REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-34/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja ANS, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 619,03 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 17. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, AN, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., 26. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 619,03 EUR (slovima: šesto devetnaest eura i tri centi) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 27. listopada 2024. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 414,81 EUR (slovima: četiristo četrnaest eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 26. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 75,77 EUR (slovima: sedamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 26. rujna 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 25. rujna 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa AUDI A4, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VN iz [adresa]., odvojak 16B. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15., 112/18., 63/2020., 133/20. i 151/22.) i Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi kako su djelatnici tuženika 2. listopada 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN-a. Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 157/01/02 u ukupnom iznosu od 3.597,14 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 2.978,11 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 619,03 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Ističe kako tuženik sasvim neosnovano određuje cijenu sata rada i količinu utrošenog potrošnog materijala putem Audatex softverskog programa koji služi za izradu kalkulacije troška po šteti, programiran na obračun 80 % štete, a ne 100% te da je ta razlika vidljiva iz računa popravka tužitelja i izvida štete tuženika pa prema tome tuženik nije u potpunosti nadoknadio štetu. Navodi kako se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja temelji na dužnosti štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, sukladno čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Tužitelj smatra postupanje tuženika pogrešnim jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi umanjivao nečiju cijenu rada. Tužitelj također navodi kako je vlasnik popravljenog vozila sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja 29. listopada 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 619,03 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost navodeći kako isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Ističe kako je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5. i čl. 10. ZOO-a. Naime navodi kako se vozilo izvornog oštećenika kod više drugih servisa moglo popravit na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluga, na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete, a sve u skladu s čl. 10. st. 1. i 3. te čl. 1085. i 1092. ZOO-a. Tuženik je isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbio zahtjeve za naknadu štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik također u cijelosti osporava navode o „namještenosti Audatex softverskog programa“ na obračun 80% štete, a ne 100%, kao maliciozne, paušalne i ničim dokazane. Također osporava službeni cjenik radionice ističući kako isti ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata rada jer ga je tužitelj izdao sam sebi pa se ne može ispitati na koji način je cijena sata rada određena. Navodi kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta na taj način preuveličana. Iz izloženih razloga tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Podneskom od 27. veljače 2025. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik VN ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 24. listopada 2024. jasno proizlazi da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje uspostavljeno. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj također osporava navode tuženika kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete jer je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 4,60 sata, na ime lakirerskih radova u trajanju od 8,30 sati, a što u cijelosti odgovara procijeni iz izvida štete te računu popravka. Osporava navode tuženika da je tužitelj službeni cjenik radionice izdao sam sebi jer je iz dokumentacije priložene uz tužbu vidljivo da je prema službenoj cijeni sata rada koja je naznačena i na službenom cijeiku, izdan račun pa su isti navodi irelevantni i neosnovani te usmjereni na odugovlačenje postupka. Nadalje, tužitelj osporava i navode o nedokazanosti namještenosti Audatex softverskog programa jer namještenost na obračun 80% proizlazi iz tužiteljevog obračuna potrošnog materijala lakirera u iznosu od 353,88 EUR, dok tuženikova procjena iz izvida štete iznosi 283,10 EUR, što predstavlja točno razliku od 20%. Dostavlja dokumentaciju i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu od 42,1 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV.

4. Na ročištu od 17. rujna 2025. tuženik je naveo kako u odnosu na podnesak tužitelja od 27. veljače 2025. ostaje kod prethodno iznesenih navoda u odgovoru na tužbu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvid štete tuženika broj 240510514908/2 (list 50 spisa), račun popravka broj 157/01/02 (list 49 spisa), Audatex kalkulaciju tužitelja od 21. listopada 2024. (list 51-57 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 24. listopada 2024. (list 58 spisa), uplatu nespornog dijela tuženika prema tužitelju od 30. listopada 2024. (list 59 i 60 spisa), email korespondenciju (list 61 spisa), službeni cjenik radionice tužitelja (list 62 spisa), smjernice AZTN-a od 20. veljače 2020. (list 22-25 spisa), smjernice HANFE od 3. srpnja 2015. (list 26 i 27 spisa), Ugovor o ustupanju od 29. listopada 2024. (list 63 i 64 spisa), notifikaciju od 29. listopada 2024. te potvrdu o njenom privitku (list 65 i 66 spisa), račune obrazac-R1 (list 79-81 i 85-87 spisa), detaljne prikaze transakcije od te nalog za isplatu (list 88-103 spisa).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja oštećenika VN i zakonskog zastupnika tužitelja te provođenja prometno-tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika radi saslušanja procjenitelja Tomislava Tokića, provođenje financijskog vještačenja radi uvida u utužene račune, da se od tužitelja zatraže računi popravka vozila za 2024. sa dokazom da su isti plaćeni, odnosno uvid u poslovne knjige, financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera i limara u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje prema cijenama sata rada iz dostavljenih računa.

7. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer se njihovo provođenje nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 619,03 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.

10. Među strankama nije sporna činjenica da je oštećenik VN s tuženikom imao ugovorenu policu osiguranja. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika VN. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 2.978,11 EUR po osnovi predmetne štete.

11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu pa samim time i pasivna legitimacija tuženika. Sporan je i iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem, odnosno osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 63 i 64 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i VN navedeni Ugovor sklopili 29. listopada 2024. te da je istim VN kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 619,03 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 157/01/02 u ukupnom iznosu od 3.597,14 EUR, i temeljem izvida štete tuženika broj 240510514908/2. Time je oštećenik VN ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj račun br. 157/01/02 od 21. listopada 2024. (list 49 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je VN ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 65 i 66 spisa).

13. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

15. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao neosnovan.

16. Iz izvida štete od 2. listopada 2024. (list 50 spisa) sud je utvrdio da je oštećenik VN, da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke AUDI A4, proizveden 2010., a oštećenja na vozilu odnose se na pokrov branika Pr, držač vanj L bran Pr, blatobran L, rešetka zraka Pr L, far L Kpl, set prič blat Pr L, s naznakom da se radi o djelomičnoj šteti te da je potreban popravak od strane limara i lakirera. U računu tužitelja – otpremnici 157/01/02 također je naveden VN, kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 3.597,14 EUR.

17. Tužitelj je oštećeniku po računu broj 157/01/02 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku (list 62 spisa) koji je u primjeni od 2. siječnja 2024. iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova 55,00 EUR po satu, autolakirerskih radova po satu 55,00 EUR, a kako je to i specificirano u izdanom računu.

18. Iz Audatex kalkulacije tužitelja od 21. listopada 2024. (list 51-57 spisa) sud je utvrdio kako je navedeni softverski program programiran na obračun 80 % štete, a ne 100% te da je ta razlika vidljiva iz računa popravka tužitelja i izvida štete tuženika, odnosno da tužiteljev obračun potrošnog materijala lakirera u iznosi 353,88 EUR, dok tuženikova procjena iz izvida štete iznosi 283,10 EUR, što predstavlja točno razliku od 20%.

19. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ne proturječje utvrđenom činjeničnom stanju. Osporavanje njihove vjerodostojnosti od strane tuženika sud je cijenio kao neosnovanim i paušalnim budući da tuženik nije naveo dostatne razloge zbog kojih ih osporava.

20. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao VN račun broj: 157/01/02 za iznos od 3.597,14 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 240510514908/2, a u vezi štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke AUDI A4. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 2.978,11 EUR, dok mu nije priznao iznos od 619,03 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja.

21. Navode tuženika kojim osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja priloži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu i tužitelju dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno 2.978,11 EUR temeljem odštetnog zahtjeva od 26. rujna 2024. koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 30. listopada 2024, čime priznaje pasivnu legitimaciju.

22. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

23. Na temelju odredbe čl. 1046 ZOO-a, tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a., s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine.

24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

25. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove obrazložene ponude od 24. listopada 2024. (list 58 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 26. rujna 2024. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 27. rujna 2024., a kako ih tužitelj i potražuje.

26. Stopa zatezne kamate se u konkretnom slučaju određuje na način propisan odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade štete, dakle, o izvanugovornom odnosu.

27. Slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19., 92/21., 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podneska od 26. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1 Tarife) te pristup na ročište od 17. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 300,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 75,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 414,81 EUR.

30. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

31. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

32. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška ročišta radi objave u iznosu od 50,00 EUR zajedno s pripadajućim PDV-om u iznosu od 12,50 EUR jer isto nije bilo potrebno za vođenje parnice, u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a te iznos od 13,27 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu, a što ukupno iznosi 75,77 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. rujna 2025.

Sudac

Jasenka Rundek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).