- 1 -              III Kr 76/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 76/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. T. P., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2022. broj K-41/2020-30 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 21. veljače 2023. broj Kž-13/2023-8, u sjednici održanoj 14. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. T. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. rujna 2022. broj K-41/2020-30 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 21. veljače 2023. broj Kž-13/2023-8 T. P. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11.

 

2. Osuđenik je putem branitelja D. P., odvjetnika u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „… zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku-teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te zbog povrede prava osuđenika na obranu na raspravi, na temelju članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku.“ Predlaže da se „… pobijana presuda ukine i da se postupak vrati na ponovno suđenje“ te da se „u ponovljenom postupku izvedu dokazi ispitivanjem svjedoka za kojima se naknadno pokazala potreba, kako bi se u potpunosti utvrdilo točno činjenično stanje …“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U zahtjevu osuđenik „… ističe kako nije postupao s ciljem da omogući Z. K. stjecanje nepripadne materijalne koristi …“ te da „ U ovoj pravnoj stvari nema protupravne imovinske koristi …“ budući da je „… samoinicijativno poduzeo sve radnje kako bi se viličar pronašao i vratio oštećeniku …“. Navodi kako je suradnjom s policijom pomogao da se pronađe predmetni viličar pa je „… osuđenik svojim radnjama otklonio, odnosno umanjio posljedice kaznenog djela … što nedvojbeno predstavlja radnje poduzete u skladu s člankom 35. Kaznenog zakona-dobrovoljni odustanak, a što po svim aspektima predstavlja olakotnu okolnost.“ koju su niži sudovi zanemarili. Nastavlja analizom obrane i iskaza svjedoka koji su ispitani tijekom postupka polemizirajući sa ocjenom dokaza nižih sudova (toč. 17. do 42. zahtjeva) uz prigovor da je „… prvostupanjski sud … na završnoj raspravi odbio sve dokazne prijedloge obrane navodeći da su predloženi dokazi usmjereni na odugovlačenje postupka.“ čime je osuđeniku uskraćeno pravo na obranu. Pojašnjava da se radi o dokazima važnim „… u rasvjetljavanju načina poslovanja tvrtke u vlasništvu Z. K. …“ te da se „… na osnovu dosadašnjih saznanja, nameće…i potreba ispitivanja dodatnih svjedoka koji imaju direktna saznanja o činjenici da je Z. K. sporni viličar prodao bez znanja osuđenika kako bi podmirio svoja dugovanja.“ te s tim u vezi „… predlaže ispitati …“ nove, naznačene svjedoke. Prigovara da je „… sama kazna izrečena pobijanom presudom … previsoka …“ jer „… nije uzeta u obzir baš nikakva olakotna okolnost …“, a „… sama presuda u odnosu na osuđenika donesena [je] isključivo na temelju ranije osuđivanosti osuđenika.“

 

5.1. Završno „… ističe kako je upitna i pravna kvalifikacija kaznenog djela, s obzirom da je kaznena prijava podnesena za kazneno djelo utaje iz članka 232. Kaznenog zakona, konkretno blaži oblik navedenog kaznenog djela.“

 

 

6. Prema sadržaju zahtjeva prije svega proizlazi da osuđenik polemizira sa ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud te shodno tome zaključkom nižih sudova o krivnji za predmetno kazneno djelo. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili odluke o kazni. Dakle, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) i proveli sve dokaze o kojima ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela (poglavito osporavane prijevarne namjere), niti jesu li pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti važne za odmjeravanje kazne.

 

7. Nadalje, glede smjeranja osuđenika na povredu prava obrane i nepravičnost postupka valja reći da je prvostupanjski sud dao iznimno podrobno, temeljito i nadasve razumno obrazloženje za sva svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza. Pri utvrđenju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, prijevarne namjere, što se i ovim zahtjevom opetovano osporava, sud prvog stupnja je s posebnom pažnjom analizirao obranu povezano sa sadržajem e mail korespondencije osuđenika sa oštećenikom, te značajem iskaza svjedoka I. B. i A. K. (toč. 19 i 20 prvostupanjske presude) i shodno tome obrazložio zaključak o dokazanoj krivnji.

 

7.1. S obzirom na tako izložena utvrđenja svih relevantnih činjenica za osudu prvostupanjski sud, shodno zakonskom ovlaštenju (čl. 418., čl. 421. ZKP/08.)  razumno obrazlaže i odbijanje dokaznih prijedloga obrane (pribavljanje dokumentacije o poslovnoj suradnji trgovačkog društva Z. K. sa drugim subjektima, pribavljanje podataka o osobama koje su Z. K. pronašle kupca za predmetni viličar) kao odugovlačeće. Odmah valja istaknuti da su tijekom rasprave po prijedlogu obrane neposredno ispitani svjedoci optužbe A. M., M. V. i M. V., a potom i izvorno po obrani predloženi svjedoci T. C., A. K. te I. B..

 

7.2. Nadalje, glede sumnje u alkoholiziranost svjedoka I. B., iz zapisnika o raspravi od 27. rujna 2022. razvidno je da se sud prije radnje ispitivanja uvjerio u sposobnost svjedoka da iskazuje („utvrđuje se da svjedok djeluje pomalo usporeno ali daje odgovore na sva pitanja suda“) nakon čega je branitelj predložio „… svjedoka ispitati drugi puta …“, dok je svjedok odgovorio „… da on može danas iskazivati.“ Nakon što je propisno upozoren iskaz svjedoka je unesen u zapisnik, pitanja na svjedoka nije bilo, već je obrana prigovorila istinitosti iskaza. Prema tome, osim što je spomenuti svjedok ispitan na raspravi upravo po prijedlogu obrane, obrani je omogućeno da postavljanjem pitanja djelotvorno ispita svjedoka. Stoga je promašen prigovor iz zahtjeva o povredi prava obrane jer da je sud ignorirao „… stav obrane da se imenovanog svjedoka isključi s rasprave dok se ne utvrdi njegova raspravna sposobnost …“ odnosno da obrana „… nije bila u mogućnosti ispitati svjedoka kako bi se došlo do njegovih konkretnih saznanja.“

 

8. Drugostupanjski sud je razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika te je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti. U odnosu na zamjerke činjenične naravi drugostupanjski sud prihvaća pravilnom ocjenu dokaza iz prvostupanjske presude i to razmatranjem iskaza svjedoka I. B. (toč. 9. i 10.) u povezanosti sa ostalim dokazima (toč. 11. do 13. presude).

 

8.1. Žalbeni sud je potom razmotrio i prigovore  na odluku o kazni (toč. 15. i 16. presude). Ocijenio je da značaj otegotnih okolnosti (višestruka osuđivanost za razna kaznena djela) „…unatoč činjenicama na koje okrivljenik ukazuje u žalbi kao nove olakotne okolnosti…suradnja s policijom i pomoć u pronalaženju viličara.“ ne opravdava blaže kažnjavanje.

 

9. Imajući na umu navedeno, sagledavajući obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te postupak u cjelini, nema dvojbe da su sudovi dali podrobna obrazloženja za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza te odgovore na sve relevantne navode u odnosu na žalbene razloge. Nadalje, obrana je tijekom postupka imala učinkovitu mogućnost koristiti se procesnim pravima, osporiti kvalitetu i pouzdanost dokaza, pa pravičnost postupka nije narušena.

 

10. Konačno, opis predmetnog kaznenog djela iz izreke presude, koji odgovara i utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno je pravno označen kao kazneno djelo   prijevare u kvalificiranom obliku iz čl. 236. st. 2. KZ/11. za koje je osuđenik i bio terećen optužnicom ovlaštenog tužitelja. To znači da je bez osnova i eventualno smjeranje osuđenika (toč. 5.1.) na povredu kaznenog zakona na njegovu štetu (čl. 469. toč. 4. ZKP/08.) ili povredu procesnog zakona prekoračenjem optužbe (čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08. - povredu je moguće isticati samo ako je bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude).

 

11. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 14. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.