Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3692/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tihomir Violić, odvjetnik u Garešnici, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-206/2021- 43 od 15. lipnja 2023., dana 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pn-206/2021-43 od 15. lipnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba tužiteljice u ovoj pravnoj stvari i naloženo joj je da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.551,00 eura.

2. Protiv toga rješenja tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za za ukidanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete koju je divljač prouzročila na usjevima, u iznosu od 4.833,54 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2019. do isplate.

6. Budući da je riječ o sporu male vrijednosti, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja nije dopušten prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP.

7. Sadržajem žalbenih navoda tužiteljica u biti ističe bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP osporavajući pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da tužbu treba odbaciti jer prije njenog podnošenja ona nije provela zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava.

8. Naime, prvostupanjski sud je kod donošenja pobijanog rješenja imao u vidu odredbu posebnog zakona, u ovom slučaju čl. 82. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19 - dalje: ZL) koja propisuje postupak ostvarivanja prava na naknadu štete, uz ostalo imovinske štete koju prouzroči divljač, a glasi:

"(1) Za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ovoga Zakona oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku.

(2) Nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu.

(3) Nakon isteka rokova iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz stavka 2. ovoga članka, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. ovoga članka."

9. U ovom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljica u roku od 7 dana od nastanka štete, dana 4. rujna 2019., obratila pisanim putem tuženiku radi naknade štete, na koji je tuženik odgovorio odbijanjem zahtjeva, ona je 5. rujna 2019. pokrenula postupak osiguranja dokaza koji je dovršen u studenom 2019. ali nije tijekom postupka niti sve do 9. travnja 2021. predložila tuženiku sklapanje sporazuma o naknadi štete.

10. Polazeći od utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u ovom slučaju nije provela u cijelosti zakonom predviđeni postupak mirnog rješavanja spora zbog čega je primjenom citirane odredbe čl. 82. ZL tužbu trebalo odbaciti.

11. Na navode žalbe da je tuženik otklonio mogućnost sklapanja nagodbe valja reći da je tuženik očitujući se na njenu prvu obavijest (kojom je postupila u skladu s odredbom st.1. čl. 82. ZL) doista osporio odgovornost. Međutim, ovdje je relevantan daljnji propust tužiteljice da, nakon što su u postupku osiguranja dokaza u studenom 2019. utvrđene bitne činjenice, u roku od 30 dana predloži sklapanje nagodbe već je to učinila tek 9. travnja 2021.

12. Na tvrdnju žaliteljice da je riječ o ispunjenju "zamišljene puke zakonske forme" ukazuje se na Odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3251/2023 (Narodne novine br.127/2024).

13. Prema načelnom stavu toga suda, pravo na pristup sudu može biti ograničeno (čl. 16. Ustava) uz ostalo i pretpostavkama i rokovima za podnošenje tužbe ali svako ograničenje mora biti propisano zakonom i mora imati legitimni cilj te mora postojati razmjernost između ograničenja i cilja koji se tim ograničenjem želi postići.

14. Nadalje, prema stavu toga suda osporena odredba čl. 82. Zakona o lovstvu ima legitimni cilj otvaranja mogućnosti strankama u postupcima radi naknade štete protiv lovoovlaštenika da učinkovito rješavaju odštetne zahtjeve bez vođenja sudskih postupaka uz istodobno rasterećenja rada sudova.

15. Međutim, u odnosu na obvezu koju propisuje odredba st.1. čl. 82. Zakona o lovstvu, Ustavni sud prihvatio je tvrdnju predlagatelja da je dan nastanka štete teško utvrditi, posebice u slučaju višekratnih šteta na istoj imovini ili velikoj površini zasađenih poljoprivrednih kultura. Ispunjenje pretpostavke za pravodobno prvo obraćanje lovoovlašteniku iziskivalo bi u određenim slučajevima provođenje vještačenja, kako bi se utvrdilo je li obraćanje lovoovlašteniku pravodobno. Uzimajući u obzir troškove takvog vještačenja, to može imati odvraćajući učinak na oštećenika da zbog takvih troškova koji su povezani s dokazivanjem točnog dana nastanka štete odustanu od podnošenja odštetnih zahtjeva i tužbi za naknadu štete. Polazeći od legitimnog cilja (smanjenje broja sudskih postupaka, ubrzanje, reparacije štete te sprječavanje daljnje štete od divljači na vrijeme), Ustavni sud je zaključio da se u okolnostima cjelokupnog normiranja sprječavanja štete i naknade štete koju počini divljač ili koja je prouzorčena izvođenjem lova, odredbom čl. 82. st. 1. ZL nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika te ju je ukinuo.

16. Imajući u vidu da tužba tužiteljice u konkretnom slučaju nije odbačena zbog neizvršenja obveze koju propisuje ukinuta zakonska odredba te zaključak Ustavnog suda Republike Hrvatske o inače legitimnom cilju čl. 82. ZL, za zaključiti je da odbacivanjem tužbe zbog neizvršenja propisane obveze iz čl. 82. st. 2. ZL tužiteljici u ovom slučaju nije ograničeno pravo pristupa sudu.

17. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

18. Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić