REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-27/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suca Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja FŠ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Valentini Gacik odvjetnici u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Poslovnica Požega, Požega, Trg Sv. Trojstva 20, OIB:92963223473, zastupana po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, dana 15.rujna 2025., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 26.rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su dijelovi ugovara o kreditu broj br. ugovora: 421/2005 sklopljenog dana 10. lipnja 2005., između tužitelja FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Poslovnica Požega, Trg Sv.Trojstva20, 34 000 Požega, OIB 92963223473 u čl. 1 i 2 u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke, a o kojima nije pojedinačno pregovarano, ništetna.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagrebu, Trg Josipa bana Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473 da tužitelju FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime povrata stečenog bez osnove, odnosno više otplaćene redovne kamate zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, te razliku u tečaju CHF isplati iznos od 9.236,22 Eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, i to:

- za mjesec listopad 2007. godine na iznos od 25,50 eura, počev od 15. studenog 2008.godine

- za mjesec studeni 2007. godine na iznos od 25,04 eura, počev od 15. prosinca 2009. godine

- za mjesec prosinac 2007. godine na iznos od 25,78 eura, počev od 15. siječnja 2009. godine

- za mjesec siječanj 2008. godine na iznos od 25,64 eura, počev od 15. veljače 2009. godine

- za mjesec veljaču 2008. godine na iznos od 49,31 eura, počev od 15. ožujka 2009. godine

- za mjesec ožujak 2008. godine na iznos od 49,00 eura, počev od 15. travnja 2009. godine

- za mjesec travanj 2008. godine na iznos od 47,36 eura, počev od 15. svibnja 2009. godine

- za mjesec svibanj 2008. godine na iznos od 47,93 eura, počev od 15. lipnja 2009. godine

- za mjesec lipanj 2008. godine na iznos od 47,43 eura, počev od 15. srpnja 2009. godine

- za mjesec srpanj 2008. godine na iznos od 47,30 eura, počev od 15. kolovoza 2009. godine

- za mjesec kolovoz 2008. godine na iznos od 47,24 eura, počev od 15. rujna 2010. godine

- za mjesec rujan 2008. godine na iznos od 49,02 eura, počev od 15. listopada 2010. godine

- za mjesec listopad 2008. godine na iznos od 50,08 eura, počev od 15. studenog 2008. godine

- za mjesec studeni 2008. godine na iznos od 48,48 eura, počev od 15. prosinca 2009. godine

- za mjesec prosinac 2008. godine na iznos od 64,73 eura, počev od 15. siječnja 2009. godine

- za mjesec siječanj 2009. godine na iznos od 64,93 eura, počev od 15. veljače 2009. godine

- za mjesec veljaču 2009. godine na iznos od 56,74 eura, počev od 15. ožujka 2009. godine

- za mjesec ožujak 2009. godine na iznos od 58,57 eura, počev od 15. travnja 2009. godine

- za mjesec travanj 2009. godine na iznos od 58,90 eura, počev od 15. svibnja 2009. godine

- za mjesec svibanj 2009. godine na iznos od 55,64 eura E, počev od 15. lipnja 2009. godine

- za mjesec lipanj 2009. godine na iznos od 56,16 eura, počev od 15. srpnja 2009. godine

- za mjesec srpanj 2009. godine na iznos od 71,11 eura, počev od 15. kolovoza 2009. godine

- za mjesec kolovoz 2009. godine na iznos od 74,63 eura, počev od 15. rujna 2009. godine

- za mjesec rujan 2009. godine na iznos od 70,62 eura, počev od 15. listopada 2009. godine

- za mjesec listopad 2009. godine na iznos od 73,12 eura, počev od 15. studenog 2009. godine

- za mjesec studeni 2009. godine na iznos od 72,66 eura, počev od 15. prosinca 2009. godine

- za mjesec prosinac 2009. godine na iznos od 79,51 eura, počev od 15. siječnja 2010. godine

- za mjesec siječanj 2010. godine na iznos od 83,88 eura, počev od 15. veljače 2010. godine

- za mjesec veljaču 2010. godine na iznos od 82,86 eura, počev od 15. ožujka 2010. godine

