Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-164/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB:38083028711, protiv tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Stanić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stanić i Radelić j.t.d., Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ĐL isplatiti tužitelju Centru za restrukturiranje i prodaju iznos od 56.202,43 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 27. listopada 2022. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj Centar za restrukturiranje i prodaju povukao tužbu u dijelu kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 56.202,43 EUR tekuću od 7. rujna 2022. do 26. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 56.202,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2022. do isplate. U tužbi je naveo da je tuženik podnio tužbu radi isplate otpremnine zbog nezakonitog otkaza te da se predmet vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-161/14 u kojem je donesena presuda kojom je naloženo tužitelju (u tom predmetu tuženiku) isplatiti ovdje tuženiku iznos od 308.914,68 kn sa zateznim kamatama počev od 15. travnja 2011. te trošak postupka u iznosu od 51.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 12. ožujka 2015. godine. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1048/15 od 3. listopada 2017. potvrđena je prvostupanjska odluka te je ovdje tužitelj isplatio tuženiku cjelokupno dosuđeni iznos s pripadajućim kamatama po pravomoćnosti sudske odluke. Tužitelj je naveo da je na račun punomoćnika tuženika (tamo tužitelja) Odvjetničkog društva Stanić i Radelić j.t.d. uplatio iznos od 360.617,20 kn na ime otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom i iznosa od 62.839,97 kn na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno da je ukupno tuženiku po navedenoj pravnoj osnovi isplaćen iznos od 423.457,17 kn odnosno 56.202,43 EUR-a (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn). Tužitelj je naveo da je uložio reviziju protiv odluke drugostupanjskog suda te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revr 106/2018 od 7. rujna 2022. navedenu reviziju tužitelja prihvatio, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1048/15 od 3. listopada 2017. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14 u točki I. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen i u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka te je predmet vraćen na ponovno suđenje. S obzirom na činjenicu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revr 106/2018 od 7. rujna 2022. ukinuo predmetne presude koje su predstavljale pravnu osnovu za izvršeno plaćanje tužitelj smatra da je otpala pravna osnova za provedenu naplatu te da je tuženik dužan tužitelju vratiti primljeni novčani iznos u ukupnom iznosu od 56.202,43 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom počev od 7. rujna 2022. prema pravilima o stjecanju bez osnove sukladno odredni članka 1111. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). S obzirom da je tuženik primitkom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio upoznat s činjenicom da je predmetna pravna osnova otpala i da je dužan vratiti stečeno bez osnove, tužitelj smatra da od toga trenutka teku i zatezne kamate na primljene iznose sukladno članku 1117. stavku 2. ZOO. Podneskom od 3. lipnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu iznosa od 56.202,43 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 27. listopada 2022. pa sve do isplate.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je predmetna tužba preuranjena budući da postupak radi isplate otpremnine, a koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-2078/2022, još uvijek nije pravomoćno okončan. Pozvao se na članak 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Protokol I.), a koji Protokol I. je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 05.11.1997. godine. Članak 1. glasi: „svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva“. Pozvao se i na članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva bilo povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola I., kao i načelo pravne sigurnosti zajamčeno člankom 6. stavkom 1, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da brojna recentna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) potvrđuje to stajalište, npr. odluka od 02.04.2015. godine povodom zahtjeva 679/2011 (Solomun protiv Hrvatske) u kojem predmetu je ESLJP utvrdio da je ukidanje pravomoćne presude građanskog suda donesene u tužiteljevu korist povrijedilo načelo pravne sigurnosti i mirnog uživanja njegova vlasništva, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije i člankom 1. Protokola br. 1. Naveo je da se ovdje radi o identičnoj pravnoj situaciji s obzirom da je ovdje tužitelj u sto postotnom vlasništvu Republike Hrvatske, dakle isti se nedvojbeno smatra državom. Tuženik je također naveo da je kao tužitelj u cijelosti uspio s radnim sporom u prvom stupnju i u drugom stupnju, da je ovdje tužitelj postupio po pravomoćnoj presudi i isplatio mu dana 14.11.2017. godine otpremninu, čime je navedeni novčani iznos postao vlasništvo tuženika u smislu članka 1. Protokola broj 1. Zatim je Vrhovni sud RH povodom revizije tuženika rješenjem od 07.09.2022. godine posl.br. Revr-106/2018 ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1048/15 i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-161/14 te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Smatra da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći navedenu presudu bez ikakvog obrazloženja odstupio od dosadašnje sudske prakse u istovjetnim sudskim predmetima, kao i da je navedeno rješenje doneseno gotovo pet godina od dana isplate otpremnine te da on ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva kao i pravo da ga se zaštiti od neopravdanog lišavanja vlasništva budući da u konkretnom slučaju javni interes nije nadjačao temeljno načelo pravne sigurnosti i tuženikovo pravo i legitimno očekivanje. Prigovorio je i tijeku zakonskih zateznih kamata. Budući da tužitelj u ovom predmetu nije od tuženika izvansudskim putem zahtijevao povrat stečenog bez osnove, smatra da bi isti eventualno imao pravo na zateznu kamatu od dana dostave tužbe tuženiku, odnosno od dana 02.09.2024. godine. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015. (str. 4-12 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1048/15-6 od 3. listopada 2017. (str. 13-16 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 106/2018-2 od 7. rujna 2022. (str. 17-23 spisa), potvrdu o primitku transakcije (str. 24 i 90 spisa), presudu Solomun protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava (str. 40- 57 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 58-61 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-97/2025-2 od 18. veljače 2025. (str. 68-74 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-2078/2022- 80 od 8. siječnja 2025. (str. 75-85 spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja (str. 91 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije (str. 100- 107), odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije (str. 111-114), dopis Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2025. (str. 120 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2287/2025-2 od 11. lipnja 2025. (str. 126-129 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 56.202,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2022. do isplate na ime stečenog bez osnove, odnosno stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala.

7. U postupku nije sporno:

-da se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodio parnični postupak (poslovni broj Pr-161/14, kasnije Pr-2078/2022) povodom tužbe ovdje tuženika (u tom postupku tužitelja) protiv ovdje tužitelja (u tom postupku tuženika) radi isplate iznosa od 308.914,68 kn zajedno da pripadajućom zateznom kamatom na ime otpremnine zbog nezakonitog otkaza,

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015. naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 308.914,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2011. do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 51.250,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 12. ožujka 2015. do isplate, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž

R-1048/15-6 od 3. listopada 2017.,

-da je tužitelj temeljem navedene pravomoćne presude isplatio dana 14. studenog 2017. na račun Odvjetničkog društva Stanić i Radelić j.t.d., a za korist tuženika, iznos od 360.617,20 kn (47.862,13 EUR) na ime otpremnine sa kamatom po presuđenju i iznos od 62.839,97 kn (8.340,30 EUR) na ime parničnog troška sa kamatama (što proizlazi iz potvrde o primitku transakcije i izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja),

-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 106/2018-2 od 7. rujna 2022. prihvaćena revizija ovdje tužitelja i ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1048/15-6 od 3. listopada 2017. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao i da su obje stranke tog postupka primile navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 27. listopada 2022. (što proizlazi i iz dopisa Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2025.),

-da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR- 2078/2022-80 od 8. siječnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine u cijelosti, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-97/2025-2 od 18. veljače 2025.,

-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 2287/2025-2 od 11. lipnja 2025. odbačen prijedlog za dopuštenje revizije ovdje tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-97/2025-2 od 18. veljače 2025.

8. U postupku je sporno da li tuženik ima pravnu osnovu za zadržanje iznosa primljenog temeljem naknadno ukinute presude te je sporan tijek zakonskih zateznih kamata na iznos koji se potražuje tužbenim zahtjevom.

9. Odredbom članka 1111. stavaka 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. toga članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. U postupku nije sporno da je tuženik primio iznos koji se potražuje tužbom temeljem osnove (pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015.) koja je naknadno otpala (ukinuta presuda).

11. Pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena u odluci Solomun protiv Republike Hrvatske po Zahtjevu br. 679/11, a na koje se u postupku poziva tuženik, ne mogu se primijeniti u konkretnom slučaju jer je tužitelj u parnici koja se vodila između stranaka radi isplate otpremnine podnio reviziju, odnosno pravno sredstvo ravnopravno dostupno svim strankama postupka. Naime, u presudi u predmetu Solomun protiv Hrvatske na koju se poziva tuženik, u kojoj je utvrđena povreda načela pravne sigurnosti, Europski sud za ljudska prava je svoje pravno shvaćanje izrazio u odnosu na činjenični supstrat koji u bitnom proističe iz postupovnopravne situacije nastale podnošenjem specifičnog izvanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe članka 401. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01), što u ovome predmetu nije slučaj, pa se stoga u tom smislu ne može postaviti pitanje jednakosti strana u postupku kao što je to bio slučaj u predmetu Solomun protiv Hrvatske.

12. Nije osnovan niti prigovor tuženika da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju došlo do povrede njegova prava na mirno uživanja vlasništva, a koje pravo je zaštićeno odredbom članka 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Provođenjem testa razmjernosti ovaj sud je ocijenio da je tužiteljevo potraživanje utemeljeno na zakonu i to mjerodavnim odredbama članka 1111. ZOO-a. Nadalje, s obzirom da se radi o povratu imovine dobivene na osnovi koja je prestala postojati sud je ocijenio da miješanje teži legitimnom cilju. Sud je također ocijenio da je miješanjem postignuta potrebna pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa javnosti s jedne strane, te zahtjeva u vezi sa zaštitom prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva s druge strane, odnosno da tuženiku nije nametnut nerazmjeran teret i prekomjerno opterećenje. Naime, iako je tuženik raspolagao pravomoćnom presudom kojom mu je dosuđen i isplaćen određeni novčani iznos, u vrijeme trajanja tog parničnog postupka na snazi je bio Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) koji je u radnim sporovima strankama omogućavao podnošenje tzv. redovne revizije, pa je tuženik (koji je bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima) bio svjestan da je izvjesno da je uložena revizija ovdje tužitelja dopuštena te da će njegovo pravo odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji moći naknadno biti dovedeno u pitanje. S obzirom na prethodno navedeno, sud je ocijenio da u okolnostima ovog predmeta nalog za povrat iznosa, stečenog na temelju pravomoćne presude koja je naknadno ukinuta, ne predstavlja pretjerano pojedinačno opterećenje za tuženika, odnosno da bi zahtjev za povrat neosnovano isplaćenog iznosa bio neopravdan niti da je očigledno nerazuman (tako i USRH U-III/422/2019 od 16. lipnja 2021.).

13. Slijedom navedenog, a kako u postupku nije sporno da je tuženiku od strane tužitelja izvršena isplata iznosa koji se potražuje tužbenim zahtjevom (zbog čega je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za financijskim vještačenjem kao nepotreban) i to temeljem osnove koja je kasnije otpala (presude koja je povodom izjavljene revizije ukinuta), sud je temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. i 3. ZOO odlučio kao u izreci presude.

14. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. te članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik se smatra nepoštenim od trenutka kada je primio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 106/2018-2 od 7. rujna 2022., odnosno 27. listopada 2022., te je od tada dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s zakonskim zateznim kamatama.

15. S obzirom da je podneskom od 3. lipnja 2025. tužitelj djelomično povukao tužbu i to u dijelu kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 56.202,43 EUR tekuću od 7. rujna 2022. do 26. listopada 2022., a kojem povlačenju se tuženik u postupku nije protivio, sud je temeljem odredbe članka odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Kutini 26. rujna 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.