Pr-116/2022-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 01. srpnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu, objavljene dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.veljače 2017.g. do 31. prosinca 2024.g. u ukupnom iznosu od 9,37 € zajedno s pripadajućom: − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. travanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. svibanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. lipanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,77 EUR teče od 15. veljača 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,52 EUR teče od 15. travanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije pri Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavljala poslove radnog mjesta inženjera, da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019.g., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik da naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019. do dana dostave podataka jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Stoga predlaže vještačenje po vještaku financijskoknjigovodstvene struke na okolnosti: a) neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom ,u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; b) neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; c) neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; d) neisplaćene bruto razlike za bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama iz toč.a), b), c) i d); e) neisplaćene bruto razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama iz toč.a), b), i c), te obračun naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno odredbama ZOR.

2.Tužitelj je podneskom 10. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

2.1.U odgovoru na tužbu kojeg je tuženik dao na ročištu održanom 15. svibnja 2023. iskazao je da osporava osnov tužbenog zahtjeva.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužitelja, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo dipl. oec. Ines Lozić.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelj je popisao parnični trošak.

4.1.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom potraživanja iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od veljače 2017. do 31. prosinca 2024., s osnove naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

6.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu inženjera medicinske radiololgije.

7.Kao sporno ostalo je za raspraviti je li tuženik isplatio umanjene plaće na način da nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te je li pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

8.U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Ines Lozić navodi da tužitelj u razdoblju od veljače 2017. do 31. prosinca 2024. nije imao odrađenih prekovremenih sati, ali da ipak nisu pravilno isplaćene sve naknade za godišnji odmor i bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 9,36 eura.

9.U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik je u podnesku od 13. lipnja 2025. iskazao da nema primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, iz kojeg da je razvidno kako tužitelj u utuženom petogodišnjem razdoblju nije ostvario niti jedan jedini sat prekovremenog rada. Na stranici 6. vještačenja, u tablici 1. nazvanoj Visina potraživanja tužitelja u koloni nazvanoj prekovremeni sati, vještak da je upisao 0 (nule) za sve mjesece utuženog razdoblja. Dakle da nije bilo prekovremenih sati uopće, stoga da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. U cijelosti je neosnovan jer je zbog nepostojanja prekovremenih sati posljedično neosnovan i onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata razlike naknada za godišnji odmor i naknada za bolovanje kao posljedica neisplate dodataka na prekovremeni rad. Naime, tužbeni zahtjev da se odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad jer da se te naknade utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje iz razloga koji nemaju veze sa neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva stoga je vještakovo utvrđenje razlike u tom smislu bespredmetno za ovaj postupak. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10.Tužitelj se do zaključenja raspravljanja nije očitovao na podnesak tuženika od 13. lipnja 2025.

11.Tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od veljače 2017. do 31. prosinca 2024. na ime dodataka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te shodno tome naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

12.Sud smatra osnovanim prigovor tuženika te da iznos od 9,37 eura, koji je vještak utvrdio kao pogrešku u obračunu godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od. veljače 2017. do 31. prosinca 2024., nije bio predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, a samim time nije trebao biti ni predmet vještačenja. Tužitelj jasno u tužbi navodi: "Obzirom na činjenicu da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta inženjera, tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od veljače 2017. do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje."

13.Dakle, tužitelju pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u tužbi isključivo povezuje sa neisplatom preciziranih dodataka za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, a što se onda posljedično odražava i na isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje. Kako je vještak nedvojbeno utvrdio da tužitelj u zatraženom vremenskom razdoblju od 02/2017. do 12/2024. nije imao odrađenih prekovremenih sati, samim time ne postoji osnova potraživanja tužitelja sukladno naracijskom dijelu tužbe, te je stoga tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), a kako tuženik nije popisao parnični trošak, odluka o istom je izostala.

Split, 26. rujna 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis