REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4238/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CR iz [adresa], NR 4, Kraljevina Belgija, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva financija u Zagrebu, Katančićeva 5, OIB 18683136487, radi utvrđenja poreza na dohodak, 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP-II-410-18/21- 01/205, URBROJ: 513-04-24-2, od 27. kolovoza 2024.,
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana povrata spisa donese novu odluku po žalbi tužitelja.
III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija u Zagrebu, Katančićeva 5, OIB 18683136487, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 625,00 Eura. (šestotinadvadesetpet eura)
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Privremenim poreznim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg, KLASA: UP/I-410-23/2020-02/322, URBROJ: 513-07-05-03-2020-02, od 9. prosinca 2020. tužitelju se, kao poreznom obvezniku, utvrđuje godišnja obveza poreza i prireza na dohodak za 2019. godinu, u ukupnom iznosu od 30.862,61 kunu, utvrđuje iznos ukupno plaćenih predujmova poreza i prireza od 13.264,91 kunu te se konačno utvrđuje razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 17.597,70 kuna. Istim rješenjem naveden je način i rokovi plaćanja, uz upozorenje kako će se na nepravodobno plaćeni porez obračunati i platiti zatezna kamata.
2. Poreznim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg, KLASA: UP/I-410- 23/20-02/322, URBROJ: 513-07-05-03/2021-4, od 8. veljače 2021., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Privremenog poreznog rješenja, uz obrazloženje tog tijela kako je porezna rezidentnost tužitelja utvrđena pravomoćnim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg, KLASA: UP/I-410-23/18-02/2965, URBROJ: 513-07-05-03/2022- 39, od 31. svibnja 2022., iz kojeg razloga se nastavno nije mogla preispitivati.
3. Osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Poreznog rješenja, uz stav tuženika koji je jednak onom pravnom stavu koji je temelj Poreznog rješenja, odnosno iz razloga što je porezna rezidentnost za tužitelja pravomoćno riješena stvar, iz kojeg razloga se ona, kao prethodno pravno pitanje ne može nastavno, u postupku određenja poreza iz te rezidentnosti, ponovno preispitivati.
4. Osporavajući zakonitost naprijed navedenih pravnih stavova tužitelj, u svojoj tužbi, navodi kako osporenim rješenjem nije valjano cijenjena činjenica kako on nije porezni rezident Republike Hrvatske. Pojašnjavajući svoj stav ukazuje kako se u njegovom slučaju mora primijeniti članak 4. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, sklopljenog između Republike Hrvatske i Kraljevine Belgije te da je upravo s tim u vezi i ishodio potvrdu porezne uprave Kraljevine Belgije u kojoj je naznačeno da je on porezni rezident te države. Mišljenja je da činjenica što nije uspio s promjenom svoje rezidentnosti ne znači da je porezni obveznik Republike Hrvatske, a koje mišljenje temelji na članku 4. Ugovora. Upravo u skladu s tim člankom navodi da on ima prebivalište isključivo u [adresa], budući je 2017. godine odjavio prebivalište sa teritorija [adresa] i to privremeno na pet godina. Ovom dodaje i kako je središte njegovih životnih interesa isključivo u Kraljevini Belgiji, jer se uostalom tamo nalazi i cijela njegova obitelj, iz kojeg razloga zaključuje da se on, ni u smislu članka 43. stavka 1. i 5. Općeg poreznog zakona, ne može smatrati rezidentnom Republike Hrvatske. Konačno navodi i kako nije sporno da je u Kraljevini Belgiji platio porez na dohodak, a što u ukupnosti znači da i temeljem članka 15. Ugovora nije zakonito rješenje kojim mu se nameće obveza plaćanja takvog poreza u Republici Hrvatskoj. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
5. Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
6. Sud je 24. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Ponovljeno tuženik svoj stav temelji na okolnosti da je pravomoćnim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg, KLASA: UP/I-410-23/18-02/2965, URBROJ: 513- 07-05-03/2022-39, od 31. svibnja 2022., odbijen zahtjev tužitelja za promjenom statusa rezidentnosti, iz kojeg razloga to pitanje smatra pravomoćno okončanim prethodnim pitanjem i iz kojeg razloga je stava kako se ponovno ne može preispitivati već pravomoćno utvrđena rezidentnost poreznog obveznika.
10. U ocjeni tog stava Sud ukazuje kako spisu tuženika prileži rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ludbreg, KLASA: UP/I-410-23/18-02/2965, URBROJ: 513-07-05-03/2022- 39, od 31. svibnja 2022., a koje rješenje je temelj utvrđenja kako je tužitelj porezni rezident Republike Hrvatske. Uvidom u izreku tog rješenja Sud nalazi kako je istom odbijen zahtjev ovdje tužitelja za promjenom statusa rezidentnosti u 2017. godini. Cijeneći ovakvo utvrđenje Sud ponovno ističe kako se Privremenim, Poreznim i osporenim rješenjem odlučuje o dohotku tužitelja iz 2019., godine, iz kojeg razloga utvrđenja rezidentnosti za 2017. godinu nemaju nikakav utjecaj.
11. Naime ne ulazeći u razmatranja da li je porezna rezidentnost u nekom poreznom razdoblju status, a u kojem slučaju bi vrijedila ranije presuđena stvar, ili je suprotno tome činjenica, u kojem slučaju bi se mogla neovisno u drugom postupku preispitivati, Sud ističe kako je porezna rezidentnost promjenjiva kategorija. Iz ovog razloga porezna rezidentnost se određuje temeljem činjenica koje su važile za neko porezno razdoblje i koje u drugom razdoblju mogu biti potpuno izmijenjene. Ovaj stav i posebno kraj okolnosti kako je tužitelj u svojoj tužbi naznačio da cijela njegova obitelj živi u [adresa], potpuno irelevantnim čini utvrđenja na temelju kojih je odlučeno o poreznoj rezidentnosti za tužitelja u 2017. godini, jer okolnosti na kojima je utvrđena porezna rezidentnost u tom razdoblju mogu biti promijenjene. Stoga Sud za sada ne može zakonitim ocijeniti rješenje tuženika utemeljeno na činjenicama koje nisu od utjecaja na status tužitelja, odnosno na konkretan predmet. Iz naprijed navedenog razloga odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
12. U svom nastavnom postupanju tuženik će ispitati rezidentnost poreznog obveznika u 2019. godini te će nakon utvrđenja svih relevantnih pravnih činjenica utvrditi poreznu obvezu za točno naznačeno porezno razdoblje. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporeno rješenje.
14. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročišnom zapisniku od 24. rujna 2025. (list 46 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe od 16. listopada 2024. te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 24. rujna 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,00 Eura, a što uz uvećanje pripadajućim javnim davanjem iznosi 1.250,00 Eura.
15. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
16. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
17. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.
18. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava tužbe, a kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelja povoljno okončan. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.
19. Suprotno ovom Sud navodi kako je ročište u ovom predmetu održano isključivo iz razloga što je tužitelj u svojoj tužbi predlagao izvođenje dokaza radi utvrđenja činjeničnog stanja. Budući da je odluka u ovom predmetu utemeljena na stanju spisa, dok je na raspravi održanoj 24. rujna 2025. odbijen zahtjev za saslušanje tužitelja osobno, Sud zaključuje kako se naknada troškova pristupa na takvo ročište ne može smatrati „opravdanim izdatkom učinjenim tijekom ili u povodu spora“, iz naprijed citiranog članka 144. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.
Zagreb, 26. rujna 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I i II izreke ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točaka III i IV izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Goran Gložinić, u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4,
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, sa spisom
3. U spis
