Poslovni broj: Us I-1322/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja UF iz [adresa], Lajci 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. u Šibeniku, Poljana 4, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2, zastupanog po opunomoćenicima JF i VF, zaposlenicima tuženika, prema priloženoj punomoći, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: 410-10/24-01/12, URBROJ:2182-08/1-25-2 od 18. ožujka 2025. godine, podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA: 410-10/24-01/12, URBROJ:2182-08/1-25-2 od 18. ožujka 2025. godine, tužitelj je u bitnom naveo: da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja i da predstavlja kuću za stalan boravak, a ne kuću za odmor; da tužitelj stalno stanuje u predmetnoj nekretnini zbog čega ista ne odgovara zakonskom opisu kuće za odmor kako je određeno odredbama Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj:115/16 i 101/17). Slijedom navedenog da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo; da se predmetna nekretnina ne koristi povremeno ili sezonski već da tužitelj u njoj ima stalno boravište, a što dokazuje boravišnom iskaznicom. Pored navedenog da boravak u predmetnoj kući više od 6 mjeseci godišnje dokazuje izvatkom o stanju i prometu po računima klijenta (tužitelja) izdan od Raifaisenbanka Austrija d.d. iz kojeg je razvidno da su plaćani računi za odvoz otpada, vodu, komunalije; da uz tužbu dostavlja račun HEP Elektra d.o.o. za električnu energiju za razdoblje od 01. ožujka do 31 ožujka 2025. godine iz kojeg je vidljivo da tužitelj živi u predmetnoj nekretnini budući da u navedenom periodu ima troškova za korištenje struje. U tužbi je popisan trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 1.250,00 eura, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 eura. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 18. ožujka 2025. godine, podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je spisu priložen dokaz o potrošnji vode izdan od tvrtke Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik te dokaz o odvozu komunalnog otpada tvrtke Murtela d.o.o. iz [adresa] koji dokazuju da se predmetni objekt koristi sezonski, odnosno povremeno; da uvidom u stanje potrošnje vode je vidljivo da se voda u realnoj količini u 2022. godini trošila samo 4 mjeseca, u 2023. godini 2 mjeseca, te u 2024. godini 1 mjesec, što dokazuje da tužitelj u nekretnini boravi svega nekoliko mjeseci; da iz podataka o odvozu komunalnog otpada je vidljivo da ne postoji točan podatak o odvozu otpada od strane tužitelja, obzirom da se radi zajedničkom spremniku za ukupno 4 stana (vidljivo vlasništvo na ZK izvatku) a da prema tim podacima odvoz otpada je izvršen za ukupno 8 mjeseci, točnije odvoz otpada nije zabilježen u mjesecima veljači, travnju, studenom i prosincu, pri čemu valja imati na umu da se radi o odvozu otpada za ukupno četiri stana, što ne odražava realno stanje jer je malo vjerojatno da se otpad uopće ne odvozi za toliki broj stanova; da je posljednji evidentirani odvoz u 2022. godini je bio dana 14. listopada 2022. godine, dok je slijedeći zabilježeni odvoz komunalnog otpada uslijedio tek u lipnju 2023. godine; da je temeljem priloženih dokaza, te sukladno odredbama Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16,101/17) te Odluke o porezima Općine Murter-Kornati („Službeni glasnik Općine Murter-Kornati“, broj: 2/21. i 9/21), predmetni objekt klasificira kao kuća za odmor, budući da se koristi povremeno. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Murter-Kornati, KLASA:UP/I-415- 03/22-01/1030, URBROJ:2182/18-04/01-22-1 od 26. rujna 2022. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 2. izreke, utvrđeno je da je tužitelj obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor za nekretninu na adresi [adresa], površine 46,31 m2 u iznosu od 15,00 kn/m2, što ukupno iznosi 694,65 kn odnosno 92,2 eura. Točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj utvrđenu obvezu dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun Općine Murter. Točkom 3. utvrđeno je da u slučaju nepravodobno plaćene obveze se obračunava i plaća zatezna kamata, dok je točkom 4. utvrđeno da ukoliko tužitelj utvrđenu obvezu ne podmiri u roku za izvršenje da će porezno tijelo pristupiti prisilnoj naplati radi namirenja poreznog duga, a točkom 5. da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Na ročištu zakazanom za dan 16. rujna 2025.godine nije pristupio tužitelj iako je dostava poziva za raspravu uredno iskazana a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tužitelja. Opunomoćenici tuženika su iskazala da ostaju pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Naveli su da iz stanja spisa nesporno proizlazi da se u predmetnoj nekretnini stalno ne živi, da se ista nekretnina ne koristi za stalno stanovanje, već povremeno, na što upućuju dokazi u spisu – računi koje je u tijeku postupka priložio tužitelj. Istakli su da su u postupku pribavljeni podaci o potrošnji vode za razdoblje od 2020. do 2025. godine iz kojih podataka se vidi da u predmetnoj 2022. godini da se radi o potrošnja vode u ožujku, lipnju i srpnju, što ukazuje da se je predmetna nekretnina koristila samo povremeno obzirom da je potrošnja vode u navedenim mjesecima znatna, dok u ostalim mjesecima nema potrošnje, kada se je plaćao samo paušal. Isto tako su naveli da su u postupku prikupljeni podaci o računima za odvoz smeća iz kojih se utvrdilo da na predmetnoj nekretnini se smeće odlaže u jedan zajednički spremnik i to od strane četiri vlasnika nekretnine od kojih su preostala tri korisnici kuće za odmor i koji su podmirili porez za kuću za odmor. Naveli su da je prema navedenim podacima o odvozu smeća utvrđeno da je u 2022. godini komunalno poduzeće koje odvozi smeće, zadnji put odvoz smeća sa predmetne nekretnine u 2022. godini sa navedenog spremnika vršilo dana 14. listopada 2022. godine, pa nakon toga tek u lipnju 2023. godine, što znači da je od listopada 2022. do lipnja 2023. godine sa predmetne nekretnine nije vršio odvoz smeća. Također da proizlazi da u prvih pet mjeseci 2022. godine je samo pet puta vršen odvoz smeća sa predmetne nekretnine.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18. ožujka 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 2022. godinu utvrđen porez na kuću za odmor na adresi [adresa], Lajci 1, 22243 Murter, površine 46,31 m2 u iznosu od 694,65 kn odnosno 92,2 eura.

