REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-6832/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 20985255037, protiv tuženika ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saneli Prša, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Višeslava 2, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika Sanele Prša, odvjetnika u Zagrebu, radi isplate, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 616/2019 od 19. studenog 2019. u dijelu kojim se tuženiku ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 20985255037 iznos od 2.524,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-616/2019 od 19. studenog 2019. u dijelu kojim se tuženiku ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 20985255037 iznos od 376,97 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 20985255037 trošak parničnog postupka u iznosu od 287,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja od 7. studenog 2019., javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-616/2019 od 19. studenog 2019., kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s nastalim i predvidim troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 100,11 EUR (754,26 kn), a predvidivi troškovi postupka 10,75 EUR (81,00 kn).

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor 28. studenog 2019. iz razloga što nije utvrđeno činjenično stanje tko je oštetio, kada i kako plombu brojila plinomjera iz kojeg proizlazi dug. Nadalje, djelatnici tužitelja nisu obavijestili policiju prilikom zamjene plinomjera niti vlasnika stambene zgrade ako su ustanovili bilo kakvu nepravilnost, već su ušli kroz vrata stubišta stambene zgrade te zamijenili staro brojilo i postavili novo bez znanja vlasnika. Tek kasnije, nakon četiri mjeseca, djelatnici tuženika podnijeli su prijavu policiji protiv oštećenja svoga brojila. Tuženik navodi da policija utvrdi tko i kada je oštetio plombu plinskog brojila, što je trenutno u postupku, ali je tuženik zamoljen da nikome ne priča jer je u fazi istražni postupak.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje OZ), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj navodi da je, 17. studenog 2018., na obračunskom mjernom mjestu broj: 222339, krajnjeg kupca tuženika, na adresi [adresa], od strane djelatnika Službe tehničke podrške tužitelja, izvršena redovna zamjena plinomjera prilikom koje je utvrđena neispravnost plombe Državnog zavoda za mjeriteljstvo te je istog dana plinomjer pohranjen u skladište tužitelja, kojom prilikom je zabilježeno navedeno oštećenje. Plinomjer je zbog sumnje u neovlaštenu potrošnju plina poslan na ispitivanje u ovlašteni laboratorij, dok je 18. siječnja 2019. u Službi tehničke podrške tužitelja zaprimljen Izvještaj o izvanrednom ispitivanju u kojem se navodi "Uništena ovjerna oznaka". Tužitelj navodi da iz navedenog proizlazi da je na navedenom obračunskom mjernom mjestu izvršen neovlašten zahvat na distribucijskom sustavu: preuzimanje plina putem plinomjera kod kojeg je ovjerna oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo uništena zbog čega je u konkretnom slučaju riječ o neovlaštenoj potrošnji plina. Tužitelj se poziva na odredbe Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi da je za izračun naknade primijenjeno razdoblje od jedne godine do dana kada je zamijećena neovlaštena potrošnja plina (17.11.2017. – 17.11.2018.), a koje razdoblje se koristi prema čl. 75. st. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava kada operator, ovdje tužitelj, ne može utvrditi početak jedne ili više radnji neovlaštene potrošnje pline. Izračun je izvršen primjenom metodologije propisane čl. 76. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava te je utvrđena količina plina od 7920 m2, što izraženo u količini energije iznosi 73920 kWh, odnosno prema kojem uzevši u obzir cijenu energije uravnoteženja u navedenom razdoblju, ukupna naknada za obračun potrošnje plina iznosi 17.488,56 kn. Tužitelj navodi da nije zakonski obvezan obavijestiti policiju niti vlasnika stambene zgrade u uočenoj nepravilnosti na plinomjeru prilikom njegove zamjene. Tužitelj je podnio kaznenu prijavu protiv tuženika, ali neovisno o navedenome, postoje elementi za građanskopravnu odgovornost. Predmetni plinomjer nalazio se na stubištu zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika, a tuženik je kod tužitelja evidentiran kao krajnji kupac te je u vrijeme utvrđenja neovlaštene potrošnje plina također bio krajnji kupac pa se smatra odgovornim za neovlaštenu potrošnju plinu sukladno čl. 75. st. 1. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj navodi da posao očitača nije utvrđivati ima li oštećenja na plinomjeru nego očitati stanje plinomjera radi obračuna i naplate plina te se sva oštećenja ne mogu utvrditi uvijek na licu mjesta golim okom, nego tek naknadnim ispitivanjem u laboratoriju. Kod tuženika je uočeno oštećenje plinomjera tek nakon što je izvršena redovna zamjena plinomjera, a taj posao ne obavljaju očitači nego za to ovlašteni djelatnici tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da se čl. 75. st. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava primjenjuje samo ako je plinomjer onesposobljen za rad, a pod takvim plinomjer smatra se plinomjer kod kojeg se radi mehaničkog oštećenja ili drugih radnji dovodi u pitanje ispravan rad plinomjera, odnosno kod kojeg je radi mehaničkog oštećenja ili drugih radnji moguća manipulacija potrošnjom. Međutim, u predmetnom slučaju radi se o uništenoj ovjernoj oznaci Državnog zavoda za mjeriteljstvo pa nema mjesta primjeni spomenute odredbe. Tužitelj se protivi istaknutom prigovoru zastare te osporava da se radi o mehaničkom oštećenju jer je u pitanju neovlaštena potrošnja plina od strane krajnjeg kupca u vidu preuzimanja plina putem plinomjera kod kojeg je ovjerna oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo uništena. U odnosu na navod tuženika da nije potpisao priključnicu, zahtjev za pohranu plinomjera te ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije, a koji dokumenti sadrže potpis " ČČ", tužitelj ističe da je sama činjenica je li navedene dokumente potpisao tuženik ili netko od njegovih ukućana, irelevantna za ovaj postupak.

5. Tuženik tijekom postupka ističe da niti jednim svojim postupkom nije uzrokovao oštećenje predmetnog plinomjera, a iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi slijedom čega je nastalo predmetno oštećenje. Tuženik nikad nije niti dirao predmetni uređaj te su s istim rukovali radnici tužitelja, dok se sam plinomjer nalazi u hodniku zgrade, kao i svi drugi plinomjeri u zgradu te je isti dostupan svima koji ulaze i izlaze iz zgrade, a ulazna vrata u zgradu se ne ključaju. Tuženik smatra da je odlučna činjenica je li oštećenje plinomjera moralo biti vidljivo djelatnicima tužitelja koji vrše očitanje brojila u prethodnom razdoblju prije nego što je oštećenje utvrđeno prilikom izlaska djelatnika tužitelja da zamjene plinomjer. Također, tuženik navodi da su djelatnici tužitelja mogli i prije uočiti navedeno i posumnjati na oštećenje plinomjera, posebice što je preko plinomjera vršeno očitanje potrošnje plina za tuženika u prethodnom razdoblju što je vidljivo iz pregleda ručnih očitanja. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je tuženik preuzimao plin mimo obračunskog mjernog mjesta ili putem plinomjera onesposobljenog za ispravan rad. Također, tuženik osporava dostavljeni izvještaj o izvanrednom ispitivanju plinomjera kao i obračun plina iz razloga što isto nije učinjeno sukladno zakonskim propisima jer je predmetno ispitivanje radio odjel ovjere i umjeravanja mjerila tužitelja, a čl. 74. st. 5. je propisano da ispitivanje plinomjera ne smije obavljati laboratorij koji je dio ili je vlasnički povezan s operatorom distribucijskog sustava na čiji je sustav priključen krajnji kupac čiji se plinomjer ispituje. Tužitelj nije dokazao da je za oštećenje plinomjera odgovoran tuženik niti kada je do oštećenja došlo, niti kako je oštećenje nastalo. Tuženik je u utuženom razdoblju imao konstantno gotovo istu potrošnju plina te su tuženiku ispostavljeni računi za svaki mjesec u utuženom razdoblju, a koje je tuženik plaćao. Također, tuženik ističe prigovor zastare za cjelokupni utuženi period navodne neovlaštene potrošnje plina. Tuženik osporava da je uništena ovjerna oznaka, već navodi da je oštećeno brojilo pa se radi o mehaničkom oštećenju o čemu govori čl. 74. st. 2. Mrežnih pravila te je sukladno tome tužitelj bio dužan provesti ispitivanje plinomjera putem nezavisnog laboratorija sukladno čl. 74. st. 5. Mrežnih pravila. Tuženik navodi da tužitelj nema dokaza iz kojih bi proizlazila količina plina koja je potrošena, a onda u vezi s tim ne može se utvrditi niti vrijednost korištenog plina u utuženom periodu. Tuženik ne živi na predmetnoj adresi, već ima podstanare, dok se predmetno brojilo ne nalazi u stanu tuženika, već u hodniku zgrade među ostalim brojilima te svi imaju pristup istima. U odnosu na navod da potpis na ispravama nije njegov, predlaže grafološko vještačenje.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga na dan 10.10.2019. (list 4 spisa), dopisa Sektora za korporativno upravljanje, Službe za pravne poslove i ljudske resurse, Odjela pravnih poslova od 21. siječnja 2019. (list 13-14 spisa), Listu mjernih mjesta (list 15 spisa), Pregleda ručnih očitanja (list 16-17 spisa), Energetske suglasnosti od 15.11.2012. (list 18-19 spisa), Priključnice br. 18412/08 od 24.12.2008., vraćena 07.01.2009. (list 20 spisa), Priključnice br. 59413/18 od 14.11.2018. (list 21 spisa), fotografija (list 22-23 spisa), Zahtjeva za pohranu plinomjera u skladištu i ispitivanje u ovlaštenom laboratoriju od 19.11.2018. (list 24 spisa), Ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije br. 107503 (list 25 spisa), Izvještaja o izvanrednom ispitivanju od 15.01.2019. (list 26-27 spisa), Izvatka stanja potrošnje plina u razdoblju od 2008. do 2014. (list 28 spisa), Grafičkog prikaza potrošnje po OMM (list 29-30), Izračuna naknade za neovlaštenu potrošnju plina (list 31 spisa), Računa broj: 5114/0108/1 (list 32-33 spisa) i dopisa Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: 391-50/25-01/6, URBROJ: 371- 06-25-3 od 14. travnja 2025. te je saslušao tuženika kao stranku, svjedoka FČ, kao i izveo dokaz mehanoskopskim vještačenjem po vještaku Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".

6.1. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika u smislu provođenja uviđaja na mjestu događaja gdje se nalazi plinomjer jer je među strankama nesporno da se isti nalazi u stubištu zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika.

6.2. Također, sud nije proveo dokazni prijedlog grafološkog vještačenja na prijedlog tuženika jer je tuženik bio u prekluziji u odnosu na isti s obzirom na to da je isti istaknut na ročištu za glavnu raspravu 10. ožujka 2022., nakon zaključenja prethodnog postupka 14. travnja 2021., a predmetni dokazni prijedlog je tuženik mogao istaknuti ranije sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Također, činjenica (ne)vjerodostojnosti potpisa tuženika nije pravno relevantna za ovaj postupak, a kako je to nastavno obraloženo.

6.3. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 9. siječnja 2025. odustao od predloženog strojarskog vještačenja te je predložio zatražiti od Hrvatske regulatorne agencije (HERA) provjeru izračuna naknade za neovlaštenu potrošnju plina.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen, djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.901,41 EUR (21.860,71 kn) za neovlaštenu potrošnju plina u razdoblju 17.11.2017. – 17.11.2018. na adresi [adresa].

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i pasivna legitimacija te zastara.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 10.10.2019. (list 4 spisa) i Računa broj: 5114/0108/1 (list 32-33 spisa) razvidno je da je za šifru kupca 9039042, na adresi [adresa], izdan račun datuma 28. veljače 2019., sa datumom dospijeća 22. ožujka 2019. na ime tuženika radi neovlaštene potrošnje plina u iznosu od 2.901,41 EUR (21.860,71 kn).

10.1. Uvidom u Priključnicu br. 18412/08 od 24.12.2008., vraćena 07.01.2009. (list 20 spisa) razvidno je da je plinomjer tvorničkog broja [tvornički broj], na kojem je bila postavljena plomba distributera plina broj 61, instaliran kod tuženika, kao korisnika, 21. prosinca 2008.

10.2. Uvidom u Priključnicu br. 59413/18 od 14.11.2018. (list 21 spisa) razvidno je da je plinomjer tvornički broj [tvornički broj], na kojem je bila postavljena plomba distributera plina broj 61, deinstaliran, dok je na njegovo mjesto ugrađen plinomjer tvorničkog broja [tvornički broj] s plombom distributera plina 75, 17. studenog 2018.

