Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Posl.br. K-504/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VH, optuženog optužnicom ODO Rijeka posl. br. KO-DO-3817/20 od dana 10. veljače 2020. godine, radi kaznenih djela iz čl. 179a. i čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu KZ/11), nakon zaključene javne rasprave održane dana 25. rujna 2024. godine u nazočnosti zamjenice ODO Rijeka NH, punomoćnice oštećene odvjetnice IH, okrivljenika VH te branitelja odvjetnika Nikole Fanuko, javno objavivši dana 26. rujna 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljenik VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i N, rođene I, rođen **.**.1981. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar i vozač, sa završenom Srednjom školom za obrtnička i industrijska zanimanja, oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 900,00 eura, bez dodatnih primanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, sa prebivalištem u [adresa], neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je:

u vremenskom razdoblju od mjeseca lipnja 2017. godine do 10. travnja 2018. godine, u stanu u [adresa] u [adresa], gdje je živio zajedno sa suprugom ŠH, premda svjestan nedopuštenosti svojih postupaka i da suprugu dovodi u ponižavajući položaj, pa na to pristajući, protivno odredbi čl. 10. u svezi čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilnički se ponašao prema istoj zlostavljajući je fizički, psihički i ekonomski, na način da je u mjesecu lipnju 2017. godine nakon verbalne svađe primio je za ruke i povlačio po terasi obiteljske kuće u namjeri da ju istjera te tijekom narednih ljetnih mjeseci 2017. godine učestalo je gurao van iz kuće verbalno ju vrijeđajući i omalovažavajući govoreći joj da je smeće, da ništa ne vrijedi, da je luda i da su je zbog toga ostavili roditelji, da bi dana 8. studenog 2017. godine u prostoru kuhinje, iako svjestan da je supruga trudna, odgurivao je rukama uslijed čega je ŠH leđima udarila u pult kuhinje, te joj unoseći joj se u lice govorio da ju mrzi i da želi da nestane, nakon čega ju je i fizički napao na način da ju je uhvatio za ruku i gurnuo u zid, ne obazirući se na njezina upozorenja da je trudna, radi čega je od straha za osobnu sigurnost i bojazan za održavanjem trudnoće pobjegla u kupaonicu, gdje ju je isti sustigao te ju ponovo rukama gurao uslijed čega je leđima udarila u kupaonski ormarić, da bi je po izlasku iz kupaonice napao u dnevnom boravku gdje ju je bacio na kauč, a kada se podigla srušio je na pod i uhvatio za vrat govoreći joj da napusti kuću kako ju ne bi ubio, da ju više ne možete podnijeti i neka se ide baciti s mosta, nakon čega je ista uslijed pretrpljenog stresa zatražila liječničku pomoć te je radi navedenog hospitalizirana na Odjelu psihijatrije KBC-a Rijeka, gdje ju je došao posjetiti te joj zaprijetio da će joj oduzeti dijete ako ikome bude pričala o zlostavljanju i reći da sve laže, prijetio joj da će njezine fotografije na kojima je polugola, pokazati poznanicima, da će ju proglasiti ludom, da će ju dokrajčiti zbog čega se vratila živjeti s njim, a on je nastavio sa svojim nasilničkim ponašanjem, učestalo joj govoreći da ništa ne vrijedi, da ne zarađuje, uskraćivao joj sredstva za osnovne životne potrebe iako je znao da je nezaposlena i trudna, da bi po njezinom povratku iz rodilišta pa sve do srpnja 2019. dolazio kod njezine bake na adresi u [adresa] u [adresa] gdje je boravila sa mlt. djetetom, te ju učestalo, bez ikakvog povoda i razloga, za vrijeme dok su se nalazili u spavaćoj sobi, hvatao i snažno stiskao za ruku nanoseći joj bol zbog čega je vriskala, te ju u trenucima njezine prestrašenosti izazvane fizičkim nasiljem i prijetnjama, a za vrijeme dok bi plakala, protiv njezine volje snimao mobitelom govoreći joj da će snimke svima pokazati i na taj način dokazati da je luda da bi joj u ožujku 2019. godine kazao da ima točno razrađen plan kako nekoga ubiti i učiniti da osoba nestane, da ima posebno mjesto u šumi i nepropusne posude koje će „mapirati" tako da ih samo on može pronaći, dok će on svima reći da je otišla jer je luda ili da je otišla kod mame u Trst tako da nitko neće posumnjati na njezin nestanak, a u svibnju 2019. godine, nakon što je ista počela raditi i svakodnevno putovati na posao u Rijeku, kazao joj da zna staviti cjevčicu od igle u gumu od auta od čega se guma postepeno isprazni, a kade vozilo postigne određenu brzinu da se osoba u vozilu može ubiti, dok policija ne bi ni posumnjala da je guma sabotirana, što je sve kod ŠH izazvalo ozbiljnu zabrinutost i strah za njen život,

dakle, teško prekršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa je time počinio u stjecaju dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. K7/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. i 4., kažnjivo po čl. 139. st. 4. KZ/11.

II. Na temelju čl. 179a. u vezi čl. 51. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III.Na temelju čl. 139. st. 4. KZ/11 u vezi čl. 51. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV.Na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

V. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19., 126/19., 80/22, 36/24; – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura na ime paušala.

Obrazloženje

1.Okrivljeniku su stavljena na teret kaznena djela pobliže opisana u izreci odluke.

2.Okrivljenik se očitovao kako se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret.

