Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-337/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-211/2025-1 od 11. lipnja 2025., izmijenjene na raspravi 15. rujna 2025., nakon javne rasprave održane 14. i 28. kolovoza te 15. i 23. rujna 2025., potonjeg dana u prisutnosti Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Hrvoja Hrašćanca, okrivljenog DŠ i njegova branitelja Brune Šebijana, odvjetnika u Varaždinu, 26. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni DŠ, zvan D, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆŠ i Ć, rođ. J, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, izolater, sa završenom SSS, nezaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta, ne posjeduje pokretnu niti nepokretnu imovinu, vojsku nije služio, bez čina, vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je

1) u razdoblju od početka svibnja 2023. do 10. svibnja 2025., izuzev 3. rujna 2023. i 27. srpnja 2024., u Donjoj Voći 27A, u prostoru obiteljske kuće, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), svjestan da time omalovažava i vrijeđa njezino dostojanstvo i htijući to, verbalno i fizički maltretirao svoju izvanbračnu suprugu JŠ, na način da ju je učestalo vrijeđao i psovao pogrdnim riječima, govoreći joj da je kurva, glupača, optuživao ju da ga vara, da ima ljubavnika, te da njihov sin NŠ nije njegov sin, dok ju je 10. svibnja 2025. fizički napao, na koje je načine JŠ dovodio u ponižavajući položaj, što je kod nje kroz dulje vrijeme izazvalo osjećaj uznemirenosti i poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2) dana 11. svibnja 2025., u 05,30 sati, u Donjoj Voći 27A, u spavaćoj sobi obiteljske kuće, u cilju da ustraši svoju izvanbračnu suprugu JŠ, istoj rekao da će ju ubiti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi,

čime je počinio, radnjama pod toč. 1) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

- nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, a radnjom pod toč. 2) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom DŠ utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni DŠ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE i 5 (PET) MJESECI

III. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom DŠ se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom DŠ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 16. svibnja 2025. nadalje.

V. Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljenom DŠ se

izriče

sigurnosna mjera

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

žrtvi JŠ, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, u trajanju koje je dvije godine dulje od izrečenog neuvjetovanog dijela kazne zatvora.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni DŠ u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te iz čl. 179.a KZ/11.

1.1. Na raspravi 15. rujna 2025. zastupnik optužbe je prije kraja dokaznog postupka izmijenio činjenični opis optužbe na način da pod točkom 1) u 6. redu iza navoda "kurva", navodi: "glupača" dok u 8. redu umjesto navoda "otvorenom šakom udario po lijevoj strani lica" navodi "fizički napao".

2. Očitujući se na optužbu, kako prvotnu, tako i izmijenjenu na opisani način, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret. Ispitan je, stoga, na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su uz suglasnost stranaka službena bilješka Centra za pružanje usluga zajednici Ivanec od 15. svibnja 2025., presuda Općinskog suda u Varaždinu Pp-2383/2023 od 14. rujna 2023., presuda Općinskog suda u Varaždinu Pp-2383/2023 od 14. rujna 2023., presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-370/2023 od 6. veljače 2024., ispitani su na raspravi svjedoci ĆŠ i HŠ, IŠ te oštećena JŠ kao svjedokinja, pri čemu je uz suglasnost stranaka pročitan njezin iskaz sa zapisnika od 2. lipnja 2025., pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3.1. Na raspravi 15. rujna 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za pribavom dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad o tretmanu JŠ, za pribavom njezine medicinske dokumentacije i za njezinim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem, o čemu će biti detaljnije riječ u kasnijem dijelu ovog obrazloženja, da bi nakon provedenog dokaznog postupka prisutni izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je inkriminiranog dana, te večeri bio vani, kosio travu, a JŠ je došla do njega i rekla mu da neka pričuva NŠ, njihovo zajedničko dijete, da ona ide u trgovinu. Međutim, dugo je nije bilo, nije se javljala na telefon, on je zaspao s djetetom, a JŠ se vratila nakon ponoći, kada ga je probudila svojim lupanjem. Tada ju je pitao gdje je bila i s kim, na što je ona rekla da što je ima pitati gdje odlazi i s kim se druži, da može ići kuda želi. Na to joj je on rekao da ujutro ide svojim roditeljima. Ona ga je ujutro probudila, rekla da ga čeka brat i tada nisu progovorili niti jednu riječ. On JŠ tada nije prijetio, time da želi dodati da joj to nije bilo prvi put da bi otišla, a na pitanje što je rekla kada joj je rekao da ću ujutro pokupiti stvari, odgovara da ništa, da je otišla spavati. Na pitanje kakav je bio njihov odnos u inkriminiranom razdoblju, odgovorio je da je JŠ često odlazila od kuće i doma se vraćala pijana te je dolazilo do svađa kada ju je ispitivao gdje je ona bila. Na pitanje je li joj upućivao kakve pogrdne riječi odgovorio je da joj je znao govoriti da je glupača, ništa posebno, dok joj nije rekao da NŠ nije njegov sin. Dodao je da je **.**.2025. JŠ došla iz bolnice, tada je bila u visokorizičnoj trudnoći, da bi oko 16 sati otišla i tek se oko ponoći vratila kući pijana. Par dana nakon tog događaja ona je ponovno otišla od kuće, te se vratila tijekom noći kada mu je rekla da joj se pokvario auto po kojeg je on onda otišao. JŠ je prema njemu često puta bila nasilna, a jednom prilikom mu je uslijed njezina udarca pukao bubnjić. Dakle, on je, kako navodi, jedina žrtva u ovoj obitelji. Vezano za inkriminirano djelo prijetnje, naveo je dalje da joj tada nije ništa rekao, niti joj prijetio, a na pitanje koji bi bio motiv oštećenice da ga lažno prijavi, odgovara da to što ona ima ljubavnika. S JŠ više ne želi imati posla, a na pitanje gdje živi rekao je da ima svoju kuću odnosno da planira živjeti kod oca i majke. Negira da bi JŠ ozlijedio ili fizički napao, dok može reći da ju je njezin ljubavnik pošpricao suzavcem, kada se on već odselio od JŠ, dodavši također da ga je JŠ nakon što se od nje odselio nazvala i rekla da joj je dobro s istim.