Među strankama je sporno da li je tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor u kuću u [adresa].

8. Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17,114/22,114/23. i 152/24) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor na području Općine Bol.

Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski

9. Prema članku 27. Zakona o lokalnim porezima, porezi obveznik je dužan na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stanovanja. Stalnim stanovanjem ne smatra se dokazanim samo prijavom prebivališta na nekretnini. Činjenicu da se nekretnina ne koristi povremeno ili sezonski nego da se koristi cijele godine, potrebno je dokazati drugim relevantnim dokazima, kao što su računi potrošnje vode, struje, komunalnog odvoza otpada, telefona/interneta, sjedište liječnika obiteljske medicine kao i drugim dokazima čime stranka može potkrijepiti svoje navode.

10. Člankom 5. Odluke o porezima Općine Murter-Kornati („Službeni glasnik Općine Murter-Kornati“, broj: 2/21. i 9/21), propisano je da se porez za kuće za odmor se plaća godišnje 15,00 kn/m2 korisne površine kuće za odmor.

11. Nije sporno da predmetna kuća u [adresa] na adresi [adresa], upisana u ZK uložak [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] je vlasništvo tužitelja jer to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela, priloženog spisu.

12. Uz tužbu priložen izvadak o stanju i prometu po računima tužitelja za tekući račun i devizni račun koji se vodi kod Raiffeisen banka d.d. iz kojeg se vide uplate sa tužiteljevog računa tj. izvršena plaćanja računa i stanje računa, koji se odnose na plaćanje računa-pričuve za zgradu, računa za potrošnju vode i računa za odvoz smeća. Međutim, isti se računi odnose na 2023. godinu za koju rješenjem tužitelju nije ni utvrđena obveza poreza na kuću za odmor, pa kako se isti računi ne odnose na sporno razdoblje (2022. godine), isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Među navedenim prilozima nalazi se samo jedan račun-račun za vodu za prosinac 2022. godine na minimalni-paušalno utvrđeni iznos.

13. Spisu dostavljenom od tuženika je priložen dokaz o potrošnji vode izdan od tvrtke Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik te dokaz o odvozu komunalnog otpada tvrtke Murtela d.o.o. iz [adresa] koji dokazuju da se predmetni objekt koristi sezonski, odnosno povremeno. Naime, uvidom u stanje potrošnje vode je vidljivo da se voda u realnoj količini u 2022. godini trošila samo 4 mjeseca.

14. Prema dostavljenom spisu za odvoz komunalnog otpada sa predmetne nekretnine vidljivo je da tužitelj koristi zajednički spremnik za otpad, za ukupno 4 stana, odnosno tužiteljev stan i još 3 stana. Prema prikupljenim podacima o odvozu otpada, odvoz otpada iz zajedničkog spremnika je u 2022. godini izvršen za ukupno 8 mjeseci, točnije odvoz otpada nije zabilježen u mjesecima veljači, travnju, studenom i prosincu. Kod navedenog valja imati na umu da se radi o odvozu otpada za ukupno četiri stana, što ne odražava realno stanje.

15. Prema stanju spisa proizlazi da je zadnji put odvoz smeća sa predmetne nekretnine u 2022. godini sa navedenog zajedničkog spremnika je vršen dana 14. listopada 2022. godine, pa nakon toga tek u lipnju 2023. godine, što znači da je od listopada 2022. do lipnja 2023. godine sa predmetne nekretnine nije vršio odvoz smeća. Također je istaći da u prvih pet mjeseci 2022. godine je samo pet puta vršen odvoz smeća sa predmetne nekretnine.

16. Za istaknuti da preostala tri vlasnika nekretnine na navedenoj lokaciji koji koriste navedeni zajednički spremnik za otpad su korisnici kuće za odmor i da su ti vlasnici podmirili porez za kuću za odmor.

17. Tužitelj u postupku donošenja rješenja na okolnost dokazivanja da predmetni nekretninu koristi za stanovanje a ne sezonski i povremeno, nije priložio račune o potrošnji električne energije u predmetnoj kući tijekom 2022. godine.

Tužbi je priložen jedan račun za potrošnju električne energije ali za ožujak 2025. godine, što iz razloga naprijed navedenih se ne može uzeti kao valjani dokaz da je tužitelj u 2022. godini u predmetnoj kući u [adresa] stanovao odnosno da se kuća nije koristila sezonski i povremeno.

18. U postupku dokazivanja statusa kuće za odmor osim osobne iskaznice uzima se u obzir i slijedeća dokumentacija: putovnica, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.

19. Sama činjenica prijavljenog prebivališta-boravišta na adresi nekretnine, ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da se u predmetnoj nekretnini uistinu i živi. Istovjetan stav zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-2304/16-2 od 14. rujna 2016. godine

20. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22. i 114/23, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

21. Obzirom na sve navedeno, pravilno je zaključeno da tužitelj kuću u [adresa], ne koristi za stanovanje, budući da tužitelj nije dokazao, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj kući uistinu živi i da kuću koristi za stanovanje.

22. Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocjeni suda proizlazi da tužitelj predmetnu kuću u [adresa], ne koristi za stanovanje, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na kuću za odmor.

Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužitelj kuću u [adresa], ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.

23. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je tužitelj prvostupanjskim rješenjem zakonito obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2022. godinu, dok tužbeni navodi s obzirom na cjelokupno činjenično stanje spisa, ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika u konkretnom slučaju.

24. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 26. rujna 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o., Šibenik, Poljana 4,

- tuženiku, Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. br. 2,

- u spis.