3.Tijekom rasprave provedeni su ovi dokazi: pročitani su nalaz specijaliste za ŠH od 9. studenog 2017. (list 11 spisa), Otpusno pismo za ŠH KBC-a Rijeka, Klinike za psihijatriju od 17. studenog 2017. (list 12 spisa), Otpusnica KBC-a Rijeka za ŠH od 17. studenog 2017. (list 13 spisa), SOS Rijeka podaci Centra za nasilje i ljudska prava od 15. srpnja 2019. na ime ŠH (list 17 spisa), Izvješće Centra za socijalnu skrb Crikvenica od 15. srpnja 2019. sa službenom bilješkom o postupanju magistrice socijalnog rada ĐH od 9. studenog 2017. (list 18-19 spisa), Informacije za Palomu Marić KBC-a Rijeka od 14. studenog 2017. dostavljene Centru za socijalnu skrb Crikvenica (list 22 spisa), Bilješka ĐH, magistrice socijalnog rada pri Centru za socijalnu skrb Crikvenica od 3. srpnja 2019. u postupku razvoda braka ŠH i BH (list 25 spisa), Povijest bolesti za ŠH izdan od strane Doma zdravlja PGŽ – Ispostava Rijeka od 28. veljače 2014. (list 32 spisa), Nalaz psihijatrije za pacijenta ŠH od 17. studenog 2017. (list 33 spisa), Dopis Centra za socijalnu skrb Crikvenica (list 478-481 spisa, s prilozima), Nalaz i mišljenje (list 482 spisa), Socijalna anamneza (list 483-486 spisa), Podaci Erste Bank (list 487-490 spisa), Poruke (list 491-493, 495-497 spisa), Otpusno pismo (list 494 spisa), na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka CH sa zapisnika od 22. veljače 2024. te svjedoka ŠH sa zapisnika od 22. veljače 2024. te je preslušana snimka ispitivanja ŠH s lista 99 spisa. Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan je izvadak iz KE.

4.U svojem iskazu okrivljenik je u bitnome naveo da je rođen u [adresa], cijeli život živio je u [adresa], gdje je završio osnovnu školu, dok je u Rijeci završio srednju školu. Nakon toga odslužio je vojni rok te je ranije otpušten radi dobrog vladanja. Od tada je neprekidno u radnom odnosu. Prije Palome imao je dvije ozbiljne veze, jedna je bila 3 godine, a druga 10 godina, živjeli su i nije bilo nikakvih problema. Nakon situacije s ŠH u vezi je već 4 godine, od čega 3 žive skupa i imaju šestomjesečno dijete i nema nikakvih problema između njih. Nikada nije imao nikakvih problema sa zakonom niti je kažnjavan. ŠH je upoznao negdje 2017., kada je došla kod njega u radionu popravljati auto. U početku njihove veze bilo je sve u redu, a onda su polako počeli ispadi s njezine strane, koji su se ponavljali mjesečno jednom, ali tada se nije previše obazirao, s obzirom da je bio jako zaljubljen u nju. Vremenom su takve situacije, odnosno njezini ispadi bili sve češći. Navodi kako nije istina ono za što ga ona tereti, jer su se situacije odvijale znatno drugačije. Došlo je do situacije u dnevnom boravku gdje su se najprije porječkali, a onda je sve eskaliralo i došlo je do toga da je ona nožem uništila stvari koje je sama kupila, kao npr. madrac, dok je na pod bacila police za ručnike. On na to nije uopće reagirao, sjeo je i gledao televiziju i mislio je da će se situacija smiriti, ali to se ipak nije dogodilo. Ona je došla iza njega i uzela je nož i govorila je da će se ubiti i da je on njoj uništio život s time što je ona zatrudnjela. On se tada ustao s fotelje, prišao joj je te ju je uhvatio za obje ruke dok je ona u jednoj ruci imala nož. Navodi da je polako otvarao njezinu šaku kako bi uzeo taj nož iz njezine ruke. Uspio joj je uzeti nož iz ruke, što je bilo jako teško, a nakon toga ju je posjeo na kauč koji je bio u blizini i samo joj je govorio neka se smiri. To je trajalo možda pola sata i na kraju se smirila. Otišla je kući i obećala je javiti mu se kada dođe. Dva dana nakon ovog događaja, ona je završila na zatvorenom odjelu Psihijatrijske bolnice. Kada bi bilo točno ono što je ona iskazivala, tada bi se sigurno vidjele barem neke modrice kod nje, jer je neupitno da je on jači od nje, a toga svega nije bilo. U bolnici su joj dali terapiju i nekoliko mjeseci nakon izlaska iz bolnice bilo je sve u redu dok je ona tu terapiju uzimala. Međutim, dva mjeseca prije termina poroda ona je samostalno odlučila prekinuti terapiju. Inače, cijelo vrijeme od kad je zatrudnjela, ucjenjivala ga je emocionalno u smislu da sve mora biti po njezinom, a ukoliko ne bude, da će ona napraviti abortus i da će se ubiti. Nakon što je rodila, bio je plan da prvih mjesec dana živi kod bake koja će joj pomoći oko djeteta, s obzirom da je on morao raditi, a da će nakon tih mjesec dana doći kod njega. Međutim, nakon mjesec dana nije došla kod njega, nego je i dalje ostala kod bake. Pozivala ga je da kod bake dođe obaviti radove, kao npr. donijeti i montirati vrata, pokositi i druge poslove oko kuće, a to su bili jedini trenuci kada je mogao vidjeti dijete, iako su se ponekad znali prošetati zajedno. Njemu nije odgovaralo da ne može viđati svoje dijete kako želi te je vidio da tu nešto ne štima. Ona je otišla kod doktora Š, kojeg je on plaćao. Kako je vrijeme prolazio, ti njezini ispadi su se pojačavali. Nakon 6 mjeseci prekinula je porodiljski dopust i išla je raditi, dok je dijete ostavila na čuvanje baki od 80 godina i njemu to nije nikako sjelo. To je bilo suprotno preporuci doktora Š koji joj je rekao da se mora smiriti i da mora smanjiti obaveze, a uz ovo što je već naveo, ona je upisala fakultet i uređivala apartmane. Otišao je na CZSS Crikvenica gdje je razgovarao s gospođama Đ i B. Nakon toga tražio je od ŠH da ona potraži pomoć za sebe, a ukoliko to ne učini, da će on tražiti puno skrbništvo nad djetetom. Iz dokumentacije koju su priložili navodi da je razvidno kako ona nije potražila pomoć niti uzimala terapiju. Nakon toga je 4. lipnja 2019. pokrenuo razvod pred CZSS Crikvenica. Nakon toga, ona ga prijavila policiji za sve ovo za što se on tereti. Nakon toga otišla je na Centar SOS Rijeka, gdje je opet ispričala neku svoju priču. U to vrijeme počeo je i postupak na sudu u [adresa] radi skrbništva djeteta. Kada je ŠH svjedočila kod suca istrage, tražila je posebnu sobu, jer da ne može biti u istoj sobi kao on, iako je nakon toga sjedila blizu njega u istoj sobi na sudu u [adresa] bez ikakvog straha. Na tom slučaju u [adresa], koji se odnosio na skrbništvo djeteta, ona je putem svoje odvjetnice iznijela argument protiv njega, odnosno zašto se ne bi njemu dodijelilo skrbništvo i to da se protiv njega vodi kazneni postupak i da mu je izrečena mjera. Ona ga prijavila i da je tukao oca. To nije bila istina, ali radi toga je došla policija i obavili su obavijesne razgovore s njom, s njim i s njegovim ocem i od toga ništa nije bilo. Također ga prijavila Centru za socijalnu skrb da se drogira u prisustvu djeteta, radi čega se morao testirati i dati izjavu. Bio je na sve testove negativan, jer je to bila još jedna njezina laž. Navodi da Palomi laganje nije strano te da je to njezin glavni alat. Jednostavan primjer gdje se vidi da laže je kada je na sudu u [adresa] izjavila da nikada nije imala nikakve psihičke bolesti niti da su joj bili propisani neki lijekovi. Smatra da je oštećena osoba koja ne može funkcionirati bez redovne terapije. U međuvremenu ona je radila na sebi i sada je drugačija. Međutim, u inkriminirano vrijeme bilo je drugačije. Tada je imala problem s kojim se nije htjela suočiti. Za vrijeme dok su živjeli zajedno sve režije i ostale stvari je plaćao on pa tako i njezin fakultet u Italiji i ostale skupe odjevne predmete. Živjeli su zajedno u njegovoj kući. U to vrijeme radio je najprije privatno, nakon čega je prešao u HAK gdje je imao plaću oko 3.800,00 kn. Za stvari koje je ona kupovala, a on plaćao preko Pay Pala, oštećena mu je na to ime neki novac vratila. U trenutku poroda ona nije bila zaposlena. Ne sjeća se da li joj je direktno uplatio neki novac na račun.

