Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-139/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja LM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, iz Osijeka, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646, zastupanog po generalnom punomoćniku LML, zaposlenici tuženika, radi pobijanja ugovora o radu i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja IM i punomoćnika tuženika LML, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj ZM s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen dana 27. lipnja 2024. godine pod brojem R2/02-6982/2024 nezakonit i nedopušten.

2. Utvrđuje se da je Odluka o plaći broj R2/02-6982/02-2024 od 01. srpnja 2024. godine nezakonita i nedopuštena.

3. Odbija se Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika Urbroj:R1/8574-02/2024 od 23. srpnja 2024. godine kao nezakonit i nedopušten.

4. Utvrđuje se da tužitelju TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao višem savjetniku 1 na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu kod tuženika od 1.ožujka 2024. godine i nadalje sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24) pripada koeficijent radnog mjesta u iznosu 2,35.

5. Nalaže se tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu za radno mjesto viši savjetnik 1 na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu sukladno ĉl.10.st.1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, platni razred 9, viši savjetnik 1.

6. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće počevši od 1. ožujka 2024. godine i ubuduće prema koeficijentu radnog mjesta u iznosu od 2,35 , sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana."

II. Odbija se tužitelj ZM sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. kolovoza 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je zaposlen kod tuženika na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu, te da mu je tuženik pogrešno ponudio Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto višeg savjetnika 2 umjesto višeg savjetnika 1. Tužitelj tvrdi da ima istu stručnu spremu kao i radnica tuženika IML i da je radio na istom radnom mjestu kao i ona ali da je tuženik njegovo radno mjesto preimenovao u radno mjesto višeg savjetnika 2, dok je radno mjesto IML preimenovao u radno mjesto višeg savjetnika 1 s većim koeficijentom. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese presudu kojom će poništiti Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024., kojom će odbiti Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, te kojom će utvrditi da mu pripada radno mjesto višeg savjetnika 1 s koeficijentom složenosti poslova od 2,35, kojom će naložiti tuženiku da s tužiteljem zaključi ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 1 i da mu isplati razliku plaće od 1. ožujka 2024. prema koeficijentu 2,35 zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.1.Nakon što je tužitelj na pripremnom ročištu pozvan da uredi tužbu na način da točno navede vremensko razdoblje od kada traži da mu se prizna koeficijent 2,35 i radno mjesto višeg savjetnika 1, te da tužbeni zahtjev uredi u dijelu u kojem traži poništavanje Ugovora o radu i Odluke o plaći, isti je tužbu uredio podneskom od 26. veljače 2025., te je predložio sudu da donese presudu kao u citiranom dijelu točke I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor dvostruke litispendencije navodeći da se između istih stranaka kod ovoga suda već vodi parnični postupak u predmetu broj Pr-42/2024. Tuženik navodi da je tužitelj prvotno kod njega bio zaposlen na radnom mjestu tajnika klinike nakon čega je 1. ožujka 2024. sklopio Dodatak Ugovoru o radu kojim mu je radno mjesto preimenovano u radno mjesto suradnika s koeficijentom 1,8, a nakon toga u radno mjesto višeg savjetnika 2, sve sukladno Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23), Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 22/24, u nastavku: Uredba) od 1. ožujka 2024. i Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 28. svibnja 2024. (u nastavku: Pravilnik). Tuženik napominje da Pravilnikom i Sistematizacijom radnih mjesta kod tuženika nije ni predviđeno da na kliničkim zavodima i na klinikama radi viši savjetnik 1 nego isključivo viši savjetnik 2, dok viši savjetnik 1 prema sistematizaciji radi samo u službama, odjelima i odsjecima, dakle u nezdravstvenim ustrojstvenim jedinicama. Tuženik ističe da su opis poslova, složenost i uvjeti posla za višeg savjetnika 1 drugačiji od onih za višeg savjetnika 2, te smatra da se tuženik neosnovano uspoređuje s radnicom IML budući da je ista u vrijeme stupanja na snagu Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbe, radila na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika pri ravnateljstvu dok je tuženik radio na radnom mjestu tajnika klinike, da bi nakon toga ista postala viši savjetnik 2, pa viši savjetnik 1, a tužitelj prvo suradnik, pa viši savjetnik 2. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (list 5-6 spisa), Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. (list 7 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 11. srpnja 2024. (list 8 spisa), odgovor na zahtjev od 23. srpnja 2024. (list 9 spisa), Dodatak Ugovoru o radu od 27. lipnja 2024. (list 18 spisa), Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. (list 21 spisa), Ugovor o radu od 27. veljače 2019. (list 22-23 spisa), Rješenje o plaći od 1. veljače 2016 (list 25 spisa), Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (list 26-27 spisa), Odluka tuženika od 28. veljače 2024. (list 28-29 spisa), Dodatak Ugovoru o radu ( list 30-31 spisa), Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (list 37-38 spisa), Ugovor o radu od 21. siječnja 2016. (list 40-1 spisa), opis polova za tajnika ustanove (list 39 spisa), opis poslova za suradnika (list 41 spisa), sistematizacija radnih mjesta na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu (list 43 spisa), opis poslova za višeg savjetnika 2 (list 44-46 spisa), opis poslova za višeg savjetnika 1 (list 47-48 spisa), Dodatak Ugovoru o radu od 27. veljače 2019. (list 50 spisa), Dodatak ugovoru o radu od 1. ožujka 2024. (list 51-52 spisa), Odluka tuženika od 28. svibnja 2024. (list 53 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 28. svibnja 2024. ( list 54-65 spisa), opis poslova tajnika klinike (list 77 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐM (list 83-84 spisa) i tužitelja LM (list 89- 90 spisa).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka ĆM (bivšeg ravnatelja tuženika) i IML na okolnost prevođenja radnog mjesta tajnika u radno mjesto višeg savjetnika 1 odnosno višeg savjetnika 2 budući da njihovo saslušanje nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, te iskaza tužitelja i svjedokinje ĐM koja je osobno sudjelovala u postupku prevođenja radnih mjesta kao član radne skupine KBC Osijek za provedbu Uredbe. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva iz razloga što je osnova tužbenog zahtjeva neosnovana, pa radi ekonomičnosti postupka nije bilo potrebe stvarati dodatne troškove za stranke.

4. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor dvostruke litispendencije budući da je uvidom u ovosudni spis Pr-42/2024 utvrđeno da se ne radi o istom tužbenom zahtjevu. Naime, tužbenim zahtjevom u predmetu Pr-42/2024 tužitelj osporava odluku tuženika kojom mu je odbijen zahtjev za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta, te traži od suda da utvrdi da mu kao tajniku ustanove Kliničkog zavoda pripada koeficijent od 2,35 sukladno čemu traži isplatu razlike plaće po navedenom koeficijentu od 1. ožujka 2024., dok ovom tužbom u ovom predmetu tužitelj traži da se utvrdi da mu kao višem savjetniku 1 pripada koeficijent od 2,35, te sukladno tome da mu se isplati plaća po tom koeficijentu od 1. ožujka 2024. pa ubuduće. Dakle, iako se oba radna spora vode među istim strankama i iako tužitelj u oba spora traži da mu se prizna isti koeficijent, taj se koeficijent odnosi na dva različita radna mjesta. U predmetu Pr- 42/2024 tužitelj tvrdi da je trebao postati tajnik ustanove, dok u ovome postupku tvrdi da je trebao postati viši savjetnik 1. Stoga ne postoji objektivni identitet tužbenih zahtjeva, pa je tužba u ovom predmetu dopuštena.

4.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se radi ekonomičnosti postupanja ovaj predmet spoji s predmetom Pr-42/2024 budući da je glavna rasprava u ovome predmetu zaključena 8. rujna 2025. dok je u predmetu Pr-42/2024 tek pripremno ročište zakazano za 11. rujna 2025. Stoga bi eventualno spajanje predmeta znatno odugovlačilo postupak.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. nezakoniti i nedopušteni, zahtjev da se odbije tuženikov odgovor na zahtjev tužitelja za zaštitu povrijeđenog prava, zahtjev za utvrđenje da mu kao višem savjetniku 1 pripada koeficijent od 2,35, zahtjev da se naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 1 i zahtjev za isplatu razlike plaće po navedenom koeficijentu počevši od 1. ožujka 2024.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj po struci diplomirani pravnik,

- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika na radnom mjestu tajnika u Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu s koeficijentom od 1,212,

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom Dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto suradnika s koeficijentom 1,8,

- da je nakon toga, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto viši savjetnik 2 u Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu,

- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto viši savjetnik 2 od 2,10,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava u odnosu na Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i Odluku o plaći od 1. srpnja 2024. u roku od 15 dana, da je tuženik na zahtjev tužitelja odgovorio na način da je isti odbio, odnosno da je tužba u konačnici podnesena u roku propisanom čl.133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. , u nastavku: ZR).

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Dodatka ugovoru o radu od 1. ožujka 2024., Ugovora o radu od 27. lipnja 2024., Odluke o plaći od 31. listopada 2023. i 1. srpnja 2024. i Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.

7. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno postupio odnosno je li postupio u skladu s Uredbom kada je tužitelju 27. lipnja 2024. ponudio i kada je s njim sklopio Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 2 ili mu je trebao ponuditi i s njim sklopiti ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 1 sukladno kojem bi mu pripadao i veći koeficijent složenosti poslova tj.2,35 umjesto 2,10. S tim u vezi je sporna i Odluka tuženika o tužiteljevoj plaći prema koeficijentu složenosti poslova 2,35 umjesto 2,10, te pripada li stoga tužitelju i pravo na isplatu razlike plaće između utvrđenog i pripadajućeg koeficijenta.

8. Osnovni cilj novog Zakona o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbe je bio osigurati jednakost plaća na istim radnim mjestima (jednaka plaća za jednak rad). Da bi se to postiglo, Zakonom su, između ostaloga, propisane faze prevođenja postojećih radnih mjesta dok je Uredbom propisan način na koji će se postojeća radna mjesta prevoditi u nova.

9. Odredbom čl.36. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama, propisano je da čelnik tijela mora u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe ponuditi radniku izmjenu ugovora o radu. Ako radnik smatra da mu je radno mjesto pogrešno prevedeno, može tražiti ispravak koji čelnik može usvojiti ili odbiti, nakon čega radnik zaštitu svoga prava može dalje ostvarivati pred sudom.

10. Odredbom čl.37. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama je propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe, dok je čl.38. propisano da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. ovoga Zakona.

11. Prema čl.4. Uredbe, radna mjesta u javnim službama su opća i posebna radna mjesta. Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova. Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (čl.5.st.1. Uredbe). Radno mjesto viši savjetnik 1 i viši savjetnik 2 su ostala radna mjesta s koeficijentom složenosti poslova 2,35 i najmanje pet godina radnog iskustva za višeg savjetnika 1 (čl.10. st.1.t.5. Uredbe) odnosno 2,10 i najmanje četiri godine radnog iskustva za višeg savjetnika 2 (čl.10. st.1.t.10. Uredbe).

11.1. Prema čl.25. i 26. Uredbe, prevođenje radnih mjesta će se provesti prema tablicama za prevođenje radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe, s tim što se samo prevođenje radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

12. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024. koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. (list 53-65 spisa) utvrđeno je da su kod tuženika kao samostalne ustrojstvene zdravstvene jedinice ustrojene klinike, klinički zavodi, odjeli i objedinjeni hitni prijem (čl.4. Pravilnika), a da su kao ustrojstvene jedinice radi obavljanja nezdravstvene djelatnosti i ostalih zdravstvenih djelatnosti ustrojeni ravnateljstvo i pojedine službe (čl.7. Pravilnika). Sistematizacijom radnih mjesta koji je sastavni dio Pravilnika je utvrđeno da radnom mjestu višeg savjetnika 1 pripada koeficijent 2,35, a radnom mjestu višeg savjetnika 2 koeficijent 2,10.

13. Uvidom u opis radnog mjesta višeg savjetnika 2 (list 44-46 spisa) utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjel, odsjek, klinika i klinički zavod, te da po opisu poslova isti obavlja sve poslove iz svoje struke prema potrebama ustrojstvenih jedinica, sudjeluje u istraživačkom radu u okviru svoje struke, priprema opće i pojedinačne akte, piše podneske, izrađuje i otprema dopise, prati zakonsku regulativu i usklađuje rad s istom, unosi, obrađuje i ažurira podatke, surađuje s drugim zdravstvenim ustanovama i ustrojstvenim jedinicama KBC, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja ustrojstvene jedinice.

14. Uvidom u opis radnog mjesta višeg savjetnika 1 (list 47-48 spisa) utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjel i odsjek, te da po opisu poslova isti obavlja sve poslove kao i viši savjetnik 2, te poslove koje viši savjetnik 2 ne radi a to su: izrada normativnih akata, ugovora, rješenja i odluka, zastupanje u pravnim postupcima po potrebi, interpretacija i primjena propisa na specifične situacije, analiza financijskih izvještaja ovisno o struci.

15. Uvidom u opis radnog mjesta tajnika klinike ili kliničkog zavoda na kojem je tužitelj radio prije prevođenja u radno mjesto suradnika (list 77 spisa), utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su klinike i klinički zavodi, te da po opisu poslova obavlja raspored administrativnih poslova, brine se za točnost, čuvanje i arhiviranje medicinske i druge dokumentacije, prima i otprema dopise u zemlji i inozemstvu, u dogovoru s predstojnikom klinike rješava poštu te izdaje službene stručno-medicinske potvrde, po nalogu predstojnika klinike, članova ravnateljstva, odnosno predstavnika Medicinskog fakulteta vrši korespondenciju s drugim odjelima i drugim ustanovama, obavlja i druge poslove po nalogu predstojnika/pročelnika ustrojstvene jedinice.

16. Uvidom u opis radnog mjesta suradnika (list 41 spisa) utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjeli, odsjeci, klinike i klinički zavodi, te da po opisu poslova obavlja sve poslove iz svoje struke prema potrebama ustrojstvenih jedinica, priprema opće i pojedinačne akte, piše manje složene podneske i dopise, prati zakonsku regulativu i usklađuje rad s istom, unosi, obrađuje i ažurira podatke, surađuje s drugim ustrojstvenim jedinicama KBC, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja ustrojstvene jedinice.

17. Uvidom u sistematizaciju radnih mjesta na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu (list 43 spisa) utvrđeno je da je u istom sistematizirano jedno radno mjesto višeg savjetnika 2, te da na tom Kliničkom zavodu nije predviđeno radno mjesto višeg savjetnika 1.

18. Svjedokinja ĐM je iskazala da je u KBC Osijek zaposlena kao voditelj odjela za kadrovske poslove. Što se tiče postupka prevođenja koeficijenata, iskazala je da su imali kratke rokove budući da je Zakon o plaćama u državnim i javnim službama stupio na snagu 1. siječnja 2024., a Uredba o nazivima radnih mjesta 1. ožujka 2024. i u tim rokovima su svim radnicima morali ponudili izmijenjene ugovore o radu ili dopune i to sukladno tablici prevođenja koja je sastavni dio Uredbe, tako da je u konačnici svaki radnik dobio svoj izmijenjeni ugovor o radu ili dodatak ugovoru o radu s novim nazivom radnog mjesta i s novim koeficijentom. Prema tablici prevođenja radno mjesto tajnika koji je imao koeficijent 1,212 je trebalo biti prevedeno u radno mjesto tajnika ustanove s koeficijentom 2,35. Pojasnila je da je i po prijašnjoj Uredbi tajnik ustanove u KBC imao koeficijent od 1,212, međutim da su taj koeficijent imali i svi tajnici kliničkih zavoda i klinika kao i u svim KBC-ovima na području RH što ne znači da su oni zapravo svi bili tajnici ustanove nego su bili tajnici. S ovim novim prevođenjem došlo je do problema u vezi tog radnog mjesta "tajnika" jer je sada mogao biti samo jedan tajnik ustanove s koeficijentom 2,35, a u slučaju LM se radilo o radnom mjestu tajnika u kliničkom zavodu. Iskazala je da su osim ovog radnog mjesta još neka radna mjesta bila problematična zbog čega je unutar KBC-a osnovano povjerenstvo koje je imalo zadatak pravilno prevesti radna mjesta. Što se tiče LM, njemu je prvo preveden naziv radnog mjesta sukladno tablicama iz Uredbe po sili zakona iz radnog mjesta "tajnika u kliničkom zavodu" u radno mjesto "suradnika", a nakon toga je KBC imao rok od 6 mjeseci od stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta da donese svoju sistematizaciju radnih mjesta, pa je tako tužitelj nakon sistematizacije preimenovan u "višeg savjetnika 2". Prevođenje naziva radnog mjesta u radno mjesto "suradnik" je išlo na temelju uspoređivanja koeficijenata i opisa poslova radnog mjesta, sve sukladno čl. 26. st. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta. Svjedokinja je iskazala da tužitelj nikako nije mogao dobiti radno mjesto "višeg savjetnika 1" budući da isti ne obavlja poslove koji su predviđeni za "tajnika ustanove" i "višeg savjetnika 1". "Viši savjetnik 1" obavlja poslove na razini cijele ustanove, tj. za cijeli KBC što "viši savjetnik 2" ne radi niti će ikada raditi. "Viši savjetnik 1" izrađuje i npr. normativne akte, ugovore, rješenja i odluke koje potpisuju upravljačka tijela KBC-a, međutim s druge strane "viši savjetnik 2" ne izrađuje nikakve dokumente koje potpisuju upravljačka tijela. Tužitelj ZM nikada na svom radnom mjestu nije niti mu je to bilo u opisu poslova da bi izrađivao bilo kakve normativne akte, ugovore, rješenja ili odluke koji se potpisuju od strane upravljačkog tijela KBC-a, a niti je zastupao u pravnim postupcima ustanovu. "Viši savjetnik 1" je unutar KBC-a zaposlen u nezdravstvenim službama i on ne može biti zaposlen unutar klinike ili kliničkog zavoda. Svjedokinja je iskazala da "viši savjetnik 1" po opisu svog radnog mjesta vrši i poslove korespodencije s resornim ministarstvom i ostalim ministarstvima i ostalim državnim tijelima, da sve što dolazi u KBC od naputaka, okružnica, i kojekakvih drugih dopisa, dolazi u ravnateljstvo, a dalje te naputke odnosno dopise unutar KBC-a prosljeđuje "tajnik ustanove", da "tajnik ustanove" također npr. dočekuje i sve potrebne inspekcije i priređuje im dokumentaciju što "viši savjetnik 2" nikako ne radi i što tužitelj nikada nije ni radio dok je bio zaposlen u KBC-u, da svi kandidati za radna mjesta unutar KBC-a također dolaze u ravnateljstvo kod "tajnika ustanove", a ne u klinički zavod kod "višeg savjetnika 2", da tajnik ustanove radi i sve materijale za upravno vijeće i nakon toga dostavlja odluke na provedbu, a to nikako ne radi viši savjetnik 2 niti je ikada radio tužitelj. Svjedokinja je pojasnila da su svi tajnici organizacijskih jedinica unutar KBC-a prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta mogle biti osobe i s višom i s visokom stručnom spremom, te da je tužitelj bio tajnik kliničkog zavoda s visokom stručnom spremom. Nakon stupanja na snagu Zakona i Uredbe, odnosno nove sistematizacije, ti tajnici organizacijskih jedinica su dobili nove nazive radnih mjesta pa je tako onaj tajnik s višom stručnom spremom i koeficijentom 1,086 postao viši referent s koeficijentom 1,7, tajnik s visokom stručnom spremom i s jednom godinom iskustva je postao suradnik s koeficijentom 1,8, a tajnik s visokom stručnom spremom i 4 godine iskustva je postao" viši savjetnik 2" s koeficijentom 2,1 što je zapravo tužitelj ZM. "Viši savjetnici 1" su unutar KBC-a zaposleni samo u ravnateljstvu, odnosno nezdravstvenim službama. Svi tajnici organizacijskih jedinica s visokom stručnom spremom su prije stupanja na snagu Zakona i Uredbe imali isti koeficijent i to 1,212 dok je tajnik koji je radio u ravnateljstvu zapravo bio viši stručni savjetnik i on je imao koeficijent 1,523, znači nešto viši od ovih nabrojanih tajnika organizacijskih jedinica.

19. Tužitelj je u bitnome iskazao da smatra da mu pripada radno mjesto višeg savjetnika 1 jer na tom radnom mjestu radi i IML i da misli da njih dvoje zapravo rade slične poslove. Smatra da zapravo ne vidi nikakvu razliku u opisu poslova višeg savjetnika 1 i višeg savjetnika 2. Na poseban upit suda postoje li neki poslovi koje radi viši savjetnik 1, a ne radi viši savjetnik 2, tužitelj je iskazao da takvi poslovi vjerojatno postoje. Iskazao je da zna da viši savjetnik 1 priprema akte za stručno vijeće što on ne priprema, te da takve akte nikada nije ni pripremao dok je bio tajnik u kliničkom zavodu i dok je bio suradnik. Iskazao je da nikada nije ni kao tajnik u kliničkom zavodu, a ni kao suradnik donosio nikakva rješenja, niti pisao nekakve ugovore, te da nije donosio nikakve odluke, a niti da je izrađivao normativne akte jer nijedan zavod ili klinika to ne mogu raditi budući da takve odluke, rješenja i ugovore radi ravnateljstvo ili pravna služba. Tužitelj je iskazao da ni kao tajnik, a ni kao suradnik nikada nije zastupao bolnicu u pravnim poslovima. Potvrdio je da je nakon Uredbe radio sve poslove kao što je radio i prije i da se opseg njegovog posla nije mijenjao. Iskazao je da mu je poznato da pripremu materijala za upravno vijeće, te izradu odluka i rješenja upravnog vijeća pripremaju pravnici u odjelu za kadrovske i pravne poslove, kao i pravnici u ravnateljstvu, tj. IML, te da on nikada nije pripremao ništa za upravno vijeće.

20. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka jer su u bitnome identično iskazivali, a njihovi su iskazi u skladu i s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

21. Uzimajući u obzir odredbe Zakona o plaćama u državnim i javnim službama kao i odredbe Uredbe, utvrđeno je da je opis poslova jedini kriterij prema kojem su se radna mjesta prevodila u nova radna mjesta dok su se za vrednovanje radnih mjesta u smislu utvrđivanja koeficijenata, pored kriterija iz čl.9. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama, u obzir uzimali i dosadašnji koeficijenti složenosti poslova kao i stalni dodaci na plaću vezani uz radno mjesto u pojedinoj javnoj službi (čl.34. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama).

22. Na temelju navedenih propisa i provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik postupio sukladno čl.38. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama, Uredbi i svom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta kada je s tužiteljem zaključio Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 2, a ne višeg savjetnika 1. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj, prije nego što mu je tuženik ponudio Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 2, radio kod tuženika na poslovima koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu višeg savjetnika 2. Naime, uspoređujući opise poslova radnih mjesta tajnika kliničkog zavoda i suradnika s radnim mjestom višeg savjetnika 2 i višeg savjetnika 1 (točke 12, 13., 14. i 15. obrazloženja) utvrđeno je da po opisu poslova, radno mjesto na kojem je tužitelj radio prije nego što je postao viši savjetnik 2, u bitnome odgovara opisu poslova radnog mjesta višeg savjetnika 2 osim što viši savjetnik 2 još sudjeluje u istraživačkom radu, piše sve podneske i dopise, a ne samo one manje složene i surađuje i s drugim zdravstvenim ustanovama, a ne samo s ustrojstvenim jedinicama KBC. S druge pak strane, viši savjetnik 1 obavlja poslove koji nikada nisu bili u opisu poslova tužitelja, a ni višeg savjetnika 2, a to su: izrada normativnih akata, ugovora, rješenja i odluka, po potrebi zastupanje u pravnim postupcima, interpretacija i primjena propisa na specifične situacije, analiza financijskih izvještaja (ovisno o struci).

22.1. I sam tužitelj je potvrdio da je nakon Uredbe radio sve poslove kao što je radio i prije i da se opseg njegovog posla nije mijenjao, te da u sklopu svog radnog mjesta nikada nije radio poslove poput pripreme akata za stručno vijeće, da nikada nije donosio nikakva rješenja niti pisao ugovore, da nije donosio nikakve odluke, a niti da je izrađivao normativne akte, te da nikada nije zastupao bolnicu u pravnim poslovima, a koje poslove po svom opisu obavlja viši savjetnik 1. Iako tužitelj misli da u opisu poslova višeg savjetnika 1 i 2 nema nikakve razlike, sud je utvrdio da ta razlika postoji, što proizlazi i iz opsežnog iskaza svjedokinje ĐM u tom smislu, a za napomenuti je i to da je i sam tužitelj u svom iskazu, na poseban upit suda, naveo poslove koje prema opisu poslova radi viši savjetnik 1, a koje on kao viši savjetnik 2 ne radi niti ih je ikada radio. Stoga su netočne tvrdnje tužitelja da je prije sistematizacije radnih mjesta odnosno prije prevođenja radnih mjesta radio iste poslove koje sada radi viši savjetnik 1. Nadalje, neosnovano je uspoređivanje tužitelja s radnicom IML budući da iz njezinih Ugovora o radu i Dodataka Ugovorima o radu proizlazi da ista kod tuženika nikada nije radila na radnim mjestima na kojima je radio tužitelj pa da bi se isti mogao s njom uspoređivati i tvrditi da je tuženik pogrešno za isti posao jednom radniku dao manji, a drugom veći koeficijent. Ovdje je potrebno napomenuti i to da je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari potpuno nebitno uspoređivanje tužitelja s drugim radnicima i načinom na koji je tuženik preveo njihova radna mjesta, već isključivo je li tuženik u konkretnoj situaciji, dakle tužiteljevoj, uzimajući u obzir opis poslova njegovog radnog mjesta, pravilno ponudio istome izmjenu ugovora o radu za konkretno radno mjesto, a sve sukladno Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama, Uredbi i Sistematizaciji radnih mjesta.

22.2. Da je tuženik pravilno ponudio tužitelju Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 2, utvrđeno je i iz sistematizacije radnih mjesta tuženika prema kojoj viši savjetnici 2 kod tuženika mogu raditi jedino u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjeli, odsjeci, klinike i klinički zavodi, dok viši savjetnik 1 može raditi jedino u službama, odjelima i odsjecima, dakle nezdravstvenim organizacijskim jedinicama. Budući da tužitelj radi na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu, isti ne može raditi na radnom mjestu višeg savjetnika 1 jer to radno mjesto nije previđeno ni za klinike, niti kliničke zavode.

23. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je obavljao i da obavlja poslove koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu višeg savjetnika 1, utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. za radno mjesto višeg savjetnika 2 sukladno Uredbi, Pravilniku o radu i Sistematizaciji radnih mjesta,

1 0

zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev kojim traži da se navedeni Ugovor o radu utvrdi nezakonitim i nedopuštenim. S obzirom na takvo utvrđenje, pravilna je i pobijana Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. budući da je tom Odlukom tužitelju pravilno, sukladno tablici prevođenja iz Uredbe određen koeficijent od 2,10 za radno mjesto koje obavlja, a to je viši savjetnik 2. Budući da je tužitelj odbijen s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev kojim pobija Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava kao i zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 2,10 i koeficijenta 2,35.

24. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška postupka. Tuženik nije tražio naknadu troškova postupka.

Osijek, 26. rujna 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika