Poslovni broj: Us I-1112/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ZANZIBAR d.o.o. Baška Voda, Put Kapelice 12, OIB: 56234977132, zastupano po opunomoćeniku Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj, Stjepana Radića 7A, protiv tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, zastupane po opunomoćenici MI, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi poreza na korištenje javne površine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravni odjel za financije, KLASA: UP/II-410-07/24-0001/0011, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 08.travnja 2025. godine i rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, 138, URBROJ: 2181-6-04-01-24- 9 od 10. lipnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-07/24- 0001/0011, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 08.travnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je rješenjima KLASA:UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ:2147/05- 03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine i KLASA:UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18-1 od 09. kolovoza 2018. godine Grad Makarska tužitelja obvezao na plaćanje naknade za korištenje javne površine na području Grada Makarska, u navedenim rješenjima označene kao [adresa], iako predmetni prostor predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] ( po novoj izmjeri k. čest 2929/5 k. o. [katastarska općina]-Makar, koja nije u vlasništvu Grada Makarska, već predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske, na kojoj Grad Makarska nema nikakva stvarna prava niti ovlaštenja, niti ih može steći temeljem paušalnog zapisnika komunalnih redara u čiju djelatnost ne spada identifikacija nekretnina, a na koji se zapisnik Grad Makarska u svojim rješenjima poziva; da je predmetna čest u zemljišnim knjigama i katastru upisana kao dvorište stambeno-poslovne građevine, pa da ne može biti javna površina; da je sve navedeno tužitelj dokazao odgovarajućom dokumentacijom dostavljenom uz Prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim od 31. prosinca 2021. godine. Navodi se da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-1139/22 od 22. srpnja 2022. godine utvrđeno da Grad Makarska nije ovlašten naplaćivati od tužitelja porez za korištenje predmetne čestice, kao javne površine; da su se upravna tijela pozivala na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj KLASA:UP/I-410- 23/17-01/22, URBROJ:2147/05-03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine od 25. siječnja 2021. godine u kojoj se navodi da predmetna nekretnina ima status javne površine, a da isto proizlazi iz zapisnika o obavljenom očevidu komunalnih redara. Međutim, da upravna tijela zanemaruju činjenicu da tužitelj uopće nije bio stranka u navedenom upravnom sporu, što znači da se navedena presuda na njega nije ni mogla odnositi. Također da je navedeni stav upravnih tijela izmijenjen kasnijom odlukom-presudom Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-1139/22.Naveo je da nakon donošenja presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-1139/22 Grad Makarska je prestao donositi rješenja o porezu za korištenje javne površine za predmetnu nekretninu, čime je zapravo priznao da nikada i nije bio ovlašten tj. da tužitelja obvezuje za plaćanje poreza na istu nekretninu. Slijedom navedenog da tužitelj ustraje u prijedlogu za oglašavanje predmetnih rješenja ništavim temeljem odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a; da za donošenje navedenih rješenja nije bilo kakve zakonske osnove, a da rješenja sadrže brojne nepravilnosti koje po izričitoj zakonskoj odredbi ( koja osim u ZUP-u može biti propisana i u drugom zakonu) predstavljaju razlog za ništavost tih rješenja, jer je riječ o nedopuštenoj činidbi iz članka 271. Zakona o obveznim odnosima; da tužitelj smatra da postoje zakonske pretpostavke da se predmetna upravna rješenja oglase ništavim i temeljem članka 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a jer je očito kako se izvršenjem tih rješenja čini kazneno djelo i to kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, označeno i kažnjivo temeljem članka 291. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona jer je u konkretnom slučaju dovoljno da se radi o takvoj izreci rješenja čijim samim izvršenjem se čini kazneno djelo. U konkretnom slučaju svi iznosi poreza navedeni u navedenim rješenjima iz 2017. i 2018. godine su naplaćeni od tužitelja, čime je tužitelju prouzročena šteta, slijedom čega su ostvarena obilježja kaznenog dijela iz članka 291. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Predložio je da sud sukladno članku 20. stavak 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima kao zainteresiranu osobu pozove (uključi u spor) Republiku Hrvatsku zastupanu po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, obzirom da odluka u ovoj pravnoj stvari može imati učinak na njezina prava i pravne interese.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je ostao kod obrazloženja osporenog rješenja, te je osporio tužbene navode. Naveo je da u predmetnom slučaju Prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim je odbijen jer ne ispunjava niti jedan razlog za oglašavanje rješenja ništavim prema članku 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21, dalje ZUP-a). Tuženik se poziva na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-67/19 od 25. siječnja 2021. godine temeljem koje je Grad Makarska imao pravo naplaćivati korištenje predmetne nekretnine u 2017. i 2018. godini. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, 138, URBROJ: 2181- 6-04-01-24-9 od 10. lipnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je Prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o porezu na korištenje javne površine Upravnog odjela za komunalne djelatnosti: 1. KLASA:UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ:2147/05-03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine i 2. KLASA:UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18- 1 od 09. kolovoza 2018. godine iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja.

4. Na ročištu od 16. rujna 2025. godine opunomoćenik tužitelja iskazao je da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te da suprotno navodima tuženika osporeno rješenje nije doneseno sukladno zakonu, jer grad Makarska nije bio ovlašten naplaćivati porez za korištenje predmetne površine za 2017. i 2018. godinu; da pozivanje tuženika na presudu Upravnog suda u Splitu. broj: UsIpor-67/10 u postupku u kojem tužitelj nije bio stranka je neosnovano, osobito s obzirom na činjenicu da je Upravni sud u Splitu presudom broj: UsI-1139/22 u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj protiv istog tuženika, a u kojem se je raspravljalo o identičnom pravnom i činjeničnom stanju nedvosmisleno utvrdio da Grad Makarska nema nikakvih stvarnih prava ni ovlaštenja na predmetnoj nekretnini; da tužitelj stoga ustraje u prijedlogu za oglašavanje predmetnih rješenja iz 2017. i 2018. godine ništavim temeljem odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, obzirom da u tužbi navedene nepravilnosti sadržane u predmetnim rješenjima predstavljaju razlog za ništavost tih rješenja; da također ustraje u prijedlogu za utvrđenje ništavosti istih rješenja temeljem članka 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a iz razloga navedenih u tužbi. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova (po1.000,00 eura).

Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

5. Sud nije razmatrao prijedlog da se u upravni spor kao zainteresirana osoba uključi Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, jer je ocijenjeno da to nije potrebno. Predmet ovog upravnog spora je ocjena je li prijedlog tužitelja za oglašavanje označenih rješenja ništavim osnovan s obzirom na sadržaj istog prijedloga i zakonsku odredbu na kojoj se prijedlog za utvrđivanje ništavosti tih rješenja temelji, te činjenicu da se u konkretnoj stvari, istim rješenjima ne nameće nikakva obveza ili teret za Republiku Hrvatsku, koja je zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, sve kako je utvrđeno ranijom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1139/22 od 22. srpnja 2022. godine. Predmet ovog upravnog spora nije spor o vlasništvu Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini, već da li su u konkretnom slučaju ispunjeni formalni uvjeti za utvrđenje ništavosti ranijih poreznih rješenja iz 2017. i 2018. godine, temeljem odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. i točka 4. ZUS-a.

6. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. travnja 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

7. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 10. lipnja 2024. godine zakonito odbijen tužiteljev prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o porezu za korištenje javne površine KLASA:UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ:2147/05-03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine i KLASA:UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18-1 od 09. kolovoza 2018. godine, za nekretninu na području Grada Makarske na adresi [adresa]. (čest. zem. [katastarska čestica], po novoj izmjeri 2929/5) k. o. [katastarska općina]- Makar).

9. Sporno je među strankama da li su s obzirom na sadržaj Prijedloga za oglašavanje rješenja ništavim su ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništavosti predmetnih rješenja temeljem članka 128. stavak 1. točka 4. i 6. ZUP-a, na koje razloge se tužitelj poziva u tužbi.

10. Prema članku 128. stavak točka 6 ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog ništavosti rješenja.

Prema članku 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo.

11. Tužitelj u ovom upravnom sporu traži utvrđivanje ništavosti rješenja o porezu za korištenje javne površine KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ: 2147/05-03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine i KLASA:UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18-1 od 09. kolovoza 2018. godine, kojim rješenjima je tužitelju utvrđen porez za korištenje javne površine za 2017. i 2018. godinu, za nekretninu na području Grada Makarske na adresi [adresa]. (čest. zem. [katastarska čestica], po novoj izmjeri 2929/5) k. o. [katastarska općina]-Makar).

12. Prema stanju spisa proizlazi da je porez za korištenje javne površine utvrđen navedenim poreznim rješenjima tužitelj već ranije platio, dakle, radi se o rješenjima koja su već izvršena.

13. Naplata poreza za korištenje javne površine prema označenim rješenjima kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja istog poreza za 2017. i 2018. godinu, prema stanju upravne stvari u vrijeme donošenja istih rješenja bila je opravdana, jer naplata poreza sama po sebi je opravdana i u skladu sa javnim interesom prema kojem su javnopravna tijela dužna za korištenje javne površine naplaćivati porez, odnosno donijeti rješenje kojim utvrđuju taj porez te po istom rješenju porez i naplatiti.

14. U konkretnom slučaju naplata poreza za korištenje javne površine za 2017. i 2018. godinu je bila i zakonita budući da je od tužitelja porez za korištenje javne površine naplaćen temeljem rješenja koja su postala pravomoćna i izvršna, tj. navedena rješenja su stekla pravomoćnost i izvršnost.

15. Slijedom navedenog traženje tužitelja da se označena rješenja od 07. srpnja 2017. godine i 09. kolovoza 2018. godine oglase ništavim sukladno članku 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, iz razloga navedenih u Prijedlogu i tužbi, je neosnovano. Naime, prema članku 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a rješenje će se oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. U konkretnom slučaju rješenja o porezu za korištenje javne površine KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ: 2147/05-03/2-17-1 od 07. srpnja 2017. godine i KLASA:UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18-1 od 09. kolovoza 2018. godine, kojim rješenjima je tužitelju utvrđen porez za korištenje javne površine za 2017. i 2018. godinu ne sadrže nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

16. Navedenim rješenjima je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza za korištenje javne površine (predmetne nekretnine), prema stanju stvari u vrijeme donošenja tih rješenja, a navedena rješenja su stekla pravomoćnost i izvršnost). Dakle, navedena rješenja nikako nisu sadržavala nepravilnost. Isto tako navedena rješenja nisu sadržavala nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost, jer nema takve nepravilnosti niti zakonske odredbe po kojoj bi ista rješenja zbog nepravilnosti bila ništava.

17. Sama činjenica da je naknadno tužitelj imao saznanja da predmetna nekretnina se ne bi mogla cijeniti kao javna površina a time da ne bi bio u obvezi plaćanja navedenog poreza i da je došao u posjed presude koja navedeno potvrđuje, po ocijeni suda ne daje osnovu da se u konkretnom slučaju navedena rješenja oglašavaju ništavim temeljem članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a. U navedenoj situaciji tužitelj je eventualno na drugi način mogao tražiti zaštitu.

18. Tužiteljev zahtjev da se predmetna rješenja od 07. srpnja 2017. i 09. kolovoza 2018. godine oglase ništavim temeljem članka 128. stavak 1. točka 4. je također neosnovan, budući da se ne radi o situaciji u kojoj bi tek trebalo izvršiti navedena rješenja, obzirom da su navedena rješenja već izvršena i da je porez za korištenje javne površine već naplaćen od tužitelja, te s obzirom da naplata poreza kod utvrđivanja i naplate nije predstavljala kazneno djelo.

19. Utvrđivanje poreza za korištenje javne površine donošenjem rješenja kojim se obveza utvrđuje je obveza javnopravnih tijela a dužnost je svih korisnika da obvezu poreza utvrđenu rješenjem i plate, posebno a obzirom da se radi o pravomoćnim i izvršnim rješenjima kojim je porezna obveza utvrđena.

20. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 26. rujna 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Armando Morović, Makarska, Stjepana Radića 7A,

- tuženoj, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,

- u spis.