Poslovni broj: P-1546/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka D. Grmeka 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sucu Barbari Čuček kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik iz Krapine, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ivane Dunger Dalbello, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnika tuženice Ivana Zubića, odvjetnika iz Krapine, 26. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici GT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da isplati tužiteljici ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.441,70 eur (slovima: tisuću četiristo četrdeset jedan euro i sedamdeset centi) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici GT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,55 eur (slovima: tisuću tristo dvadeset osam eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženicom 5. srpnja 2016. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine i to 1/2 suvlasničkog dijela, koji predstavlja 1/4 suvlasničkog dijela, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Sridnje kućice 316 m², kuća kuća 99 m², temelji temelji 45 m², dvorište dvorište 172 m², ukupno 316 m², u naravi apartman na katu zgrade - lijevo s pripadajućim parkirnim mjestom, a koji se sastoji od 2 spavaće sobe, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, kupatila i 2 terase te stepeništem koji se nalazi na adresi [adresa], na kojem ugovoru je ovjeren potpis tuženika od strane javnog bilježnika Suzane Hrabra poslovnih oznaka Ov- 5061/16. Tužiteljica navodi da se je navedenim ugovorom pod člankom 5. stavak 3. tuženica obvezala nakon etažiranja kupcu odvojiti brojilo struje o svojem trošku. Tužiteljica navodi da je Općinski sud u Zadru 20. studenog 2020. donio rješenje poslovnih oznaka Z- 26022/2020 kojim se temeljem očitovanja volje izdanog 2. studenog 2020. ovjerenog pod Ov-6729/20 kod javnog bilježnika Jelene Skoblar u Zadru i pod Ov-10323/20, Potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Zadarske županije, klasa: 361-01/19- 02/98 od 19. rujna 2020., u z. k. ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dopušta dioba vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] te se uspostavlja pravo vlasništva na posebnim dijelovima. Tužiteljica navodi da je o navedenom obavijestila tuženicu u nekoliko navrata, kako putem telefona tako i usmeno, te posljednji pismenim putem pozvala tužiteljicu da postupi sukladno preuzetoj obvezi iz ugovora o kupoprodaji kako je to više navedeno. Tužiteljica tvrdi da je bila primorana o svojem trošku obaviti preuzetu obvezu s obzirom da ista nije mogla koristiti struju u svojoj nekretnini te tako niti boraviti u njoj. Tužiteljica tvrdi da je za navedene radove bila dužna platiti sljedeće iznose po računima kako slijedi: 18. prosinca 2020. iznos od 7.762,50 kn, u lipnju 2020. iznos od 1.500,00 kn te u prosincu 2020. iznos od 1.600,00 kn. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženica nije ispunila svoju obvezu koju se obvezala preuzeti naprijed navedenim ugovorom o kupoprodaji nekretnine, to tužiteljica potražuje iznos od 1.441,70 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća odnosno od 29. prosinca 2020. pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je točno kako to navodi tužiteljica da se tužena ugovorom o kupoprodaji obvezala odvojiti brojilo o svojem trošku, što je i učinila. Tuženica tvrdi da je o svom trošku izvršila odvajanje brojila ugradnjom kontrolnog brojila, baš kako je bilo ugovoreno i dogovoreno između stranaka. Tuženica navodi da se je čl. 5. stavkom 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine obvezala kupcu odvojiti brojilo struje o svojem trošku, međutim, navodi da nije točno kako to sada navodi tužiteljica da se tuženica obvezala tužiteljici ishoditi novi priključak struje. Tuženica tvrdi da je namjera ugovornih strana bila ishođenje novog priključka struje, tada bi stranke to i ugovorile, odnosno predmetnim ugovorom bi obveza tuženica bila u tom slučaju jasno definirana. Tuženica tvrdi da su odvajanje brojila struje i ishođenje novog priključka struje dva potpuno različita pojma jer se odvajanje brojila vrši ugradnjom kontrolnog brojila, što je tuženica izvršila, dok je ishođenje novog priključka nešto sasvim drugo. Tuženica navodi da temeljem članka 319. Zakona o obveznim odnosima odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase te smatra da je člankom 5. stavkom 3. vrlo jasno bila definirana njezina obveza, a to svakako nije ishođenje novog priključka, kako to sada neosnovano tvrdi tužiteljica. Tuženica navodi da joj tužiteljica do mjeseca studenog 2023. nije uputila niti jedan poziv na plaćanje troškova koji su nastali izvedbom novog priključka struje, što ukazuje na činjenicu da takva obveza tuženice nikada nije bila dogovorena ni ugovorena. Stoga tuženica predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016., ovjeren od strane javnog bilježnika Suzane Hrabra, pod poslovnim brojem: Ov- 5061/16 (list 6-7 i 9-11 spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar, poslovni broj: Z-26022/2020 od 20. studenog 2020. (list 12-13, 58-59 spisa), dopis HEP-a od 7. siječnja 2021. (list 14, 57 spisa), dopis HEP-a od 4. prosinca 2020. (list 15, 56 spisa), ponudu o priključenju broj: 401400- 202639-00120104 od 4. prosinca 2020. (list 16-20, 51-55 spisa), izvršio je uvid u račune br. 6/20 i 12/20, [obrt] (list 21,60 spisa), pročitao je ugovor o korištenju mreže broj 4014-21-000072 od 5. siječnja 2021. (list 22-23, 49- 50 spisa), izvršio je uvid u uplatnicu (list 24 spisa), pročitao je dopis tužiteljica od 15. studenog 2023. zajedno s povratnicom (list 25-27 i 61 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka DT, TT i RT.

4. Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga kojim je predložila pribavu spisa Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem: Z-26022/2020 jer je između stranaka tijekom postupka postala nesporna je činjenica da je izvršeno etažiranje k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

5. Punomoćnik tuženice odustao je od provođenja dokaza saslušanjem osobe koje je ugradila kontrolno brojilo u dijelu nekretnine u vlasništvu tužiteljice iz razloga jer je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je kontrolno brojilo postojalo.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016., ovjeren od strane javnog bilježnika Suzane Hrabra, pod poslovnim brojem: Ov- 5061/16, kojim je tuženica kao prodavateljica prodala tužiteljici kao kupcu, 1/2 svojeg suvlasničkog dijela koji predstavlja 1/4 suvlasničkog dijela, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Sridnje kućice, površine 316 m², kuća kuća, površine 99 m², temelji temelji, površine 45 m², dvorište dvorište, površine 172 m², ukupne površine 316 m², u naravi apartman na katu zgrade - lijevo s pripadajućim parkirnim mjestom, a koji se sastoji od 2 spavaće sobe, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, kupatila i 2 terase te stepeništem koji se nalazi na adresi [adresa] (list 6-7, listi 9-11 spisa),

- da je člankom 5. st. 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. ugovoreno da će tuženica nakon etažiranja kupcu odvojiti brojilo struje o svojem trošku

(list 6-7 i 9-11 spisa),

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar, poslovni broj: Z-26022/2020 od 20. studenog 2020., u z. k. ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dopuštena dioba vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] te je uspostavljeno pravo vlasništva na posebnim dijelovima od 216/1000 dijela te na istom uspostava prava vlasništva posebnog dijela opisanog kao: STAN S4-stana na katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom i blagovaonicom, kupaonicom i dvije sobe, površine zatvorenih dijelova 39,49 m² te dvije terase i stubišta ukupne površine 24,05 m² te pripadcima: parkirnim mjestom oznake PM2 ukupne površine 11,99 m², vrtom oznake VT2 ukupne površine 20,99 m² u nacrtima sve označeno rozom bojom i mrežastom šrafaturom, za korist: JT, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo (list 12-13, 58-59 spisa),

- da je HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zadar, 4. prosinca 2020. tužiteljici kao podnositeljici zahtjeva predao ponudu o priključenju broj: 401400- 202639-00120104, a prema čl. 1. ponude predmet ponude odnosio se na uređenje međusobnih odnosa kod financiranja i izgradnje elektroenergetskih objekata potrebnih za priključenje građevine tužiteljice kao podnositelja zahtjeva na lokaciji, [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 16-20, 51-55 spisa),

