Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-356/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. DR, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1155/2024-15 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1155/2024-15 od 6. lipnja 2025., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08) opt. DR oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađa, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. Bipa d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 2. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i opt. RR proglasi krivim za "utuženo" kazneno djelo.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje ali da je iz njega izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Ovo stoga što je prilikom prvog ispitivanja opt. DR priznao počinjenje svih kaznenih djela za koja ga se teretilo, koje je priznanje bilo detaljno i okolnosno, da bi potom na raspravi negirao počinjenje kaznenog djela s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Ujedno tome traži preocjenu izvedenih dokaza predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Razmatrajući takve žalbene navode državnog odvjetnika i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, a potom izveo i pravilan zaključak da temeljem izvedenih i ocijenjenih dokaza - svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, nije na nedvojben način te van svake razumne sumnje utvrđeno i dokazano da je opt. DR počinio kazneno djelo krađe opisano u izreci prvostupanjske presude.
6.2. Naime, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, a nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza i po nalaženju ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da nije na nedvojben način utvrđeno da se kritične zgode opt. DR dovezao sa automobilom u društvu MR do prodavaonice Bipa te ga ostao čekati u automobilu pred prodavaonicom, ukazuje se pravilan. Ovo prvenstveno imajući u vidu iskaz svjedoka MR koji je iskazao kako je kritične zgode otuđio neke parfeme iz trgovine Bipa u Makarskoj, no da je s njime bio jedan momak iz [adresa] - UR, koji je i upravljao automobilom kojim su došli, a da tada s njima nije bio opt. DR, kao i iskaz policijskog službenika CR koji je iskazao da je pregledom snimke video-nadzora trgovine Bipa u Makarskoj uočio osobu za koju se utvrdilo da se radi o MR koji je ušao u trgovinu i uzimao parfeme, da je tom prigodom u poslovnicu ušla samo jedna osoba koja je otuđila parfeme, a da te prigode nije s njim snimljen i opt. DR.
6.3. Pri tome, to što je optuženik ispitan pred policijskim istražiteljem priznao počinjenje i ovog kaznenog djela, u situaciji kada sud ne raspolaže niti s jednim drugim dokazom koji bi potvrdio takvu, prvu obranu optuženika, a koji kasnije tijekom rasprave poriče počinjenje kaznenog djela, ne može biti dokaz na kojem bi se temeljila osuđujuća presuda. Konačno, valja naglasiti da pozorno ocjenjujući sve izvedene dokaze i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju koji je pravilno postupio kada je opt. DR oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
7. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Osijek, 26. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić