REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

P-3113/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja UP i partneri, odvjetničko društvo, Zagreb, Ulica kneza Borne 5, OIB 08215005443, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, Kornatska ulica 1C, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 6.086,47 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 platiti tužitelju UP i partneri, odvjetničko društvo, Zagreb, Ulica kneza Borne 5, OIB 08215005443 iznos od 4.869,18 eura (slovima: četiri tisuće osamsto šezdeset devet eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 31. ožujka 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj UP i partneri, odvjetničko društvo, Zagreb, Ulica kneza Borne 5, OIB 08215005443 potražuje plaćanje iznosa od 1.478,65 eura (slovima: tisuću četiristo sedamdeset osam eura i šezdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. ožujka 2023. do isplate, te u dijelu kojim potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.869,18 eura (slovima: četiri tisuće osamsto šezdeset devet eura i osamnaest centi) od 30. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023. kao i u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.869,18 eura (slovima: četiri tisuće osamsto šezdeset devet eura i osamnaest centi) od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 naknaditi tužitelju UP i partneri, odvjetničko društvo, Zagreb, Ulica kneza Borne 5, OIB 08215005443 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.009,87 eura (slovima: tisuću devet eura i osamdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 690,04 eura (slovima: šesto devedeset eura i četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. rujna 2025. do isplate te u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu 1.009,87 eura (slovima: tisuću devet eura i osamdeset sedam centi) po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena tekućima od 26. rujna 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. travnja 2023. navodi da je vozilo u tužiteljevom vlasništvu reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. travnja 2020. u Zagrebu, Ulica kneza Borne ispred kućnog broja 18 te da se prometna nezgoda dogodila na način da se vozilo reg oznake U, kojim je upravljala UPŽ, zaletjelo i oštetilo nekoliko parkiranih vozila na javnom obilježenom parkiralištu u Ulici Kneza Borne 18, među kojima je bilo i tužiteljevo vozilo. Dalje navodi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je prouzročena prometna nezgoda osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Isto tako, tužitelj navodi da je njegovo vozilo u toj prometnoj nezgodi zadobilo brojna oštećenja i to oštećenja zadnjih lijevih i desnih vrata, petih vrata, zadnjeg lijevog i desnog boka vozila, zadnjeg branika i zadnjih svjetala te ostala oštećenja koja su detaljno pobrojana u tuženikovom izvidu štete broj 230510521590/1 od 3. travnja 2023. Dalje navodi da je tuženik u svom izvidu štete zaključio da se radi o totalnoj šteti pa da zato tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 6.347,83 eura koji iznos predstavlja 70% kataloške vrijednosti predmetnog vozila prema podacima Centra za vozila Hrvatske, a da razlika od 2.720,50 eura predstavlja ostatak vrijednosti spašenih dijelova predmetnog vozila odnosno 30% njegove kataloške vrijednosti. Tužitelj navodi i da se tuženiku obratio 30. ožujka 2023. sa zahtjevom za naknadu štete, a da je tuženik 7. travnja 2023. dostavio svoju ponudu na iznos od 4.500,00 eura kojoj je tužitelj prigovorio kao suviše niskoj ponudi. Stoga tužitelj od tuženika potražuje plaćanje iznosa od 6.347,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužiteljevo potraživanje u zastari jer je od dana prometne nesreće 7. travnja 2020. do dana podnošenja tužbe protekao zakonski rok od tri godine. Također, tuženik navodi da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze za svoju aktivnu legitimaciju, a ni dokaze za sudjelovanje tuženikovog osiguranika u prometnoj nezgodi kao ni dokaze o tuženikovoj odgovornosti pri čemu tuženik ne tvrdi da je tužitelju platio nesporni dio štete. Dakle, tuženik osporava aktivnu legitimaciju, odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te osporava tužiteljevo pravo potraživati iznos PDV-a.