- za mjesec ožujak 2010. godine na iznos od 87,21 eura, počev od 15. travnja 2010. godine

- za mjesec travanj 2010. godine na iznos od 95,22 eura, počev od 15.svibanj2010. godine

- za mjesec svibanj 2010. godine na iznos od 96,89 eura, počev od 15. lipnja 2010. godine

- za mjesec lipanj 2010. godine na iznos od 106,31 eura, počev od 15. srpnja 2010. godine

- za mjesec srpanj 2010. godine na iznos od 105,94 eura, počev od 15. kolovoza 2010. godine

- za mjesec kolovoz 2010. godine na iznos od 125,54 eura, počev od 15. rujna 2010. godine

- za mjesec rujan 2010. godine na iznos od 114,02 eura, počev od 15. listopada 2010. godine

- za mjesec listopad 2010. godine na iznos od 116,60 eura, počev od 15. studenog 2010. godine

- za mjesec studeni 2010. godine na iznos od 128,98 eura, počev od 15. prosinca 2010. godine

- za mjesec prosinac 2010. godine na iznos od 130,02 eura, počev od 15. siječnja 2011. godine

- za mjesec siječanj 2011. godine na iznos od 125,53 eura, počev od 15. veljače 2011. godine

- za mjesec veljaču 2011. godine na iznos od 128,14 eura, počev od 15. ožujka 2011. godine

- za mjesec ožujak 2011. godine na iznos od 97,50 eura, počev od 15. travnja 2011. godine

- za mjesec travnja 2011. godine na iznos od 105,13 eura, počev od 15. svibnja 2011. godine

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 121,40 eura, počev od 15. lipnja 2011. godine

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 139,92 eura, počev od 15. srpnja 2011. godine

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 149,42 eura, počev od 15. kolovoza 2011. godine

- za mjesec kolovoza 2011. godine na iznos od 118,01 eura, počev od 15. rujna 2011. godine

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 107,41 eura, počev od 15. listopada 2011. godine

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 108,07 eura, počev od 15. studenog 2011. godine

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 109,48 eura, počev od 15. prosinca 2011. godine

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 118,54 eura, počev od 15. siječnja 2012. godine

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 121,24 eura, počev od 15. veljače 2012. godine

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 118,21 eura, počev od 15. ožujka 2012. godine

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 117,71 eura, počev od 15. travnja 2012. godine

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 119,17 eura, počev od 15. svibnja 2012. godine

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 121,75 eura, počev od 15. lipnja 2012. godine

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 118,42 eura, počev od 15. srpnja 2012. godine

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 117,47 eura, počev od 15. kolovoza 2012. godine

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 109,39 eura, počev od 15. rujna 2012. godine

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 116,26 eura, počev od 15. listopada 2012. godine

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 119,44 eura, počev od 15. studenog 2012. godine

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 117,25 eura, počev od 15. prosinca 2012. godine

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 114,62 eura, počev od 15. siječnja 2013. godine

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 113,69 eura, počev od 15. veljače 2013. godine

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 112,72 eura, počev od 15. ožujka 2013. godine

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 119,07 eura, počev od 15. travnja 2013. godine

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 109,59 eura, počev od 15. svibnja 2013. godine

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 108,00 eura, počev od 15. lipnja 2013. godine

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 108,87 eura, počev od 15. srpnja 2013. godine

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 107,85 eura, počev od 15. kolovoza 2013. godine

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 111,23 eura, počev od 15. rujna 2013. godine

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 113,41 eura počev od 15. listopada 2013. godine

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 114,43 eura, počev od 15. studenog 2013. godine

- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 118,26 eura, počev od 15. prosinca 2013. godine

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 114,28 eura, počev od 15. siječnja 2014. godine

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 88,06 eura, počev od 15. veljače 2014. godine

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 90,41 eura, počev od 15. ožujka 2014. godine

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 88,32 eura, počev od 15. travnja 2014. godine

- za mjesec travanj 2014. godine na iznos od 85,33 eura, počev od 15. svibnja 2014. godine

- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 85,94 eura, počev od 15. lipnja 2014. godine

- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 88,04 eura, počev od 15. srpnja 2014. godine

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 89,70 eura, počev od 15. kolovoza 2014. godine

- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 90,10 eura, počev od 15. rujna 2014. godine

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 91,88 eura, počev od 15. listopada 2014. godine

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 94,45 eura, počev od 15. studenog 2014. godine

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 94,91 eura, počev od 15. prosinca 2014. godine

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 95,26 eura, počev od 15. siječnja 2015. godine

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 95,04 eura, počev od 15. veljače 2015. godine

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 95,01 eura, počev od 15. ožujka 2015. godine

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 94,98 eura, počev od 15. travnja 2015. godine

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 94,95 eura, počev od 15. svibnja 2015. godine

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 94,92 eura, počev od 1. lipnja 2015. godine

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 94,89 eura, počev od 15. srpnja 2015. godine

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 94,86 eura, počev od 15. kolovoza 2015. godine

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 94,84 eura, počev od 15. rujna 2015. godine

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 94,81 eura, počev od 15. listopada 2015. godine

- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 94,78 eura, počev od 15. studenog 2015. godine

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 94,75 eura, počev od 15. prosinca 2015. godine

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 94,72 eura, počev od 15. siječnja 2016. godine

- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 94,69 eura E, počev od 15. veljače 2016. godine

sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13,80 EUR.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg Josipa bana Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473 da tužitelju FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.880,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena počevši od dana donošenja presude pa do isplate a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj FŠ podnio je tužbu protiv tužene Zagrebačke banke d.d. radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br.421/2005, dana 10.lipnja 2005. koji je solemniziran po Javnom Bilježniku Anti Brekalu dana 10.lipnaj 2005 pod brojem OU-454/05.Prvotnim otplatnim planom rata kredita je trebala iznositi 405,28 CHF u 300 mjesečnih anuiteta, kroz razdoblje od 25 godina. U članku 1.Ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa daje time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. U članku 2.predmetnog ugovora navedeno je da se na iznos od 73.590,00 CHF zaračunavaju kamate od 4,50% godišnje s tim da je ista kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.. Navodi da se o navedenom članku u Ugovoru nije posebno pregovaralo-niti je za tužitelja postojala takva mogućnost i nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope.

1.1. Ističe da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013, te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015 kao i presudom Visokog trgovačkog suda od 14.lipnja 2018. broj Pž-6632/2017, u kojem je Zagrebačka banka d.d. bila jedna od tuženih pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope i valutne klauzule u CHF tuženik usklađivao i mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom tuženika, a samim obavještavanjem o promjeni, iz čega proizlazi da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, došlo je do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

1.2. Tuženik je s tužiteljem 26.veljače 2016. sklopio Dodatak ugovora o kreditu ovjeren kod JB Nike Bagarića dana 27.veljače 2016. pod brojem OV-1640/16 kojim aneksom je kredit konvertiran iz CHF u valutu EUR.

1.3. Tužitelj smatra da je oštećen za razliku između ugovorene promjenjive kamatne stope kao i razlike u valuti CHF na dan sklapanja ugovora te iznosa u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja.

1.4. Obzirom na navedeno tužitelj traži da se utvrdi ništetnost odredbe čl.2.Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom, banke, a o kojoj nije pojedinačno pregovarano, ništetna kao i članak 1. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj nije pojedinačno pregovarano. Također predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju naime stečenog bez osnove, odnosno razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala te razlike u tečaju CHF isplati iznos koji će biti utvrđen nakon provedenog financijskog vještačenja.

2. Tužnik u odgovoru na tužbu navodi da presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije relevantna u ovom sporu te ad stoga sud mora samostalno ocijeniti osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva je navedenom presudom od 13.lipnja 2014. nisu utvrđene ništetnim ugovorene promjenjive kamatne stope sama po sebi.

2.1. Ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 26.veljače 2016.aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Konverzijom se postiže promjena valute iz CHF u EUR, promjena kamatne stope, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR i sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenje manje uplaćenog iznosa.

