Pn-38/2025-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, protiv tuženog DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Perici Brainoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, izvan ročišta, dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, iznos od ukupno 34,13 eur (slovima: tridesetčetirieuratrinaestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,72 eur od 11. kolovoza 2021.

- na iznos od 2,17 eur od 13. studenog 2021.

- na iznos od 5,15 eur od 15. prosinca 2021.

- na iznos od 8,35 eur od 30. rujna 2021.

- na iznos od 5,15 eur od 8. lipnja 2022.

- na iznos od 3,59 eur od 8. lipnja 2022.

do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženikovom djetetu mlt. ZP, rođenom **.**.2021., OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 3. travnja 2021. prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju s osnove osiguranja J 00172 (djeca do 18. godine života s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa]). Tuženik je kao zakonski zastupnik svog maloljetnog djeteta, temeljem čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) bio dužan prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju, te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja za svoje mlt. dijete podnijeti u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. S obzirom da tuženik to nije učinio, već je odjava izvršena po službenoj dužnosti 20. siječnja 2023. s danom 3. travnja 2021., u razdoblju od 3. travnja 2021. do izvršene odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 20. siječnja 2023., tuženikovo mlt. dijete je nepripadno koristilo zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, čime je tužitelju nastala šteta u iznosu od 34,13 eur. Tužitelj je temeljem čl. 138. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju obvezan zahtijevati naknadu štete ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno ako je isplata izvršena zato što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka zajedno s pripadajućim kamatama, a temeljem čl. 16. st. 1. Pravilnika za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO osigurana osoba podliježe odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete, a temeljem čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23, u nastavku teksta - ZOO) roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugima njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je Odlukom o proglašenju Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima propisano u čl. 1. st. 1. da državljani jedne države ugovornice imaju jednako jamstvo svojih prava u postupcima pred sudovima druge države ugovornice kao i njezini državljani. Nadalje, Ugovorom o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine ugovoreno je da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi ima pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice, te pravo na hitno pružanje zdravstvene zaštite od strane nositelja njenog boravka. Sukladno čl. 15. istog Ugovora davanje u naravi pruža u Republici Hrvatskoj mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da je razvidno da je promašena pasivna legitimacija u konkretnom slučaju, a ako nije promašena pasivna legitimacija, navodi da je potraživanje zastarjelo s obzirom da se na navedenu pravnu situaciju primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

3. U podnesku od 25. veljače 2025. tužitelj navodi da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, da je temeljem čl. 138. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, zajedno s pripadajućim kamatama. Tuženik je kao zakonski zastupnik mlt. djeteta, rođenog **.**.2021., temeljem čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bio dužan prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju, te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja za svoje mlt. dijete podnijeti u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. U konkretnom slučaju tuženik je znao za promjenu statusa, koju nije prijavio tužitelju, te se njegovo mlt. dijete i dalje nastavilo liječiti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da tuženik to nije učinio, već je odjava izvršena po službenoj dužnosti 20. siječnja 2023. s danom 3. travnja 2021., u razdoblju od 3. travnja 2021. do izvršene odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 20. siječnja 2023., tuženikovo mlt. dijete je nepripadno koristilo zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, čime je tužitelju nastala šteta. Nije sporno da postoji Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, međutim temeljem čl. 7. st. 1. t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na obvezno zdravstveno osiguranje, obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], zaposlene u drugoj državi članici ili ugovornoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili ugovorne države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom. S obzirom da je tuženikovo mlt. dijete imalo status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju kao član obitelji „AO“ u Bosni i Hercegovini od 3. travnja 2021., tuženik je bio obvezan izvršiti odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja svog mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, što nije učinio. Dakle, tuženikovo mlt. dijete nije moglo imati obvezno zdravstveno osiguranje u obje države. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja u konkretnom se slučaju radi o isplati za drugoga (u ovom slučaju tuženika), pri čemu druga strana (tužitelj) pridržava pravo da tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju), što podrazumijeva pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a. Čak i kada bi se radilo o naknadi štete temeljem odredbe čl. 230. st. 2. ZOO-a, tražbina naknade štete zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Tužitelj još jednom napominje da je čl. 147. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da tražbine zastarijevaju istekom rokova propisanih odredbama ZOO-a. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Temeljem čl. 147. st. 2. t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju rokovi zastare u konkretnom slučaju počinju teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

4. Tuženiku je podnesak tužitelja od 25. veljače 2025. dostavljen 10. ožujka 2025.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, a sukladno čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP) postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. S obzirom da sud nalazi da nije potrebno održavanje rasprave u ovom predmetu, niti provođenje dokaza tužitelja, saslušanjem stranaka i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, ista nije održana.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u izvod iz službenih evidencija tužitelja (list 4-5 spisa), digitalne podatke matice rođenih (list 6 spisa), karticu kupca (list 7 spisa), priložene račune za troškove liječenja (list 8-13 spisa), Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potvrdu o zbrajanju razdoblja osiguranja (list 14-15 i 35-40 spisa), poziv na plaćanje (list 17-18 spisa) i opomene zbog nepodmirenih obveza (list 19-21 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Naime, nesporno je da je tuženik otac mlt. ZP, rođenog **.**.2021., te da je tužitelj podmirio troškove liječenja mlt. djeteta u utuženom razdoblju.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud nalazi da nije osnovan. Sukladno čl. 138. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj je obvezan zahtijevati naknadu štete ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili zato što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, zajedno s pripadajućim kamatama, a sukladno odredbi čl. 120. st. 3. istog Zakona tuženik je bio dužan prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju, te odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja za svoje mlt. dijete podnijeti u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Kako, dakle, tuženik nije postupio sukladno čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika. U konkretnom slučaju tuženik je znao za promjenu statusa, koju nije prijavio tužitelju, te se njegovo mlt. dijete i dalje nastavilo liječiti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Kako je odjava izvršena po službenoj dužnosti 20. siječnja 2023. s danom 3. travnja 2021., u razdoblju od 3. travnja 2021. do izvršene odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 20. siječnja 2023., tuženikovo mlt. dijete je nepripadno koristilo zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, čime je tužitelju nastala šteta.

10. Nadalje, nije sporno da postoji Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Međutim, temeljem čl. 7. st. 1. t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika: osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], zaposlene u drugoj državi članici ili ugovornoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili ugovorne države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom. S obzirom da je tuženikovo mlt. dijete imalo status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju kao član obitelji „AO“ u Bosni i Hercegovini od 3. travnja 2021., što proizlazi iz priložene dokumentacije, tuženik je bio obvezan izvršiti odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja svog mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, što nije učinio. Dakle, tuženikovo mlt. dijete nije moglo imati obvezno zdravstveno osiguranje u obje države.

11. U odnosu na prigovor zastare sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju i da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina. Za napomenuti je da je odredbom čl. 147. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da tražbine zastarijevaju istekom rokova propisanih odredbama ZOO-a, a da je odredbom čl. 147. st. 2. t. 3. istog Zakona propisano da rokovi zastare u konkretnom slučaju počinju teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Kako su predmetne isplate izvršene u razdoblju od kolovoza 2021. do lipnja 2022., a tužba je podnesena 11. veljače 2025., evidentno je da nije došlo do zastare potraživanja tužitelja.

12. Visinu potraživanja tužitelja sud je utvrdio uvidom u karticu kupca i priložene račune za troškove liječenja.

13. Slijedom navedenog, u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 34,13 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a

Osijek, 26. rujna 2025.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku putem punomoćnika