3. Vezano uz tuženikov prigovor zastare, sud ističe da je odredbom članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. dalje: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju, prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta dogodila se 7. travnja 2020., pa je zastarni rok od tri godine počeo teći najranije 8. travnja 2020., a tužitelj je podnio tužbu 7. travnja 2023., prema tome, nije protekao zastarni rok od tri godine , slijedom čega je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

4. Na ročištima od 13. siječnja 2024., 27. ožujka 2025. i 28. kolovoza 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu. Pritom sud ističe da je tužitelj na ročištu od 28. kolovoza 2025. smanjio tužbeni zahtjev tako da je umjesto prvotno utuženog iznosa od 6.347,83 eura zahtijevao od tuženika plaćanje iznosa od 6.086,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se izričito protivio smanjenju tužbenog zahtjeva pa je sud o tužbenom zahtjevu u cijelosti meritorno odlučivao presudom, a ne rješenjem o povlačenju tužbenog zahtjeva u iznosu od 261,36 eura. Dakle, sud je o iznosu od 261,36 eura, za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, meritorno odlučio u okviru ukupno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.478,65 eura, o čemu je odlučeno u točki II. izreke presude.

5. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivn ika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, I postaja prometne policije Zagreb od 16. travnja 2020. (list 5 i 6 spisa), u izvid štete broj 230510511590/1 od 3. travnja 2023. (list 7 i 8 spisa), u obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 30. ožujka 2023. (list 9 i 10 spisa), u obrazloženu ponudu od 7. travnja 2023. (list 11 i 12 spisa), u dopis e-Pošte od 7. travnja 2023. (list 13 spisa), u prigovor na ponudu s podacima o kataloškoj vrijednosti rabljenog vozila (list 14 i 15 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-1893/2024-6 od 12. studenog 2024. (list 33 do 36 spisa), u rješenje i zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-1893/2024-3 od 12. studenog 2024. (list 39 do 42 spisa), uvid u spis Policijske uprave Zagrebačke, I postaja prometne policije Zagreb i u spis Trgovačkog suda u Zagrebu St -1893/2024, te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu i saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu UP.

7. Vezano za tuženikove navode da je potrebno utvrditi prekid postupka dostavljajući rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-1893/2023 od 12. studenog 2024., ovaj sud ističe da su ti navodi neosnovani. Naime, odredbom članka 212. točka 5. ZPP propisano je da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, a odredbom članka 158. stavka 1. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024.; dalje: SZ) propisano je da pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Uvidom u mrežnu stranicu e-Oglasna ploča sudova, sud je utvrdio da ni na dan održavanja ročišta 28. kolovoza 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava, na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova nije objavljeno rješenje o otvaranju stečajnoga postupka nad tužiteljem. Prema tome, nije bilo ni uvjeta za prekid ovog parničnog postupka.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 6.086,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2023., dok tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju , odgovornost i tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik vozila marke HONDA CR-V reg. oznake [registarska oznaka] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 7. travnja 2020., a kako to proizlazi iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, I postaja prometne policije Zagreb od 16. travnja 2020. (list 5 i 6 spisa) . Također, iz izvida štete broj 230510511590/1 od 3. travnja 2023. (list 7 i 8 spisa) kao i obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva (list 9 i 10 spisa) te dopisa e-pošte od 7. travnja 2023. (list 13 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev, te da je tuženik dostavio tužitelju obrazloženu ponudu, na koju je tužitelj izjavio prigovor. Prema tome, u cijelosti je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

10. U tijeku postupka neprijeporno je utvrđeno da je tuženikov osiguranik, vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], odgovoran za prometnu nezgodu od 7. travnja 2020. Naime, iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, I postaja prometne policije Zagreb od 16. travnja 2020. vidljivo je da je UPŽ upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je dolaskom ispred kućnog broja 18 Ulice kneza Borne, vozilom neoprezno skrenula u desno, u smjeru jugoistoka, a da se prethodno nije uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za tuđu imovinu, ne vodeći pri tom računa o položaju i smjeru kretanja vozila kojim je upravljala ni o položaju parkiranih vozila sa svoje desne strane pa je prednjim desnim bočnim dijelom vozila kojim je upravljala, naletjela na stražnji desni bočni i stražnji više desni dio vozila reg. oznake [registarska oznaka], u tužiteljevom vlasništvu, koji se nalazio propisno parkiran na parkiralištu s južne strane kolnika Ulica kneza Borne ispred broja 18 koji je bio prednjim dijelom vozila okrenut u smjeru jugoistoka, a koji je od siline naleta stražnjim dijelom vozila pomaknut u desno, kojom prilikom je sa svojim stražnjim lijevim bočnim dijelom, naletio na stražnju desnu bočnu stranu vozila reg. oznake [registarska oznaka], koji se također nalazio propisno parkiran na parkiralištu Ulice kneza Borne kućni broj 18. Isto tako, proizlazi da je od siline naleta vozilo reg. oznake [registarska oznaka] stražnjim dijelom vozila pomaknut u desno , kojom prilikom je stražnjim lijevim bočnim dijelom vozila naletio na stražnju desnu bočnu stranu vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo propisno parkirano ispred kućnog broja 18 Ulice kneza Borne, što je sve vidljivo i na fotografijama dostavljenima uz predmetni spis Policijske uprave Zagrebačke.

11. Osim toga, sam tuženik je u svojem dopisu – obrazložena ponuda od 7. travnja 2023. (list 11 spisa), kojim se očitovao na odštetni zahtjev tužitelja, izričito priznao svoju odgovornost za naknadu štete navodeći da njegova odgovornost po predmetnoj prometnoj nezgodi nije sporna i da je tužiteljev odštetni zahtjev pravno osnovan.

12. UP, tužiteljev zastupnik po zakonu, iskazao je da se predmetna prometna nezgoda dogodila u proljeće 2020. i da je njegovo vozilo Honda bilo parkirano u Ulici kneza Borne na broju 18, iako je njegov odvjetnički ured na broju 5, te da je bio u toj zgradi prisutan na sastanku suvlasnika zgrade kada ga je nakon sastanka zvao izvođač radova RP i pitao ga je li njegova Honda parkirana ispred kućnog broja 18 i rekao mu da dođe dolje. Kada je došao na mjesto događaja vidio je četiri oštećena vozila, među kojima je bilo i njegovo vozilo. Vidio je vozilo marke BMW koje je naletjelo na ova tri vozila i koje je bilo jako oštećeno i bilo je razbijeno vjetrobransko staklo na vozačevoj strani. Iskazao je da vozača nije bilo te da je netko zvao policiju i da je, nakon što je došla policija napravila je očevid, došla i odvjetnica UPŽ koja je izjavila da je ona vozila BMW pa je zbog ozljeda otišla u bolnicu nakon čega se vratila na mjesto događaja. Iskazao je i da je policija vlasnicima svih oštećenih vozila dala podatke o osiguranju kod kojeg je osigurano vozilo koje je napravilo štetu, a da je to bilo Euroherc osiguranje. On je išao prijaviti štetu u to osiguranje i ono je procijenilo da je nastala totalna šteta te su mu dali ponudu s kojom tužitelj nije bio zadovoljan pa je izjavio prigovor na tuženikov odgovor na odštetni zahtjev i ponudu. Iskazao je i da je tuženik odugovlačio postupak zbog čega se pred kraj zastarnog roka odlučio tužbom ostvariti svoje potraživanje. Iskazao je i da je oštećeno vozilo popravio uz pomoć prijatelja, a ne u ovlaštenoj radionici kao i da još uvijek koristi to vozilo. Sud je prihvatio iskaz UP u cijelosti jer je isti iskazivao uvjerljivo, logično i u skladu s dokumentacijom u spisu.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

14. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu.

15. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

16. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti.

17. Dakle, analizirajući dokumentaciju u spisu te iskaz UP, sud je neprijeporno utvrdio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika policom broj [broj police], UPŽ, kriva za opisanu prometnu nezgodu od 7. travnja 2020. pa su u cijelosti neosnovani tuženikovi navodi ko jima osporava svoju odgovornost.

18. S obzirom na to da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, sud je u tijeku postupka proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, radi utvrđivanja visine nastale štete i je li na vozilu nastala totalna šteta.

19. U pisanom nalazu i mišljenju od 15. srpnja 2025. vještak navodi da se predmetno vozilo HONDA CR-V više ne proizvodi, a da je njegov tehnički nasljednik Honda CR-V 2.0 PHEV ADVANCE TECH (148+184 KS) koji se može danas nabaviti po cijeni od 61.011,92 eura, a s obzirom da je to vozilo znatno savršenije od vozila koje je predmet ovog postupka, potrebno je cijenu umanjiti za 35%, pa bi tako cijena tog vozila iznosila 39.657,75 eura. Dalje navodi da je predmetno vozilo bilo staro oko deset godina i šest mjeseci u vrijeme prometne nezgode pa bi vrijednost tog vozila iznosila 9.914,44 eura, a kad se umanji ta vrijednost za oko 0,3%/1000 km ili ukupno 12,3%, tržišna vrijednost iznosi 8.694,96 eura. Vještak navodi da vrijednost ostatka vozila, uzimajući u obzir opseg nastalih oštećenja i starost vozila te činjenicu da se ono više ne proizvodi, procjenjuje da vrijednost ostataka tog vozila iznosi najviše 30% njegove tržišne vrijednosti odnosno 2.608,49 eura. Prema tome, vještak je utvrdio visinu totalne štete na vozilu u iznosu od 6.086,67 eura s PDV-om odnosno u iznosu od 4.869,18 eura bez PDV-a, oduzevši od tržišne vrijednosti vozila u iznosu od 8.694,96 eura vrijednost ostataka vozila u iznosu od 2.608,49 eura. Na vještakov nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

20. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša jer nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno, te u skladu s pravilima znanosti i vještine.

21. Dakle, na temelju izvedenih dokaza, neprijeporno je sud utvrdio da je na tužiteljevom vozilu nastala totalna šteta koja predstavlja vrijednost uništenog vozila umanjenu za vrijednost ostatka vozila koje je ostalo kod tužitelja . Prema tome, svu nastalu štetu dužan snositi tuženik kao osiguravajuće društvo kod kojeg je štetnik , RPŽ, imala osigurano svoje vozilo policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti. U konkretnom slučaju, nastala je totalna šteta na tužiteljevom vozilu, a koju je štetu dužan tužitelju naknaditi tuženik. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, proizlazi da totalna šteta iznosi 6.086,47 eura s PDV-om odnosno 4.869,18 eura bez PDV-a.

22. Između stranaka je sporno pripada li tužitelju totalna šteta s PDV-om u iznosu od 6.086,47 eura ili bez PDV-a u iznosu od 4.869,18 eura. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa neprijeporno proizlazi da je tužitelj pravna osoba u sustavu PDV-a. Odredbom članka 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023., 35/2024., 152/2024., 52/2025.; dalje: ZPDV) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Dakle, nedvojbeno je da kupnja vozila (na kojem je nastala totalna šteta), predstavlja oporezivi događaj u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZPDV i da kupnjom vozila nastaje obveza obračuna PDV- a u smislu odredbe članka 30. stavka 1. ZPDV. Međutim, budući da je tužitelj pravna osoba u sustavu PDV-a, isti ima pravo na odbitak pretporeza sukladno odredbi članka 58. stavka 1. ZPDV, a opće je poznato da poreznici obveznici koriste pravo na odbitak PDV-a. Prema tome, tužitelj kao pravna osoba u sustavu PDV-a, koristi pravo na odbitak pretporeza, pa iznos koji se odnosi na PDV, u konkretnom slučaju, za njega ne predstavlja stvarnu štetu. Stoga, tužitelj nema pravo na naknadu štete u iznosu od 1.217,29 eura, koji se odnosi na PDV. Slijedom navedenog, u tom dijelu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