10.3. Uvidom u Zahtjev za pohranu plinomjera u skladištu i ispitivanje u ovlaštenom laboratoriju od 19.11.2018. (list 24 spisa) utvrđeno je da je opis stanja plombe DZM- a: "nije vidljiva godina baždarenja" i "rezana plomba".

10.4. Uvidom u Ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije br. 107503 (list 25 spisa) razvidno je da je u odnosu na plinomjer tvornički broj [tvornički broj] utvrđeno da plomba DZM nije u redu. Uvidom u Izvještaj o izvanrednom ispitivanju od 15.01.2019. (list 26-27 spisa), u odnosu na plinomjer tvornički broj [tvornički broj], razvidna je napomena: "Plinomjer je bio ugrađen kod stranke ĐČ, [adresa]. kat, Zagreb." te "Uništena ovjerna oznaka".

10.5. Uvidom u Izračun naknade za neovlaštenu potrošnju plina (list 31 spisa) razvidno je da je energija isporučene količine prirodnog plina za naknadu za neovlaštenu potrošnju plina za razdoblje 17.11.2017. – 17.11.2018. iznosila 73.920,00 kWh.

11. U predmetnom parničnom postupku izveden je dokaz mehanoskopskim vještačenjem sa zadatkom vještaku utvrditi jesu li na predmetnom plinomjeru izvršene neovlaštene radnje u cilju onesposobljavanja za ispravan rad istog radi neovlaštene potrošnje plina, odnosno uslijed kojih razloga je neovlaštena potrošnja plina nastupila.

11.1. Uvidom u Nalaz i mišljenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", KLASA: NK-235-01/21-02/448, URBROJ: 511-01-115-21-3, od 1. listopada 2021. (list 68-78 spisa), utvrđeno je da samostalni vještak za tehnička vještačenja Ferdo Barbarić, dipl.ing.stroj. navodi kako mu je dostavljen plinomjer tvorničkog broja [tvornički broj] te da je pregledom uočeno da je na plinomjeru plomba Državnog zavoda za mjeriteljstvo oštećena na način da je s gornje strane plombe uništena oznaka vage i brojčana oznaka ispod znaka vage, a s donje strane plombe je djelomično uništena oznaka ispred broja 22 te je također uništena dvoznamenkasta oznaka ispod broja 22, a na bočnoj stranici olovne plombe je uočen trag rezanja.

11.2. Imenovani vještak mišljenja je da su na predmetnom plinomjeru izvršene neovlaštene radnje radi prikazivanja neovlaštene potrošnje plina na način da se na plombi poklopca brojčanika nalaze oštećenja olovne plombe Državnog zavoda za mjeriteljstvo na kojoj su djelomično uništene oznake te je uočen trag rezanja donje bočne stranice plombe alatom tipa skalpel, nož i slični alati. Kako je plomba Državnog zavoda za mjeriteljstvo oštećena, na brojčaniku plinomjera su se mogle raditi razne manipulacije (potrošnja plina bez registriranja iste, okretanje brojki na brojčaniku i sl.) u svrhu prikazivanja manje potrošnje plina.

11.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti jasan i obrazložen, bez proturječnosti u samome nalazu i mišljenju te u skladu s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka. Tužitelj je u podnesku od 18.10.2021. naveo da na zaprimljeni nalaz i mišljenje nema primjedbi, dok se tuženik na zaprimljeni nalaz i mišljenje nije očitovao tijekom postupka.

12. Svjedok FČ iskazivao je da je prilikom redovne zamjene plinomjera uočeno da na plinomjeru nije vidljiva godina baždarenja i Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Navodi da je rekao stranci koja je bila prisutna da je plomba oštećena te da se ne radi o original plombi koja bi trebala biti. Kako stranka o tome ništa nije znala, plinomjer je poslan u baždarnicu na kontrolno ispitivanje. Svjedok se ne sjeća je li tuženik bio prisutan na zamjeni plinomjera, ali navodi kako je bio prisutan kolega.

