REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5471/2022-80

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice THA iz [adresa] (ranije Selska cesta 92c), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71 (ranije iz Zagreba, Martićeva 73), OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku iz Zagreba i II tuženice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Milice Đurđević, odvjetnice, punomoćnika I tuženik a Damira Vidriha, odvjetnika i II tuženice TH osobno, dana 26. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagreb br. 18 Ovr-3942/10 od 21. travnja 2011.g.''

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška ovog postupka.

III Nalaže se tužiteljici THA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I tuženiku Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 25.07.2019. (datum na omotu) tužiteljica navodi da je kao treća osoba upućena u predmetu koji se vodi kod ovoga suda pod brojem Ovr-3942/10 od 08.07.2019. da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica je vlasnik stana na adresi [adresa]. Tužiteljica je također vlasnik popisanih pokretnina od strane suda, a na prijedlog ovdje I tuženika, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja. Iz Ugovora koje tužiteljica dostavlja uz tužbu je vidljivo da je tužiteljica navedenu nekretninu stekla jednim dijelom kupoprodajnim ugovorom, a drugim dijelom darovnim ugovorom od 27.04.2015. od ovršenice u predmetu ovrhe pod gornjim poslovnim brojem. U darovnom Ugovoru i to člankom 4. citirano da TH ovršenica u predmetu ovrhe ima samo pravo doživotnog uživanja na navedenom stanu. Kako je tužiteljica vlasnik pokretnina koje su predmet popisa, tužiteljica podnosi ovu tužbu. Tužiteljica je u ovršnom prijedlogu stavila prijedlog za odgodu ovrhe temeljem čl. 61. i 63. Zakona o ovrsi, jer tužiteljica dokazuje vjerojatnim nastanak štete, a naslovni sud ako odbije ovakav prijedlog čini bitne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a u vezi sa člankom 19. OZ-a. Prije svega treba istaći da odredba čl. 61. OZ-a kako glasi nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN173/03) pretpostavka za odgodu ovrhe je vjerojatnost nastupanja nenadoknadive štete ili teško nenadoknadive štete ili opasnost od nasilja pa sud prvog stupnja treba tumačiti materijalno pravo zahtijevajući ispunjenje ovih pretpostavki obzirom da je treća osoba već ispunila ove pretpostavke. Tužiteljica je dokazala "vjerojatnim" da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu, ali ju je ovršni sud uputio na parnicu bez da je donio rješenje o odgodi ovrhe. Temeljem iznijetog tužiteljica predlaže donošenje sljedeće presude:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagreb br. 18 Ovr-3942/10 od 21. travnja 2011.g.''

Također, tužiteljica traži i naknadu troškova ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 20. 09.2019. I tuženik navodi da, a očitujući se na navode iz tužbe u kojoj tužiteljica tvrdi da je vlasnica stana na adresi u [adresa], te da je vlasnica pokretnina popisanih i zaplijenjenih dana 31.05.2019. na navedenoj adresi i da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu štetu, pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se predmetna ovrha proglašava nedopuštenom, ističe da su ovi navodi neosnovani iz sljedećih razloga. Kao prvo, I tuženik ističe da kupoprodajni odnosno darovni ugovor, čije kopije prileže tužbi, nisu relevantan dokaz da je tužiteljica ujedno i vlasnik stana, već da to može biti samo izvadak iz zemljišnih knjiga. Nadalje, I tuženik ističe kako tužiteljica uopće ne prebiva u navedenom stanu već u istom prebiva njena majka TH, ovršenik u ovršnom postupku pod posl.br. Ovr-3942/2010, kao i tužiteljičin otac koji je i nazočio popisu i pljenidbi. Obzirom na odredbe čl. 138. st. 4. čl. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) koje jasno propisuju da ovršeniku pripadaju pokretnine koje se nalaze u stanu u kojem stanuje, to je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tim više što uz tužbu nisu priloženi nikakvi dokazi da je tužiteljica doista vlasnik popisanih pokretnina. Također, neosnovani su navodi da bi tužiteljica provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu obzirom da je I tuženik krovna udruga hrvatskih osiguravajućih društava koja u svakom trenutku može nadoknaditi neusporedivo višu štetu od one koju bi eventualno pretrpjela tužiteljica provedbom ovrhe na zaplijenjenim pokretninama. Slijedom navedenog, I tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka I tuženik u.

3. Tužiteljica u podnesku od 14.10.2019., a očitujući se na navode odgovora na tužbu I tuženika, navodi kako su neosnovani svi navodi iz I tuženikova odgovora na tužbu, te su isti u koliziji sa odgovorom i dokazima. Naime, ako tvrdi I tuženik da tužiteljica nije vlasnik stana "jer nije upisana u zk", kako bi njena majka koja također nikada nije bila upisana u zemljišnim knjigama bila vlasnik stana. Nadalje, u stanu nije zatečen otac tužiteljice jer je isti preminuo od saobraćajne nesreće prije 23 godine. Dokaz o prebivalištu ne govori u prilog da ista ne stanuje u navedenom stanu i da su stvari predmet ovrhe njene. Majka tužiteljica je u pregovorima oko isplate duga tako da postoji mogućnost nagodbe između ovršenice u ovršnom predmetu i I tuženika. Tužiteljica na ročištu od 07.09.2020. dodaje da je ovdje tužiteljica od JH kupila ½ dijela predmetne nekretnine, a što govori u prilog tvrdnji tužiteljice da TH, ovršenica u pobijanom predmetu, nije vlasnica predmetne nekretnine. Tužiteljica ističe da TH, majka tužiteljice ima dogovor sa tužiteljicom o tome da može doživotno stanovati u predmetnom stanu i koristiti stvari tužiteljice, pa je stoga ovrha nedopuštena. Tužiteljica osporava navode I tuženika o tome da je tužiteljičin otac prisustvovao popisu i pljenidbi, jer je tužiteljičin otac poginuo u prometnoj nezgodi još 1986. godine, a osoba koja se tamo zatekla je prijatelj tužiteljice.

4. U podnesku od 10.09.2020. I tuženik navodi da su netočni navodi tužiteljice da bi tužiteljica ½ dijela predmetne nekretnina stekla kupoprodajom od EH. Naime, pravomoćnom i ovršnom presudom naslovljenog suda, pod poslovnim brojem P-9882/06, a koji se vodio između ovršenice TH i SH sada EH, svatko od navedenih je stekao po ½ dijela predmetnog stana. Navedeno proizlazi i iz odredbi članka 1. Darovnog ugovora, kopija kojeg prileži uz tužbu, a kojeg su od dana 27.04.2015. godine zaključile ovršenica TH kao darovateljica i tužiteljica kao daroprimateljica, u kojem se članku navedi da je darovateljica navedeni suvlasnički dio stekla temeljem presude Županijskog suda Gž- 2793/07 od dana 24.07.2007. godine. Nadalje, Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine, zaključen dana 24.09.2013. godine između UH kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, I tuženik drži fiktivnim ugovorom iz razloga što su i ugovor kao i tabularna izjava potpisani istog dana kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić pod brojevima u nizu (OV-2123/2013, OV-2124/2013, OV- 2125/2013 i OV-2126/2013), iako je kupoprodajnim ugovorom utvrđeno da će se kupoprodajna cijena za suvlasnički dio stana isplatiti na račun prodavatelja otvoren kod Societe Generale-Splitskoj banci d.d. odmah po potpisu ugovora. Samim time, stranke potpisnice su morale otići do banke i po izvršenoj uplati se ponovno vratiti javnoj bilježnici, a u tom slučaju brojevi ovjere nikako više ne bi mogli bit u nizu. I tuženik također ističe činjenicu da je predmet kupoprodajnog ugovora ¼ dijela predmetnog stana, a ne ½ suvlasničkog dijela, kako to neosnovano navodi tužiteljica. U vezi rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, kojeg je tužiteljice predala u spis na pripremnom ročištu, I tuženik ističe kako je iz istog vidljivo da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na ½ dijela predmetnog stana tek dana 31.08.2020. godine, dok je popis i pljenidba pokretnina ovršenice TH izvršen dana 31.05.2019. godine i to na adresi na kojoj je i danas prijavljena ovršenica TH. S druge strane, tužiteljica nikada nije bila prijavljena na adresi stana u kojem je izvršen popis i pljenidba pokretnina, pa je stoga malo vjerojatna tvrdnja iste da bi popisane i zaplijenjene pokretnine bile u njenom vlasništvu. I tuženik opetovano navodi da odredbe članka 138. stavka 4. Ovršnog zakona jasno propisuju da ovršeniku pripadaju pokretnine koje se nalaze u stanu u kojem stanuje, bez obzira tko je u tom trenutku vlasnik stana. Nadalje, I tuženik ističe kako nikada nije ulazio u identifikaciju osobe koja se sama prilikom popisa i pljenidbe sudskom ovršitelju predstavila kao suprug ovršenice, te se nazočnim djelatnicima Policije identificirao osobnom iskaznicom, čiji je broj naznačen u plijenidbenom zapisniku, pa su netočni navodi tužiteljice da bi I tuženik igdje tijekom ovog ili ovršnog postupka naveo da je uredovanju nazočio otac tužiteljice. Kako je iz svega navedenog vidljivo da je tužiteljica do trenutka upisa svog vlasništva u zemljišne knjige isključivo kroz razne fiktivne isprave bila predstavljana kao vlasnica predmetnog stana s jedinom namjerom, a ta je da se onemogući provedba ovrha nad dužnicom TH, to I tuženik predlaže naslovljenom sudu da predmetni tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

5. Na ročištu od 21.01.2022. tužiteljica je dodala da je u međuvremenu u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 ovdje I tuženik a tamo ovrhovoditelj obavijestio sud da mijenja sredstvo ovrhe sa pokretnina na nekretnine tamo ovršenice TH. Stoga, tužiteljica više nema pravnog interesa voditi ovaj postupak, no ustraje kod tužbe u ovom postupku, a jer je u vrijeme podnošenja tužbe imala pravni interes.

6. Na istom ročištu od 21.01.2022. I tuženik, a očitujući se na gornje navode tužiteljice, navodi da nije točno da je povukao ovršni prijedlog na pokretninama već je paralelno, sukladno odredbama Ovršnog zakona, ovdje I tuženik, a tamo ovrhovoditelj tražio i da se ovrha provede i na nekretnini ovršenice TH. Osim toga, I tuženik nije odustao od ovrhe na pokretninama, već je od suda zatražio da se utvrdi vrijednost slika koje su popisane obzirom da kod popisa i pljenidbe slike nisu procijenjene, već samo popisane.

7. Tužiteljica je podneskom od 17.09.2022. tužbu proširila na novog tuženika – TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sud je rješenjem od 23.12.2023. posl.br. P-5471/22-62 pozvao TH da se očituje pristaje li na proširenje tužbe i na nju, kao tuženicu. TH je podneskom od 04.12.2023. pristala na proširenje tužbe i na nju, a slijedom čega je ovaj sud rješenjem od 09.07.2025. posl.br. P-5471/2022-72 dopustio tužiteljici proširenje tužbe na TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao II tuženicu u ovom predmetu, a sve temeljem odredbe čl. 192. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

8. II tuženica TH u podnesku od 04.12.2023. navela je da se u cijelosti slaže s tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljice, a na ročištu od 01.09.2025. II tuženica je navela da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, tj. da su sve pokretnine koje su predmet pobijane ovrhe u stanu u [adresa], u vlasništvu ovdje tužiteljice koja je kći II tuženice. II tuženica dodaje da je njezina kći, ovdje tužiteljica, 2013. postala vlasnicom stana u [adresa]. II tuženica navodi da bi se tužiteljica i ranije upisala kao vlasnica tog stana, ali otac tužiteljice i bivši suprug II tuženice imao je vanbračnog sina kojeg je tužiteljica isplatila, pa nakon što je to učinila, upisala se kao vlasnica stana. II tuženica predlaže tužbeni zahtjev usvojiti, trošak ne traži.

9. Na ročištu od 01.09.2025. tužiteljica je dodala da se ona nije mogla ranije upisati kao vlasnica stana jer cijela zgrada nije bila upisana u zemljišnu knjigu, a da su stvari u stanu bile njezine, pokloni njezinog pokojnog oca i uspomene na oca.

10. I tuženik je na ročištu od 01.09.2025. istaknuo da je iz uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu i II tuženicu vidljivo da tužiteljica od 2013. godine nema prijavljenu adresu u stanu u [adresa], dok II tuženica cijelo vrijeme ima prijavljenu adresu prebivališta u stanu u [adresa], te da je prijenos vlasništva između tužiteljice i II tuženice bio fiktivan posao sa svrhom da se izbjegne plaćanje dugova II tuženice.

11. Tužiteljica je na ročištu od 01.09.2025., a očitujući se na navode I tuženika o prebivalištu tužiteljice i II tuženice, navela da je po stavu sudske prakse prijava prebivališta nebitna za posjed. Tužiteljica je dodala da se radi naplate istog iznosa radi kojeg se vodi i ovdje pobijana ovrha, vodi po prijedlogu I tuženika HUO ovrha i na nekretnini II tuženice u Dubrovniku.

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izjavu SH od 24.09.2013. (list 4 spisa), Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine od 24.09.2013. (list 5 spisa), Darovni ugovor (bez datuma) s ovjerom potpisa kod javne bilježnice Lidije Pejović-Fumić pod brojem OV-644/2015 od 27.04.2015. (list 6 - 8 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 od 08.07.2019. (list 9 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-36266/2020 od 31.08.2020. (list 33 - 34 spisa), prijedlog za upis vlasništva (list 41 i 42 spisa), prigovor na rješenje ovoga suda posl.br. Z-36266/20 (list 43-45 i 46-48 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 14.02.2021. (list 52 spisa), uvjerenja o prebivalištu MUP-a RH za tužiteljicu i TH (list 59- 60 i 133 spisa), podnesak ovrhovoditelja u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 od 30.06.2021. (list 108 spisa), kaznenu prijavu ovdje tužiteljice protiv EH podnesenu ODO-u u Zagrebu pod brojem KP-DO- 4824/20 (list 109 – 113 i 117-121 spisa), dopunu kaznene prijave ovdje tužiteljice protiv EH podnesenu ODO-u u Zagrebu pod brojem KP-DO-4824/20 (list 114 – 115 i 122 - 123 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 06.12.2021. (list 134 spisa), preslike spisa ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 i P- 5267/2020 (koje prileže ovome spisu), u spis zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-38741/20, ranije Z-36266/2020 (koji prileži ovom spisu), te u spis ovoga suda posl. br. P-9882/06, a o čemu je sastavljena službena bilješka dana 14.01.2022. (list 135 spisa) sa prilozima - presudom ovoga suda posl.br. P-9882/06 od 12.12.2006. (list 136 - 140 spisa) i presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2793/07-2 od 24.07.2007. (list 142 - 145 spisa) i u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave primljen na ovaj sud 21.07.2022. (list 210 – 214 spisa).

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni neosnovan.

14. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je vlasnica pokretnina koje se nalaze u stanu u [adresa], a koje su popisane u pobijanom ovršnom postupku koji se vodi pred ovim sudom u predmetu posl.br. Ovr-3942/10, pa da je stoga pobijana ovrha nedopuštena, dok I tuženik ove tvrdnje tužiteljice osporava, a II tuženica, koja je majka tužiteljice, ove tvrdnje tužiteljice priznaje kao istinite.

15. Uvidom u rješenje ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 od 08.07.2019. (list 9 spisa), podnesak ovrhovoditelja u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 od 30.06.2021. (list 108 spisa) i u presliku spisa ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 (koja prileži ovom spisu) sud je utvrdio:

- da je u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 dana 15.12.2010. ovdje I tuženik Hrvatski ured za osiguranje, a kao ovrhovoditelj u tom predmetu podnio protiv ovršenice TH iz [adresa] prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, a na pokretninama ovršenice,

-da je u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 dana 21.04.2011. doneseno rješenje o ovrsi,

- da je u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 ovdje tužiteljica, a kao treća osoba rješenjem od dana 08.07.2019. upućena da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. posl.br. Ovr-3942/10 od 21.04.2011. nedopuštenom,

-da je ovrhovoditelj u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 podneskom od 30.06.2021. predložio da sud odredi drugo sredstvo i predmet ovrhe na načina da odredi ovrhu na nekretninama ovršenice upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. Dakle, ovdje tužiteljica, a kao treća osoba u ovršnom postupku ovoga suda posl.br. Ovr-3942/10 bila je rješenjem od 08.07.2019. upućena da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje I tuženika i ovršenika, ovdje II tuženice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

17. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-9882/06, a o čemu je sastavljena službena bilješka dana 14.01.2022. (list 135 spisa) sa prilozima - presudom ovoga suda posl.br. P-9882/06 od 12.12.2006. (list 136 - 140 spisa) i presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2793/07-2 od 24.07.2007. (list 142 - 145 spisa), izjavu SH od 24.09.2013. (list 4 spisa), Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine od 24.09.2013. (list 5 spisa), Darovni ugovor (bez datuma) s ovjerom potpisa kod javne bilježnice Lidije Pejović-Fumić pod brojem OV-644/2015 od 27.04.2015. (list 6 - 8 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z- 36266/2020 od 31.08.2020. (list 33 - 34 spisa), prijedlog za upis vlasništva (list 41 i 42 spisa), prigovor na rješenje ovoga suda posl.br. Z-36266/20 (list 43-45 i 46-48 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 14.02.2021. (list 52 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 06.12.2021. (list 134 spisa), presliku spisa ovoga suda posl.br. P-5267/2020 (koje prileže ovome spisu) i u spis zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-38741/20, ranije Z-36266/2020 (koji prileži ovom spisu) sud je utvrdio:

-da je ovaj sud presudom posl.br. P-9882/06 od 12.12.2006. (list 136 - 140 spisa), a koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2793/07-2 od 24.07.2007. (list 142 - 145 spisa), utvrdio da je ovdje II tuženica TH suvlasnica u ½ dijela stana u [adresa] (sada [adresa]), a što su SH (kao I tuženik u tom predmetu) i KH (kao II tuženica u tom predmetu, a ovdje tužiteljica) bili dužni priznati, jer će u suprotnom njihovo priznanje zamijeniti citirana presuda, s tim da su SH i ovdje tužiteljica ostali suvlasnicima predmetne nekretnine svaki u 1/4 dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njihova pokojnog oca ŽH,

- da je ovdje tužiteljica dana **.**.2013. s SH sklopila Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine od 24.09.2013. (list 5 spisa) temeljem kojeg je od SH kupila suvlasnički dio od ¼ dijela nekretnine u Zagrebu – stana na adresi [adresa] (ranije [adresa]), za iznos od 32.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s tim da iz izjave SH od 24.09.2013. (list 4 spisa) proizlazi da je tužiteljica SH isplatila kupoprodajnu cijenu, a on joj je izdao tabularnu izjavu kojom joj dopušta upis njenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu,

- da je ovdje II tuženica, a kao darovateljica, ovdje tužiteljici, a kao daroprimateljici, Darovnim ugovorom (bez datuma) s ovjerom potpisa kod javne bilježnice Lidije Pejović-Fumić pod brojem OV-644/2015 od 27.04.2015. (list 6 - 8 spisa), darovala svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine u Zagrebu – stana na adresi [adresa] (ranije [adresa]), s tim da su stranke ovog darovnog ugovora ugovorile da II tuženica ima pravo doživotnog uzdržavanja na predmetnoj nekretnini,

- da iz spisa zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-38741/20, ranije Z- 36266/2020 (koji prileži ovom spisu) proizlazi da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-36266/2020 od 31.08.2020. (list 33 - 34 spisa) za nekretninu u Zagrebu – stan na adresi [adresa], dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist EH i ovdje tužiteljice, svakog u ½ dijela, a na temelju isprava među kojima je i rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-6590/86 od 27.01.1988., a sve na prijedlog predlagatelja EH, s tim da su protiv ovog rješenja ovdje tužiteljica i ovdje II tuženica uložile prigovor na rješenje ovoga suda posl.br. Z- 36266/20 (list 43 – 45 i 46 – 48 spisa) u kojemu u bitnome navode: da je rješenje o nasljeđivanju O-6590/86 od 27.01.1988. stavljeno van snage, te je ostavinski postupak prekinut jer je II tuženica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja svog prava vlasništva nad stanom u [adresa], da je ovdje II tuženica temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2793/07-2 od 24.07.2007. utvrđena suvlasnicom predmetne nekretnine u ½ dijela, te da je ovdje tužiteljica preostale suvlasničke dijelove predmetne nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopila s EH (ranije SH) dana 24.09.2013. i ugovora o darovanju kojeg je sklopila s ovdje II tuženicom 27.04.2015., a koji prigovor je ovdje tužiteljica dana 25.09.2020. povukla,

- da je ovdje tužiteljica dana 08.09.2020. predala ZK odjelu ovoga suda prijedlog za upis vlasništva (list 41 i 42 spisa) nad stanom u [adresa],

- da iz izvatka iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 14.02.2021. (list 52 spisa) i na dan 06.12.2021. (list 134 spisa) proizlazi da su na dan 14.02.2021. i na dan 06.12.2021. kao suvlasnici stana u [adresa], bili upisani EH i ovdje tužiteljica, svaki u ½ dijela,

- da iz preslike spisa ovoga suda posl.br. P-5267/2020 (koja prileži ovome spisu) proizlazi da je ovdje tužiteljica dana 28.10.2020. podnijela tužbu protiv EH radi utvrđenja prava vlasništva nad stanom u [adresa], a u kojoj tužbi u bitnome navodi da su rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŽH, oca parničnih stranaka, posl.br. O-6590/86 od 27.01.1988. kao suvlasnici stana u [adresa], utvrđeni tužiteljica i EH (ranije SH), svaki u ½ dijela, no da je nakon toga ovdje II tuženica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja svog prava vlasništva nad stanom u [adresa], da je ovdje II tuženica temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2793/07-2 od 24.07.2007. utvrđena suvlasnicom predmetne nekretnine u ½ dijela, a što su ovdje tužiteljica i EH, koji su ostali suvlasnicima predmetne nekretnine svaki u 1/4 dijela bili dužni priznati, a da je ovdje tužiteljica preostale suvlasničke dijelove predmetne nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopila s EH (ranije SH) dana 24.09.2013. i ugovora o darovanju kojeg je sklopila s ovdje II tuženicom 27.04.2015.

18. Uvidom u kaznenu prijavu ovdje tužiteljice protiv EH podnesenu ODO-u u Zagrebu pod brojem KP-DO-4824/20 (list 109 – 113 i 117-121 spisa) i u dopunu kaznene prijave ovdje tužiteljice protiv EH podnesenu ODO-u u Zagrebu pod brojem KP-DO-4824/20 (list 114 – 115 i 122 - 123 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv EH (ranije SH) Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 29.09.2020., koju je dopunila dana 02.10.2020., a u kojoj u bitnome navodi da je EH u cilju pribavljanja imovinske koristi ovome sudu dana 19.08.2020. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nad ½ dijela nekretnine u Zagrebu, stana u [adresa], te za taj upis predočio rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl.br. O-6590/86 od 27.01.1988., iako je znao da je u kasnije pokrenutom parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1845/86, te po pravomoćnom okončanju istog 24.07.2007., saznao da je postao suvlasnikom samo u ¼ dijela predmetne nekretnine, a koji susvlasnički dio od ¼ dijela je ugovorom o kupoprodaji od 24.09.2013. u cijelosti prodao ovdje tužiteljici za iznos od 32.000,00 EUR, te je istovremeno izjavom potvrdio primitak kupoprodajnog iznosa u cijelosti i izdao tabularnu izjavu kojom ovdje tužiteljici dozvoljava upis svog prava vlasništva, dakle iako je EH znao da nema nikakvih prava na predmetnoj nekretnini, jer je svoj suvlasnički dio prodao ovdje tužiteljici, lažnim prikazivanjem činjenica doveo ovaj sud, ZK odjel, u zabludu i ishodio rješenje posl.br. Z-36266/2020 od 31.08.2020. temeljem gore navedenog rješenja o nasljeđivanju iz 1988. godine i ishodio uknjižbu svog prava vlasništva nad ½ dijela predmetne nekretnine, čime je ovdje tužiteljici počinio štetu, a sebi pribavio znatnu imovinsku korist.

19. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 52/2025 – dalje: ZV) određeno je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je odredbom čl. 120. st. 1. ZV-a određeno da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, odredbom čl. 120. st. 2. ZV-a određeno je da se radi uknjižbe vlasništva mora o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a odredbom čl. 120. st. 3. ZV-a određeno je da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

20. Analizirajući gore citirane isprava i spise, a koje je tužiteljica dostavila, odnosno predložila pribaviti na okolnost utvrđenja da je upravo ovdje tužiteljica vlasnica nekretnine u Zagrebu, stana u [adresa] (u kojem se nalaze pokretnine koje su predmet pobijanog ovršnog postupka), te na temelju gore opisanog utvrđenog činjeničnog stanja, a na isto primjenjujući gore citirane odredbe ZV-a, sud je utvrdio da iz izvatka iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 14.02.2021. (list 52 spisa) i na dan 06.12.2021. (list 134 spisa) proizlazi da je ovdje tužiteljica suvlasnica nekretnine - stana u [adresa] (u kojem se nalaze pokretnine koje su predmet pobijanog ovršnog postupka) u ½ dijela, a ne u cijelosti, kako to tvrdi tužiteljica, a sve stoga jer tužiteljica nije upisala svoje pravo vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine od 24.09.2013. (list 5 spisa) i Darovnog ugovora (bez datuma) s ovjerom potpisa kod javne bilježnice Lidije Pejović- Fumić pod brojem OV-644/2015 od 27.04.2015. (list 6 - 8 spisa), a sve primjenom gore citiranih odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZV-a. Stoga, sud je utvrdio da nije istinita tvrdnja ovdje tužiteljice da je upravo ona jedina vlasnica nekretnine u Zagrebu, stana u [adresa] (u kojem se nalaze pokretnine koje su predmet pobijanog ovršnog postupka).

21. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu MUP-a RH za tužiteljicu i TH (list 59 – 60 i 133 spisa) sud je utvrdio:

- da je ovdje tužiteljica, rođena **.**.1982., od dana 19.03.1985. do 05.04.2013. imala prijavljeno prebivalište u [adresa], a od dana 05.04.2013. ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a

- da ovdje II tuženica od 19.03.1985. ima prijavljeno prebivalište u [adresa] neprekidno.

22. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave primljen na ovaj sud 21.07.2022. (list 210 – 214 spisa) koji je dostavila ovdje tužiteljica uz podnesak od 06.07.2024. sud je utvrdio da iz istog proizlazi da je ovrhovoditelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, dana 21.07.2022. podnio ovršni prijedlog protiv ovdje tužiteljice, a kao ovršenice, a radi isplate iznosa od 189,14 EUR, s tim da iz ovog prijedloga nije vidljivo kako i kada je nastala utužena tražbina, odnosno na koju nekretninu se odnosi utužena tražbina.

23. Sud ističe da su na ročištu od 01.09.2025., a na kojemu je zaključena glavna rasprava u ovom predmetu, sve stranke navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a radi čega je sud primjenom odredbi čl. 292. st. 6. i čl. 220. st. 2. ZPP-a na istom ročištu odlučio da se daljnji dokazi u ovom predmetu neće provoditi.

24. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, te osobito imajući u vidu:

- da je ovdje II tuženica TH majka ovdje tužiteljice, dakle osoba najbližem krvnom srodstvu, pa je notorno da je ista zainteresirana za uspjeh tužiteljice u ovom sporu, pa sud priznanje tužbenog zahtjeva od strane II tuženice cijeni u tom svjetlu,

- da tužiteljica od 2013. nema prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] (tj. u stanu u kojem se nalaze pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku), dok ovdje II tuženica od 1985. ima neprekidno prebivalište na adresi [adresa],

- da su ovdje tužiteljica i II tuženica Darovnim ugovorom (bez datuma) s ovjerom potpisa kod javne bilježnice Lidije Pejović-Fumić pod brojem OV-644/2015 od 27.04.2015. (list 6 - 8 spisa) ugovorile da upravo II tuženica ima pravo doživotnog uživanja stana u [adresa],

- odredbu čl. 138. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) kojom je propisano da se smatra da ovršeniku (u ovom slučaju II tuženici) pripadaju pokretnine koje ima na sebi, odnosno koje je nalaze na ili u njegovoj nekretnini, u stanu u kojemu stanuje, odnosno u poslovnoj prostoriji koju je zakupio,

te imajući u vidu da tužiteljica nije niti dostavila niti predložila niti jedan dokaz na okolnost da su pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku u njezinom vlasništvu, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, to je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala istinitost svoje tvrdnje da su pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku njezino vlasništvo. Stoga, a jer nema uvjeta iz čl. 59. st. 1. OZ-a, sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužiteljica koja je izgubila ovaj spor u cijelosti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo niti na naknadu parničnih troškova ovog postupka, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužiteljice odbio odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

25. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor, to je temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154. a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužna naknaditi I tuženiku prouzročeni parnični trošak. I tuženik u je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Trošak zastupanja koji je priznat kao potreban i dosuđen I tuženik u sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 20.09.2019. i sastava podneska od 10.09.2020. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 07.09.2020., 17.02.2021., 21.01.2022. i 01.09.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 600 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to iznosi 1.200,00 EUR. Uz PDV od 25 % od 300,00 EUR, to ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci III glede naknade parničnog troška I tuženiku.

U Zagrebu, dana 26. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. I tuženika

3. II tuženici