Poslovni broj: Us I-2569/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MO, Seget Vranjic, Put Rakijara 35, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Mirku Kozini, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 22/VP, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici BO (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja prava na nacionalnu naknadu za strarije osobe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u prisutnosti tužiteljice s zamjenicom opunomoćenika tužiteljice Anom Perković Žajom, odvjetnicom u Splitu i opunomoćenicom tuženika, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 551-08/24-01/01196880836, Urbroj: 341-99-01/1-24- 3836 od 23. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 551-08/24-01/01196880836, Urbroj: 341-18-01/1-24-33141 od 27. travnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 551-08/24-01/01196880836, Urbroj: 341-99-01/1-24-3836 od 23. rujna 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 551-08/24-01/01196880836, Urbroj: 341- 18-01/1-24-33141 od 27. travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužiteljica u bitnom navodi da su upravna tijela propustila provesti dokaz saslušanjem tužiteljice kako bi utvrdili je li imala prebivalište u [adresa] od 23.6.1989. u mjestu Sopje sve do 8.1.2004, a sa prebivalištem na adresi [adresa], od 12.1.2004. do 17.6.2022, zajedno sa izvanbračnim partnerom ZO. Nakon što je izvanbračni partner deložiran iz njegove kuće, nakon određenog vremena novi je vlasnik ju je odjavio sa navedene adrese bez njenog znanja. Pored iznesenog, tužiteljica da je stalno boravila na području [adresa] i nikada nije napuštala Republiku Hrvatsku. Upravna tijela da su zanemarila činjenicu da se radi o egzistencijalnom pravu, a radi čega su zanemarili uzet u obzir sve ostale dokaze temeljem kojih bi se utvrdilo da je tužiteljica stalno prebivala na području Republike Hrvatske. Ističe da se redovno prijavljivala na Hrvatski zavod za zapošljavanje i u zadnjih više od 24 godine, a iz čega je više nego razvidno da je tužiteljica imala prebivalište na području [adresa] u vremenskom razdoblju propisanom Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe, a za što prilaže potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 30. listopada 2024. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se tužba usvojiti, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te tužiteljici priznati pravo na nacionalnu naknadu za starije.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe, te navodi da tužba nije osnovana. Zahtjev za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe da je podnesen 3. travnja 2024., te da je isti odbijen iz razloga je nije ispunjen uvjet iz članka 4. i 5. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe tj. uvjet prebivališta u [adresa] u neprekidnom trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. Prema uvjerenju o prebivalištu Policijske postaje Trogir, Policijske uprave Splitsko-Dalmatinske od 11.3.2024., koji je priložen u predmetu, tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] od 23.6.1989. do 8.1.2004., od 12.1.2004. do 17.6.2022. i od 18.1.2024. pa nadalje. Iz navedenog da proizlazi da zbog prekida u vremenu od 18.6.2022. do 17.1.2024. tužiteljica nema kontinuitet ni neprekidno prebivalište u [adresa] u zadnjih 10 godina potvrđeno od nadležnih tijela (MUP). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrđuje činjenicu trajnosti prebivališta iz članka 4. gore navedenog Zakona na temelju podataka pohranjenih u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Odredbom članka 3. st. 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12/158/13) je propisano da se prebivalište i boravište obvezno prijavljuje policijskoj upravi ili postaji Ministarstva Unutarnjh poslova, nadležnoj prema mjestu u kojem osoba ima prebivalište ili boravište. Odredbom članka 14. Zakona o prebivalištu propisano je da zbirku podataka o prebivalištu i boravištu vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove. Člankom 159. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da javnopravna tijela izdaju potvrde, a da se potvrdama smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

6. U sporu je održana rasprava 29. kolovoza 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka DO i ĆO, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja i prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije.

12. Među strankama je sporno je li tužiteljica ima neprekidno prebivalište na području [adresa] u trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja predmetnog zahtjeva za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije, a time i je li ispunjava uvjete za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

13. Odredbom članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (Narodne novine, broj 62/20 i 156/23; dalje: Zakon) propisano je da pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe podnesenog dana 3. travnja 2024., da je tužiteljica hrvatski državljanin, da je rođena **.**.1959. i da je do dana 3. travanja 2024. navršila 65 godina, 0 mjeseci i 0 dana.

15. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje u bitnom da prema uvjerenju o prebivalištu Policijske postaje Trogir, Policijske uprave Splitsko-Dalmatinske od 11.3.2024., tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] od 23.6.1989. do 8.1.2004., od 12.1.2004. do 17.6.2022. i od 18.1.2024. pa nadalje. Iz navedenog da proizlazi da zbog prekida u vremenu od 18.6.2022. do 17.1.2024. tužiteljica nema kontinuitet ni neprekidno prebivalište u [adresa] u zadnjih 10 godina. Ističe da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrđuje činjenicu trajnosti prebivališta iz članka 4. navedenog Zakona na temelju podataka pohranjenih u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Citira i poziva se na odredbu članka 3. st. 1. i članka 14. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12 i 158/13), te odredbu članka 159. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 41/09, 110/21; dalje; ZUP), te obzirom da prema uvjerenju nadležne policijske postaje tužiteljica nema neprekinuto prebivalište u [adresa] od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva, to da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo predmetni zahtjev tužiteljice.

16. Tužiteljica u tužbi spori činjenična utvrđenja upravnih tijela glede sporne činjenice neprekidnog prebivališta tužiteljice u [adresa] 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva navodeći da tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima prebivalište od 23.6.1989. u mjestu Sopje sve do 8.1.2004., a sa prebivalištem na adresi [adresa] od 12.1.2004. do 17.6.2022., zajedno sa izvanbračnim partnerom ZO, a nakon što je izvanbračni partner deložiran iz njegove kuće, nakon određenog vremena novi je vlasnik da ju je odjavio sa navedene adrese bez njenog znanja, a pored toga da je tužiteljica stalno boravila na području [adresa] i nikada nije napuštala Republiku Hrvatsku, pozivajući se pri tome na javnoovjerovljene izjave DO i ĆO koji u svojim izjavama potvrđuju da je tužiteljica u spornom periodu kada nije evidentirano njeno prebivalište u [adresa] od 17.6.2022. do 18.1.2024. živjela u [adresa], da je kod DO dolazila u posjet, dok je ĆO u navedenom periodu bio njezin prvi susjed, te pozivajući se na potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, PS Split/Ispostava Trogir, Klasa: 034-04/24-02/6452, Urbroj: 2181-34-19/11-24-05 od 30. listopada 2024. , a iz koje je, između ostalog, razvidno da se tužiteljica vodi u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 11.9.2018. do 3.4.2024.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj Sud za sada nije u mogućnosti otkloniti prigovore tužiteljice u pogledu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede sporne činjenice tužiteljičinog prebivališta u [adresa] u neprekidnom trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja predmetnog zahtjeva.

18. Naime, iako nesporno iz priležećeg uvjerenja o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir pd 11. ožujka 2024. proizlazi da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na području [adresa] u razdoblju od 23.6.1989. do 8.1.2004., od 12.1.2004. do 17.6.2022. i od 18.1.2024. pa nadalje, te kako ostaje spornim prebivanje tužiteljice u razdoblju od 18.6.2022. do 17.1.2024., a imajući pri tome u vidu potvrdu Hrvatskog zavoda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, PS Split/Ispostava Trogir o vođenju tužiteljice u evidenciji nezaposlenih osoba, a koju potvrdu je tužiteljica dostavila i tijekom upravnog postupka, kao i izjave DO i ĆO (koja također prileži spisu upravnog tijela), a koje dokaze tuženik nije niti cijenio prilikom donošenja odluke, te tužbene navode tužiteljice o njezinom prebivalištu, ovaj Sud za sada ne može otkloniti prigovore tužiteljice u pogledu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede njenog prebivališta u posljednjih 10 godina neposredno prije podnošenja predmetnog zahtjeva.

19. Ovo poglavito stoga jer je osporenim rješenjima obrazložena samo činjenica prijavljenog prebivališta, dok isto ne sadrži uopće razloge o odlučnoj činjenici faktičnog prebivališta tužiteljice u [adresa] u propisanom trajanju, to po ocjeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ne sadrže sve (obrazložene i jasne) razloge rješavanja upravne stvari u pogledu sporne činjenice prebivališta tužiteljice u propisanom razdoblju u smislu naprijed citirane odredbe članka 4. Zakona, na koji način su povrijeđene odredbe članka 8., 9. i 98. stavka 5. i članka 120. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP-a).

20. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu.

21. Po ocjeni ovog suda, osporena rješenja su donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odlučne činjenice prebivanja tužiteljice, a radi čega ista ovaj Sud ne može ocijeniti zakonitim.

22. U izloženom, odluka tuženika, kao i odluka prvostupanjskog upravnog tijela je nezakonita, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupku u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, odnosno presuditi kao u točki I. i II. izreke.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjsko upravno tijelo će upotpuniti činjenična utvrđenja u pogledu odlučne činjenice je li tužiteljica zaista prebivala u [adresa] u vremenu propisanom gore citiranom odredbom članka 4. Zakona pri čemu mu na raspolaganju stoje sva dokazna sredstva predviđena odredbama ZUP- a. Nakon što činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdi, pravilnom primjenom materijalnog prava, prvostupanjsko tijelo će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

24. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška pristupa na ročište od 29. kolovoz 2025. u zatraženom iznosu od 250 bodova za svaku radnju, odnosno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda daje iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 27., i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 26. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.