5.U svojem iskazu na raspravi svjedokinja ŠH navela je da je s okrivljenikom najprije bila u vezi, a kasnije su dobili dijete i vjenčali se. Već za vrijeme veze, a posebno nakon vjenčanja, njihovi odnosi su se pogoršali. On ju fizički i verbalno napadao i stalno je omalovažavao, nakon čega je došlo do razvoda pa su uslijedili konflikti u vezi djeteta, budući nije htio prihvatiti nikakvo rješenje. Budući je tako bila savjetovana, zabilježila je datume kada se što događalo, međutim, ostalo joj je u starom mobitelu koji se pokvario, a s obzirom na veliki protek vremena ne može govoriti o točnim datumima. Za vrijeme njihove veze i njene trudnoće dogodila se prva čudna situacija u kojoj joj okrivljenik nije htio dati njezine stvari koje je zaključao u kuću. Bila je u šoku, a on ju je tada vukao po terasi i potom bacio njenu torbu, nakon čega je otišla doma. Nikada ranije tako nešto nije doživjela. Nekoliko dana kasnije našli su se i on joj je tad objasnio da je u djetinjstvu proživljavao razne traumatične situacije, jer mu je otac pio i to njegovo objašnjenje ona je prihvatila, da je reagirao na čudan način, jer se ne može snalaziti u konfliktnoj situaciji. Odlučila je da će dalje pokušati biti zajedno, jer u stvari neke velike svađe među nama nije niti bilo. Dana 09. 11. 2017. zatražila je liječničku pomoć, kratko vrijeme prije toga oni su se vjenčali, nisu se savršeno slagali, možda su vjenčanje i trudnoća doprinijeli tenzijama, možda su oboje bili napeti i bojali se kako će to izgledati. S njene strane postojala je želja za obitelji. Tog dana je zatražila liječničku pomoć, jer je između njih izbila svađa u kojoj je okrivljenik naguravao, naginjao na zid i pult kuhinje te ju bacio na kauč. Upravo toga najviše se prestrašila, jer je pala na trbuh, a bila je trudna, te je u trbuhu osjetila bol. Tada joj je okrivljenik uputio svakakve izjave. Rekla mu je da ne može podnijeti takvo njegovo ponašanje, a on ju je izgurao van te joj rekao neka se ide baciti s mosta ukoliko to ne može podnijeti i to joj je bilo grozno i u tom trenutku život joj se raspadao. Čak je u jednom trenu pomislila i sama da bi možda bilo najbolje da ode i skoči s mosta. Tada je otišla na ginekologiju, okrivljenik nije pitao gdje je ni kako je i ona se osjećala napušteno. Svojima doma nije ništa rekla o tome, jer joj je bilo neugodno, osjećala se potpuno sama. Na ginekologiji je rekla što joj se dogodilo i tamo je dobila upozorenja i vidjela je tada da je situacija loša, nije znala što učiniti i oni su je pitali da li želi prijaviti događaj, a ona u to nije bila sigurna. Savjetovali su je da s nekim popriča i ona je idući dan otišla na CZSS Crikvenica gdje su razgovarali te su joj oni rekli da iz svojih iskustava znaju da kod takvih događaja nema šanse da se nešto popravi te su joj savjetovali odlazak i upozorili je da je jako traumatično otići na policiju i to da pokuša riješiti sa suprugom na neki način bez dodatnog uplitanja institucija. Otišla je u svoju roditeljsku kuću i tamo je osjetila teret situacije, osjećala je da je na teret svojima i njezino uvjerenje bilo je kako je neprihvatljivo svoje opterećivati njenim problemima, a uz to se bojala zbog djeteta. Iako su joj savjetovali da uzme nešto za smirenje to nije zbog trudnoće željela učiniti. Tu večer osjećala je da ne može spavati i otišla je po savjet na psihijatriju gdje su joj ponudili da može ostati koji dan što je ona i prihvatila i tamo je došla malo na sebe. Pozvali su gospođu iz obiteljskog centra s kojom je razgovarala i u razgovoru s njom saznala je da kod njih može pokušati savjetovanje, a njena je najveća želja tada bila da se njeni odnosi sa suprugom srede, još uvijek se nadala da će sve biti u redu. Suprug je nije zvao nekoliko dana nakon kojih je vidjela na mobitelu da ju ipak pokušao kontaktirati, ona ga je tada nazvala i razgovarali su i dogovorili se da će njihov problem pokušati riješiti. U tim trenutcima ona se najviše bojala da bi joj moglo biti oduzeto dijete. Upravo zbog toga, ali i zbog nade da će se pomiriti, dogovorili su odlazak na savjetovanje. U predmetnom razdoblju suprug ju je znao vrijeđati i riječima, na neki način je govorio da je ona bezvrijedna osoba i to radi toga što u to vrijeme nije imala ugovor o radu na neodređeno, odnosno ugovor o radu joj je istekao i ostala je bez posla i čini joj se da je njemu to smetalo. Misli da je on dosta opterećen financijama i to je možda osnovna razlika među njima, znao joj je govoriti da više cijeni ljude koji rade nešto konkretno, a ne samo prevrću stranice. Također se ljutio i govorio da je ona njegovoj mami nabijala na nos da ona čita, a ona da ne čita, tada ju je stisnuo za nogu, a to je bilo u autu. Ona nikada nije znala što će biti okidač nekog njegovog lošeg raspoloženja, a kasnije je uvijek dolazilo njegovo ignoriranje njenih potreba kao neka vrsta kazne. Nije bilo tučnjave već stiskanje ruku što se vidjelo, jer je imala masnice po rukama, znao joj je govoriti dosta puta da bi bilo najbolje za svih da nje nema, te joj je objasnio na više načina kako bi moglo doći do toga da ona nestane, kao recimo da može potonuti u moru, u dubokom i da ju nitko ne bi našao. Zatim joj je objašnjavao kako može srediti da se na autu ispušu gume što može prouzročiti prometnu nesreću da nitko ne bi znao što se ustvari dogodilo. Jednom dok su bili u nekoj šumi rekao