12.1. Tuženik, saslušan kao stranka, iskazao je da je o neovlaštenoj uporabi, odnosno oštećenju saznao tek po obavijesti primljenoj od policije, nije bio prisutan na zamjeni plinomjera te se na priključnici od 14.11.18., zahtjevu za pohranu plinomjera u skladištu i ispitivanje u ovlaštenom laboratoriju ne nalazi njegov potpis. Također je naveo da periodično dolazi na predmetnu adresu, ali nije nikada primijetio oštećenje te se plinomjeri nalaze u stubištu, a do njih može svatko doći.

12.2. Iskaz svjedoka CČ te iskaz tuženika sud je ocijenio kao uvjerljive i životno logične.

13. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o tržištu plina (Narodne novine br. 18/18. – dalje ZTP), Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine br. 50/18. – dalje Opći uvjeti) te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (Narodne novine br. 50/18. – dalje Mrežna pravila).

13.1. Neovlaštena potrošnja plina znači, među ostalim i preuzimanje plina putem plinomjera kod kojega je ovjerna oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo uništena, promijenjena, uklonjena ili na bilo koji drugi način oštećena (čl. 3. st. 2. toč. 25. ZTP- a). Čl. 74. st. 1. Mrežnih pravila na istovjetan način definira navedeno.

13.2. Krajnji kupac, kao i druga pravna ili fizička osoba za koju je utvrđena neovlaštena potrošnja plina iz čl. 74. st. 1. Mrežnih pravila, dužan je platiti naknadu za neovlaštenu potrošnju plina operatoru distribucijskog sustava, u roku od osam dana od dana izdavanja računa (čl. 75. st. 1. Mrežnih pravila).

13.3. Ako operator distribucijskog sustava može utvrditi početak neovlaštene potrošnje plina iz čl. 74. st. 1. Mrežnih pravila, za obračun naknade za neovlaštenu potrošnju plina koristi se utvrđeno razdoblje neovlaštene potrošnje plina (čl. 75. st. 2. Mrežnih pravila). Ako operator distribucijskog sustava ne može utvrditi početak neovlaštene potrošnje iz čl. 74. st. 1. Mrežnih pravila, za obračun naknade za neovlaštenu potrošnju plina koristi se razdoblje od jedne godine (čl. 75. st. 3. Mrežnih pravila).

14. Tužitelj je pravilno utvrdio razdoblje neovlaštene potrošnje plina od 17.11.2017. – 17.11.2018. jer nije mogao utvrditi početak jedne ili više radnji neovlaštene potrošnje plina sukladno čl. 75. st. 2. Mrežnih pravila, slijedom čega su neosnovani navodi tuženika da neovlaštena potrošnja plina nije mogla nastati prije njezina utvrđenja, kao i navodi tuženika u točci II. podneska od 22.02.2021. S tim u vezi, posebno se ističe da je na tuženiku bila dužnost bez odlaganja obavijestiti operatora distribucijskog sustava o uočenoj, oštećenoj ovjernoj oznaci (čl. 65. st. 1. Mrežnih pravila), dok tužitelj nema zakonsku dužnost utvrđivati prilikom očitanja plinomjera ima li oštećenja na plinomjeru jer se očitanje provodi radi obračuna i naplate plina na pojedinom obračunskom mjernom mjestu, a ne radi utvrđivanja ispravnosti plinomjera (čl. 68. st. 1. Mrežnih pravila). Također, na tuženiku je, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, bila dužnost dokazati eventualnu činjenicu da su djelatnici tužitelja mogli ranije uočiti oštećenu ovjernu oznaku.

15. Naknada za neovlaštenu potrošnju plina određuje se mjesečno, kao umnožak priključnog kapaciteta obračunskog mjernog mjesta iz energetske suglasnosti, primjenjive cijene, te trajanja neovlaštene potrošnje plina (čl. 76. st. 1. Mrežnih pravila). Primjenjiva cijena utvrđuje se kao prosjek dnevnih kupovnih marginalnih cijena u mjesecu za koji se obračunava neovlaštena potrošnja plina, objavljenih na mrežnoj stranici operatora tržišta plina (čl. 76. st. 3. Mrežnih pravila). Trajanje neovlaštene potrošnje plina iz stavka 1. ovoga članka za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 iznosi 160 sati, dok za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM5, TM6, TM7, TM8 iznosi 250 sati, a za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM9, TM10, TM11 i TM12 iznosi 400 sati (čl. 76. st. 4. Mrežnih pravila).

15.1. U slučaju prigovora na postupanje operatora distribucijskog sustava kod neovlaštene potrošnje plina iz čl. 74. st. 1. Mrežnih pravila Agencija provjerava ispravnost izračuna naknade za neovlaštenu potrošnju propisane Mrežnim pravilima.

16. Uvidom u dopis Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: 391-50/25- 01/6, URBROJ: 371-06-25-3 od 14. travnja 2025. (list 94-95 spisa), sud je utvrdio da je Hrvatska regulatorna agencija izvršila provjeru izračuna naknade za neovlaštenu potrošnju plina u Računu broj: 5114/0108/1 (list 32-33 spisa), za razdoblje od studenog 2017. do studenog 2018. te je utvrdila sljedeće:

- tužitelj u pogledu primjenjive cijene nije primijenio prosjek dnevnih kupovnih marginalnih cijena u mjesecu za koji se obračunava neovlaštena potrošnja plina objavljenih na mrežnim stranicama operatora tržišta plina, i to za sve mjesece osim studenog 2017.,

- odnosno tužitelj je za razdoblje od prosinca 2017. do lipnja 2018. primijenio više cijene od prosjeka dnevnih kupovnih marginalnih cijena, dok je za razdoblje od srpnja 2018. do studenog 2018. primijenio niže cijene i

- cijene u kWh nisu iskazane na 5 decimalnih mjesta.

16.1. Slijedom navedenog, tužitelj je obračunao potrošnju plina u iznosu od 2.321,13 EUR (17.488,57 kn) bez PDV-a, dok bi ista prema Hrvatskoj regulatornoj agenciji trebala iznositi 2.019,55 EUR (15.216,32 kn) bez PDV-a.

16.2. Tužitelj je, nastavno na navedeno, podneskom od 18.04.2025., smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, na način da zahtijeva isplatu tražbine u iznosu od 2.524,44 EUR, a kojem se povlačenju tuženik usprotivio na glavnoj raspravi održanoj 25. kolovoza 2025. Tuženik nije osporavao opisani izračun Hrvatske energetske regulatorne agencije.

16.3. Kako je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe), djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, a do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i tuženik na isto nije dao pristanak, to je sud meritorno odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8).

17. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik evidentiran kao krajnji korisnik nekretnine na adresi [adresa] kod tužitelja, a što tuženik niti ne spori i ne dokazuje neovlaštenu potrošnju plina u odnosu na drugu pravnu ili fizičku osobu, a tužitelj je tijekom postupka, na kojem je bio teret dokaza, temeljem čl. 219. ZPP-a dokazao da je na predmetnoj adresi bilo neovlaštene potrošnje plina na obračunskom mjernom mjestu broj 222339, plinomjer tvorničkog broja: [tvornički broj] iz razloga što je uništena ovjerna oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo, sud zaključuje kako je tužitelj dokazao da je tuženik nositelj obveze po kojoj bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje za neovlaštenu potrošnju plina te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, čl. 3. st. 2. toč. 25. ZTP-a te čl. 74., 75. i 76. Mrežnih pravila, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim za iznos od 2.524,44 EUR, a neosnovanim za iznos od 376,97 EUR.

18. S tim u vezi, neosnovani su navodi tuženika kojima osporava Izvještaj o izvanrednom ispitivanju od 15.01.2019. (list 26-27 spisa), kao i obračun plina iz razloga što se u predmetnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 74. st. 4. Mrežnih pravila jer se predmetna odredba primjenjuje kada se radi o plinomjeru koji je onesposobljen za ispravan rad, a takvim se plinomjerom smatra plinomjer kod kojega se radi mehaničkog oštećenja ili drugih radnji dovodi u pitanje ispravan rad plinomjera, odnosno kod kojega je radi mehaničkog oštećenja ili drugih radnji moguća manipulacija potrošnjom.

18.1. U ovom predmetu riječ je o neovlaštenoj potrošnji plina jer se radi o preuzimanju plina putem plinomjera kod kojega je ovjerna oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo uništena, a ne o neovlaštenoj potrošnji plina putem plinomjera za koji bi bilo dokazano da je onesposobljen za ispravan rad zbog mehaničkog oštećenja ili drugih radnji.

