Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Ovr-79/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Mladenu Budiši, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB:57509775367, koga zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba, Đorđićeva 3B, protiv ovršenika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Tatjana Denisov, odvjetnica u Slatini, Trg sv. Josipa 1, radi ovrhe, 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog predlagatelja AM za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013. odbija se kao neosnovan.

II. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika AM od 24. siječnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka podnesena dana 23. siječnja 2025. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013. izvan razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

IV. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 23. siječnja 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 11. OZ- a.

Obrazloženje

1. Podneskom od 23. siječnja 2025. ovršenik je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013.

1.1. U prijedlogu navodi kako je javna bilježnica izdala klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti citiranoga rješenja o ovrsi sa danom 14. lipnja 2013., iako ovršenik nije nikada primio predmetno rješenje. Osim toga navodi kako je pravomoćnost i ovršnost pogrešno konstatirana iz razloga što ovršeniku nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi teče paricijski rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje činidbe, a iz kojeg razloga pravomoćnost i ovršnost ne mogu nastupiti istoga dana. Zatim, u prijedlogu ističe prigovor zastare potraživanja budući je na predmetno rješenje izdana potvrda pravomoćnosti s danom 14. lipnja 2013., a ovršni postupak pred Financijskom agencijom je pokrenut 1. ožujka 2024., kao i iz razloga što nije vidljivo iz kojeg razdoblja datira dugovanje. Također, ističe kako je prvotni ovrhovoditelj Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ustupio svoje potraživanje prema ovršeniku novom vjerovniku B2 Kapital d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbina od 7. rujna 2016., a o čemu ovršenik nikada nije bio obaviješten. Osim toga, navodi kako je za postupak izvansudske ovrhe ovršenik saznao tek nedavno jer mu Financijska agencija nije poslala obavijest o primitku osnove za plaćanje sa zahtjevom za izravnu naplatu, a što je trebala učiniti sukladno članku 209. stavku 5. OZ-a, zbog čega ovršenik nije imao mogućnost od suda zatražiti donošenje rješenja o zabrani pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i odgodu ovrhe. Zatim, ističe i prigovor na visinu potraživanja ovrhovoditelja iz razloga što je u razdoblju od mjeseca ožujka 2015. pa do mjeseca ožujka 2020. u ratama dobrovoljno na račun B2 Kapital d.o.o. ukupno uplatio iznos od 4.290,00 kn zbog čega je dugovanje po osnovi glavnice manje, a time je manja i zakonska zatezna kamata.

Naposljetku, traži od suda odgodu ovrhe iz razloga što bi provođenjem ovrhe pretrpio tešku i nenadoknadivu štetu. Ističe kako mjesečno ostvaruje minimalna primanja koja su jedva dostatna za osnovne potrebe.

2. Ovrhovoditelj se je podneskom od 1. srpnja 2025. očitovao na prijedlog ovršenika, na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

3. Prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije osnovan.

4. U odnosu na prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi ovaj sud je uvidom u eSpis aplikaciju utvrdio da je ovršenik i u spisu ovog suda poslovnog broja Ovrv-358/2025 podnio sadržajno identičan prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koji se također odnosi na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013. U predmetnom spisu podneskom od 6. kolovoza 2025. od javne bilježnice Eme Nađ Bajsar, a radi utvrđivanja da li su bili ispunjeni uvjeti za davanje potvrde ovršnosti predmetne odluke, sud je zatražio da se dostavi preslika dostavne knjige ili po potrebi druge dokaze iz kojih je razvidan datum primitka predmetnog rješenja. Navedeno sve s obzirom na činjenicu da je javna bilježnica Ema Nađ Bajsar u spisu poslovnog broja Ovrv-358/2025 podneskom od 28. siječnja 2025. sukladno članku 36. stavku 5. OZ-a proslijedila ovome sudu prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i pri tome obavijestila sud kako nije u mogućnosti dostaviti spis poslovnog broja Ovrv-376/2013 jer se je isti vodio u papirnatom obliku te je izlučen i uništen nakon isteka roka čuvanja. Podneskom od 13. kolovoza 2025. javna bilježnica je obavijestila sud kako je knjiga otpreme (pošte), u koju je upisan datum otpremanja i broj preporučene pošiljke s povratnicom rješenja o ovrsi izlučen i uništen nakon isteka roka čuvanja. Također je obavijestila sud kako ne raspolaže drugim dokazima o otpremanju i primitku predmetnog rješenja.