4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, kao i prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika, DŠ je negirao počinjenje kaznenih djela. Vezano za događaj od 10. svibnja 2025. naveo je da je tog dana žrtva rekla da ide u trgovinu, a vratila se tek idući dan u 00,30 sati, vidno alkoholizirana, tako da ju nije mogao napasti kod kuće oko 21,00 sati. Čuvao je dijete, zaspao na trosjedu, a ona ga je u 05,30 sati probudila te mu rekla da ga vani čeka brat, neka si uzme stvari da odu u ribolov. Obukao se, brat ga je čekao vani, a ona ga potom nije htjela pustiti u kuću. Rekla mu je neka si dođe po stvari, što je i učinio te je odselio. Negira prijetnje, kao i ranije nasilničko ponašanje prema žrtvi, bilo verbalno ili fizičko. Smatra da ga je žrtva lažno prijavila jer ga se želi riješiti, te da je vjerojatno u vezi sa drugom muškom osobom. On ne posjeduje oružje i da nije psihijatrijski liječen.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtva JŠ i okrivljenik bliske osobe, tj. da je žrtva okrivljeniku u spornom razdoblju bila izvanbračna supruga. Nije sporno niti da je okrivljenik ranije prekršajno pravomoćno kažnjen za prekršaj iz Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenik verbalno i fizički maltretirao žrtvu u inkriminiranom razdoblju, na način stavljen mu na teret optužnim aktom, kao i je li joj uputio na teret mu stavljenu prijetnju.

6. Iz iskaza žrtve-oštećene JŠ, izvanbračne supruge okrivljenika, kao svjedokinje, s rasprave od 28. kolovoza 2025. proizlazi da se u svakom braku događaju svađe, da je okrivljenik inače prekrasna osoba, ali da on previše sluša okolinu i kreće se u lošem društvu. On je ljubomoran, a budući da je ona 15 godina radila kao konobarica, imao je ljubomorne ispade svaki put kad bi mu netko rekao da ju poznaje ili je spomenuo. Čim dođe u loše društvo nastanu problemi jer on postane ljubomoran. I ona je znala burno reagirati na način da bi ponekad na njega zaviknula odnosno planula na neku sitnicu, a sporne prigode u svibnju prilikom jedne od svađa on ju je primio za ruku i tijekom prepucavanja u povodu njegovog problematiziranja gdje je bila u toj dinamici događaja došlo je do udarca njezine ruke u predio ispod oka s lijeve strane. Kada je svjedokinji predočeno da je u iskazu od 2. lipnja 2025. navela da ju je okrivljenik udario sa zatvorenom šakom u lijevu stranu lica ispod oka pa da je od toga zadobila modricu, upitana da objasni razliku u odnosu na iskaz s rasprave, navela je da da je u međuvremenu vrtila film u glavi te da je točno ono što je iskazala na raspravi. S okrivljenikom ima dvoje djece, time da je drugo od te dvoje djece rodila 13.8.2025. te bi htjela da okrivljenik bude pušten na slobodu. Vezano za razdoblje od svibnja 2023. do 10. svibnja 2025. rekla je da je okrivljenik u situacijama kada se kretao u lošem društvu puno puta odnosno često joj govorio da je glupača ili da je kurva, to sve je za nju bilo ponižavajuće te se osjećala poniženo. Takvo ponašanje učestalo se ponavljalo u situacijama kada se okrivljeni kretao u lošem društvu te se u tom smislu to ponavljalo svakodnevno, dok u periodima kada on nije bio u takvom društvu isto nije bilo u toj mjeri učestalo, time da se dosta puta nalazio u lošem društvu, najčešće vikendima, a ponekad i preko tjedna kada je okrivljenik išao svojim roditeljima u [adresa]. Nadalje, odgovorila je da je okrivljenik nije fizički napadao osim prilikom događaja od 10. svibnja 2025., dok je na pitanje kako je reagirala u tim situacijama odgovorila da ona isto burno reagira pa mu je znala reći "budalo, daj se smiri". Nadalje, na pitanje je li joj okrivljenik prijetio 11. svibnja 2025. odgovorila je da joj je rekao "ja bum tebe pretukel". Ona je sve to emotivno doživjela, a kada joj je predočeno da je prilikom ranijeg iskaza navela da joj je okrivljenik te prilike rekao "ja bum tebe ubil", upitana da pojasni razliku u odnosu na današnji iskaz izjasnila se da je u međuvremenu vrtila film u glavi i zaključila da joj je rekao kako je iskazala na raspravi, ima i drugih briga u životu i neće se s time zamarati. Okrivljenika se nije bojala niti ga se sada boji. Tu prijetnju nije shvatila ozbiljno. Na pitanje okrivljenika ima li on društvo i s kime se druži, odgovorila je da on ima prijatelje s kojima se viđa u kafiću te ima brata s kojim se druži, i nakon druženja s njima dolazi do ponašanja kako je ranije opisala. Okrivljenik je dobar čovjek dok ne pije, a na pitanje predstavnice optužbe kakav je okrivljenik kad pije i koliko često pije, odgovorila je da pije u kafiću kad je u lošem društvu, no da nije alkoholičar. Kada pije sluša tračeve i počne dobacivati i ispitivati koga poznaje, u tim prilikama zna povisiti ton. Upitana vezano za događaj od 10. svibnja 2025., u večernjim satima, istaknula je da je sve točno kako je vezano za taj događaj navela u iskazu od 2. lipnja 2025., osim u dijelu kako je na raspravi pojasnila vezano za način zadobivanja modrice.

6.1. Prilikom ispitivanja 2. lipnja 2025., oštećena JŠ iskazala je da je s okrivljenikom bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala oko 3 godine s povremenim prekidima, u kojoj je rođeno njihovo zajedničko dijete. Do prekida je dolazilo zbog okrivljenikovog ponašanja, htio je sve imati pod kontrolom i može za njega reći da je manipulator. U tom periodu bio je i u istražnom zatvoru otprilike 4 mjeseca zbog počinjenog kaznenog djela na njezinu štetu. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice okrivljenik ju je cijelo vrijeme vrijeđao, govorio joj ružne riječi „kurva“, optuživao ju da ga vara, da ima ljubavnika i da NŠ nije njegov sin, što je svakodnevno i ponavljao. On je više bio psihički i verbalno nasilan prema njoj, dok je do fizičkih napada dolazilo samo povremeno i to u ranijem periodu za djelo za koje je već i osuđen, te sad ove posljednje zgode kada ju je fizički napao. Kritičnog dana otišla je po cigarete malo prije 20,00 sati te je srela prijatelja koji ju je pozvao na piće, tada je otišla s njim popiti piće, nakon čega se vratila kući. Kod kuće ju je dočekao okrivljenik koji ju je odmah krenuo vrijeđati da je kurva, upitavši gdje je bila, govorio joj da sigurno ima ljubavnike i da se sigurno „jebala“. Nije htio slušati njezina opravdanja već joj je nastavio govoriti prethodno opisane uvrede, a potom je u jednom trenutku došao do nje i udario ju sa zatvorenom šakom u lijevu stranu lica ispod oka. Cijeli taj događaj zbivao se u dnevnom boravku, a poslije tog udarca rekla mu je da to nije normalno ponašanje te je otišla na spavanje u spavaću sobu, dok je okrivljenik ostao u dnevnom boravku i tamo je prenoćio. Negdje u jutarnjim satima primila je poziv od okrivljenikovog brata HŠ koji joj je rekao da neka obavijesti okrivljenika da će doći po njega da odu na ribolov. Otišla je u dnevnu sobu obavijestiti okrivljenika da ga zove brat na ribolov, te se ponovno vratila u spavaću sobu. Ubrzo iza nje u sobu je došao okrivljenik koji joj je rekao „ JŠ oprosti“ pri čemu ju je milovao po kosi, na što mu je samo rekla „ništa ti to više ne znači“, rekla mu je da je s njima gotovo, neka ju ostavi na miru i da ne želi ništa više imati s njime. Na te njezine riječi okrivljenik joj je rekao: „ja bum tebe ubil“, nakon čega je izašao iz sobe i otišao na ribolov. Nema riječi kojima bi opisala kako se osjećala kada se okrivljenik nasilnički ponašao prema njoj, ali sve je to za nju bilo jako ponižavajuće jer on svoj ego diže kada se ružno ophodi prema drugima.

7. Iz iskaza svjedoka ĆŠ, oca okrivljenika, s rasprave od 28. kolovoza 2025. proizlazi tvrdnja svjedoka da je odnos JŠ i njegova sina DŠ za vrijeme njihova zajedničkog života bio nikakav, odnosno pretežno nikakav, JŠ je bila agresivna prema sinu u trenutcima kada je bila alkoholizirana, vrijeđala ga je i tjerala iz kuće. Upitan je li kada na njega fizički nasrtala, rekao je da ga je sin jednom nazvao rekavši mu da ga je JŠ udarila po uhu te da ne čuje ništa, time da on nije bio prisutan kod njezina fizičkog napada. Poslije događaja od **.**.2025. JŠ je vidio kada je došao po stvari u njezinu kuću. S njom taj dan nije razgovarao, niti je na njoj tada primijetio da bi imala modricu. Na pitanje koliko puta je bio prisutan verbalnim napadima JŠ na DŠ, odgovorio je da je rijetko dolazio kod njih, pretežno kada ga je on nazvao da treba doći po njega jer ga je JŠ istjerala iz kuće, u inkriminiranom razdoblju između 2023. i 2025. to je bilo u otprilike u dva ili tri navrata. Na daljnje pitanje kako se okrivljenik ophodio prema JŠ u tim situacijama kada ga je verbalno napadala, odgovorio je da je on bio staložen, nije bio agresivan, dok na daljnje pitanje tužiteljice na temelju čega je zaključio da je JŠ u tim situacijama bila alkoholizirana, rekao je da JŠ nije loša kada je trijezna, dok na ponovljeno pitanje na temelju čega je zaključio o njenoj alkoholiziranosti, naveo je da je tada vikala. Prilikom verbalnih nasrtaja JŠ je govorila "da bu ga u rešt pospremila", dok svjedok ne zna je li i okrivljenik i u tim situacijama bio u alkoholiziranim stanju, to nije mogao procijeniti. Na pitanje što je prethodilo njegovu dolasku po okrivljenika i njegove stvari, odgovorio je da je čuo po pričanju nekih ljudi da je JŠ nakon što je DŠ zaspao otišla u gostionu s nekim prijateljem, kolegom ili ne zna kako bih tu osobu nazvao, nakon čega se kući vratila pripita. Ona je napustila njega i dijete i otišla u gostionu, to su mu pričali ljudi koji su to vidjeli, dok mu DŠ o tome nije pričao niti ga je došavši po njega i stvari o tome posebno pitao.

8. Iz iskaza svjedoka ČŠ, brata okrivljenika, s rasprave od 15. rujna 2025., proizlazi da je večer prije 11. svibnja 2025. do njega došao jedan prijatelj koji poznaje JŠ i rekao mu da ista pije dolje u kafiću, te ga pitao gdje je DŠ. Drugo jutro on je s DŠ išao u ribičiju, a kada su se vratili do kuće JŠ, on je nju zvao na telefon i rekao neka mu da stvari koje su ostale kod nje, no ista mu je opsovala i rekla da mu te stvari ne da, nakon čega su brat i on zajedno otišli do [adresa]. Pored toga, svjedok je iskazivao o neprimjernom ponašanju od strane JŠ prema njegovu bratu, ovdje okrivljeniku, primjerice kada su se zajedno družili JŠ, DŠ, njegova supruga i on, te su u jednom trenutku DŠ i on nakratko otišli izvan kuće obaviti neki posao, a kada su se vratili, JŠ je DŠ iz ljutnje napala te ga pokušala udariti teškim crijepom. To je primjer njezina neprimjerenog ponašanja te želi navesti da, iako ne opravdava nasilje, želi reći da ga i ona radi. Na daljnje pitanje branitelja svjedok je odgovorio da to jutro kada je došao po DŠ radi ribičije, DŠ je već bio budan, a iz kuće nije čuo nikakvu viku. Osim navedenog, on nije svjedočio nikakvom vrijeđanju JŠ od strane DŠ, time da JŠ ima dvoje djece iz prijašnjeg braka, koje joj je uzela socijalna služba. Zaključno, iskazao je da je JŠ neki dan svjedokovoj ženi poslala poruku u kojoj je napisala da ako će DŠ, nakon što bude pušten iz zatvora, ponovno ići svojim roditeljima u [adresa], da će ga zatvoriti u zatvor do kraja života, nešto u tom smislu.

9. Iz iskaza svjedokinje IŠ s rasprave od 15. rujna 2025. proizlazi da je ona bila zaposlenica Centra za pružanje usluga u zajednici u Ivancu, te je s raznim obiteljima, pa tako i s obitelji ovdje okrivljenog DŠ i JŠ, radila kao voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, i to konkretno u odnosu na njihova sina NŠ. Sjeća se događaja iz svibnja ove godine, konkretno od 15. svibnja 2025., kada je prilikom razgovora s JŠ ispod njezina oka primijetila jednu modricu. S obzirom na to opažanje potaknula je s njom razgovor, odnosno da joj ispriča kako je došlo do te modrice, nakon čega joj je ona počela pričati o događajima u obitelji. Tako joj je rekla da od strane njezina izvanbračnog supruga DŠ nije bilo puno fizičkog nasilja, ali da je bilo dosta psihičkog, odnosno emocionalnog nasilja, primjerice u obliku tzv. prisilne kontrole, kako se to stručno naziva, a što se odnosi na kontrolu gdje ona ide, s kim se druži, rekla joj je i da ju naziva kurvom, ako bi se primjerice duže zadržala u dućanu. Također joj je JŠ rekla da joj je okrivljenik znao govoriti da NŠ nije njegov sin, kao da niti dijete s kojim je u to vrijeme bila trudna, a u odnosu na što može reći da je tada bila u visokorizičnoj trudnoći, također nije njegovo. JŠ je rekla da ju je takvo ponašanje okrivljenika boljelo i uznemiravalo, te se zbog toga nije dobro osjećala, a osim toga sjeća se da joj je rekla, a što je unijela i u službenu bilješku, da joj je izgovorio i da će je ubiti. Zbog svega navedenog sastavila je službenu bilješku od 15. svibnja 2025. i o saznanjima obavijestila HZSR i policiju. Na pitanje zastupnika optužbe sjeća li se kakve su bile okolnosti za dobivanje modrice koju je primijetila na JŠ, odgovorila je da joj je JŠ najprije rekla da ju je NŠ upiknuo olovkom, no kada joj je ona replicirala da joj to ne izgleda kao ubod olovkom, JŠ joj nije definirala točan način na koji bi se ta modrica zadobila, no iz njezine neverbalne komunikacije, među ostalim iz njezina pogleda, a nakon pitanja usmjerenih na to je li joj tu modricu nanio izvanbračni suprug DŠ, svjedokinja navodi da joj je bilo jasno da žrtva želi reći da joj je upravo on nanio tu modricu, time da se sjeća da je JŠ odmah krenula opravdavati da nije bilo puno fizičkog nasilja u njihovoj obitelji, već da je muči ono psihičko. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe glede uvredljivih riječi koje bi okrivljenik upućivao žrtvi, svjedokinja je odgovorila da je točno sve ono je napisala u službenoj bilješci, a glede kojih je i na raspravi iskazivala u ranijem dijelu svog iskaza. Na pitanje branitelja koliko dugo je obitelj okrivljenika i žrtve bila u tretmanu HZSR-a, rekla je da od otprilike veljače ili ožujka pa do 20. kolovoza 2025., time da je ona provodila do kraja srpnja, nakon čega je promijenila radno mjesto. Kada je ona počela raditi na konkretnom predmetu bila je upoznata da je u predmetnoj obitelji i ranije bilo nasilja, dok joj prije događaja o kojem je sastavila službenu bilješku JŠ nije ništa navodila vezano za eventualno nasilje. Međutim, kasnijim provođenjem mjere, dakle i nakon 15. svibnja 2025. kada je primijetila modricu i saznala o nasilju, JŠ joj je prilikom kontakata govorila da se radilo o kontinuiranom ponašanju, odnosno nasilju od strane DŠ, verbalizirajući koliko je sada oslobođena, odnosno da si takvo ponašanje više ne bi dopustila, te da joj je drago da je tome odlučila stati na kraj, time da je njezin stav do kraja srpnja ove godine, dakle do završetka provođenja mjere s njezine strane, spram cijele situacije ostao jednak. Na daljnje pitanje branitelja je li prilikom rada s JŠ posumnjala da je ista sklona pretjerivanju ili preuveličavanju, odgovorila je da, premda ona ne radi procjene kao stručna osoba odnosno socijalna radnica, prilikom tog svog rada nije ničime, odnosno ni na koji način posumnjala da bi navodi JŠ bili neistiniti ili pretjerani.

10. Iz službene bilješke Centra za pružanje usluga zajednici Ivanec od 15. svibnja 2025. (str. 14) proizlazi da je prilikom obavljanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi JŠ voditeljici te mjere IŠ navela da je DŠ već duže vrijeme psihički i emocionalno zlostavlja, kontrolira, prati odnosno pregledava mobitel, naziva pogrdnim nazivima (kurva, opet se kurvaš), ona ne smije ni s kim razgovarati niti boraviti osim s njime, pustio je viralnom snimku njihova spolnog odnosa od prije dvije godine, a izgovorio je i riječi "ubit ću te". JŠ nije govorila o fizičkom zlostavljanju, no svjedokinja je vidjela modricu ispod oka, glede koje je JŠ najprije navodila da ju je dječak upiknuo olovkom, ali se iz neverbalne komunikacije moglo zaključiti da priznaje da je primila udarac.

11. Iz priložene presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2383/2023-7 od 14. rujna 2023., pravomoćne 29. rujna 2023., proizlazi da je DŠ proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja kažnjivog po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenog 3. rujna 2023. na štetu njegove izvanbračne supruge JŠ, dok iz priložene nepravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K- 370/2023-42 od 6. veljače 2024. proizlazi da je okrivljenik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 na štetu JŠ te kazneno djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11, kojom je osuđen na djelomičnu uvjetnu osudu u trajanju od 1 godine i 4 mjeseci, od čega se izvršava 6 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Presudom, pak, Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-1992/2024-9 od **.**.2024., DŠ oslobođen je optužbe da bi se 27. srpnja 2024. ponovno nasilnički ponašao prema JŠ u nazočnosti djeteta.

12. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje je optužen.

13. Naprijed prezentirani iskaz svjedokinje IŠ okolnostan je, konzistentan, jasan, detaljan i neproturječan, a osim toga suštinski je u suglasnosti i sa sadržajem službene bilješke Centra za pružanje usluga zajednici Ivanec od 15. svibnja 2025. Kao takvog sud ga cijeni vjerodostojnim i prihvaća, pri čemu valja reći i da se radi o svjedokinji koja saznanja crpi po osnovi svog stručnog rada u obitelji okrivljenika i žrtve, a iz istog proizlazi da joj je žrtva 15. svibnja 2025. verbalizirala da od strane okrivljenika trpi psihičko odnosno emocionalno nasilje, između ostalog u obliku tzv. prisilne kontrole, također da je okrivljenik vrijeđa govoreći joj, primjerice, da je kurva, da NŠ nije njegov sin, a iz neverbalne komunikacije žrtve zaključila je da joj je upravo okrivljenik nanio modricu, detektiranje koje je i bio povod IŠ za razgovor oko te modrice i situaciji u obitelji. Svjedokinja IŠ je, osim toga, iskazala i da je JŠ opisala da se zbog takvog ponašanja okrivljenika nije dobro osjećala, da ju je to sve boljelo i uznemiravalo, a ova svjedokinja opisala je i da joj je JŠ rekla i da joj je okrivljenik prijetio da će je ubiti, time da joj je glede nasilja JŠ govorila da se radi o kontinuiranom ponašanju okrivljenika.

14. Iz iskaza svjedokinje IŠ, povezano sa spomenutom službenom zabilješkom, proizlazi, dakle, da joj je žrtva JŠ u svibnju 2025., prilikom obavljanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u obitelji žrtve i okrivljenika, govorila o psihičkom i emocionalnom zlostavljanju od strane okrivljenika, nazivanju pogrdnim nazivima kao što je kurva, o prisilnoj kontroli, prijetnji da će je ubiti, dok je o fizičkom zlostavljanju žrtve od strane okrivljenika zaključila vidjevši modricu blizu njezina oka, koju je žrtva najprije pripisala nepažnji djeteta, da bi joj, na repliciranje voditeljice mjere IŠ, žrtva neverbalnom komunikacijom dala do znanja da ista potječe od okrivljenika.

15. Žrtva JŠ u svojem je iskazu na raspravi potvrdila da joj je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju često govorio da je glupača, kurva, zbog čega se osjećala poniženo. Istaknula je da je okrivljenik, premda inače prekrasna osoba, kada se kreće u lošem društvu previše pod utjecajem okoline te ima ljubomorne ispade svaki puta kada bi netko nju spomenuo, pri čemu napominje da je petnaest godina radila kao konobarica, dakle da nastanu problemi zbog okrivljenikove ljubomore svaki puta kada dođe u društvo, odnosno kada pije, a u kojim prilikama zna povisiti ton. Pritom navodi da se sporno ponašanje okrivljenika ponavljalo svakodnevno kada se kretao u lošem društvu, a u takvom društvu da je bio dosta puta, najčešće vikendima, a ponekad i preko tjedna kada bi odlazio svojim roditeljima u [adresa].

16. Kada se iskaz žrtve cijeni u odnosu na iskaz svjedokinje IŠ, proizlazi, sukladno prednje navedenom, potvrda da je okrivljenik ispoljavao u inkriminiranom razdoblju psihičko odnosno verbalno nasilje spram žrtve. Povod za takvo ponašanje bila je njegova ljubomora, o čemu je neproturječno iskazala žrtva, uslijed čega joj je upućivao riječi kao što je kurva. Iskaz žrtve u tom je pogledu jasan, sukladan iskazu svjedokinje IŠ i sadržaju službene bilješke te se ne nalazi razloga za sumnju u vjerodostojnost istog u tom dijelu odnosno motivacija žrtve za lažno terećenje okrivljenika. Sam okrivljenik u obrani na kraju dokaznog postupka priznaje da je žrtvi znao govoriti "da je glupača, ništa posebno", dok iskazujući navodi da je od JŠ prilikom svađa tražio odgovore na pitanje gdje je i s kime bila. Navedeno ukazuje na povod za svađe prilikom kojih je okrivljenik ispoljavao opisano protupravno ponašanje, a obrana u kojoj priznaje karakteriziranje žrtve "glupačom", premda u preostalom dijelu negira vrijeđanje iste, govori u prilog zaključku o nedostatku kontrole u situacijama ljutnje i konflikata sa žrtvom kao izvanbračnom suprugom te ispoljavanju verbalne agresije spram iste.

17. Žrtva iskazujući na raspravi opisuje i događaj koji bi se dogodio 10. svibnja 2025. u večernjim satima. Vezano za taj događaj navodi da ju je te sporne prigode prilikom jedne od svađa okrivljenik primio za ruku i tijekom prepucavanja, u povodu njegova problematiziranja gdje je ona bila, u toj dinamici događaja došlo do udarca njezine ruke u predio ispod njezina oka s lijeve strane. Kada je žrtvi predočeno da je u iskazu od 2. lipnja 2025. navela da ju je okrivljenik udario sa zatvorenom šakom u lijevu stranu lica ispod oka pa da je od toga zadobila modricu, upitana da objasni razliku u iskazivanju navela je da je u međuvremenu vrtila film u glavi te da je točno ono što je iskazala na raspravi. Osim toga, iskazala je da je u preostalom dijelu sve točno što je u ranijem iskazu navodila oko te večeri, iz kojeg proizlazi da ju je po njezinu povratku u kuću gdje su živjeli okrivljenik dočekao s pitanjem gdje je bila, govorio da sigurno ima ljubavnike i da se sigurno jebala. Iz ovih navoda žrtve proizlazi kako ona na raspravi demantira da bi kritične zgode zadobila od okrivljenika zadobila udarac u glavu sa zatvorenom šakom, no potvrđuje da ju je prilikom svađe zbog okrivljenikove ljubomore (problematizirao je gdje je žrtva bila) okrivljenik primio za ruku te je tijekom prepucavanja u takvoj dinamici događaja došlo do udarca njezine ruke u predio ispod oka s lijeve strane. Kada se navedeno poveže sa spomenutim iskazom svjedokinje IŠ i sadržajem njezine službene bilješke od 15. svibnja 2025., proizlazi zaključak da je kritične zgode 10. svibnja 2025. došlo do konflikta okrivljenika sa žrtvom potaknutog njegovim problematiziranjem gdje je ona i s kim bila prije negoli se vratila kući, a pritom i do fizičkog kontakta odnosno napada okrivljenika na žrtvu koji je rezultirao modricom ispod njezina oka, koju je prilikom rada u sklopu obiteljskopravne zaštite primijetila svjedokinja IŠ, a koja je, valja naglasiti, iz neverbalne komunikacije žrtve jasno zaključila da ova ozljeda potječe od okrivljenika. U odnosu na potonju okolnost ocjena je suda kako upravo činjenica da je žrtva prvotno, od strane svjedokinje IŠ primijećenu modricu, pripisala ubodu olovkom od strane njezina djeteta, da bi tek nakon što joj je IŠ ukazala na nevjerojatnost da bi, s obzirom na izgled, to bila posljedica uboda olovkom, žrtva neverbalnom ekspresijom dala do znanja da joj je istu nanio okrivljenik, ukazuje na izostanak namjere žrtve za lažnim prijavljivanjem i terećenjem okrivljenika, u kojem smislu valja cijeniti i navod svjedokinje IŠ da se žrtva odmah po tome krenula opravdavati da nije bilo puno fizičkog nasilja u njihovoj obitelji, već da je muči ono psihičko. Ona je u tom dijelu, glede fizičkog nasilja, ponavlja se, na raspravi amortizirala svoj iskaz dan ranije, međutim, rečeno je da je ipak iskazala o situaciji u kojoj je uslijed svađe zbog okrivljenikove ljubomore došlo do fizičkog napada i zadobivanja modrice, a povezujući takav iskaz žrtve sa ostalim navedenim dokazima, uz činjenicu da ništa konkretno ne upućuje da bi ta modrica bila zadobivena od neke druge osobe, proizlazi zaključak o fizičkom napadu okrivljenika te zgode.

18. U odnosu na iskaz žrtve treba, stoga, reći da ga sud prihvaća u dijelu u kojem je ista svjedočila o verbalnom i fizičkom nasilju okrivljenika, kako je to ranije navedeno. U pogledu verbalnog nasilja njezin iskaz je u bitnome dosljedan, neproturječan, životan, u pogledu s njezine strane prikazanog motiva okrivljenika za takvo ponašanje u skladu s dijelom iskaza samog okrivljenika koji iskazuje da je dolazilo do svađa kada je žrtvu ispitivao gdje je bila, i u bitnom suglasju s iskazom svjedokinje IŠ te službenom bilješkom iste. Sud ne nalazi razloga zbog kojih bi žrtva neistinito iskazivala pred navedenom svjedokinjom, tim više što je prethodno detaljno obrazloženo kako je istoj prvo oklijevala teretiti okrivljenika za primijećenu modricu, da bi potom tek neverbalno pokazala da ista potječe od okrivljenika. Sve to ukazuje na izostanak namjere žrtve za lažnim terećenjem okrivljenika i ukazuje da je njezin iskaz u tom dijelu, kada ustraje u svjedočenju o učestalom nasilju (premda za okrivljenika navodi da je inače prekrasna osoba, što također ukazuje da joj nije namjera blaćenje i neosnovano terećenje okrivljenika), vjerodostojan. Tome valja dodati da je svjedokinja IŠ na pitanje je li prilikom rada s JŠ posumnjala da je ista sklona pretjerivanju ili preuveličavanju odgovorila da ničime odnosno ni na koji način nije posumnjala da bi navodi JŠ bili neistiniti ili pretjerani.

19. Što se tiče prijetnje koja je okrivljeniku stavljena na teret, dakle da bi se u ranim jutarnjim satima žrtvi zagrozio da će je ubiti, premda okrivljenik osporava da bi izrekao takvu prijetnju, kao i da bi tada uopće pričali, suprotno utvrđenje, dakle da je te prigode doista došlo do prijetnje od strane okrivljenika da će ubiti žrtvu, proizlazi iz iskaza svjedokinje IŠ, službene bilješke iste od 15. svibnja 2025., kao i djelomično iz iskaza žrtve. Žrtva pritom u iskazu na raspravi navodi da joj je okrivljenik tom prilikom rekao "ja bum tebe pretukel", za razliku od ranijeg iskaza kada je posvjedočila da joj je zaprijetio "ja bum tebe ubil", a na upit da pojasni razliku rekla je da je u međuvremenu vrtila film u glavi i zaključila da joj je rekao da će je pretući, dodavši da ima i drugih briga u životu i da se ne želi s time zamarati. Imajući u vidu, međutim, da je prilikom razgovora s IŠ žrtva verbalizirala prijetnju od strane okrivljenika da će je ubiti, što proizlazi iz službene zabilješke i iskaza imenovane svjedokinje s rasprave, sud ne prihvaća iskaz žrtve u dijelu u kojem na raspravi govori da se radilo o prijetnji da će je pretući, a ne ubiti. Pritom se naglašava da žrtva na raspravi ne negira, već izričito potvrđuje da je došlo do prijetnje, nego samo mijenja izjavu o njezinu sadržaju, tako da navedeni moment dodatno ukazuje da je kritične zgode prijetnje bilo, dok se glede izmjene u sadržaju riječi, s obzirom na iskaz i službenu bilješku IŠ, koji su vjerodostojni, neproturječni i ničime dovedeni u pitanje, ne prihvaća dio iskaza da se nije radilo o prijetnji da će je ubiti, nego pretući. Vezano za to treba uzgred reći da bi i prijetnja da će žrtvu pretući bila ozbiljna prijetnja, objektivno podobna ustrašiti žrtvu, dok u odnosu na inkriminaciju prijetnje valja reći i da se ne ukazuje životnom obrana okrivljenika kada on, poričući prijetnju, negira i da bi to jutro on i žrtva uopće pričali. Naime, pored svih spomenutih okolnosti koje govore u prilog zaključku da se okrivljenik inkriminirane zgode zagrozio žrtvi, nije vjerojatno da bi nakon sukoba prethodne večeri uslijed okrivljenikova problematiziranja s kim se žrtva družila te večeri, njihov susret ujutro prošao bez riječi. Valja na ovom mjestu dodati da je žrtva prilikom iskaza na raspravi 28. kolovoza 2025. navela i da je 13. kolovoza 2025. rodila (drugo) zajedničko dijete nje i okrivljenika, te da bi htjela da okrivljenik bude pušten na slobodu, a navedenu okolnost sud cijeni bitnom u smislu žrtvina djelomičnog reteriranja u cilju ublažavanja pozicije okrivljenika u ovom kaznenom postupku.

20. Svjedoci ĆŠ i HŠ osobe su bliske okrivljeniku, radi se o njegovu ocu i bratu. Iz iskaza ĆŠ proizlazi da je odnos između njegova sina i JŠ bio "nikakav", dok nadalje opisuje da je žrtva bila agresivna prema okrivljeniku, u kojim situacijama da je okrivljenik bio staložen i neagresivan, da je bila alkoholizirana i tjerala ga iz kuće te govorila "da bu ga u rešt pospremila" (tj. u zatvor) dok za okrivljenika ne zna procijeniti je li bio alkoholiziran, kao i da na istoj nije primijetio modricu kada je sa sinom došao po stvari. Svjedok HŠ u svojem je iskazu opisao da mu je navečer 10. svibnja 2025. jedan prijatelj ispričao da žrtva pije u kafiću, opisao je žrtvino neprimjereno ponašanje prema njegovu bratu, pa tako i fizičko nasilje, za koje je naveo da, iako ga ne opravdava, želi reći "da ga i ona radi". Iskazao je i da iz kuće prilikom dolaska po brata ujutro 11. svibnja 2025. iz kuće nije čuo nikakvu viku. Iz iskaza ovih svjedoka vidljivo je da opisuju ponašanje žrtve prema okrivljeniku koje smatraju neprimjerenim, dok nemaju neposrednih saznanja o prijetnji niti o događaju koji se dogodio večer prije. Što se tiče okrivljenikova ponašanja prema žrtvi u inkriminiranom razdoblju, rečeno je da njegov otac ĆŠ, opisujući da je žrtva bila agresivna prema okrivljeniku ističe da je u takvim situacijama okrivljenik bio staložen i neagresivan, kao i da iskazuje da je žrtva bila alkoholizirana, a da za okrivljenika ne zna procijeniti je li bio alkoholiziran. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti koje govore protivno tezi o staloženosti okrivljenika u odnosima sa žrtvom, pa tako i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu Pp-2383/2023-7 od 14. rujna 2023. (str. 37-43) iz koje proizlazi da bi pod utjecajem alkohola na JŠ galamio, vikao i vrijeđao govoreći joj "Kurvo! Jebo ti N mater!" te na nju i fizički nasrnuo udarivši je otvorenim dlanom po obrazu, a potom ju uhvatio rukama za kosu i vukao po podu, kao i nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu broj:

K-370/2023-42 od 6. veljače 2024. (str. 48-57) kojom je osuđen za kaznena djela tjelesne ozljede i oštećenja tuđe stvari na štetu iste žrtve, proizlazi zaključak da je dio iskaza ĆŠ usmjeren na poboljšanje pozicije njegova vlastita sina u kaznenom postupku. S obzirom na spomenuto blisko srodstvo, prilikom analize njegova iskaza ukazuje se neživotnom teza ovog svjedoka da je primjećivao alkoholiziranost snahe (pri čemu je tek na ponovljeno pitanje odgovorio kako je zaključio da je bila alkoholizirana), dok nije mogao procijeniti je li i njegov sin bio pijan. U tom smislu iskazi ovih svjedoka ne dovode u sumnju ranije obrazložena utvrđenja, pri čemu u odnosu na iskaz ČŠ valja dodati kako iz istog proizlazi da nije svjedočio vrijeđanju JŠ od strane njegova brata, što samo po sebi ne znači da nasilja u tom smislu nije bilo (pri čemu je općepoznato da se takvo ponašanje često događa "unutar četiri zida", u intimi partnera, a u tom smislu valja dodati da je svjedok ĆŠ naveo da je u kući okrivljenika i žrtve u inkriminiranom razdoblju bio svega dva do tri puta), već se u pretežitom dijelu svodi na opisivanje problematičnosti ponašanja same žrtve u tom odnosu. S time u vezi valja reći da je sama žrtva iskreno iskazala da je i ona znala burno reagirati na način da je ponekad na okrivljenika zaviknula ili planula na neku sitnicu, međutim, treba istaknuti da eventualno neprimjereno ponašanje žrtve ne opravdava sporno učestalo ponašanje okrivljenika. U tom kontekstu ukazuje se na iskaz ČŠ da, iako on ne opravdava nasilje, želi reći, misleći pritom na žrtvu, "da ga i ona radi".

21. Kada se sve navedene okolnosti povežu s činjenicama da iz prethodno spomenute pravomoćne presude iz prekršajnog i nepravomoćne presude iz kaznenog postupka proizlazi sklonost okrivljenika neprimjerenom agresivnom reagiranju spram JŠ, žrtve u tim i ovom postupku, ukazuje se neprihvatljivom te usmjerenom na otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe obrana okrivljenika koji negira inkriminirano mu ponašanje, osim u dijelu u kojem potvrđuje da je žrtvi govorio da je glupača, dok je u odnosu na okrivljenikovo opisivanje ponašanja žrtve navedeno da je i ona sama priznala da je znala burno reagirati, međutim, eventualno neprimjereno ponašanje žrtve nije od utjecaja na ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika s obzirom na djela stavljena mu na teret, odnosno isto ne može opravdati njegove postupke za koje je utvrđeno da su se zbili. Ujedno je, kako je već navedeno, iz navoda samog okrivljenika vidljiv povod koji je prethodio konfliktima i njegovu ponašanju, budući da je on sam istaknuo da je JŠ tijekom svađa ispitivao gdje je bila, dok su žrtva i svjedokinja IŠ iskazale o njegovoj ljubomori i kontroli.

22. Dokazni prijedlog obrane za pribavom dokumentacije HZSR o tretmanu JŠ i njezinoj prošlosti te njezine medicinske dokumentacije, uz navod da je sklona pretjeranoj konzumaciji alkohola, kao i za provođenjem psihijatrijsko-psihološkog vještačenja žrtve, uz obrazloženje da su njezini navodi s rasprave suprotni navodima ispitane svjedokinje IŠ te navodima koje je žrtva ranije iznosila, odbijeni su kao odugovlačeći i nevažni, s obzirom da se u konkretnom slučaju odlučuje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, dok je ocjena vjerodostojnosti iskaza na sudu, što je u ovoj presudi i učinjeno. Navedeni dokazni prijedlozi ne odnose se na utvrđivanje odlučnih činjenica, eventualna konzumacija alkohola od strane žrtve sama po sebi nije od odlučnog značaja za ovaj postupak, dok je u pogledu sadržaja navoda žrtve na raspravi u odnosu na njezine ranije navode te navode svjedokinje IŠ, kako je navedeno, ocjenu dao sud cijeneći sve te iskaze u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti. Imajući kraj svega navedenog u vidu i činjenicu da se u ovom slučaju radi o hitnom istražnozatvorskom predmetu, odbijeni su ovi prijedlozi obrane, istaknuti prije kraja dokaznog postupka.

23. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

23.1. Ocjena je ovog suda da, s obzirom na sve prethodno navedeno, nema nikakve dvojbe da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju upravo na optužnicom opisani način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretno odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojom je nasilje u obitelji definirano kao, između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

23.2. Naime kada je okrivljenik, kako je to nedvojbeno utvrđeno na temelju provedenih dokaza, u razdoblju od početka svibnja 2023. do 10. svibnja 2025., izuzev 3. rujna 2023. i 27. srpnja 2024., u Donjoj Voći 27A, u prostoru obiteljske kuće, svjestan da time omalovažava i vrijeđa njezino dostojanstvo i htijući to, verbalno i fizički maltretirao svoju izvanbračnu suprugu JŠ, na način da ju je učestalo vrijeđao i psovao pogrdnim riječima, govoreći joj da je kurva, glupača, optuživao ju da ga vara, da ima ljubavnika, te da njihov sin NŠ nije njegov sin, dok ju je 10. svibnja 2025. fizički napao, na koje je načine JŠ dovodio u ponižavajući položaj, što je kod nje kroz dulje vrijeme izazvalo osjećaj uznemirenosti i poniženja, tada on upravo prema oštećenici primjenjuje nasilje iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je kod oštećenice prouzročilo uznemirenost i poniženost. Opisano ponašanje okrivljenika, s obzirom na brojnost i različite modalitete njegovih radnji i postupanja, učestalost i dugotrajnost istog, bez sumnje treba smatrati grubim, učestalim te sa značajem teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu je realno i prihvatljivo da je takvo ponašanje, kao za to apsolutno podobno, kod žrtve prouzročilo uznemirenost i poniženost, o čemu su posvjedočile kako žrtva, tako i svjedokinja IŠ (koja navodi da joj je JŠ rekla da ju je takvo ponašanje okrivljenika boljelo i uznemiravalo), a koje iskaze oko te okolnosti ovaj sud u potpunosti prihvaća smatrajući ih uvjerljivima, životnima i logičnima s obzirom na okolnosti.

23.3. Treba ovdje, u odnosu na navod branitelja iz završnog govora da se optužba prilikom činjeničnog opisivanja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 potrudila izuzeti događaje od 3. rujna 2023. za koje se vodio prekršajni postupak, ali da je zaboravila izuzeti događaj zbog kojeg se vodi prethodno navedeni kazneni postupak, reći da iz ranije spomenute nepravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K- 370/2023-42 od 6. veljače 2024. proizlazi da je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 na štetu JŠ počinjenog 2. studenog 2022., dakle izvan inkriminiranog razdoblju kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, pa u tom dijelu navedeni događaj nije trebalo izuzimati, za razliku od događaja od 3. rujna 2023. i 27. srpnja 2024. koje su obuhvaćeni prekršajnim presudama u spisu, a koji ukazuju na ranije postojeće i prijavljeno nasilje.

23.4. Budući da je oštećena JŠ, kao izvanbračna supruga tempore criminis, član obitelji okrivljenika, sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11, s obzirom na sve naprijed obrazloženo proizlazi zaključak da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

24. Također, na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze (materijalna dokumentacija sadržana u spisu pritom nije ni na koji način dovedena u pitanje te je sud prihvaća), sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 11. svibnja 2025., u 05,30 sati, u Donjoj Voći 27A, u spavaćoj sobi obiteljske kuće, u cilju da ustraši svoju izvanbračnu suprugu JŠ, istoj rekao da će ju ubiti.

24.1. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

24.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik uputio inkriminirane zgode – da će oštećenu JŠ ubiti – apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje. U tom smislu pravno je neodlučan iskaz žrtve da se okrivljenika ne boji i da prijetnju nije shvatila ozbiljno, a pritom valja reći da je žrtva o istoj iskazala svjedokinji IŠ prilikom kontakta u vezi mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, što ukazuje da u to vrijeme nije relativizirala ozbiljnost takvih riječi, dok valja ponoviti i da je žrtva na raspravi u određenom dijelu amortizirala svoje ranije navode, što se, pa i u ovom dijelu, može dovesti u vezu s njezinom porodom (zajedničkog djeteta nje i okrivljenika) pola mjeseca prije davanja iskaza na raspravi. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio imenovanoj članici svoje obitelji, a budući da se radi o njegovoj tadašnjoj izvanbračnoj supruzi, ista je okrivljeniku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11.

25. Okrivljenik je prilikom počinjenja obaju kaznenih djela postupao s izravnom namjerom, a osim toga, tempore criminis je bio ubrojiv, što nije dovedeno u pitanje, dok nije sporno da je bio svjestan protupravnosti te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za ista proglašen krivim.

26. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za oba kaznena djela, kako su mu stavljena na teret predmetnom optužnicom. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

26.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjena višekratna prekršajna kažnjavanost, i to kako zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (vožnje pod znatnim utjecajem alkohola), Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, tako i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i duljina inkriminiranog razdoblja kaznenog djela nasilja u obitelji, dok su mu, s druge strane, olakotnim cijenjeni kaznena neosuđivanost i činjenica da se radi o ocu dvoje maloljetne djece.

26.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina zatvora, dok za kazneno djelo nasilja u obitelji minimum iznosi jednu, a zakonski maksimum tri godine zatvora, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te ga, imajući u vidu okolnost da se radi o stjecaju kaznenih djela i uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, uz izricanje djelomično uvjetne osude na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju od devet mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, koja je i dalje u donjem dijelu propisane za ova kaznena djela, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

27. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 16. svibnja 2025. nadalje.

28. Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljenom DŠ izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve JŠ, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, sve u trajanju koje je dvije godine dulje od izrečenog neuvjetovanog dijela kazne zatvora, i to sve s obzirom da postoji opasnost da bi okrivljenik prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo, uslijed okolnosti počinjenja kaznenog djela, njegove ranije pravomoćne prekršajne kažnjavanosti i nepravomoćne kaznene osuđivanosti, tako da sve navedeno u svojoj ukupnosti, po ocjeni suda, upućuje na opasnost da bi okrivljenik mogao nastaviti činiti djela s elementima nasilja, odnosno ponoviti kazneno djelo ili ostvariti kazneno djelo kojim prijeti na štetu oštećenice. Pritom je ocjena suda da je vrijeme na koje je mjera izrečena primjereno s obzirom na okolnosti slučaja i potrebno za ostvarenje svrhe mjere.

29. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni DŠ u cijelosti je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja, s obzirom na njegove loše imovinske prilike odnosno da je nezaposlen, bez imovine i lišen slobode oko četiri i pol mjeseca, kao i da je otac dvoje maloljetne djece (kako to proizlazi iz navoda žrtve) koje je dužan uzdržavati, tako da bi njihovim plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je o troškovima kaznenog postupka odlučeno primjenom navedene zakonske odredbe.

30. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 26. rujna 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-211/2025

2. Okrivljeni DŠ, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Bruno Šebijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena JŠ, [adresa]

5. Policijska postaja Ivanec