Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-45/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, Stanka Vraza 15, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/A, Rijeka, radi isplate, izvan ročišta, 26. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 10. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102158174 koji je dana 17. prosinca 2004. sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a i tužitelja NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a koja odredba glasi: „10. NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.”
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/A, Rijeka, da tužitelju ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plati iznos od 780,34 eur (sedamsto osamdeset eura i trideset i tri centa) s kamatama koje na iznos od 497,00 EUR teku od 25. prosinca 2004. pa do isplate, a na iznos od 283,34 EUR od 26. travnja 2012. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate od 15 % godišnje, nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/A, Rijeka, da isplati tužitelju ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 207,41 EUR (dvjesto sedam eura i četrdeset jedan cent) na ime troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. 17. prosinca 2004. Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102158174 te da je predmetnim Ugovorom tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 76.900,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Nadalje je tužitelj naveo da su ugovorne strane naknadno 30. siječnja 2006. sklopile i Aneks Ugovora kojim su samo izmijenile odredbe vezane uz instrumente osiguranja vraćanja kredita. Tužitelj je predmetni kredit prijevremeno i u cijelosti otplatio dana 25. travnja 2012. Prilikom isplate kredita dana 24. prosinca 2004. tuženik je tužitelju obračunao i naplatio tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita od 1,00 % od ukupnog iznosa kredita visine 76.900,00 CHF u protuvrijednosti kuna, dakle iznos naknade od 3.744,72 KN, odnosno 497,00 EUR. Odredbom točke 10. st. 1. Ugovora o kreditu određena je obveza tužitelja kojom je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan tuženiku prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita obračunate s datumom plasmana. Drugim stavkom iste točke Ugovora određeno je da za slučaj prijevremenog povrata kredita tuženik ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke. Radi se o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati. Kad je riječ o ulaznoj naknadi, spornom odredbom Ugovora nije određeno koja je svrha i od čega se sastoji ulazna naknada od 1 % od iznosa kredita, niti ista ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim s obradom zahtjeva i odobravanjem ugovora o kreditu. Stoga se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila čak 1 % od iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime tzv. ulazne naknade isplatio tuženiku čak 497,00 EUR/3.744,72 KN, koji iznos je premašio gotovo jednu i pol visinu anuiteta kredita. Slijedom navedenog radi se o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba točke 10. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništava, s obzirom da tužitelj kao potrošači slabija ugovorna strana o toj odredbi nije mogao pregovarati, niti mu je prilikom sklapanja Ugovora bila predočena svrha takve naknade, odnosno troškovi koji se podmiruju naplatom te naknade. Tužitelj nadalje ističe kako je odredbom točke 10. u stavku 2. predmetnog Ugovora tuženik odredio da za slučaj prijevremenog povrata kredita ima pravo tužitelju naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke, što je i učinio naplativši mu s predmetnog osnova dana 25. 4. 2012. iznos od 283,34 EUR/2.134,83 KN, a što je vidljivo u Pregledu prometa po partiji kredita 5102158174 pod stavkom „naknada prijevremenog saldiranja – duguje kn”. Pored činjenice da ni u ovom slučaju tužitelj o predmetnoj odredbi nije mogao pregovarati, tim više što je plaćanje naknade bilo vezano uz važeće odluke Banke”, dakle jednostrane akte tuženika koji su podložni promjeni i važe u vrijeme prijevremene otplate kredita, u konkretnom slučaju radi se i o zabranjenoj naknadi koju tuženik nije smio ugovoriti ni naplatiti, s obzirom na odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i Direktiva 2008/48 i 2014/17 o ugovorima o potrošačkim kreditima, odnosno o stambenim potrošačkim kreditima koje se odražavaju u presudama Suda EU i to prije svega u presudama C-383/18 i C-555/21, gdje se nedvojbeno utvrđuje da potrošaču ne smiju biti naplaćeni nikakvi dodatni troškovi kod prijevremene otplate kredita. Tuženik je stoga imao pravo eventualno naplatiti preostalu glavnicu i kamatu koja je nastala do dana prijevremene otplate, ali nije imao pravo naplatiti nikakvu dodatnu naknadu, odnosno buduću nedospjelu dobit iz razloga što je kredit otplaćen prijevremeno. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba u skladu s odredbom čl. 7. ZOO-a, tužitelj ovdje ukazuje da sporne odredbe iz članka 10. Ugovora o kreditu predstavljaju odredbe koje su sastavni dio tipiziranog ugovora koji je sastavio tuženik, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao takvu mogućnost u vrijeme sklapanja ugovora, da tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije predočena svrha tih naknada, kao ni troškovi koji se njima podmiruju, a da je visina naknade, kad je riječ o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita tek paušalno određena i vezana uzvisinu kredita, a kad je riječ o naknadi za slučaj prijevremenog povrata kredita njezina visina je bila prepuštena arbitrarnoj i jednostranoj odluci tuženika. Stoga se radi o odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP-a ukazuje se nepoštenom i ništetnom. Budući da je utužene iznose, i to iznos od 497,00 EUR na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i iznos od 283,34 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to ih je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je na štetu tužitelja ugradio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan vratiti tužitelju, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve sukladno odredbama čl. 1115. ZOO. Stoga je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje ništetnosti i isplatu.
2. Rješenjem broj P-45/2025-2 od 5. veljače 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-45/2025- 2 od 5. veljače 2025. uredno dostavljeni 11. veljače 2025. (dostavnica na stranici 54/I spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
3. Naime, prema spomenutoj odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,
- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva i to na temelju propisa na koje se poziva tužitelj. Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (preslika ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102158174 od 17. prosinca 2004., preslika aneksa ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102158174 od 30. siječnja 2006., preslika pregleda prometa po partiji kredita 5102158174 za razdoblje od 24.12.2004. do 3.5.2012., preslika inicijative za interni prijenos sredstava na dan 24.12.2004.). Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor dužan tužitelju podmiriti parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 187,50 EUR sukladno tbr. 7.1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 -dalje Tarifa), zatim priznat mu je trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 eur sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZOSP) te zatraženi trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe, ali ne u zatraženom iznosu od 13,27 eur, već u iznosu od 6,64 eur sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi (puni iznos obveze je 13,27 eur) i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika kojem se prema odredbi čl. 133. st. 5. ZPP dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelju se ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 207,41 EUR sud je dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Varaždinu 26. rujna 2025.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, Stanka Vraza 15
2. Tuženik Erste&steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3/A, Rijeka