4.1. Međutim, bez obzira na činjenicu što ovaj sud nije mogao uvidom u spis javne bilježnice Eme Nađ Bajsar poslovnog broja Ovrv-376/2013 utvrditi da li su osnovani navodi ovršenika kojima tvrdi da nikada nije zaprimio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a što bi se moglo utvrditi uvidom u dostavnicu o primitku rješenja od strane ovršenika, a što je nužan uvjet kako bi predmetno rješenje moglo steći svojstvo pravomoćnosti, ovaj sud je uvjerenja kako zahtjev za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije osnovan. Naime, u samom prijedlogu se navodi kako je ovršenik u razdoblju od mjeseca ožujka 2015. pa do mjeseca ožujka 2020., odnosno prije pokretanja ovršnog postupka od strane ovrhovoditelja u ratama dobrovoljno na račun B2 Kapital d.o.o. ukupno uplatio iznos od 4.290,00 kn. Takav navod ovršenika potpuno je oprečan navodima kako nikada nije primio predmetno rješenje o ovrsi, te kako nije nikada bio obaviješten o ustupanju potraživanja prvotnog ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. novom ovrhovoditelju B2 Kapital d.o.o. Potpuno je neživotno da bi ovršenik dobrovoljno uplaćivao u razdoblju od 5 godina ovrhovoditelju B2 Kapital d.o.o. novčane iznose a da pri tome nije svjestan da postoji potraživanje ovrhovoditelja prema njemu. Također, ovršenik niti ne tvrdi da se predmetne uplatnice koje se nalaze u spisu (stranica 16 do 34) odnose na neko drugo potraživanje koje bi imao B2 Kapital d.o.o. prema ovršeniku. Stoga ovaj sud zaključuje da je predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u povodu kojega je podnesen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, uredno od strane javnog bilježnika dostavljeno ovršeniku, pa je zbog navedenog odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4.2. Također, navodi ovršenika kako je javni bilježnik pogrešno konstatirao ovršnost sa datumom 14. lipnja 2013. iz razloga što nakon pravomoćnosti teče paricijski rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje činidbe, a zbog čega pravomoćnost i ovršnost ne mogu nastupiti istog dana, nisu osnovani. Naime, odredbom članka 39. stavka 2. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora prije ovršnog zahtjeva sadržavati nalog ovršeniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana, od dana dostave rješenja namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog). Uvidom u predmetno rješenje utvrđeno je da takav nalog sastavni dio prijedloga odnosno rješenja o ovrsi. Stoga kako protiv rješenja ovršenik može izjaviti prigovor u roku od 8 dana od dana primitka otpravka rješenja jasno je da je osnovano javna bilježnica konstatirala pravomoćnost i ovršnost predmetnog rješenja s istim datumom odnosno sa 14. lipnja 2013.

5. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

6. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6.1. Slijedom navedene zakonske odredbe proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe članka 210. stavak 1. OZ-a – prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim – dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi članka 209. OZ-a.

6.2. S obzirom na navode ovršenika sadržane u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 24. siječnja 2025., kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj 1. ožujka 2024. sukladno odredbi članka 284. stavak 1. OZ-a Financijskoj agenciji dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice broj Ovrv-376/13 od 27. svibnja 2013., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

6.3. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se postupku izravne naplate predviđene odredbom članka 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe članka 284. OZ-a.

6.4. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz članka 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom članka 284. stavak 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

6.5. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi članka 210. stavak 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

7. S obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ-a sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz članka 284. stavka 5. OZ-a.

8. Odredbom članka 53. stavka 3. OZ-a propisano je da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 7. i točkama 9. do 11. OZ-a.

8.1. Kako tvrdnje ovršenika da nikada nije zaprimio obavijest Financijske agencije iz članka 209. stavka 5. OZ-a ne predstavlja razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka u odnosu na te navode odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

9. Obzirom ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a odnosno da je tražbina (djelomično) prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, te razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 55 stavak 2.OZ-a) valjalo je temeljem odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

10. Odredbom članka 284. stavka 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe zatraži od suda da odgodi ovrhu.

10.1. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

10.2. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točke 1. -11. navedenog članka OZ-a.

10.3. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1.-11. OZ-a.

10.4. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom članka 53. OZ-a u vezi sa člankom 284. stavkom 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno ispunjena uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a.

10.5. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10.6. Ovršenik navodi kako mjesečno ostvaruje minimalna primanja koja su jedva dostatna za osnovne potrebe.

10.7. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

10.8. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a s obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

10.9. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10.10. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

10.11. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

10.12. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izvansudske ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

10.13. Zbog svega ranije navedenog sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izvansudske ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, pa je sud na temelju članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi članka 284. stavak 5. OZ-a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Slatini 26. rujna 2025.

Sudac:

Mladen Budiša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem u tri jednaka primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno članku 11. stavak 5. OZ-a).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj po punomoćniku,

2. Ovršenik po punomoćniku