18.2. Podredno, izvedenim mehanoskopskim vještačenjem od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", a koji dokazni prijedlog je predložio tužitelj, u svakom je slučaju nedvojbeno utvrđeno da su na plinomjeru izvršene neovlaštene radnje zbog kojih je nastupila neovlaštena potrošnja plina. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" je laboratorij akreditiran u području traseološkog i mehanoskopskog vještačenja (čl. 74. st. 3. Mrežnih pravila).

19. U odnosu na prigovor zastare valja navesti kako se u ovom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), odnosno primjenjuje se rok zastare od pet godina, a ne rok zastare od jednu godinu kako to pogrešno smatra tuženik. S obzirom na to da je tužitelj 17. studenog 2018. utvrdio mogućnost neovlaštene potrošnje plina, dok se smatra da je ista započela 17. studenog 2017. te je tužitelj bio u obvezi u roku od 7 dana izdati račun za isporučeni plin sukladno čl. 16. Općih uvjeta, a ovršni prijedlog je podnio javnom bilježniku 7. studenog 2019., to u odnosu na utuženu tražbinu u svakom slučaju nije nastupila zastara (čl. 215. st. 1. i čl. 241. ZOO-a) te prigovor zastare tuženika nije osnovan (tako i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-1687/2024-3 od 12. prosinca 2024.).

20. Nadalje, eventualni odbačaj kaznene prijave protiv tuženika nema učinka u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na to da je čl. 74. i čl. 75. Mrežnih pravila određeno kada je krajnji kupac dužan platiti naknadu u slučaju kada je utvrđena neovlaštena potrošnja plina.

20.1. Dakle, u predmetnom postupku su pravno relevantne činjenice je li tuženik krajnji kupac i je li u odnosu na njega ili je u odnosu na drugu pravnu ili fizičku osobu utvrđena neovlaštena potrošnja plina. U ovom postupku nije dokazana neovlaštena potrošnja plina u odnosu na drugu pravnu ili fizičku osobu, već upravo u odnosu na tuženika kao krajnjeg kupca.

21. Tužitelj je pravilno obračunao PDV na utvrđeni iznos naknade za neovlaštenu potrošnju plina sukladno čl. 4. i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24. i 52/25.).

22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena je primjenom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Slijedom navedenog, sud je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi predmetni platni nalog u opisanom dijelu u točci I. izreke presude te ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u opisanom dijelu u točci II. izreke.

24. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).

24.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. S tim u vezi, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev 2582/13-2 od 12. ožujka 2014. zauzeo pravno shvaćanje da se za odgovor na postavljeno pitanje što se smatra razmjerno neznatnim uspjehom u sporu, treba cijeniti jesu li zbog tog dijela nastali neki posebni troškovi, što sve opet ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te da se ne može postaviti jednoznačan pravni standard koji bi jednako vrijedio za svaki predmet, tj. je li neznatan uspjeh u sporu predstavlja razmjer od 13,53% ili 1/3 dijela ili neki drugi razmjer.

24.2. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja te kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu, kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu visine svojeg zahtjeva (376,97 EUR, odnosno 12,99%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je tužitelj uspio u osnovi zahtjeva u cijelosti, to je sud odlučio da tuženik naknadi tužitelju sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

24.3. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen trošak plaćenog predujma za mehanoskopsko vještačenje u iznosu od 111,49 EUR (840,00 kn) prema specifikaciji troškova vještačenja (list 78) te su mu priznati nastali troškovi javnog bilježnika u iznosu od 100,11 EUR sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11. i 114/12.). Tužitelju nisu priznati predvidivi troškovi javnog bilježnika (trošak pravomoćnosti i ovršnosti, dostava pravomoćnog rješenja ovrhovoditelju, dostava spisa radi odbacivanja prijedloga, po prigovoru ili žalbi na rješenje, dostava rješenje o obustavi ovrhe) s obzirom na to da isti nisu dokumentirani niti po osnovi, niti visini te isti tužitelju nisu niti nastali uslijed pravovremeno izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,47 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Slijedom navedenog, tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

24.4. Zatezne kamate na odmjereni trošak teku od dana donošenja presude pa do isplate sukladno zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

24.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Pun. tuženika