Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-636/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupan po pun. Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. rujna 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se utvrđuje kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 17945/06, sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva sklopljenog dana 27.3.2006. između tužitelja CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HVB Splitske banke d.d. Split, pravnog prednika tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod br. OU- 258/06 dana 27.3.2006., a koje u:

- čl. 2. toč.1. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti od CHF…";

- čl. 2. toč.2. glasi: "Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.";

- čl. 18. toč.1. glasi: "Prihvat primjene naznačenih akata obuhvaća i njihove izmjene i dopune."

II. N a l a ž e s e tuženiku OTP banka d.d. Split, OIB 52508873833, da tužitelju CL, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.333,78 € (desettisućatristotridesettrieuraisedamdesetosamcenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 01.10.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godinepa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

2.880,83 € (dvijetisućeosamstoosamdeseteuraiosamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 26. rujna 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 375,00 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 27.3.2006. s HVB Splitska banka d.d. Split, pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu br. 17945/06, koji je dana 27.3.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OU-258/06, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor njemu kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 79.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 300 mjeseci. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune početno ugovoreni anuiteti povećavali. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, bio je sukladno čl. 5. i čl. 11.toč.1. navedenog Ugovora dužan predniku tuženika platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukama banke, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 4,30 % godišnje.

1.1. Predmetni kredit je 01.03.2016. Aneksom ugovora konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu EUR pri čemu je tuženik utvrdio manjak u iznosu od 6.637,70 kn (867,11 EUR po tečaju HNB-a 7,654974 na dan 30.9.2015.) zaključno s 30.9.2015., a zaključno s tim datumom potražuje i razliku ostatka preplaćenog iznosa od ukupno uplaćenog iznosa kojeg procjenjuje na 300.000,00 kn naspram iznosa kojeg je bio dužan platiti do tog datuma po prvotnom otplatnom planu – ukupno 49.173,08 CHF po prodajnom tečaju HNB-a za CHF na dan isplate kredita (4.662641 kn) što iznosi 229.276,42 kn, stoga razlika koju potražuje iznosi 77.361,28 kn.

1.2. Navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, VII-tuženik Societe Generale – Splitska banka d.d. (pravni prednik OTP banka Hrvatska d.d. Split i pravni slijednik HVB Splitske banke d.d. Split), u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS a donesena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.).

1.3. Nadalje navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br:

Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih VII-tuženik Societe Generale – Splitska banka d.d. (pravni prednik OTP banka Hrvatska d.d. Split i pravni slijednik HVB Splitske banke d.d. Split), u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a.

1.4. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

1.5. Poziva se na članak 502.c ZPP-a te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP).

1.6. Navodi da će nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema njemu, specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 2. 1 5. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.

1.7. Pojašnjava da je posljedica utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o jednostranom promjenjivoj kamatnoj stopi, kao valutnoj klauzuli vezanoj za CHF de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamata, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovorene anuitete u kunskoj protuvrijednosti po onome tečaju koji je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka operativnog plana, odnosno da je početno ugovorene anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem anuiteta zaključno s 30.9.2015. kao datuma obračuna konverzije upravo onaj iznos kojeg je bio dužan platiti banci a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1.10.2015. kao prvog idućeg dana uvećano za uplaćeni manjak povodom konverzije.

1.8. Nadalje navodi da je prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN br. 28/13, 33/15 i 82/16) propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

1.9. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev od 12.6.2019. usvoji u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 12. studenog 2019. ne prijepori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o kreditu.

2.1. Prijepori jesu li pojedine odredbe Ugovora nepoštene a time i nišetne. Smatra da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako uočljive i razumljive. Kako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelju priznata preplata po kreditu, apsurdno je da tužitelj u ovom postupku još jednom potražuje preplatu po kreditu koja je već jednom obračunata, priznata i isplaćena prilikom provedbe konverzije kredita. Ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Tužitelj je na ročištu održanom 29. listopada 2021. nakon dostavljene dokumentacije od strane tuženika povećao tužbeni zahtjev u toč. 2. na iznos od 82.652,85 kn, zadržavajući pravo korekcije tužbenog zahtjeva nakon obavljenog vještačenja.

3.1. Podneskom od 15. veljače 2022. specificirao je tužbeni zahtjev u toč. II. nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predlažući da sud usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev.

