1                   Poslovni broj: Kž-338/2022-9

           Republika Hrvatska                                                        

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-338/2022-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G. zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17.; dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni 92 K-214/2020 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni M. G., koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 233. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja se kazna na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ako u roku od 3 (tri) mjeseca nadoknadi oštećeniku štetu počinjenu kaznenim djelom.

II. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku M. G. nalaže se posebna obveza da uz uvjetnu osudu u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude na ime popravljanja štete počinjene kaznenim djelom oštećeniku trgovačkom društvu K. B. d.o.o., OIB … iz B., …, uplati iznos u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva od 1.090,10 eura /8.213,36 kuna. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 u slučaju da okrivljenik ne izvrši određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, sud može na prijedlog oštećenika ili državnog odvjetnika opozvati uvjetnu osudu okrivljenom i odrediti mu izvršenje izrečene kazne zatvora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni br. 92 K-214/2020 od 25. svibnja 2022. okrivljeni M. G. proglašen je krivim da počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom - opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju istog članka okrivljenik M. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva K. B. d.o.o., OIB … na iznos od 8.213,36 kuna (1.090,10 eura) te je naloženo okrivljeniku M. G. uplatiti oštećeniku trgovačkom društvu K. B. d.o.o. iznos od 8.213,36 kuna/1.090,10 eura u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP nalaženo je okrivljeniku podmiriti paušalni trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv presude pravodobno se žali Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. toč. 11 ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz članka 469. toč. 5 ZKP/08 i odluke o uvjetnoj kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se prihvati žalba te pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

5. Državni odvjetnik bitne povrede odredaba kaznenog postupka vidi u tome što je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude. Navodi da je sud u toč. 12. obrazloženja pobijane presude naveo kako smatra da je rok kušnje od dvije godine dovoljno dugačko razdoblje za postizanje specijalne i generalne prevencije, dok je samom izrekom pobijane presude okrivljeniku izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, što je u međusobnoj suprotnosti.

5.1. Žalbeni navod nije osnovan jer sud također u toč. 12. obrazloženja (u drugoj rečenici) navodi kako je duljinu roka kušnje od 1 (jedne) godine izraženu u uvjetnoj osudi sud odmjerio uzimajući u obzir da sama kazna mora potaknuti počinitelje da ubuduće ne počine novo kazneno djelo. Stoga izreka nije proturječna sama sebi, a ni razlozima navedenim u obrazloženju, a kasnije navođenje roka od dvije godine za postizanje specijalne i generalne prevencije ovo vijeće pripisuje očitom pogreškom u pisanju obrazloženja presude, a što se moglo naknadno ispraviti i rješenjem o ispravku te isto nije bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

6. Nadalje državni odvjetnik je u pravu kada smatra da je odlukom o kazni (a ne uvjetnoj osudi, kao što pogrešno navodi) prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Za predmetno kazneno djelo previđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok je sud odmjerio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, bez pozivanja na odgovarajuću odredbu članka 49. stavak 1. toč. 5. KZ/11 o ublažavanju kazne, dok istovremeno nije utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11 koje bi to opravdavale. Također smatra da sud je, s obzirom na postavljeni i prihvaćeni imovinskopravni zahtjev, propustio sukladno članku 56. stavak 1. KZ/11 izreći posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. toč 1. KZ/11 uz uvjetnu osudu time da obveže okrivljenika da u određenom roku uplati oštećeniku iznos u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

6.1. Vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer je pogrešno okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, koja je ispod zakonskog minimuma, a ne pozivajući se pritom i ne obrazlažući odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je vijeće u tom djelu preinačilo presudu i okrivljenika osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

6.2. U odnosu na izricanje posebne obveze uz dosuđeni imovinskopravni zahtjev isto ne predstavlja kogentnu zakonsku odredbu, već sud odlučuje o tome da li je isto svrsishodno i potrebno. No, s obzirom da okrivljenik ni u roku od pet godina nije ni djelomično nadoknadio štetu oštećeniku, a kako bi ga se potaknulo da istu plati u dosuđenom roku ovo vijeće smatra da je bilo mjesta izricanju posebne obveze po članka 62. stavak 1. točke 1. KZ/11 uz uvjetnu osudu te je u tom djelu preinačilo presudu te obvezalo okrivljenika da u roku 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude uplati oštećeniku iznos u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

7. Državni odvjetnik se žali i na odluku o uvjetnoj kazni te smatra da se izricanjem odmjerene uvjetne osude kod konkretnog okrivljenika ne ostvaruje u cijelosti svrha kažnjavanja. Iako je okrivljenik priznao djelo i iskazao žaljenje, za kazneno djelo je predviđena kazna zatvora do pet godina, te je okrivljenik prilikom činjenja kaznenog djela iskazao upornost kriminalne volje, budući da je protupravno prisvojio novac koji mu je bio povjeren na radu i to u vremenskom periodu od preko tri mjeseca, a od počinjenja kaznenog djela prošlo je više od četiri godine. Ukoliko se okrivljenik uistinu iskreno kajao za svoje postupke, trebao se ozbiljno potruditi i naknaditi štetu. Smatra da je sud precijenio značaj okrivljenikovog priznanja djela jer time nije doprinio utvrđenju njegove kaznenopravne odgovornosti, budući da je činjenični opis optužnice u cijelosti potkrijepljen izvedenim materijalnim dokazima. Stoga se ne može očekivati da će ovako blaga sankcija utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao ni na druge osobe u smislu ostvarivanja svrhe specijalne i generalne prevencije.

8. Vijeće je stoga razmotrilo i izrečenu kaznenopravnu sankciju te utvrđene olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. No, kao otegotno ovo vijeće primjećuje da okrivljenik nije oštećeniku ni u roku od pet godina nadoknadio štetu, iako je priznao djelo i visinu štete. Iako državni odvjetnik ističe da je nastala materijalna šteta višestruko veća od zakonskog cenzusa, pa se ne radi o najblažem obliku toga djela, gubi iz vida da se radi o kaznenom djelu za koje se predviđa raspon pronevjere novca od 1.000,00 do 60.000,00 kuna (od 132,72 do 7.963,37 eura).

8.1. Vijeće je utvrdilo kako visina izrečene kazne i rok kušnje izrečene mjere upozorenja nisu primjereni okolnostima počinjenog djela, te se takvom kaznenopravnom sankcijom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 te je prvostupanjski sud odmjeravajući kaznu neopravdano izrekao preblagu gotovo minimalnu kaznu zatvora i minimalni rok kušnje. Stoga je ovo vijeće okrivljeniku povisilo kaznu zatvora na šest mjeseci te rok kušnje na dvije godine uz posebnu obvezu da oštećeniku uplati iznos u visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva od 8.213,36 kuna/1.090,10 eura u roku od tri mjeseca pod prijetnjom opoziva uvjetne osude na temelju članka 58. stavka 5. ZKP/08.

8.2. Vijeće je smatralo da je preinačena uvjetna osuda dužinom kazne, rokom kušnje i izrečenim posebnim uvjetom, s obzirom na dosadašnju okrivljenikovu kaznenu neosuđivanost i priznanje djela, primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti.

8.3. Time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na okrivljenika da shvati štetnost svog djela, a i na druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Tako izrečena kaznenopravna sankcija biti će primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama.

              9. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

U Sisku 14. rujna 2023.