REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1241/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog drtuštva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-217/2025-6 od 10. srpnja 2025., 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-217/2025-6 od 10. srpnja 2025.

II. Odbija se i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru za postupanje u ovom predmetu.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika navodeći da je podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila parničnog postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ili podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, a traži i trošak žalbe.

3. S tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim neke odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka te da se naloži tuženiku da joj isplati iznos stečen bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, tvrdeći kako je Ugovorom o kreditu od 8. lipnja 2006. ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženika, stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

8. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti uz zaključak da navedeni sporazum stranaka, odnosno ugovorna odredba o nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora je nepoštena i u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača.

9. Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita.

10. Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upućuje žalitelj – jer prvostupanjsko rješenje nema proturječja i nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja isto ispitati.

11. Kako je ugovor sklopljen među strankama potrošački ugovor, za odlučivanje o prigovoru tuženika da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost, prvostupanjski sud je valjano primijenio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) koji je usklađen s pravnim aktima Europske unije, među ostalim s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesti i poštenja nepoštenim odredbama (čl. 1.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 78/12, dalje ZIDZZP).

12. Iako je Ugovor o kreditu, čije odredbe su predmet ovog spora, sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Republika Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise.

13. Osim toga, obveza je sudova da prate europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije u predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da se o njoj nije posebno pregovaralo te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom čl. 86. ZZP propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.), dok odredba čl. 87. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Stoga, da bi se neka ugovorna odredba mogla ocijeniti nepoštenom, ona mora biti protivna načelu savjesnosti i poštenja jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da je uzrokovala znatnu neravnotežu u stranačkim pravima i obvezama.

16. U konkretnom slučaju stranke su točkom 11.3. Ugovora ugovorile da je za eventualne sporove iz ugovora nadležan sud prema sjedištu kreditora, koja odredba je sastavni dio tipskog ugovora tuženika kojeg je unaprijed formulirao tuženik, kao trgovac, jer je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovaranjem nadležnosti suda u Zagrebu tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužiteljicu, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužiteljicu izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana.

17. Nadležnost prvostupanjskog suda može se posredno izvesti i tumačenjem odredaba Uredbe Vijeća broj 44/2001 od 22. prosinca 2010. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, kao i Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u predmetima potrošačkih ugovora, koje uređuju nadležnost država članica, kada propisuju da se tužba potrošača protiv druge ugovorne stranke može podići ili pred sudovima države članice na čijem području ta ugovorna stranka ima prebivalište ili pred sudovima države članice na čijem području potrošač ima prebivalište, jer su sve te odredbe donesene radi zaštite i lakšeg ostvarivanja prava potrošača. Ista odredba unesena je i u čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine broj" 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane, bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

18. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje.

19. S tim u vezi valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola 26. rujna 2025.

Sudac

Igor Rakić