2.2. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR utvrđeno je da su tužiteljeve uplate za 78,22 EUR(596,98 kuna) manje od uplata potrebnih za otplatu EUR kredita pa stoga tuženi smatra da je neosnovan navod tužitelja da bi bio u preplati.

2.3. Zbog svega navedenoga tuženi predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 28.svibnja 2019.tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika, na ime stečenog bez osnove, odnosno razlike između ugovorene kamate i kamate koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pregovaralo, potražuje isplatu iznosa od 50.341,41 kuna te na ime razlike u tečaju CHF iznos od 19.383,99 kuna sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog preplaćenog mjesečnog iznosa. Također ispravila tužbu na način da je kao tuženika označila Zagrebačku banku d.d. sa sjedištem u [adresa], umjesto ranije označene Zagrebačke banke d.d., poslovnica u [adresa].

4. Podneskom od 31.svibnja 2019. tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na sva potraživanja dospjela prije 12.travnja 2014.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjensko kreditu broj 421/2005 od 10.lipnja 2005., u dodatak ugovora o kreditu od 26.veljače 2016., u nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka do 16.kolovoza 2019., u dopunu nalaza vještaka od 2.lipnja 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnim članka 1. i 2. Ugovora o kreditu u kojim člancima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i da s te osnove isplati preplaćene iznose.

8. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 10.lipnja 2005. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 73.590,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 26.veljače 2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

10. Djelomično je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

10.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 12.travnja 2019., a zastarjela su potraživanja koja su dospjela 15.kolovoza 2005. u iznosu od 0,30 EUR 15.rujna 2005. u iznosu od 3,73 EUR, 15.listopada 2005. u iznosu od 1,27 EUR, 15.studenog 2005. u iznosu od 2,70 EUR, 15.prosinca 2005. u iznosu od 3,55 EUR i 15.siječnja 2006. u iznosu od 2,25 EUR, pa je stoga sud odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu navedenih preplaćenih iznosa od ukupno 13,80 EUR.

10.2. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila za ostale utužene iznose. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

11.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

11.3. Uvidom u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu od 10.lipnja 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 73.590,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 300 mjeseci.

11.4. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te promjenjiva kamatna stopa .

11.5. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

11.6. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je tužitelj kredit podigao kod tuženika jer je tamo imao otvoren račun. Trebao je novce za kupnju kuće i htio je podići kredit u eurima međutim kada je došao u banku predložili su mu da digne kredit u CHF jer je najpovoljniji i rata mu je bila manja za oko 400,00 kuna nego u eurima. Znao je što znači promjenjiva kamatna stopa, ali se nikada nije dogodilo da je kamatna stopa rasla bez obzira na tečaj, odnosno da je rasla svakih nekoliko mjeseci bez obzira na to je li tečaj franka rastao ili se smanjivao. Nisu mu u banci objasnili u kojem slučaju može doći do promjene kamatne stope. I tečaj eura se povećavao i smanjivao. Nitko mu tada nije rekao da franak nije zaštićen, odnosno da HNB štiti euro, ali ne i franak. Na kraju mu je rata bila 40 do 50% veća nego što je bila na početku. U konverziji mu nije utvrđena preplata, ali mu se rata smanjila. Tijekom obrade kredita primao je obavijesti o promjeni kamatne stope, ali ga nisu zvali da o tome pregovaraju. Nisu ga zvali iz banke na konzultacije vezane za konverziju, ali je vidio da će mu rata biti manja nego što je bila pa je stoga pristao na konverziju. Smatra da banka nije pravilno izvršila konverziju. Ne znam što je zapravo dobio konverzijom osim toga da mu rata bude manja odnosno da mu rata više ne raste kao što je rasla u CHF. Pročitao je ugovor o konverziji. Nije imao prigovor na konverzijski izračun. Pročitao je osnovi ugovor o kreditu i zanimalo ga je samo kolika će mi biti rata, kolika je kamata, bila mu je bitna rata kredita i ako ode ranije u mirovinu da li ću moći plaćati ratu. Tada je radio u vojsci. Dok je imao veliku plaću kamate ga nisu brinule međutim kada je prešao na drugi posao plaća mi je pala za 2.000,00 eura i bio mu je problem plaćati rate. Kuća za koju je podigao kredit služi mu za stanovanje, a kredit je isplaćivao svojim vlastitim sredstvima.

11.7. Iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) te iskaza tužitelja u svrhu dokazivanja proizlazi da je namjena kredita kupnja kuće te prema tome tužitelj ima svojstvo potrošača.

11.8. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 30.lipnja 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje ZZP/03), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11.9. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta i kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule uz primjenu početne kamatne stope.

11.10. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

11.11. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.12. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzia u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

12.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

12.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

12.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

13. Tuženik podneskom od 14.listopada 2019. navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena na temelju zahtjeva korisnika kredita te je konverzijom izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZKP/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Tuženik navodi da je ZID ZPK/15 propisao u članku 19.c. st.1. točka 5. da na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač.

14. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.

14.1. Financijska vještakinja Boris Belunjak je u svom nalazu od 16.ožujka 2019. te dopuni nalaza od 2.lipnja 2025.utvrdio da iznos samo više plaćene redovne kamate po primijenjenim redovnim kamatnim stopama u odnosu a početno ugovorenu kamatu obračunatu inicijalnim planom otplate prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,50% iznose 28.636,36 HRK odnosno 3.800,70 EUR. Razlika više plaćene redovne kamate zbog povećanja srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati kredita u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita iznosi 21.616,14 HRK, odnosno 2.868,95 EUR, a razlika više plaćene glavnice kredita zbog povećanja srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita iznosi 19.337,82 HRK, odnosno 2.566,57 EUR. Iz navedenoga proizlazi da iznos ukupno samo više plaćenog u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa do provođenja konverzije iz valute CHF u valutu EUR iznosi 69.590,32 kune, odnosno 9.236,22 EUR.U Dodatku ugovora o kreditu u članku 5. utvrđeno je da je manje plaćeno u iznosu od -596,98 kuna s 30.rujnom 2015, a vještak je utvrdio da je konverzija stvarno provedena 27.veaajče 2016. i iznos manje plaćenog po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR na taj dan prema srednjem tečaju HNB za 1 EUR od 7,620282 kuna za -31,79 EUR i iznosi protuvrijednost od -242,25 kuna.

14.2. Tužitelj je u skladu s nalazom vještaka podneskom od 24.lipnja 2025. uskladio svoj tužbeni zahtjev te od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.236,22 EUR na ime preplaćenog zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne preplaćene iznose.

15. Tuženik se protivi preinačenju tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva no sud je na ročištu održanom 15.rujna 2025. dopustio preinaku jer tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

16. Sud je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 9.236,22 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, dok je tužitelja odbio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 13,80 EUR koji je zastario.

17. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja na sve preinačene iznose koji prigovor nije osnovan, osim za iznos od 13,80 EUR, sa zahtjevom za isplatu kojega iznosa je tužitelj odbijen, kako je obrazloženo u točki 7.1. ovoga obrazloženja.

17.1. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

18. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka., s time da je za iznose koji su preplaćeni za mjesece listopad i studeni 2007. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i studeni 2008. tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od datuma koje je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu jer tužitelj traži za te mjesece isplatu zakonske zatezne kamate od datuma koji su kasniji od datuma kada je tužitelj izvršio uplatu pojedinog mjesečnog anuiteta.

19. Tužitelj tražio isplatu iznosa od 9.236,22 EUR , a sud mu je dosudio iznos od 9.222,42 EUR, što znači da tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva

19.1. Budući je tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjevom odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) 1.880,82 EUR, a odnosi se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav 2 obrazložena podneska (2x200,00 EUR), zastupanje na pripremnom ročištu (100,00 eura), zastupanje na 3 ročišta za glavnu raspravu (3x200,00 EUR), zastupanje na ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja (50,00 EUR), trošak vještaka (530,82 EUR) .

20. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Požega, 26.rujna 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Valentina Gacik, odvjetnica, Požega

2. OD Porobija i Porobija, Zagreb