23. Dakle, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 4.869,18 eura, a s obzirom na to da tuženik nije dokazao da je tu štetu naknadio tužitelju, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. Pritom je potrebno napomenuti da tuženik osnovano prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata. Naime, odredbom članka 12. stavka 6. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, oštećenik, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kojeg je tužitelj nedvojbeno podnio tuženiku 30. ožujka 2023., kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu. Međutim, tužitelj je u tužbi naveo da potražuje zakonske zatezne kamate od 30. ožujka 2023. Sukladno odredbi članka 300. stavak 1. ZOO koja propisuje da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Stoga, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od 31. ožujka 2023., a ne od 30. ožujka 2023. Također, tužitelj je u tužbi naveo da potražuje zakonske zatezne kamate uvećanjem stope za osam postotnih poena. No, tužitelj ima pravo na stopu zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose, odnosno uvećanjem stope za tri postotna poena, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.869,18 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

25. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredaba članka 154. stavak 2. ZPP, uzimajući u obzir da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka. Naime, u trenutku podnošenja tužbe 7. travnja 2023. vrijednost predmeta spora do 27. kolovoza 2025. bila 6.347,83 eura, a s obzirom na to da je tužitelj je u ovom postupku uspio s glavnicom u iznosu od 4.869,18 eura, u toj fazi postupka postotak tužiteljevog uspjeha iznosio je 76,70 %, tj. zaokruženo 77% dok je postotak tuženikovog uspjeha iznosio 23,30%, tj. zaokruženo 23%. Dakle, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tužitelj je uspio s 54% u toj fazi postupka. Od ročišta 28. kolovoza 2025. tužitelj od tuženika potražuje iznos od 6.086,47 eura, s time da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 4.869,18 eura, pa je u toj fazi postupka, tužiteljev postotak uspjeha 80%, a tuženikov postotak uspjeha je 20%, slijedom čega je nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tužitelj uspio s 60%.

26. Slijedom navedenog, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 7. travnja 2023. do 27. kolovoza 2025. tužitelju prema postotku uspjeha od 54% (77% uspjeha tužitelj – 23% uspjeha tuženik) pripada trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe od 7. travnja 2023. u iznosu od 108,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 13. siječnja 2024. u iznosu od 108,00 eura (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu 27. ožujka 2025. u iznosu od 108,00 eura (Tbr. 9.1.), što uvećano za PDV u iznosu od 81,00 eura iznosi ukupno 405,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 29,68 eura, sukladno odredbi Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP). Također, tužitelju pripada i trošak dolaska na ročište radi saslušanja UP u iznosu od 10,80 eura. Tužitelju pripada trošak vještačenja cijelosti i to u iznosu od 350,00 eura neovisno o postotku uspjeha u sporu, upravo zbog toga što je vještačenje bilo nužno radi utvrđivanja visine štete. Prema tome, u toj fazi postupka tužitelju pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 795,48 eura. S obzirom na to da je tužitelj prema troškovniku tražio naknadu troškova, u toj fazi postupka, u iznosu od 1.174,97 eura, za neosnovano zatraženu razliku u iznosu od 379,49 eura, valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova.

27. U fazi postupka od 28. kolovoza 2025. do zaključenja glavne rasprave, nakon obračuna postotka prema uspjehu stranaka tužitelju, prema postotku od 60% (80% uspjeha tužitelja – 20% uspjeha tuženika), pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za zastupanje na ročištu 28. kolovoza 2025. u iznosu od 120,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 30,00 eura što ukupno iznosi 150,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 64,39 eura (neosnovano je zatražio pristojbu na presudu u iznosu od 109,94 eura, jer pristojba na presudu iznosi 107,32 eura), odnosno ukupno iznos od 214,39 eura. Tužitelju nije dosuđen putni trošak tužiteljevog punomoćnika osobnim automobilom u ukupnom iznosu od 165,00 eura za pristup na tri ročišta jer te troškove ničim nije dokazao. S obzirom na to da je tužitelj prema troškovniku tražio naknadu troškova, u toj fazi postupka, u iznosu od 524,94 eura, za neosnovano zatraženu razliku u iznosu od 310,55 eura, valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu. Na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja p resude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. O tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka odlučeno je u točki III. izreke rješenja.

U Karlovcu 26. rujna 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Zagrebu, Kornatska ulica 1C

2. Tuženiku po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282