Poslovni broj: 17 Gž-2680/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-2680/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika V. T. iz Z., OIB: …. radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Povrv-23/2020-68 od 24. ožujka 2023., dana 14. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Povrv-23/2020-68 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III., V., VII., IX., XI., XIII., XV. i XVII. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. poslovni broj Ovrv-19330/2011 od 30. prosinca 2011. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 79,20 eura / 596,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu navedeni platni nalog ukinut (točka II. izreke).

 

              Točkom III. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice I. L. poslovni broj Ovrv-34889/2009 od 25. siječnja 2010. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 92,68 eura / 698,32 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka IV. izreke).

 

              Točkom V. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice I. L. poslovni broj Ovrv-79892/2010 od 28. siječnja 2011. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 92,39 eura / 696,15 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka VI. izreke).

 

              Točkom VII. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice I. L. poslovni broj Ovrv-9281/2008 od 18. siječnja 2008. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69,62 eura / 524,58 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka VIII. izreke).

 

              Točkom IX. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. L. poslovni broj Ovrv-53493/08 od 29. prosinca 2008. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 92,84 eura / 699,47 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka X. izreke).

 

              Točkom XI. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A. M. poslovni broj Ovrv-5351/2014 od 22. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26,83 eura / 202,14 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka XII. izreke).

 

              Točkom XIII. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A. M. poslovni broj Ovrv-855/15 od 16. srpnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 80,49 eura / 606,42 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka XIV. izreke).

 

              Točkom XV. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A. M. poslovni broj Ovrv-221/16 od 7. ožujka 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 67,07 eura / 505,35 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je navedeni platni nalog u preostalom dijelu ukinut (točka XVI. izreke).

 

              Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 390,14 eura / 2.939,53 kuna (točka XVII. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu odbijen (točka XVIII. izreke).

 

2.     Protiv dosuđujućeg dijela presude žalbu je podnio tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.
4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnove odvoza otpada.

 

5.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6.     U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, tako da se, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP, radi o sporu male vrijednosti.

 

7.     Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. zakona.

 

8.     Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

9.     Tuženik u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio da je utužena usluga izvršena i da je u utuženom razdoblju koristio nekretninu na koji se utužena usluga odnosi čime sadržajno ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio navedene činjenice i da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, tuženik u žalbi navodi i da sud prvog stupnja nije cijenio dokaze koje je predočio tuženik i da je sud prvog stupnja neosnovano odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zaposlenika čistoće čime sadržajno ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze odnosno da je neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženika i time počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP.

 

10. Međutim, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da žalbene navode tuženika koji se tiču pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao. Također, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, niti žalbeni navodi koji se odnose na tuženikovu vlastitu ocjenu dokaza i neizvođenje dokaza koje tuženik smatra da je bilo potrebno izvesti nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

 

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na prigovor zastare, te je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo. Tuženik, naime, u žalbi ističe da je rješenja o ovrsi primio tijekom lipnja 2015. godine i da je od dana donošenja istih pa do uručenja istih tuženiku proteklo više godina, te da tužitelj postupak prisilne naplate nije pokrenuo prije isteka zastarnog roka. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

12. Dakle, za ocjenu da li je zastara prekinuta nije mjerodavno kada je tuženik primio rješenja o ovrsi, već kada je tužitelj podnio prijedloge za ovrhu i pokretao pojedine ovršne postupke, a kako pravilno navodi sud prvog stupnja u pobijanoj presudi. U odnosu na dijelove platnih naloga koje je sud održao na snazi pobijanim dijelom presude sud prvog stupnja je ovršne postupke pokretao prije nastupa zastare, a kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, tako da su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je tužiteljeva tražbina u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja prihvaćen zastarjela, neosnovani.

 

13. U odnosu na primjenu materijalnog prava sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za cijelo utuženo razdoblje prihvatio primjenom odredbe čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13).

 

14. Naime, dana 23. srpnja 2013. na snagu je stupio Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", br. 94/13 – dalje: ZOGO) koji je u odredbom čl. 187. st. 1. propisao da danom stupanja na snagu toga zakona u Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12) prestaju važiti odredbe članaka 3., 11., 20., 30. i 34. u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada.

 

15. Dakle, stupanjem na snagu ZOGO odvoz otpada prestao je biti komunalna djelatnost, te je postao javna usluga na koju se ne primjenjuju odredbe ZKG. Stoga je zahtjev tužitelja u razdoblju nakon 23. srpnja 2013 i stupanja na snagu ZOGO bilo potrebno prihvatiti, ne primjenom odredbe čl. 20. st. 5. ZKG, već primjenom odredbi čl. 30. i čl. 33. ZOGO, te o zahtjevu tužitelja u tom dijelu odlučiti na jednak način.

 

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

U Zagrebu 14. rujna 2023.

 

 

                                     Sudac:

              Robert Jambor, v.r.