Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-135/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, sucu pojedincu, ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Unikom d.o.o., Osijek, Ružina ulica 11a, OIB: 07507345484, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odluke o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o troškovima Općinskog suda u Osijeku od 14. travnja 2025. poslovni broj: Ovr-1715/2025-2, 26. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Unikom d.o.o., Osijek kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka Općinskog suda u Osijeku od 14. travnja 2025. poslovni broj: Ovr-1715/2025-2.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Unikom d.o.o., Osijek za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 75,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka Općinskog suda u Osijeku od 14. travnja 2025. poslovni broj: Ovr-1715/2025-2 riješeno je:
"Nalaže se ovršeniku FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju Unikom d.o.o., Osijek, Ružina ulica 11a, OIB: 07507345484, trošak u iznosu od 46,88 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz nadstečajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška kao neosnovan.“
2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, žalbu pravovremeno ulaže ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP i članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. i članka 14. Ovršnog zakona, te pogrešne primjene materijalnog prava i to iz razloga što je u ovome predmetu izdano rješenje o ovrsi u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, a izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti je izvršeno na temelju zahtjeva koji je po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku ovrhovoditelj uputio 18.03.2025.. Ističe da je upravo po zahtjevu ovrhovoditelja po punomoćniku izdana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, te zbog toga ovrhovoditelj, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ima pravo na ovaj trošak, i to zato što je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti izdana upravo nakon što je ovrhovoditelj uputio sudu zahtjev za isto. Predlaže drugostupanjski sud usvoji žalbu, pobijani dio rješenja preinači i dosudi trošak postupka u preostalom iznosu od 62,50 eura ovrhovoditelju ili da prihvati žalbu u dijelu rješenja koje se pobija žalbom i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 75,00 eur.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i155/2023. dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22. dalje: OZ), niti da bi počinio povredu iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 21. stavka 1. i članka 14. OZ jer pobijana odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, koji se mogu ispitati i na koje je prvostupanjski sud i pravilno primijenio odredbu članka 14. OZ kao i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ.
6. Naime, prvostupanjski je sud obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 46,88 eura (trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe i trošak sastav prijedloga kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u skladu s Tbr. 11. točki 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23., dalje: Tarifa), dok je višak zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška odbio, a koji se odnosi, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 62,50 eura, uz obrazloženje da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i dostavlja ga ovrhovoditelju (članak 283. stavak 1. i 4. OZ), pa da stoga navedeni trošak nije potreban, niti nužan za vođenje ovrhe (članak 14. stavak 4. OZ).
7. U smislu članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje: OZ) javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a u smislu stavka 2. istog članka javni bilježnik može staviti na otpravak rješenja o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti i kad je prigovor podnesen u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ako ocijeni da očito nije pravodoban. Dakle, ne samo da javni bilježnik stavlja na rješenje o ovrsi, bez zahtjeva ovrhovoditelja klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već isti, a u smislu članka 283. stavka 2. i stavka 4. OZ istu klauzulu i dostavlja ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva).
8. Nadalje, u smislu članka 283. stavka 5. OZ naknadni otpravak rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, javni bilježnik predaje ovrhovoditelju samo na pisani i obrazloženi podnesak ovrhovoditelja.
9. Dakle, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju, a da bi njegov zahtjev, bio opravdan i osnovan, a temeljem članka 14. OZ i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, i to samo naknadni, mora isti pisano i obrazložiti. U konkretnom slučaju, iako ovrhovoditelj sudu dostavlja podnesak od 18. ožujka 2025., a koji je naslovljen na javnog bilježnika koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku u kojem je ovdje žalitelj ovrhovoditelj, ovaj sud ističe da takav podnesak nije niti posebno obrazložen (u smislu članka 283. stavka 5. OZ) niti iz istoga proizlazi da klauzula pravomoćnosti nije izdana u primjerenom roku od strane javnog bilježnika (podnesak je datiran 18. ožujka 2025. i u njemu se navodi da se predlaže da javni bilježnik, kada se za to stvore zakonski uvjeti, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti). Iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (a za koje ovrhovoditelj sada traži trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) je vidljivo da je isto izdano dana 25. veljače 2025., a iz klauzule pravomoćnosti da je javni bilježnik istu izdao već 31. ožujka 2025. (kojom je pravomoćnost i ovršnost rješenja utvrđena s danom 7. ožujka 2025.). Dakle, u primjerenom roku.
10. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tako zatraženi trošak ovrhovoditelja (trošak punomoćnika koji je odvjetnik zbog angažmana pribave klauzule pravomoćnosti), a u smislu članka 14. stavka 4. OZ, ali i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, nije bio potreban za vođenje predmetne ovrhe, slijedom čega takav trošak nije dužan niti platiti ovršenik.
11. Naime, pravo je ovrhovoditelja da svoj trošak za zastupanje u ugovorenom iznosu (a u visini određenoj Tarifom) naplati od svog klijenta, no pravo na naplatu takvog troška od protivne strane (konkretno ovršenika) podvrgnuto je u konkretnom slučaju kontroli suda i temelji se na članku 14. OZ koji takav trošak priznaje ovrhovoditelju na teret ovršenika samo ukoliko je bio potreban za vođenje ovrhe. Stoga podnošenje samog podneska ovrhovoditelja za izdavanje takve klauzule nije dokaz o potrebi istog, već se u konkretnom slučaju, a obzirom na članak 283. stavak 5. OZ, može čak smatrati (uzimajući pri tome u obzir datum izdavanja rješenja o ovrsi i datum samog podneska) zlouporabom procesnih ovlaštenja i to na teret protivne stranke (članak 10. stavak 1. ZPP u svezi članka 21. OZ). Navedeni stav suda je i u skladu s načelom ovršnog postupka a izraženog u članku 3. OZ kojeg se sud prilikom donošenja odluka dužan pridržavati.
12. U konačnici ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – kada radnja izvida/pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od strane punomoćnika ovrhovoditelja nije bila potrebna (jer javni bilježnik po samom OZ je dužan takvu klauzulu dostaviti ovrhovoditelju) taj trošak, kao nepotreban, ne pripada ovrhovoditelju, bez obzira na to što Tarifa predviđa takav trošak i visinu istog (Tarifa određuje samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga za obavljene radnje). Sud pritom ističe da je Tarifom propisana visina pripadajućeg troška punomoćnika koji je odvjetnik, no ne isključivo na teret protivne stranke, a što je vidljivo iz Glave prve Tarife, ali i Tbr. 52/3 Tarife, slijedom čega obveza protivne strane na podmirenje troškova ovrhovoditelja se ima temeljiti na članku 14. stavku 4. OZ (samo ukoliko je trošak bio potreban za vođenje ovrhe).
13. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom člankom 21. stavak 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrditi te je odlučeno kao u toč. I. izreke.
14. U nepobijanom dijelu, kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova prihvaćen prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP).
15. S obzirom na to da ovrhovoditelj sa žalbom nije uspio, nije mu priznat niti zatraženi trošak sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.
U Sisku 26. rujna 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