- da prema čl. 4. naprijed navedene ponude troškovi priključenja za građevinu tužiteljice kao podnositeljice zahtjeva na elektroenergetsku mrežu iznose: naknada za priključenje u iznosu od 6.210,00 kn, troškovi promjene na priključku postojećeg korisnika mreže 0,00 kn, troškovi vezani uz rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u iznosu od 0,00 kn, uvećano za PDV (25 %) u iznos od 1.552,50 kn, što ukupno iznosi

7.762,50 kn (list 16-20, 51-55 spisa),

- da je prema čl. 5. naprijed navedene ponude tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva iznose iz čl. 4. ponude mogla platiti po slijedećoj dinamici: I. ratu-50% iznosa tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva mogla platiti prihvaćanjem ponude, II. ratu-50% iznosa tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva mogla platiti najkasnije do dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže (list 16-20, 51-55 spisa), iz čega proizlazi da je tužiteljica bila dužna platiti troškove priključenja prije zaključenja ugovora o korištenju mreže, a koji iznos od 7.762,50 kn odnosno 1.030,26 eura je uplatila 28. prosinca 2020. (list 24 spisa),

- da je prema čl. 2. ponude priključak građevine tužiteljice kao podnositeljice zahtjeva na elektroenergetsku distribucijsku mrežu trebao izvesti na sljedeći način: kabelom XP00/A 4x35 mm² (list 16-20, 51-55 spisa), zbog čega je je tužiteljica uplatila prema računu br. 12/20 [obrt] iznos od 1.600,00 kuna odnosno 212,36 eura na ime radova na pripremi za priključak električne energije (list 21,60 spisa),

- da je prema čl. 8. ponude tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva bila dužna uz zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže priložiti: dokaz o vlasništvu, dokaz o uporabljivosti postrojenja i instalacije i dokaz o legalnosti, zbog čega je tužiteljica uplatila prema računu br. 6/20 [obrt] iznos od 1.500,00 kuna odnosno 199,08 eura na ime pregleda i kontrole instalacije (list 21,60 spisa),

- da je tužiteljica s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o. Elektrom Zadar, 5. siječnja 2021. zaključila ugovor o korištenju mreže broj 4014-21-000072 kojim su stranke u članku 1. uredile međusobne odnose u svezi uvjeta za korištenje elektroenergetske distribucijske mreže za svako pojedinačno obračunsko mjerno mjesto navedeno u prilogu 1. ovog ugovora (list 22-23, 49-50 spisa),

- da je HEP-a dopisom od 7. siječnja 2021. tužiteljici na temelju njezinog zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže zaprimljenog pod urudžbenim brojem 202639 od 7. siječnja 2021. dostavio ugovor o korištenju mreže (list 14, 57 spisa), iz čega proizlazi da je ugovor o korištenju mreže broj 4014-21-000072 zaključen prema ponudi o priključenju broj: 401400-202639-00120104 od 4. prosinca 2020., što se može zaključiti prema urudžbenom broju 202639 iz zahtjeva za sklapanje ugovora, koji je naveden u broju iz ponude o priključenju,

8. Predmet spora je tumačenje odredbe iz čl. 5. st. 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016., odnosno značenje ugovorne odredbe kojom se tuženica obvezala da će „nakon etažiranja kupcu odvojiti brojilo struje o svojem trošku“, i to znači li ta obveza ugradnju kontrolnog brojila ili pak priključenje građevine na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta.

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice kojim je predložila provođenje građevinskog vještačenja na okolnost odvajanja brojila struje i ishođenje novog priključka struje, kao i dokazni prijedlog tuženice kojim je predložila provođenje uviđaja, dokaza saslušanjem svjedoka, odnosno radnika HEP Elektre Zadar, na okolnost uključenja novog brojila i uklanjanja kontrolnog brojila, budući da je činjenicu odvajanja kontrolnog brojila sud utvrdio na temelju saslušanja stranaka u ovom postupku, odnosno sama tužiteljica je u svom iskazu navela da je tuženica ugradila kontrolno brojilo, dok je činjenicu priključenje građevine tužiteljice na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta sud utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice kojim je predložila da se sudski vještak za graditeljstvo pozove usmeno na raspravu kako bi se očitovao na razliku između pojmova ugradnje kontrolnog brojila i odvajanja brojila struje, budući da je navedenu okolnost predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, a osim toga navedena činjenica ne može se utvrđivati saslušavanjem građevinskog vještaka jer se radi o tumačenju spornih odredaba ugovora.

11. Na temelju iskaza svjedoka DT sud je utvrdio da je tužiteljica zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine s tuženicom, kojim ugovorom se tuženica obvezala da će nakon etažiranja o svom trošku odvojiti brojilo kupcu. On je razgovarao s tuženicom i s njezinim suprugom i pozvao ih je da odvoje brojilo od struje, međutim tuženica je 27. srpnja 2016. ugradila kontrolno brojilo u nekretnini u vlasništvu tužiteljice, kako bi očitavanjem stanja na tom brojilu tužiteljica mogla plaćati za potrošenu električnu energiju susjedu koji je živio u prizemlju kuće i koji je imao ugrađeno brojilo struje. Kako tuženica nije izvršila ugradnju električnog brojila, tužiteljica je o svom trošku odvojila brojilo struje i to putem Elektre Zadar. Tužiteljica je 4,5 godine plaćala struju susjedu ĐT koji je živio u prizemlju kuće, koja se sastoji od prizemlja i kata na kojem živi s tužiteljicom. ĐT bi svaki mjesec na kontrolnom brojilu očitao koliko je tužiteljica mjesečno potrošila struje, nakon čega bi tužiteljica plaćala IT za potrošenu električnu energiju, budući da su svi računi za električnu energiju glasili na njegovo ime. ĐT je kupio prizemlje kuće od tuženice, nakon što je tužiteljica kupila kat kuće. Nakon što je tužiteljica odvojila električno brojilo, računi za potrošenu električnu energiju stizali su na ime tužiteljice.

12. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica kupila stan na katu od tuženice i prije kupoprodaje kada je razgledavala preko agencije taj stan uvjet je bio da će ga kupiti, ukoliko će tuženica odvojiti brojilo struje. Nakon što je zaključila ugovor o kupoprodaji s tuženicom, tuženica je prodala stan u prizemlju u kojem se nalazilo električno brojilo. Ne sjeća se kada je tuženica ugradila kontrolno brojilo. Kada je tuženica ugradila kontrolno brojilo ona je prema potrošnji električne energije plaćala za potrošenu električnu energiju susjedu koji živi u prizemlju i to je trajalo oko 6 godina. Nakon što je izvršeno etažiranje zgrade ona je od Elektre zatražila ugradnju električnog brojila, budući da se tuženica nije javljala na njezine pozive i nije željela ugraditi električno brojilo.

13. Na temelju iskaza svjedoka TT sud je utvrdio da živi u dvojnom objektu koji se sastoji od dva apartmana s jedne strane i tri apartmana u drugom dijelu objekta. On živi u objektu odvojenom od tužiteljice, koja živi u dijelu objekta s dva apartmana. Tuženica je započela gradnju tog objekta i ishodila je privremeni priključak za električnu struju, a naknadno kada je ishodila dozvole uvela je trajni električni priključak. Svi koji su kasnije započeli gradnju, kao i on, ugrađivali su u apartmane kontrolna brojila te su na taj način prema potrošnji električne energije plaćali tuženici za potrošnju električne energije. Na taj način plaćao je električnu energiju tuženici otprilike 15 godina, a kada je ishodio građevinsku i lokacijsku dozvolu, priključio je svoj električni priključak. On nije kupio apartman od tuženice, već od jednog drugog izvođača. Ne zna ništa o ugradnji električnog brojila u apartmanu tužiteljice.

14. Na temelju iskaza svjedoka RT, supruga tuženice, sud je utvrdio da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine tuženica prodala apartman na [adresa] na adresi [adresa] tužiteljici i navedenim ugovorom tuženica se obvezala odvojiti brojilo struje. Kontrolnim brojilom bila su odvojena sva brojila koja su se nalazila u zgradi u kojoj se nalazio i apartman kojeg je tuženica prodala tužiteljici. Zajedno s tuženicom, otprilike 2 tjedana nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji doputovao je na [adresa], gdje se je našao s tužiteljicom kako bi ugradnjom kontrolnog brojila mogli očitavati potrošnju struje i prema tome su njima plaćali račune budući da je u to vrijeme tuženica bila vlasnica jednog apartmana u zgradi i kontrolno brojilo služilo je da se odvoji potrošnja električne energije koju je tuženica potrošila od potrošnje električne energije tužiteljice, budući da su računi za potrošenu električnu energiju ispostavljeni tuženici. Kada je došao na [adresa], angažirao je električara, koji je ugradio kontrolno brojilo, a trošak za postavljanje kontrolnog brojila je platio on. Tuženica je otprilike 2 tjedna nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji s tužiteljicom prodala i drugi apartman ĐT pa su tada računi za potrošenu električnu energiju dolazili na njegovo ime.

15. Na temelju iskaza tuženice sud je utvrdio da je tuženica prodala tužiteljici apartman na [adresa] na adresi [adresa]. Ucrtala je objekt i izvršila etažiranje zgrade, a ugovorom o kupoprodaji obvezala se je tužiteljici odvojiti brojilo struje o svojem trošku. U to vrijeme zgrada je imala ukupno pet jedinica, pri čemu je ona bila vlasnica dva apartmana i zgrada je imala jedan električni priključak, pri čemu je svaki apartman imao kontrolno brojilo. Njoj je bilo u interesu da što prije ugradi kontrolno brojilo jer su računi za potrošenu električnu energiju tužiteljice i za potrošenu električnu energiju u njezinom apartmanu dolazili na njezino ime pa se uz pomoć kontrolnog brojila izračunavalo koji iznos je tužiteljica dužna podmiriti iz računa za potrošenu električnu energiju koji je dolazio na njezino ime. Naknadno je prodala i drugi apartman. Tužiteljica je ishodila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za naprijed navedeni apartman i ona naknadno teoretski više ne bi mogla ishoditi za nju električni priključak. Poznato joj je da je tužiteljica prodala apartman i novi vlasnik tražio ju je da ishodi električni priključak, pri čemu je navedeni trošak ishođenja električnog priključka tužiteljica tražila od nje. U cijelosti je o svom trošku izvršila ucrtavanje nekretnine u katastar, a isto tako i o svom trošku platila etažiranje. Potpisala je ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji se nalazi na listovima 9-11 spisa. Prije potpisivanja naprijed navedenog ugovora istog je pročitala. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice je li joj poznata razlika između činjenice odvajanja brojila struje i činjenice ugradnje kontrolnog brojila, odgovorila je da zna razliku između pojmova ishođenja električnog priključka struje i postavljanje kontrolnog brojila i da se radi o dva odvojena pojma. U vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina, električni priključak nije se mogao niti ishoditi jer zgrada nije bila legalizirana.

16. Iskaz RT u dijelu u kojem ga sud prihvaća i tuženice u dijelu u kojem ga sud prihvaća sud ocjenjuje vjerodostojnim jer svjedoče o nespornim činjenicama

17. Prema odredbi iz čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

18. Na temelju izloženih utvrđenih činjenica sud je utvrdio da iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. proizlazi da se tuženica člankom 5. st. 3. ugovora obvezla da će "nakon etažiranja kupcu odvojiti brojilo struje o svojem trošku". Taj izraz, iako kolokvijalan, u pravnom i tehničkom smislu može značiti jedino da troškove priključenja za građevinu tužiteljice na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta kod HEP-a snosi tuženica jer samo tako tužiteljica može imati vlastito brojilo i samostalno plaćati potrošnju. Činjenica da je tuženica odmah nakon sklapanja ugovora 2016. ugradila kontrolno brojilo, što proizlazi iz suglasnog iskaza svjedoka DT, supruga tužiteljice da je kontrolno brojilo ugrađeno **.**.2016. i RT, supruga tuženice, da je kontrolno brojilo ugrađeno otprilike 2 tjedana nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji, ukazuje da je ugradnja kontrolnog brojila izvršena prije "etažiranja" koje je uspostavljeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar, poslovni broj: Z- 26022/2020 od 20. studenog 2020. iz čega proizlazi da je strankama u vrijeme zaključenja ugovora bilo poznato da priključenje za građevinu tužiteljice na elektroenergetsku mrežu nije moguće prije "etažiranja" zgrade, dok su kontrolno brojilo ugradili neposredno nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. Da je namjera ugovaratelja bila ugradnja kontrolnog brojila, tada u ugovoru nije bilo potrebe navoditi da će isto učiniti nakon "etažiranja". Ugradnja kontrolnog brojila pokazuje privremeno rješenje, ali ne predstavlja ispunjenje obveze, budući da pojam „kontrolno brojilo“ nije zakonski ni tehnički pojam u sustavu HEP-a jednako tako kao nit pojam "odvojiti brojilo struje". Ugradnjom kontrolnog brojila 2016. stranke su imale volju odmah omogućiti odvojeno mjerenje potrošnje jer je to bilo u interesu tuženice koja je bila u obvezi podmirivati troškove za isporučenu električnu energiju. Pravo odvajanje brojila ostvareno je tek zaključenjem ugovora o korištenju mreže broj 4014- 21-000072 od 7. siječnja 2021., kada je nakon uspostave etažnog vlasništva tužiteljica mogla ishoditi priključak kod HEP-a.

19. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. nije bilo predviđeno da tuženica sama zaključuje ugovor s HEP-om, što objektivno niti nije mogla učiniti nakon uspostave etažnog vlasništva jer nije bila vlasnica posebnog dijela. Njena ugovorna obveza svodila se upravo na to da snosi "troškove odvajanja brojila struje", odnosno troškove priključenje građevine tužitejice na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta, dok je sama tužiteljica kao vlasnica mogla formalno sklopiti ugovor s HEP-om.

20. Iz naprijed obrazloženih razloga sud nije prihvatio iskaz tuženice i svjedoka RT u kojem tvrde da se člankom 5. stavkom 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. tuženica obvezala ugraditi kontrolno brojilo, kao i u dijelu u kojem tuženica tvrdi da s tužiteljicom nikada nije razgovarala o tome da bi ona za tužiteljicu ishodila električni priključak.

21. Iskaze svjedoka DT, TT i tužiteljice sud ocjenjuje vjerodostojnim. Njihovi se iskazi međusobno nadopunjuju i čine jednu logično životno povezano cjelinu.

22. Sud nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem tvrdi da iz kupoprodajne cijene u iznosu od 50.000,00 eura za koji iznos je prodala tužiteljici apartman, proizlazi da nije realno da tuženica još od tog iznosa o svom trošku ishodi tužiteljici električni priključak, da je prodala u toj zgradi na [adresa] i drugi apartman, otprilike nakon tri do četiri tjedna od prodaje tužiteljici, da je drugi apartman prodala ZT za iznos od 55.000,00 eura, budući da je u navedenom apartmanu postojao električni priključak pa je zbog toga kupoprodajna cijena iznosila 5.000,00 eura više, pri čemu je navela da se radilo o dva apartmana iste površine.

23. Čak i da je točna činjenica da je apartman tužiteljice prodan za 5.000,00 eura manje od drugog apartmana iste površine zbog "nepostojanja električnog priključka", koju činjenicu u ovom postupku tuženica nije dokazala jer nije dostavila ugovor o kupoprodaji, ta okolnost ne može mijenjati značenje ugovorne obveze. Da je prava volja stranaka bila da se ni u budućnosti ne osigurava zasebno brojilo, odnosno da se tužiteljica trajno oslanja samo na kontrolno brojilo, tada u ugovoru uopće ne bi bilo potrebno posebno naglašavati obvezu tuženice da isto izvrši „nakon etažiranja".

24. Upravo suprotno, činjenica da je ta odredba izričito ugovorena pokazuje da su stranke jasno razlikovale privremeno tehničko rješenje (kontrolno brojilo ugrađeno 2016.) od konačnog, pravno relevantnog rješenja – priključenje građevine tužtieljice na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta kod HEP-a, koje jedino omogućava tužiteljici da ima svoje brojilo i samostalno snosi troškove potrošnje.

25. Drugim riječima, i da je cijena apartmana bila manja zbog tadašnjeg nedostatka zasebnog priključka, sama činjenica da je u ugovoru predviđena obveza „odvajanja brojila struje“ potvrđuje da su stranke računale na to da će konačno rješenje biti provedeno nakon etažiranja, i to o trošku tuženice, kako je ugovorom izričito i određeno.

26. Odredba iz čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom iz čl. 163. ZOO-a propisano da troškove ispunjenja obveze snosi dužnik, ako ih nije prouzročio vjerovnik.

27. S obzirom da tuženica nije dokazala da je ispunila svoju obvezu iz čl. 5. st. 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016., a kako je to naprijed obrazloženo, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 163. ZOO-a tužbeni zahtjev usvojiti za iznos od 1.441,70 eura.

28. Odredbom iz čl. 183. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

29. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2016. tuženica se obvezala da će nakon etažiranja zgrade o svom trošku odvojiti brojilo struje. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar, poslovni broj: Z-26022/2020 od 20. studenog 2020. provedeno je "etažiranje", čime je nastupio trenutak u kojem je tuženica bila dužna ispuniti ugovornu obvezu. Ishođenje priključenje građevine na elektroenergetsku mrežu i uspostavu samostalnog obračunskog mjernog mjesta kod HEP-a zahtijevalo je podmirenje troškova utvrđenih u ponudi o priključenju broj: 401400-202639-00120104 od 4. prosinca 2020. (7.762,50 kn), ali i dodatnih nužnih troškova pregleda i kontrole instalacija (1.500,00 kn) i radova na pripremi za priključak električne energije (1.600,00 kn), bez kojih se priključak nije mogao realizirati niti ugovor o korištenju mreže broj 4014-21-000072 od 5. siječnja 2021. sklopiti, a u kojem trenutku je etažiranje provedeno jer ugovor ne bi mogao biti zaključen. Budući da tuženica svoju obvezu nije izvršila, sve navedene iznose je umjesto nje podmirila tužiteljica.

30. Za račune od 1.500,00 kn i 1.600,00 kn nije bilo moguće utvrditi točne datume plaćanja, budući da na računima nema izričite oznake dana uplate, a vjerodostojna potvrda o datumu plaćanja nije bila dostupna. Njihove oznake („6/20“ i „12/20“) označavaju tek redni broj računa u godini, a ne nužno i mjesec izdavanja ili plaćanja.

31. Iznos iz ponude HEP-a od 7.762,50 kn tužiteljica je platila 28. prosinca 2020. Kako su i preostali troškovi (1.500,00 kn i 1.600,00 kn) nerazdvojno vezani uz istu obvezu odvajanja brojila i nastali u istom vremenskom okviru, sud ocjenjuje da su svi troškovi dospjeli najkasnije toga dana. Stoga tuženica od 29. prosinca 2020. pada u zakašnjenje te pored glavnice duguje i zateznu kamatu sukladno odredbi iz čl. 29. ZOO-a.

32. Sukladno navedenom, tužbeni je zahtjev usvojen u cijelosti.

33. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., proč. tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), budući da je tuženica u cijelosti izgubila parnicu. Sukladno tome, zahtjev tuženice za naknadu troškova u cijelosti je odbijen te joj je naloženo da ona tužiteljici naknadi troškove postupka.

35. Troškovi zastupanja tužiteljici su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), koja prema Tbr. 54. propisuje vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura.

36. Tužiteljici su kao potrebni priznati troškovi koji se sastoje od sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) u iznosu od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 27. veljače 2024., 18. lipnja 2024., 1. listopada 2024. i 15. svibnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9. t. 1.) za svaku od navedenih radnji. Tužiteljici je na trošak u iznosu od 1.000,00 eur, priznat PDV u iznosu od 25 %, što iznosi 250,00 eura. Osim troškova zastupanja, tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u zatraženom iznosu od 52,00 eura.

37. Sukladno navedenom, tuženici je naloženo da tužiteljici na ime naknade troškova ukupno plati 1.328,55 eura.

38. Na trošak je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata od presuđenja na cjelokupni iznos troškova, na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, zbog čega odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Krapini 26. rujna 2025.

S u d a c:

Barbara Čuček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.

DOSTAVITI:

1. Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica iz Zagreba, Đorđićeva 19, putem e-Oglasne ploče

2. Ivan Zubić, odvjetnik iz Krapine, Zagrebačka cesta 43, putem e-Oglasne ploče