stana niti prema njima stavljala zahtjeve, sve do ove situacije kada je tuženik samovoljno promijenio bravu na stanu. Prethodna brava je bila ispravna i nije je trebalo mijenjati, a OA o promjeni brave nije obavijestio obitelj tužitelja, koja je zbog neurednog života obitelji OA često bila prinuđena na razne građevinske zahvate i kupovanje opreme za stan. OA i njegova obitelj znali su u alkoholiziranom stanju razbijati namještaj u kuhinji i kupaonici, pa su im morali kupovati npr., vodokotlić, postavili su laminat, nalili su betonske podove na međukatne konstrukcije i kompletno izmijenili vodovodnu infrastrukturu. Obitelji UA i OA rodbinski su povezani, tuženikova i Nenadova majka je bila teta svjedoku. OA je u istom stanju zadnjih desetak godina, kada je zbog neurednog života i alkohola doživio moždani udar. Svjedok ga smatra dobrim i dragim, ali nesretnim čovjekom, s kojim je imao jako dobre odnose, dok se nije upleo tuženik, koji mu zabranjuje da se druži u susjedstvu, potpuno ga kontrolira, njime manipulira i gospodari. Neupitan navodi da su od dolaska tuženika u [adresa] i navodne brige za brata OA, izloženi, poglavito svjedok, čestim iskazivanjem neprijateljstva i zastrašivanju od strane tuženika, zbog čega bi bili spremni oni kao obitelj, ponuditi OA da se preseli u stan koji su dobili u neposrednoj blizini da tamo živi, samo kako bi izbjegli daljnje situacije na predmetnoj adresi, gdje živi obitelj UA, s tim da nije ništa prijavljivao policiji. Tuženika je prijavio kada je na predmetnom stanu išao mijenjati prozore, ali se udaljio prije dolaska policije koja je to ocijenila kao imovinskopravni spor. Ponavlja da je sa sanacijom vlage u stanu, i to u dijelu stana kojeg je koristio pok. PA započeo na poziv OA, da u stanu ima jedna kuhinja i WC, da u stanu danas stanuje OA, a tuženik da dođe povremeno u stan i prespava, bez odobrenja vlasnika. Tuženika je tražio da vrati bravu, jer postoje samo jedna ulazna vrata u stan, OA ne osporava njegovo pravo zaštićenog najmoprimca na 26 m2 stana, uz napomenu da nikada nije platio iznos zaštićene najamnine. Prije smrti svoje majke nije davao ponudu OA da prijeđe živjeti u drugi stan, za kojeg je kazao da ga je dobio, ali je ta mogućnost stečena i uvjetovana ponašanjem tuženika prema njemu osobno i cijeloj njegovoj obitelji, jer bi samo željeli živjeti miru.

20. Svjedok ZA u svom iskazu navodi da nema saznanja o promjeni brave, te tko i kada je istu promijenio. Međutim, radi posla u muzeju svakodnevno je u susjedstvu predmetne nekretnine, prolazi istim stepenicama i dvorom, tako da poznaje obitelj UA, te OA i njegovog pok. brata Ž. Tuženika se sjeća kao dijete, išli su u istu školu, a onda ga dugo vremena nije vidio, do perioda kada je preminuo PA, i od tada ga viđa povremeno u [adresa] (u godinu dana 2-3 puta). Obitelj UA bila je u jako dobrim odnosima sa braćom OA, tako da se sjeća kada je obitelj tužitelja i UA vršila građevinske radove izmjene međukatnih konstrukcija betonskim teracama i zidovima, kao i radi sanacije vlage, te da su tu bila braća OA i PA. Navedeni radovi izvedeni su prije Armanove smrti. Znajući za tešku socijalnu situaciju braće PA, svjedok je znao nakon završenih izložbi u muzeju pokupiti hranu i piće, i odnijeti braći da pojedu, jer je bolje dati njima, nego bacati. Za njihovo socijalno stanje znali su svi i u tom stanu vladao je nered i kaos, zbog neurednog života koji su vodili. Više puta vidio je pripadnike obitelji UA (i tužitelja FA i DA) kako iz stana iznose otpad koji bi braća PA unijeli u stan. D i njegov brat OA bili su u dobrim odnosima, često su ih znali počastiti u kafiću obitelji Carminatti, koji je smješten u dvoru stambenog objekta. Odnosi su se poremetili nakon Armanove smrti, tako da OA više ne dolazi u kafić ili jako rijetko, jer je u međuvremenu teško obolio. Nakon smrti PA, danas u stanu živi samo OA.

21. Svjedok SA u svom iskazu navodi da je prijatelj sa DA od vrtića, a s obitelji UA bio je u poslovnom odnosu od 2007. do 2020., kad je kod njih zakupio poslovni prostor i držao kafić. Jako dobro su mu poznati OA i pok. PA, dok tuženika nikada nije vidio do prije nekoliko godina u vrijeme kada je preminuo PA. A i pok. PA bili su u dobrim odnosima s tužiteljem do prije nekoliko godina, odnosno negdje do smrti pok. PA. Znao je za tešku socijalnu situaciju u kojoj se braća nalaze, pa im je davao kavu bez naplate ili mlijeko, ukoliko bi im trebalo. Prije nekoliko godina, svakako prije smrti PA, obitelj UA izvodila je građevinske zahvate, tako da je postojeće međukatne konstrukcije mijenjala betonskim pločama, te su promijenili vodovodnu instalaciju. Radovi su obuhvaćali i onaj dio radova koji se ticao i stana u kojem su kao zaštićeni najmoprimci živjela braća A i H. Te odnose svjedok ocjenjuje dobrim do Armanove smrti, iako to nije bilo baš lako, s obzirom da je obitelj PA živjela neurednim životom, što je svjedok svakodnevno vidio. Nije bilo ugodno biti njihov susjed, ali se njihovo ponašanje od strane obitelji UA toleriralo. Nakon Armanove smrti pojavio se tuženik i odnosi nisu više tako dobri na način da se promijenio odnos OA prema obitelji UA. Nije vidio da tuženik mijenja bravu na vratima, ali je bilo nemoguće ne primijetiti da tuženik radi nešto oko vrata nekoliko mjeseci nakon Armanove smrti, te je kasnije od DA saznao o čemu se točno radi. Iz razgovora tuženika i UA koji se vodio u kafiću, svjedok je shvatio da je tuženik polagao neka prava na taj stan, dok mu je DA s nekim papirima objašnjavao da je to njegov stan, odnosno stan obitelji I i da on tu ne može imati nikakva prava.

22. Svjedok OA saslušan je na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. lipnja 2025. na način da je sud pripremio pisana pitanja svjedoku, a svjedok odgovarao usmeno, ali uz velike poteškoće i dosta nerazgovijetno. U svom "iskazu" imenovani svjedok potvrđuje da je njegov nadimak " O", da stanuje u stanu koji je suvlasništvo tužitelja i to kao zaštićeni najmoprimac od svog rođenja, te da je njegov brat, ovdje tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima tog stana po nalogu svjedoka. Nadalje, navodi da tuženik ne živi u tom stanu, da tuženik nije tužitelju zabranio da dolazi u predmetni stan, te da je svjedoka uznemiravao u tom stanu UA izvođenjem građevinskih radova. Ključeve predmetnog stana imaju svjedok i tuženik, dok tužitelj nema nove ključeve od stana, uz objašnjenje da tuženik ključeve ima samo kad je svjedok u stanu, odnosno kad mu dođe u posjetu. Navodi da tužitelj nakon 2016. nije dolazio u posjetu svjedoku, potvrđuje da je izjava od 16. rujna 2016. pisana njegovom rukom, kao i izjava od 17. ožujka 2022., te da je točno sve ono što je u njima navedeno.

23. Analizirajući sve izvedene dokaze, nedvojbeno je utvrđeno da brat tuženika OA stanuje u stanu na prvom katu zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], kao zaštićeni najmoprimac, koje pravo mu nitko ne osporava. Prethodno su u tom stanu po osnovi stanarskog prava stanovali roditelji tuženika i njegov brat PA, da bi nakon njihove smrti u stanu ostao živjeti samo OA. Nadalje, tužitelj je suvlasnik nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 8/32 dijela, što obuhvaća i stan u kojem stanuje OA, s tim da je obitelj OA ostvarila stanarsko pravo na 26 m2 tog stana, a stan ima ukupnu neto površinu 68.40 m2.

24. Tuženik priznaje da je u rujnu 2016. promijenio bravu na ulaznim vratima spornog stana, a kao razlog navodi građevinske radove koje je u stanu počeo izvoditi brat tužitelja UA bez suglasnosti OA. Tuženik ističe da je tom prilikom postupao po nalogu svog brata OA, dok tužitelj tvrdi da je tuženik bravu promijenio samoincijativno, svojatajući pravo vlasništva tog stana. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka proizlazi da tužitelj nakon promjene brave na ulaznim vratima više nema ključeve kojima se otvaraju jedina ulazna vrata u stan, zbog čega isti više ne može pristupiti u stan. Tužitelju je na opisani način nedvojbeno oduzet suposjed stana, u koji je godinama imao pristup, a koji je njegova obitelj održavala i izvodila potrebne građevinske radove.

25. Iz iskaza svjedoka OA i izjava koje je priložio u spis proizlazi da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima stana po njegovu nalogu jer je UA počeo sa građevinskim radovima u stanu, unatoč protivljenju OA i bez njegove suglasnosti. Svjedoci ZA i SA, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i sukladne ostalim izvedenim dokazima, nemaju neposrednih saznanja o promjeni brave na vratima, a još manje o tome da li je tom prilikom tuženik postupao po nalogu brata OA ili samoinicijativno, niti imaju saznanja da li je brat tužitelja neposredno prije promjene brave počeo sa izvođenjem građevinskih radova u stanu.

26. S druge strane, svjedoci UA i OA braća su parničnih stranaka, pa u tom smislu treba i cijeniti njihove iskaze. Ono u čemu se iskazi tih svjedoka i paničnih stranaka slažu jest da je UA započeo s manjim građevinskim radovima u stanu radi sanacije vlage, dok se njihovi iskazi razlikuju u tome da li je radove zabranio tuženik ili njegov brat OA, kao i da li su radovi poduzeti na zahtjev ili uz suglasnost OA.

27. Svjedok OA u svom iskazu i izjavama koje je dostavio u spis izričito navodi da je tuženik bravu na vratima stana promijenio na njegov zahtjev, te da je povod tom postupku bilo izvođenje građevinskih radova u stanu od strane UA, brata tužitelja, koji je s istima počeo bez njegove suglasnosti.

28. U konkretnom slučaju tužitelj traži zaštitu svog prava suvlasništva od daljnjeg uznemiravanja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na cijeloj samostalnoj uporabnoj cjelini opisanoj u glavnoj zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] kao prizemlje sa dva lokala, pomješće i I pod, sve označeno u nacrtu slovom A i crvenom bojom, položenoj u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 535 K. O. [katastarska općina], i to na način da se tuženiku zabranjuje dolazak na predmetnu nekretninu, te svako verbalno i neverbalno svojatanje iste nekretnine.

29. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju promjenom brave na ulaznim vratima stana od strane tuženika oduzet suposjed tog stana, čije je ključeve oduvijek imao on i njegova obitelj. Dakle, činom promjene brave tužitelju je oduzet suposjed stana, pa nije ispunjena jedna od osnovnih pretpostavki za zaštitu prava vlasništva od uznemiravanja. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi ga tuženik nekim drugim radnjama uznemiravao u izvršavanju njegovih suvlasničkih ovlaštenja u pogledu navedenog stana, odnosno da bi tuženik svojatao pravo vlasništva za sebe.

30.Tužitelj tužbenim zahtjevom traži zabranu "daljnjeg" uznemiravanja tužiteljeva prava vlasništva, bez da je pri tome navedeno u čemu bi se sastojalo dotadašnje uznemiravanje, pa je tako postavljen zahtjev neodređen u dijelu koji se odnosi na već počinjeno uznemiravanje. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži da se zabrani tuženiku verbalno i neverbalno svojatanje nekretnine tužitelja, treba navesti da nema dokaza da bi tuženik verbalno svojatao nekretninu tužitelja, što osporava i sam tuženik, niti je tužitelj dokazao od kojih bi se radnji sastojalo tuženikovo neverbalno svojatanje nekretnine.

31. Da bi zaštitio svoje pravo suvlasništva, tužitelj je protiv tuženika i/ili njegovog brata OA mogao podnijeti pravu vlasničku tužbu, kojom bi tražio povrat suposjeda spornog stana, koji mu je očito oduzet, ali ne i zaštitu od uznemiravanja. Činom promjene brave na vratima stana tužitelju je oduzet suposjed stana, dok tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik polagao nekakva svoja prava na sporni stan i da bi time uznemirio tužiteljevo pravo vlasništva.

32. Budući da nije utvrđeno da bi tuženik uznemirio tužitelja u izvršavanju njegovog prava suvlasništva sporne nekretnine, niti da svojata to njegovo pravo, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR (naznačenoj u tužbi, a kojoj tuženik nije prigovarao kao previše ili prenisko određenoj) za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 30.ožujka 2022. -100 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 16.siječnja 2018., 27.veljače 2018., 27.ožujka 2018., 24.kolovoza 2018., 16.travnja 2021., 31.siječnja 2022., 16.ožujka 2022., 14.travnja 2022., 24.travnja 2025., 16.lipnja 2025. i 3.rujna 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x11), za sastav žalbe protiv presude od 24.svibnja 2022. -125 bodova, i za pristup ročištu za objavu odluke -50 bodova, odnosno ukupno 1 475 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.950,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 3.687,50 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 EUR, tako da je tuženiku priznat ukupan trošak u iznosu od 3.740,59 EUR.

33.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 53,09 EUR jer pregledom spisa nije utvrđeno da je tuženik platio navedenu pristojbu, niti je tuženiku priznat više zatraženi iznos pristojbe za žalbu preko plaćenog i priznatog iznosa od 53,09 EUR. Slijedom navedenoga, tuženiku je priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 3.740,59 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 26.rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.