joj je da je može ubiti i tu zakopati i da je nitko ne bi nikad našao. Ona je tada već bila izgubila orijentaciju, jer ju po šumi vodio okolo naokolo i nije znala gdje se nalaze. Sve to jako ju je zastrašivalo, a pogotovo nakon rođenja djeteta. Naime, tada su se jedan dan pokušavali dogovoriti da odu na Centar riješiti razvod, drugi dan da će se pokušati dogovoriti bez njih, pa zatim pokušaji stupanja u ponovno zbližavanje, te ponovno svađe. Ona je vidjela da se stvari ne uspijevaju riješiti dogovorno i njoj se tada činilo da bi bilo najbolje rješenje za njega da nje nema. On joj nikada nije davao nikakva financijska sredstva. Naime, on bi kupio hranu i platio račune, a ona je i dalje nešto uspijevala zaraditi na prijevodima ili pomaganju u turizmu pa bi i ona tada doprinijela. Nikada nije platio ultrazvuk za dijete. Osjećala je veliku napetost, stalno je bila u očekivanju što će se dogoditi. Vjerovala je da se udala za jednu osobu, a kasnije je saznala druge stvari, a među ostalim i to da se on na takav jedan način odnosio i prema svom ocu. Ona je sigurna da su svađu čuli susjedi. Također zna da o tome zna njegov kolega s posla. Obratila se u SOS nekoliko puta te je dugo odlazila na savjetovanje, a kasnije i kod psihijatrice Žauhar. Na kraju cijele priče, kada je dijete imalo godinu dana, svojoj baki i teti sve je ispričala kada je došla iz bolnice. Baka je i svjedočila njegovom napadu prvi dan po dolasku iz bolnice. On je inzistirao da dođe s djetetom do njega, a ona je najprije došla da počisti stan kako bi potom došla s djetetom i tad je došlo do konflikta. U trenutku se našla na podu, a on ju polijevao vodom. Kasnije je prolazila pored policije, željela je ući, ali nije mogla te je otišla kući. Baka ju je vidjela i pitala ju je što se dogodilo pa joj je ispričala sve u detalje, a kasnije i ostalima te prijateljici. Navodi da joj je okrivljenik znao i ruku zavrnuti, to joj je učinio kada je bila trudna, onaj put kada je otišla na hitnu. Dodaje da nikada nije imala osjećaj da je to njezin dom i nikada nije osjećala sigurnost i stabilnost u životu s njim, jer je on znao u bilo koje doba noći reći joj da se gubi, znao je mijenjati brave. Napominje da je ona u tu njihovu zajednicu uložila sve što je imala. Sve što je bilo u toj kući da nije bilo njeno. U jednom događaju, kada ju je okrivljenik gurnuo, pala je na pod i počela plakati. On ju je tada snimao i pri tome se smijao te joj govorio da je sada snimio da je luda i da će to protiv nje upotrijebiti. Te snimke koristio je kasnije za njeno zastrašivanje, jer ju je želio prikazati luđakinjom, a osim toga je prijetio da će objaviti neke njene slike u polugolom stanju koje mu je ranije bila poslala te da će ih poslati njenim roditeljima. Također je govorio da će te snimke koristiti protiv nje kako bi joj se oduzelo dijete i toga se jako bojala. Navodi da nije bila nasilna prema okrivljeniku i da mu nije prijetila. Radi njihovih svađa susjedi da nisu nikada zvali policiju, a on da je u svađi sa svim susjedima. U trudnoći nije imala probleme premda joj je bio preporučeno mirovanje. Kada joj je okrivljenik zadao udarac u trbuh to se na trbuhu nije vidjelo, već se vidjela samo nekakva napetost radi čega joj je preporučeno ponovno mirovanje. Ona je tada imala crvenilo na licu radi čega su joj preporučili da ide na hitnu da bi se to moglo prijaviti, a ona to nije učinila nego je išla plakati u auto. Već ranije je zbog nekih problema bila otišla na psihijatriju i radi toga njoj nije bilo problem ovaj put otići ponovno. Navodi da se njena obiteljska kuća nalazi na adresi u [adresa]. Broj njene bake da je bio 051-241-212 i mobilni telefon 099- 3241-212. Ona je također imala pristup tom mobitelu. Navodi da nikada nije pokušala nasilno ući u kuću okrivljenika, koja se nalazi na adresi u [adresa]. Ne sjeća se točno kada je bila prvi put na SOS Rijeka. Navodi da su ona i okrivljenik zajedno živjeli na adresi [adresa]. U tu kuću ona nije pokušala nasilno ući, ali je preklinjala da joj otvori kako bi uzela svoje stvari među kojima i ključ od auta da ne bi morala preko cijelog grada ići kući uplakana. U dva navrata desio se njegov napad na nju na adresi bakinog stana, prvi put je to bilo prvog dana nakon što je došla iz bolnice po rođenju djeteta. On ju tada stiskao za ruke i prijetio da će joj uzeti dijete i bio je jako ljut. Također se žalio da je potrošio na benzin dok ju je posjećivao u bolnici. To je vidjela baka, a drugi put kada je dijete imalo godinu dana okrivljenik je došao kod njene bake, njemu je uvijek bilo dopušteno da vidi dijete i uvijek ga se puštalo u kuću. Tada joj je rekao kako je na plaži s prijateljem pušio travu na što mu je rekla zašto je takva budala ,da ga je mogao netko legitimirati i da mogu imati probleme, na što se on uvrijedio i bacio prema njoj smotuljak konopa koji je pao i na dijete i onda je otišao.Također, kada je jednom s djetetom došla kod njega i molila ga da spusti nivo kreveta, on to nije htio učiniti i u jednom trenutku dijete je napravilo salto i palo preko kreveta. Ona je tada htjela podignuti i utješiti dijete, ali joj on to nije fizički dozvoljavao i sprječavao ju je u tome. Nju je tada prestrašilo to što je vidjela da nema emocije prema djetetu. Za to vrijeme ju je podbadao, ona je to ocijenila kao njegov sadistički napad. Datum rođenja djeteta je 11. travnja 2018.

5.1.Preslušana je snimka ispitivanja oštećene ŠH u kojoj je suglasno iskazivala kao i na raspravi, ali je preciznije navela neke dijelove. Tako je preciznije navela riječi kojima ju je okrivljenik vrijeđao pa je navela da joj je govorio da je smeće, da je luda i da ništa ne vrijedi. Također, opisujući događaj od dana 8. studenog 2017. godine, osim onoga što je navela na raspravi, iskazala je i to da ju je okrivljenik te zgode hvatao za vrat. U odnosu na navođenje mjesta i načina prikrivanja tijela u šumi, ista je tada iskazala kako joj je okrivljenik govorio da ima posebno mjesto u šumi i nepropusne posude koje će mapirati tako da ih samo on može pronaći. U preostalome dijelu oštećena je iskazivala isto kao i pred sudom.

5.2.Nakon što je pozvana da se očituje o ovim razlikama u svojem iskazivanju, oštećena je navela kako ustraje kod svega što je i ranije iznijela.

6.U svojem iskazu svjedokinja CH u bitnome navela je da ŠH poznaje jako dugo vremena. U predmetnom vremenskom periodu ŠH je viđala jako često, znale su prošetati te otići na kavu i slično. Čini joj se da je ŠH s C počela izlaziti 2017. godine i tada je počela više vremena provoditi s njim te su se one malo udaljile. U tom periodu ona se i udala, što ona nije znala. Doznala je to od njene tete. Nakon toga je i zatrudnjela. U tom vremenu često je mijenjala telefonske brojeve, a naknadno joj se požalila da joj je A uzimao telefone. Poznato joj je da se ŠH vratila noni nakon što je rodila. Jednog dana pojavila se u restoranu njezine mame, nije joj željela predbacivati što joj nije rekla za udaju i za trudnoću. Djelovala joj je nekako odsutno. Ponovno su počele kontaktirati u ljeto 2018. godine. Počela se otvarati s nekakvim sitnim pritužbama prema A. Govorila joj da joj A predbacuje da potroši previše novaca u DM-u za dijete, da se išćuđuje koliko to dijete može pojesti i koliko se troši na hranu za djete, predbacivao joj je neka malenoj kupi veći broj odjeće da može duže nositi. Također, ŠH joj se žalila da je s C imala incidente za vrijeme trudnoće, da ju je maltretirao, da ju je jednom nakon ručka fizički napao nakon čega je završila u bolnici. Navela je da ju je znao udarati i to najviše po leđima, iscipelariti, znao joj je staviti glavu u WC školjku, da joj je znao zavrnuti ruku. Jednom dok su bili na brodici da joj je uputio ove riječi: „Znaš da ti ja sada vežem kamen oko tebe i bacim te u more nitko te nikada ne bi našao.“. Također da joj je tijekom jedne šetnje šumom rekao: „vidiš ti se ovdje šećeš sa mnom, a ja bi te mogao i ubiti i zakopati u zemlju i nikad te više nitko ne bi našao.“ Poznato joj je da je tijekom njihovog zajedničkog života A jako malo sudjelovao financijski u njihovim životnim potrebama. ŠH joj se znala požaliti i da je A nemaran prema djetetu. Ispričala joj je situaciju kada je dijete palo pored kinderbeta, a A joj nije dao da dijete podigne već joj je rekao da ga pusti da samo ustane. Pričala je i da se dijete svako malo od okrivljenika vrati s nekakvim ozljedama. Posljednji put da je to bilo u dvanaestom mjesecu kada je djevojčica imala priličnu ozljedu na čelu. Jednom u rujnu 2018. godine primijetila je masnicu na ruci oštećene. Upitala joj je od čega joj je to, a ŠH je rekla da se udarila kada je čistila apartmane. Kasnije joj je rekla da joj je tu ozljedu nanio A na način da joj je zavrnuo ruku. ŠH joj je također rekla kako joj je A govorio da postoji mogućnost da se u gumu stavi čavao i da pri određenoj brzini guma uslijed toga može eksplodirati. Rijetko je znala vidjeti ŠH i VH zajedno. ŠH joj je rekla kako je A gledao uvijek da je udalji od drugih ljudi i da bi obično šetali na nekim osamljenim mjestima. Sve što zna o odnosu ŠH i A da zna po pričanju ŠH. Dok joj je o tome govorila ŠH da joj je izgledala rastreseno, jer je za nju to bila velika sramota.

7.Analizirajući provedene dokaze slijedi:

7.1. Optužnica okrivljeniku stavlja na teret da je od lipnja 2017. do travnja 2018. u zajedničkom stanu u [adresa] fizički, psihički i ekonomski zlostavljao suprugu ŠH. Konkretno, lipanj 2017. – povlačenje za ruke i po terasi, verbalno vrijeđanje, izbacivanje iz kuće, omalovažavanje („smeće, luda, ništa ne vrijedi“); 8. studenog 2017. – fizički napad tijekom trudnoće: guranje u kuhinji, udaranje u pult, guranja u zid, u kupaonici, bacanje na kauč, hvatanje za vrat, prijetnje smrću i da se baci s mosta; nakon hospitalizacije – prijetnje da će joj oduzeti dijete, objaviti kompromitirajuće slike i proglasiti je ludom; razdoblje 2018.–2019. – nastavak vrijeđanja, uskraćivanje sredstava, fizičko stiskanje ruku, snimanje mobitelom dok plače, prijetnje smrću i prikrivanjem tijela („posebno mjesto u šumi“), te prijetnja sabotažom automobilske gume radi izazivanja nesreće.

7.2. Ključne točke obrane okrivljenika su njegova tvrdnja da nikada nije fizički napao oštećenu, već da ju je samo pokušao smiriti i oduzeti joj nož u incidentu koji je prethodio njezinoj hospitalizaciji; da nije bilo vidljivih ozljeda, što bi se, prema njegovom mišljenju, očekivalo s obzirom na razliku u tjelesnoj snazi; on opisuje oštećenu kao osobu s psihijatrijskim smetnjama, koja je prestala uzimati terapiju protivno preporukama liječnika; tvrdi da su prijave protiv njega rezultat pokušaja oštećene da ostvari prednost u postupku za skrbništvo nad djetetom; ističe svoju urednu prošlost, stabilan radni odnos, odsustvo ranijih kaznenih postupaka i primjeran život nakon prekida s oštećenom te navodi konkretne okolnosti u kojima je pomagao oštećenoj kao što je plaćanje troškova, podrška u trudnoći, plaćanje fakulteta i drugih potreba.

7.3. Dakle, okrivljenik svojim iskazom negira sve navode optužnice. Njegova obrana temelji se na tvrdnji da je oštećena osoba emocionalno nestabilna, sklona ispadima i agresivna ponašanja, te da su fizički kontakti postojali isključivo u kontekstu sprečavanja njenog samoozljeđivanja. Okrivljenik navodi da nikada nije fizički napao oštećenu, da nije bilo vidljivih ozljeda, te da su prijave protiv njega rezultat pokušaja oštećene da ostvari prednost u postupku za skrbništvo nad djetetom. Ističe urednu prošlost, stabilan radni odnos i odsustvo ranijih kaznenih postupaka.

7.4.Okrivljenika svojim iskazom tereti oštećena ŠH. Svojim iskazom oštećena je u cijelosti potkrijepila sve dijelove činjeničnog opisa optužnice. Svojim iskazom potvrdila je fizičko nasilje u lipnju 2017. – povlačenje po terasi i verbalne uvrede, jer je opisala događaj kada ju je okrivljenik vukao po terasi i bacio torbu nakon što joj nije htio dati stvari; nadalje potvrdila je verbalne uvrede i omalovažavanje, jer je u bitnome navela da ju je vrijeđao, govorio da je bezvrijedna, da više cijeni ljude koji rade nešto konkretno, da joj je govorio da je smeće, da je luda i da ništa ne vrijedi; ista je svojim iskazom potvrdila fizički napad 8. studenog 2017. u kuhinji, jer je u tome dijelu opisala naguravanje, naginjanje na zid i pult, bacanje na kauč kao i prijetnju da se ide baciti s mosta, a također je opisala osjećaj straha i odlazak liječniku; nadalje ista je svojim iskazom opisala hospitalizaciju i prijetnje okrivljenika kako će objaviti njene polugole slike, prikazati je kao luđakinju i da će joj oduzeti dijete; nadalje ista je svojim iskazom potvrdila nastavak nasilja i vrijeđanja nakon poroda kada je u bitnome opisala događaj u stanu bake na adresi [adresa], gdje ju je okrivljenik fizički stiskao za ruke, bacao na pod, polijevao vodom; nadalje ista je potvrdila onaj dio optužnice u kojem se okrivljenik tereti za fizičko stiskanje ruku u 2018. – 2019. na način da je navela i opisala stiskanje ruku i modrice te navela da se događalo i tijekom trudnoće i poroda; dio optužnice u kojem se navodi snimanje mobitelom dok plače potvrđen je iskazom oštećene u dijelu u kojem je opisala kako ju je snimao dok je plakala i govorio da će dokazati da je luda; navode optužnice u kojima se okrivljenik tereti da je oštećenoj prijetio smrću i prikrivanje tijela u šumi potvrđene su iskazom oštećene u dijelu u kojem je navela i opisala prijetnje da je može ubiti i zakopati u šumi, potopiti u more, učiniti da nestane kao i da ima posebno mjesto u šumi i nepropusne posude; navod optužnice u kojem se okrivljenik tereti da je prijetio sabotažom automobilske gume potvrđen je iskazom oštećene u dijelu u kojem je opisala prijetnju kako bi se moglo ispustiti gumu na automobilu i izazvati nesreću; svojim iskazom oštećena je potvrdila i ekonomsko nasilje kada je navela da joj okrivljenik nikada nije davao novac, da nije plaćao ultrazvuk, da je uskraćivao sredstva iako je znao da je nezaposlena; svojim iskazom potvrdila je i vrijeđanje i omalovažavanje nakon poroda kada je navela da ju je stalno psihički omalovažavao zbog nezaposlenosti; svojim iskazom oštećena je potvrdila učestalo omalovažavanje, vrijeđanje i uskraćivanje sredstava u inkriminiranom razdoblju te je opisala trajni strah i ponavljanje konflikata te je navela da je doživljavala stalnu napetost; također je potvrdila i precizno navela mjesto događaja i to stan u [adresa] i kasnije kod bake [adresa], sve u [adresa], te je potvrdila da se predmetno događalo upravo u vrijeme koje se navodi u činjeničnom opisu izreke presude.

7.5.Dakle, oštećena je opisala niz događaja koji se u potpunosti poklapaju s činjeničnim opisom iz optužnice. Navodi fizičke napade, prijetnje, verbalno vrijeđanje i ucjene objavom snimki, što je kod nje izazvalo trajni strah i osjećaj poniženja. Nadalje, navodi prijetnje smrću i opisuje ponašanje okrivljenika kao kontinuirano i eskalirajuće. Iskaz oštećene je detaljan i dosljedan, u skladu s medicinskom i socijalnom dokumentacijom. Nadalje, dokumentacija o liječenju i kontaktima s Centrom za socijalnu skrb potvrđuje da je oštećena prijavljivala nasilje. Sve su ovo razlozi radi kojih sud smatra iskazivanje oštećene vjerodostojnim te ga u cijelosti prihvaća.

7.6. Svjedokinja CH navodi da ŠH poznaje dugi niz godina te da su bile bliske prijateljice koje su se redovito viđale. U svom iskazu izjavljuje da joj se oštećena povjeravala o fizičkom i psihičkom nasilju od strane okrivljenika VH, uključujući udarce, cipelarenje, guranje i ponižavanje. Navodi prijetnje okrivljenika smrću i opisuje konkretne situacije koje se sadržajno poklapaju s opisom iz optužnice. Svjedokinja je vidjela masnicu na ruci oštećene te ozljedu djeteta nakon posjeta okrivljeniku. Iako nije bila neposredni svjedok događaja, njezin iskaz djeluje autentično i emocionalno vjerodostojno. On potvrđuje navode oštećene o fizičkom i psihičkom nasilju, prijetnjama i osjećaju straha. Njezin iskaz vremenski i sadržajno se poklapa s iskazom oštećene i činjeničnim opisom iz optužnice, dok izravno proturječi obrani okrivljenika. Premda su informacije posredne, svjedokinja je dosljedna i ne pokazuje znakove pristranosti, što njezin iskaz čini vjerodostojnim. Po ocijeni suda svjedokinja CH je uvjerljiva i iskrena, iako svjedoči o činjenicama koje joj je prenijela oštećena. Dugotrajno poznanstvo i spontanost daju dodatnu težinu njezinom iskazu. Po ocijeni suda, njezine izjave dodatno osnažuju vjerodostojnost oštećene ŠH i slabe argumente obrane. Nadalje, njene izjave sadržajno se poklapaju s opisom prijetnji iz optužnice (vezanje kamena, zakapanje u šumi, sabotaža guma) te s vremenskim slijedom događaja koje je opisala oštećena (trudnoća, porođaj, razdoblje nakon povratka kod bake). Svjedokinja također potvrđuje psihološko stanje oštećene (rastresenost, sram, tjeskobu) što se podudara s medicinskom dokumentacijom o liječenju i kontaktima s CZSS-om i SOS centrom. Iskaz svjedokinje izravno proturječi obrani okrivljenika, osobito u dijelu u kojem on tvrdi da nije bilo fizičkog nasilja, niti prijetnji. Svjedokinja potvrđuje da joj je oštećena govorila o fizičkim napadima i prijetnjama, ali i da je vidjela fizičke tragove ozljeda, što pridonosi objektivnosti njezina iskaza. Slijedom navedenog, iskazivanje navedene svjedokinje je vjerodostojno, suglasno je iskazu oštećene te materijalnoj dokumentaciji, te ga sud prihvaća.

7.7.Cijeneći provedene dokaze skupno mišljenje je suda da je iskaz oštećene ŠH vjerodostojan i potkrijepljen objektivnim dokazima. Iskaz svjedokinje CH dodatno potvrđuje postojanje prijetnji i fizičkog nasilja te podržava nalaze iz medicinske i socijalne dokumentacije. Obrana okrivljenika ostaje kontradiktorna i nedovoljno potkrijepljena, dok se ukupni dokazi podudarno uklapaju u činjenični opis iz optužnice. Okrivljenikov iskaz obrambeno je motiviran. Njegovo opisivanje oštećene kao emocionalno nestabilne osobe može biti točno, ali to ne isključuje mogućnost da je istodobno bio nasilan. Argument o „nedostatku vidljivih ozljeda“ nije odlučan, jer psihičko nasilje i prijetnje, kao i stiskanje ruku, ne moraju nužno ostaviti fizičke tragove. Nadalje, iskazivanje oštećene potkrijepljeno je i materijalnom dokumentacijom i to medicinskom dokumentacijom koja potvrđuje stresne reakcije i psihijatrijsko liječenje, izvješćima CZSS i SOS centra koji korespondiraju s navodima o psihičkom i fizičkom zlostavljanju, dok obrana nije predložila konkretne svjedoke koji bi potvrdili njihovu verziju događaja npr. da je oštećena sama bila agresivna, dok materijalna dokumentacija priložena po obrani i to dopis Centra za socijalnu skrb Crikvenica (list 478-481 spisa, s prilozima), nalaz i mišljenje (list 482 spisa), socijalna anamneza (list 483-486 spisa), podaci Erste Bank (list 487-490 spisa), poruke (list 491-493, 495-497 spisa), otpusno pismo (list 494 spisa), nisu takvog značenja da dovode u pitanje vjerodostojnost kazivanja oštećene. Naime, dopis Centra za socijalnu skrb Crikvenica (list 478-481 spisa, s prilozima), nalaz i mišljenje (list 482 spisa), socijalna anamneza (list 483-486 spisa) dokumentacija je nastala u postupku razvoda braka u kojem se trebalo odlučiti o tome kome povjeriti malodobno dijete, a za što je uobičajeno provođenje odgovarajućeg vještačenja dok podaci Erste Bank (list 487-490 spisa) i poruke (list 491-493, 495-497 spisa) kojima se nastoji ukazati da je okrivljenik financijski pridonosio za vrijeme njihove zajednice nije bitna, budući sama oštećena ne osporava da bi okrivljenik u određenom dijelu sudjelovao u financiranju njihove zajednice dok Otpusno pismo (list 494) odnosno činjenica da je oštećena liječena na Klinici za psihijatriju nije od značaja za otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika, a o svojem liječenju je i sama oštećena u svojem iskazu navodila.Sve su ovo razlozi radi kojih sud poklanja vjeru iskazivanju oštećene ŠH pa na temelju njenog iskaza i tome iskazu suglasnog iskaza svjedoka CH te naprijed navedene materijalne dokumentacije smatra dokazanim sve činjenične navode iz optužnice. Dakle, obrana okrivljenika nije potkrijepljena provedenim dokazima, slijedom čega se ista ne prihvaća.

7.8.Objektivni elementi kaznenog djela prijetnje sadržani su u onim navodima u kojima okrivljenik prijeti oštećenoj smrću na način da će joj vezati kamen oko vrata i baciti je u more, na način da je može ubiti i zakopati u šumi za što ima posebno mjesto, na način da će nestati i da je nitko neće pronaći, na način da može sabotirati gume na autu. Te prijetnje su bile konkretne, ozbiljne i izazvale su strah kod oštećene. One su upućene tada izvanbračnoj supruzi okrivljenika odnosno njemu bliskoj osobi, radi čega se radi o kvalificiranom kaznenom djelu prijetnje. Prijetnje su istodobno dio obrasca obiteljskog nasilja, ali zbog intenziteta i ozbiljnosti mogu biti zasebno pravno kvalificirane.

7.9.Objektivni elementi kaznenog djela nasilja u obitelji sadržani su u onim dijelovima činjeničnog opisa u kojima se opisuje povlačenje i guranje po terasi, guranje i udaranje u kuhinji tijekom trudnoće, bacanje na kauč, naguravanje u kupaonici, stiskanje ruku, ponižavanje, vrijeđanje, sustavno omalovažavanje, snimanje dok plače, uskraćivanje novca i sredstava, a u kojim radnjama su sadržana obilježja fizičkog, psihičkog i ekonomskog nasilja, koje je trajalo kroz dulje vrijeme.

7.10. U postupanju okrivljenika ostvarena su i subjektivna obilježja kaznenih djela koja su mu stavljena na teret. Na temelju iskaza oštećene utvrđeno je da su postupanja okrivljenika kod nje izazvala strah, uznemirenost, osjećaj ugroženosti te da su je dovela u ponižavajući položaj, a što je okrivljenik i želio te je bio svjestan svih svojih postupaka. Slijedom navedenog, okrivljenik je u odnosu na oba djela postupao s izravnom namjerom.

7.11.Na taj način sud smatra dokazanim da su se u postupanju okrivljenika ostvarila u stjecaju obilježja dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

– nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. K7/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. i 4., kažnjivo po čl. 139. st. 4. KZ/11.

8. Tijekom rasprave obrana je predlagala da se provedu i slijedeći dokazi: kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje oštećene na okolnost njezinog duševnog stanja, pati li od kakve duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili ovisnosti ili bilo čega naprijed navedenog, da se vještaci izjasne o njenoj sposobnosti da iskazuje odnosno da razlikuje istinu od neistine te da vještaci utvrde postoje li kod iste traume uzrokovane optuženim ponašanjem okrivljenika kao i da se presluša CD snimka na kojoj da se vidi kako oštećena prijeti okrivljeniku. Također, obrana je u spis dostavila podnesak (list 471 do 474) koji je ranije punomoćnica okrivljenika predala na ODO Rijeka te je predložila da se od ODO Rijeka zatraže svi prilozi koji su dostavljeni uz isti.

8.1.Dokazni prijedlog obrane za provođenjem kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja oštećene odbijen je na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 budući je sud ocijenio da je isti očito usmjeren odugovlačenju kaznenog postupka, iz razloga što su sve odlučne činjenice utvrđene već provedenim dokazima, a vjerodostojnost iskazivanja oštećene ocijenjena je na temelju povezanosti njenog iskaza s drugim provedenim dokazima.

8.2.Dokazni prijedlog obrane za preslušavanjem CD snimke na kojoj da se vidi kako oštećena prijeti okrivljeniku odbijen je na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 1. ZKP/08 kao nezakonit dokazni prijedlog, a sve budući sam okrivljenik navodi da se radi o njegovoj snimci te da oštećenu nije upozorio da snima i da nije siguran da li je oštećena znala da je snima.

8.3.Dokazni prijedlog obrane da se od ODO Rijeka zatraže svi prilozi koji su im dostavljeni uz podnesak (list 471 do 474) usmjeren je odugovlačenju kaznenog postupka, budući su sve odlučne činjenice utvrđene već provedenim dokazima, kako je to naprijed i obrazložena, a ovaj dokazni prijedlog branitelj okrivljenika niti nije posebno obrazložio.

9. Prilikom odmjeravanja kaznene sankcije sud je olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan, da se protiv njega ne vode drugi kazneni postupci, da je od počinjenja djela prošlo 7 godina, da se trajanje kaznenog postupka ne može staviti u teret okrivljeniku, da je otac malodobnog djeteta o kojem skrbi. Također je cijenjeno da je isti oženjen, da je zaposlen, da sredstva za život ostvaruje svojim radom kao i da je vlasnik kuće. Otegotne okolnosti nisu utvrđene. Cijeneći tako utvrđene okolnosti okrivljeniku su najprije utvrđene kazne za svako pojedino djelo kao u izreci odluke pa je izrečena jedinstvena kazna, kao u izreci odluke. Naime, mišljenje je suda da će se upravo odmjerenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u vidu opće i u vidu specijalne prevencije, dok će se ciljevi specijalne prevencije ostvariti i mjerom uvjetne osude u trajanju pobliže navedenom u izreci odluke, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, koje se tiču ličnosti okrivljenika, njegovog prijašnjeg života, ranije neosuđivanosti, obiteljskih prilika, okolnosti počinjenja samog kaznenog djela kao i njegovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela. Slijedom navedenog, okrivljeniku je izrečena kaznena sankcija kao u izreci odluke.

10.Budući je okrivljenik proglašen krivim to je isti dužan podmiriti troškove kaznenog postupka. Visina paušala ocijenjena je cijeneći trajanje i složenost kaznenog postupka. Mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje te uzdržavanje malodobnog djeteta.

Rijeka, 26. rujna 2024.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

O žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1.ODO Rijeka

2.okrivljenik

3.branitelj

4.pun. oštećenika