4. Sud je presudom br. P-1673/2019-24 od 28. travnja 2022. usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Šibeniku djelomično je potvrdio navedenu presudu te je ukinuo u dijelu pod toč. I. kao i toč. II. i III. izreke presude.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe, a na ročištu održanom 10. rujna 2025. tužitelj je, s obzirom da je stupila na snagu promjena valute iz kune u euro, uskladio tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 10.333,78 € predlažući da sud usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev, a kojemu se tuženik i dalje protivio.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 17945/06, sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva sklopljenog dana 27.3.2006.;

- da je tuženik tužitelju odobrio kredit za refinanciranje i adaptaciju u iznosu od 79.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,30 % godišnje i na rok vraćanja od 300 mjeseci;

- da je između stranaka zaključen Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 17945/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava dana 01.03.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da manjak u konverziji na dan 30.9.2015. iznosi 6.637,70 kn.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu i to iz čl. 2. toč.1., čl. 2. toč.2. i čl. 18. toč.1.;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak br. 1. uz Ugovor o kreditu od 1.03.2016.;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori nedostatka pravnog interesa za vođenjem ovog postupka;

- da li tužitelj kao potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita temeljem ZID ZPK, a s obzirom na potvrđene ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu ima pravo zahtijevati povrat više plaćenih iznosa po osnovi tih ništetnih odredbi ako nije imao potpunu informaciju o posljedicama konverzije.

8. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovani tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Sud je u ponovljenom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

10. Tužitelj ĆL, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je 2006. zaključio ugovor o kreditu s bivšom Splitskom bankom u poslovnici u Osijeku. Potreban mu je bio kredit u iznosu od oko 50.000,00 € i pregovarao je za podizanje kredita s djelatnicom banke. U vrijeme pregovaranja za kredit nije bio klijent te banke. Ponuđen mu je kredit u kunama, ali mu je savjetovan povoljniji kredit u CHF zato što valuta CHF nema puno odstupanja i promjena iznosa rata. U to vrijeme je bio profesionalni vatrogasac u Osijeku i pristao je zaključiti ugovor u CHF kao povoljniji i pribavio je podatke o plaći. Banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima nakon što je popunio zahtjev za kredit i pribavio svu potrebnu dokumentaciju. Djelatnica banke kao i nitko drugi u banci nisu ga upozorili da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro niti na posljedice promjenjive kamatne stope. Razumije se nešto u promjenjivu kamatnu stopu, ali nije očekivao s obzirom na ugovor u valuti CHF da će mu nakon nekog vremena rate kredita biti znatno povećane. Sačinjene ugovore pročitao je, a djelatnica banke mu nije tumačila pojedine odredbe iz ugovora već mu je rečeno da ga ovjeri kod javnog bilježnika. Ni javni bilježnik mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora već mu je samo ugovore ovjerio i vratio ih je nazad u banku. Tada je i postao klijent Splitske banke i nakon odobrenja kredita isti mu je prenijet na tekući račun, ali u kunama. Kredit je isključivo podigao kao fizička osoba za adaptaciju obiteljske kuće njegovih roditelja u [adresa] i sav je utrošen u tu namjenu. Kuća nije iznajmljivana niti se u njoj obavljala bilo kakva djelatnost i njegovi roditelji i danas žive u njoj. Kredit je podigao na rok od 25 godina i početne rate su mu iznosile oko 1.700,00 kn da bi mu se s vremenom povećale na iznos od 4.700,00 kn. Ne bi uopće ispunjavao uvjete za kredit da mu je početna rata trebala iznositi oko 4.700,00 kn. Dobivao je obavijesti o povećanju rata i išao se raspitivati za razlog drastičnog povećanja rata s obzirom na tvrdnju djelatnice banke da je kredit u CHF stabilan, no rečeno mu je da to tako mora biti i da na to oni ne mogu utjecati. Morao je nastaviti dalje s plaćanjem povećanih rata, a kredit i dalje otplaćuje sadašnjoj OTP banci kao pravnom slijedniku Splitske banke još sljedećih 8 godina. 2016. dobio je poziv od tadašnje Splitske banke, kada je počeo raditi u Njemačkoj, radi ponude sklapanja Dodatka ugovoru na isti način kako je sklapan glavni ugovor i pod uvjetima banke. Pristao je na sklapanje Dodatka ugovoru jer je u to vrijeme bio u dugovanju od oko 1.800,00 €. Po tom Dodatku ugovora rata mu je trebala iznositi oko 400,00 € što je znatno manje u odnosu na rate koje je morao plaćati do sklapanja dodatka. Odnio je ugovore opet na ovjeru kod javnog bilježnika i iste vratio u banku i nastavio plaćati preostale rate kredita koje plaća i danas, a trenutno mu rata iznosi oko 322,00 €. Ne bi podizao takav kredit u CHF da je znao da će mu rate biti znatno povećane i da je bio pravilno upućen na rizike vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, tečaj i valutu CHF. Sklapanjem Dodatka ugovoru ne smatra se da je u cijelosti obeštećen zbog čega je i podnio predmetnu tužbu. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik neke tvrtke niti član nekog trgovačkog društva. Ugovor o kreditu je pročitao prije potpisivanja. Osnovne odredbe ugovora vezano za namjenu kredita, visinu rata kao i rokova otplate je u potpunosti razumio, ali nije mogao predvidjeti da će mu rate biti dvostruko veće od početnih zbog promjene kamatnih stopa, tečaja i valuta. Nije se savjetovao, prije ovjere ugovora kod javnog bilježnika, sa stručnom osobom vezano za tumačenje pojedinih odredbi ugovora. Dodao je da se interesirao i u drugim bankama vezano za ostvarenje kredita u navedenom iznosu, ali mu je u Splitskoj banci ponuđen taj kredit kao najpovoljniji i tako mu je objašnjeno od strane djelatnika banke. Dodatak ugovoru kao i glavni ugovor potpisao je bez ikakve prisile, a nakon što mu je objašnjavan od strane djelatnika banke kao i osnovni ugovor. Ponovno navodi da mu je sklapanjem konverzije rata umanjena, ali mu je najbitnije da je sigurnija. Nije mogao utjecati na sadržaj nijedne ugovorne odredbe već samo prihvatiti uvjete banke ili ne.

11. Iz pismenog nalaza i mišljenja od 23.11.2021. vještakinje Dajane Vuković razvidno je da razlika anuiteta iznosi 71.222,16 kn, a manjak u konverziji iznosi 6.637,70 kn (867,11 € - list spisa 148). Stoga razlika anuiteta uvećana za manjak u konverziji iznosi ukupno 77.859,86 kn.

12. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje niti pitanja za vještakinju.

13. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

14. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe iz čl. 2. toč.1., čl. 2. toč.2. i čl. 18. toč.1. Ugovora jer to po ocjeni suda nisu nerazumljive odredbe i nisu faktički dovele do izmjene anuiteta te tužitelj zbog tih odredbi nije pretrpio nikakvu štetu.

15. Kako su ostale odredbe o valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđene gore navedenom odlukom Županijskog suda u Šibeniku ništetne, sukladno stavu Vrhovnog suda RH, ništetne su i u odnosu na Dodatak ugovoru (Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.).

16. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

17. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj je iskazao da nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita iako od djelatnika tuženika nije dobio potpunu informaciju o posljedicama konverzije. Tužitelj je prihvatio Dodatak ugovoru isključivo iz razloga kako bi mu se rate kredita smanjile.

18. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.

19. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.).

20. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

21. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer prihvaća navode tužitelja da sukladno revizijskoj odluci VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019. nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita s obzirom da pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

22. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

23. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

24. Tužitelj koji je u ovoj pravnoj stvari u pogledu tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti dok u pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.255,83 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.880,83 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23 dalje: Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 16.10.2020., 19.11.2020., 15.2.2022. i 13.05.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 03.12.2020., 29.10.2021., 24.03.2022. i 10.09.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 450,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 1.800,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 149,18 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 149,84 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

25. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 375,00 € zajedno s 25 % PDV-a, a koji se sastoji od šest iznosa od po 62,50 € (zajedno s 25 % PDV-a) po Tbr. 8/3. Tarife i to na ime podneska punomoćnika od 4.11.2019. i 03.05.2022. kojim obavještava sud da je plaćena sudska pristojba, 8.7.2020. požurnica sudu te 5.11.2021. kojim obavještava sud o uplati predujma jer ti troškovi nisu nužni te dva podneska od 09.02.2023. i 27.08.2024. koji ne priležu spisu.

26. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 26. rujna 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika