Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-638/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Unikom d.o.o., Osijek, Ružina 11a, OIB: 07507345484, koga zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1359/2025-2 od 11. travnja 2025., 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1359/2025 od 11. travnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se ovršeniku ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi ovrhovoditelju Unikom d.o.o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484, trošak postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 46,88 eura(četrdesetšest eura i osamdesetosam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka pod toč. II. izreke, zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u odbijajućem dijelu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u vezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje prema odredbi čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ), a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Suprotno navodima žalitelja, rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke i obrazloženju je jasno i razumljivo, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu nije u suprotnosti ni sa čl. 14. st. 4. – 6. OZ-a, već je pravilno i zakonito, a za svoj zaključak prvostupanjski sud je dao valjane razloge u toč. 6. i 7. obrazloženja.

7. Prvostupanjski sud je, odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izvansudske ovrhe, na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) djelomično prihvatio zahtjev i naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak od 46,88 eura, prihvaćajući u cijelosti osnovanim trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 31,25 eura (Tbr. 11. toč. 6. Tarife) i trošak sastava zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 15,63 eura (Tbr. 11. toč. 10. Tarife) pod toč. I. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu u odnosu na zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti zahtjev odbio kao neosnovan pod toč. II. izreke.

8. I po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio javni bilježnik (62,50 eura), zaključivši da je poduzimanje odvjetničke radnje pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Pravilno je priznata i zatezna kamata na dosuđeni iznos troška postupka koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, a ne od podnošenja prijedloga, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ, prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

9. Naime, odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik, bez posebnog zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

11. Dakle, iz naprijed navedenog slijedi da ovrhovoditelj nije morao poduzimati nikakve radnje radi pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, radi čega se u konkretnom slučaju ne radi o trošku koji je bio nužan za provođenje ovrhe, a koji bi onda u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik bio dužan naknaditi ovrhovoditelju.

12. U odnosu na sudsku praksu na koju se poziva ovrhovoditelj, odnosno odluke županijskih i općinskih sudova u kojima su izneseni suprotni stavovi, za napomenuti je da sud nije vezan za stavove u tim odlukama, dok iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-418/2024-2 od 3. prosinca 2024., proizlazi da se trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate treba priznati ovrhovoditelju koji je istu dostavio uz presudu (ovršnu ispravu), što upućuje na to da ju je on za potrebe tog postupka i pribavio (radi se o ovrsi na temelju ovršne isprave, a ne na temelju vjerodostojne isprave kao u konkretnom slučaju).

12.1. Suprotno navodima ovrhovoditelja, po ocjeni ovog suda pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 5. lipnja 2023. i prema kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a izdaje javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bez zahtjeva ovrhovoditelja, odnosno bez zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja. Stoga bi bilo potpuno neosnovano i suprotno čl. 155. st. 1. ZPP-a, priznati ovrhovoditelju pravo na taj trošak.

13. Iz navedenog slijedi da bi ovrhovoditelj ostvarivao pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo ako su ti troškovi bili potrebni za ovrhu i ako su zaista i nastali. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku izravne naplate u kojem je osnova za plaćanje rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, a ne ovršna sudska odluka, javni bilježnik je dužan po službenoj dužnosti, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga, iako je ovrhovoditelj i podnio zahtjev za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o nužnim troškovima i takav zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a stranke su dužne provesti postupak uz što manje troškova, a čl. 6. OZ-a je propisano da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

15. Ostali žalbeni navodi, kao pravno neodlučni, nisu posebno obrazlagani.

16. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke (46,88 eura) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP- a u vezi sa čl. 14. st. 4. OZ-a. Ovrhovoditelju ovaj trošak nije priznat, jer nije uspio sa žalbom.

18. Na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 26. rujna 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić